Ramske izreke
O Božiću kad se žito želo! (U prenesenom značenju - Nikada!)
Ako si čovjek koji razmišlja, kad-tad doći će trenutak
kada ćeš u životu potražiti odgovor na pitanja
koja se u javnosti najčešće ne postavljaju,
iz straha da na njih nema odgovora.
Tada se više ne zadovoljavaš lijepim teorijama
kakve nude znanost i filozofija.
Iz najdublje svoje nutrine buniš se protiv trpljenja i smrti.
Ne protiv trpljenja i smrti općenito,
nego protiv ponekad nečovječnoga trpljenja
koje upropaštava konkretnog bližnjega
kojega ti poznaješ i voliš. S time se ne možeš pomiriti.
Odgovor mora postojati. Ali on može zadovoljiti
jedino ako je dovoljno dubok da obuhvati sve ljude.
On mora dati smisao životu nekoga u invalidskim kolicima,
životu hendikepiranoga, neizlječivo bolesnoga,
životu majke s teško hendikepiranim djetetom,
životu starca koji nema više što očekivati.
Takav odgovor ne nalazim ni u kojoj filozofiji i ideologiji.
Kad apsurd patnje i smrti zaustavlja krv u mojim žilama,
za mene je jedini odgovor: Bog. On je jedino svjetlo
i jedina snaga koja daje da mojim žilama
ponovno poteče krv.
Sve što mogu reći jest: Bog. On je ljubav.
I isplati se susresti ga
ili barem krenuti na put k njemu.
Nikad se nemoj ponašati kao gunđalo
koje uvijek samo gunđa i mrmlja,
koji o drugima ne zna nikada reći ništa dobra,
koji nikada ne smatra dobrim ono što učine drugi,
koji i kod najmanje pogreške pokazuje zube
i koji tiranizira svu svoju okolicu.
Budi čovjek i pokaži svoje srce!
I to znači "bratski dijeliti".
Reci još danas nešto dobro
o svojem mužu, svojoj ženi, svojoj djeci,
svojim roditeljima, svojim susjedima,
svojim kolegama s posla.
Svi ovi ljudi postat će odjednom
sasvim drugačiji, mnogo susretljiviji.
Pokazat će ljubazno lice
i sve će opet ići kao podmazano.
I još nešto je vrlo važno.
Reci lako "hvala!" za sve što drugi za tebe čine:
za jelo koje dolazi na stol,
za svaku malu pažnju kod kuće,
na ulici, u autobusu ili u vlaku.
S malo dobre volje možeš svaki dan, svaki sat
činiti svijet boljim i ljepšim.
Započni odmah i nemoj čekati pun mjesec.
Svaki se čovjek može popraviti - pa i ti!
Ako kod kuće, na poslu ili negdje drugdje
ima poteškoća, ljutnje i trzavica,
nemoj reći: "Moju ženu ne može se izdržati",
"Moj muž je nepodnošljiv",
"Moj šef je nesposoban",
"Moj kolega sve pokvari",
"Moji susjedi su nemogući ljudi", i tako dalje.
Pogledaj najprije u vlastito srce,
vlastite pogreške.
Postaješ smiješna figura
ako neprestano ogovaraš druge,
dok drugi tako često bivaju
svjedoci tvojih vlastitih gluposti.
Ako misliš da sam nemaš mrlja,
stvar je sasvim jednostavno u tom
da ih ti samo još nisi otkrio.
Zato je krajnje vrijeme
da se malo pozabaviš spoznajom sebe.
Kad čovjek upozna sebe, svoje pogreške,
svoje mane i nedostatnosti,
kad shvati koliko je malen,
bit će mnogo blaži prema drugima,
i sam će postati sasvim drugi čovjek,
uravnoteženiji i prije svega više bližnji.
Zato upoznaj samoga sebe i postani sam bolji!
I započni s time već danas!
Kad slušam istaknute predstavnike politike i gospodarstva,
kad svake godine vidim cjenjkanje oko većih plaća
i doživim kako nakon toga porezi i cijene porastu,
mogu jedino pitati: Zašto? Zašto više zaraditi,
više novca, više dobiti, više kupovanja, više potrošnje?
Zašto, čemu i za koga? Sigurno ne za neproduktivne,
siromašne, jer oni su sve više po strani,
oni nikada ne vide više od nekoliko mrvica.
Zar sam samo ja velika budala kad pitam
koje su to nevidljive sile ovdje na djelu?
Jesu li to mračne sile ljudske sebičnosti i pohlepe,
ili nose neko drugo ime?
Najradije bih molio, to mi nitko neće uzeti za zlo:
"Gospodine,
spasi nas od imetka, koji nas čini opsjednutima.
Oslobodi nas od bolesne sebičnosti.
Spasi nas od čežnje za stvarima,
koje nas ipak ne zadovoljavaju,
nego čine još samo pohlepnijima.<
Najradije bih poželio da svaki dan mogu reći:
"Imam dovoljno.
Imam dva oka, dragocjena kao dva dijamanta,
usta da zviždim, i zdravlje koje se ne može platiti.
Imam dovoljno. Imam sunce na nebu.
Imam krov nad glavom. Imam posao,
imam dovoljno za jelo, i ljude da ih volim,
Da, imam dovoljno."
