Pretraga

Arhiva novosti


Ramske izreke

Ni u gori o zlu ne govori! (U govoru se uvijek treba biti oprezan!)


Meditacije dana

28.02.2013 Zašto toliko trpljenja

Znaš li da ima ljudi
kojima je život i u našem blagostanju
pun muke, pravi križni put?
Znaš li koliki strašno trpe na svom tijelu i u duši
od svih vrsta boli, muka,
strahova, razočaranja, poniženja?
Koliki su obilježeni na svom tijelu
bolešću ili hendikepom?
Koliki su u svom srcu ranjeni
zbog prevarene i izdane ljubavi?
Osjećaju se odbačenima, prepuštenima samima sebi.
Katkad bi radije željeli da su mrtvi
nego da danonoćno moraju podnositi svoje trpljenje.

Zašto toliko trpljenja, toliko neizlječive patnje
kod tako mnogo ljudi? Je li sve to besmisleno?
Zar ne preostaje ništa drugo osim buntovnog krika
za pravednošću, odmazdom i osvetom?
Ili, nije li to za nas radije zahtjev
za više ljubavi, za više naklonosti?
A za njih poziv u nepoznate daljine,
da kroza sve suze otkriju jedan novi svijet,
Božji svijet, svijet istinske radosti,
svijet prave sreće.


 

27.02.2013 Moći odreći se

Čega se sve možeš odreći kad je riječ
o tvojem vlastitom, dragom ja
Kladim se da možeš postiti
ako se radi o tvojoj vitkoj liniji.
Možeš se odreći slasnih zalogaja
ako moraš misliti na svoju jetru ili krvni tlak.
Ali, čega se možeš odreći
kad je riječ o drugima?
Razmisli jednom dobro o tome!

Što sve možeš iz ljubavi prema svome mužu,
svojoj ženi, svojim bližnjima?
Možeš li jedne večeri ne izaći "u društvo"
ili manje popiti zato što bi to bilo tvojoj ženi draže?
Možeš li se odreći neke dragocjenosti
kakvu možda imaju tvoja susjeda ili kolegica,
da bi doteklo više za tvoje drage?

A čega se možeš odreći za nekoga koga uopće ne poznaješ, 
ali za koga znaš da će još danas umrijeti od gladi? 
Zasigurno bi potrošio na stotine i tisuće, 
sve bi potrošio da spasiš svoj život. 
A zar se za život svoga bližnjega ne bi morao odreći 
nečega više od jednog malog piva i nekoliko zalogaja? 
Uzmi kao mjeru svoje srce!

26.02.2013 Izmijenjen iznutra

Jesi li umoran i neraspoložen?
Zar si dopustio da te tako jako pritisnu
tvoje mnogobrojne brige i poteškoće
te je nestalo svakog poleta,
oduševljenja i volje za životom?
Zar više ne pridaješ veliku važnost životu,
zar je nestalo svake radosti, kao da je iščezla
zbog dubokih rana u tvom srcu?

Nemoj ipak uzimati to tako tragično,
pokušaj se ponovno uhvatiti u koštac.
Ne uz pomoć alkohola i opojnih sredstava
nakon kojih bol postaje još veća.
Smireno, opušteno potraži svjetlo, istinu, mir.
Potraži Boga. Ako njega tražiš, sve će opet biti dobro.
Isprazni svake večeri svoju glavu, kao što svaki dan
moraš dovršiti i svoje dnevno zaduženje.
Izbaci sve crne misli,
svu gorčinu, svaki pesimizam
i zamoli Boga da te on preko noći,
u tišini i iznutra izmijeni,
da te ispuni novom energijom,
optimizmom i odvažnošću za život.
Iznenadit ćeš se kako ćeš se vrlo brzo
opet ujutro buditi kao novi čovjek.

25.02.2013 Veliko pospremanje

Najgore što možeš imati jest nemirna savjest.
Ona je kao čir u tvojoj nutrini.
Možeš je doduše prekriti i premazati,
pazeći na vanjske oblike,
ne dopuštajući da se to na tebi primijeti
ili se praveći veseo.
Ali ona će te polako ali sigurno izgrizati. 
Postat ćeš nemiran, mnogo ćeš se manje smijati, 
bit ćeš loše raspoložen i svadljiviji. 
Nemirna savjest je za tvoju dušu 
što i loša probava za tvoje tijelo: 
početak množine srdžbe i nesreće.

S čistom savjesti
za tebe sunce sja mnogo ljepše,
ljudi su mnogo ljubazniji,
večeri mirnije a noći pune spokoja.
S čistom savjesti ostaješ mlad i veseo,
svaki dan si u sedmome nebu.

Pobrini se, dakle, ne samo za jelo, stan i odijelo,
nego zađi dublje u odaje svoga srca.
Prihvati se velikog pospremanja.
Napravi opet mjesta za Boga.
On te voli od tvog djetinjstva.
Stoji na tvojim vratima
i čeka sa svojim mirom.