RAMA - Šćit, franjevački samostan

"Gospodine, daj mi sunca, cvijet, smiješak, 
oči djeteta. Gospodine, daj mi radosti."

Ustani svakoga jutra iz kreveta s tom molitvom.
Ne pravi tako strašno ozbiljno, naborano lice.
Znam, imaš svu silu problema.
Ali ih nemoj još više napuhivati
u ogromne, kobne, crne oblake
koji će ti zamračiti čitavo nebo.
Ne trebaš biti nikakav superoptimist,
ali onomu tko sve gleda crno
sunce zalazi već izjutra.
Tko je materijalno prezasićen, propada duhovno. 
Tko je neprestano pod visokom napetošću, 
tko uvijek živi kao nahuškan na hajku i prenategnuto, 
njemu neće pomoći nikakva komercijalna opuštenost. 
Naprotiv, ona će učiniti sve još gorim.

Moli da poprimiš oči i srce djeteta
koje trči pocikujući preko travnjaka prema cvijetu,
koje se divi maloj ribi u vodi
i može pitati tko pali zvijezde na nebu.
Moraš uzmoći ponovno se diviti,
biti oduševljen tisućama stvari koje te svaki dan okružuju. 
Radost će tada doći u tebe kao sama od sebe, 
i bit ćeš pošteđen mnogih modernih bolesti.

P. Bosmans

Neki misle da je vjera slijepa, a ona sve vidi. Njen pogled seže od prapočetaka do beskraja vječnosti. 
Neki misle da je gluha, a ona sve čuje. Osluškuje i najnježnije otkucaje Božjeg srca. Ona čuje zov vječne ljubavi. 
Neki misle da je nepismena, a ona je sveznajuća. Nalazi se na samom izvoru Božanskog znanja s kojeg se neprestano napaja uvijek novim spoznajama. 

Neki misle da ja nemoćna, a ona sve može. Svojom snagom i brda premješta, mrtve budi na novi život, ozdravlja bolesne, vraća izgubljene. 
Neki misle da je pasivna, a ona sve čini. Tek njenom aktivnošću čovjek živi jer život bez vjere jest smrt. 
Neki misle da je zabluda, a ona u svom krilu nosi samu Božansku Istinu. Bez nje je svaka spoznaja pod znakom pitanja. 
Neki misle da je bijeg od stvarnosti, a ona ljude uvodi u svu stvarnost. Život bez vjere pogibeljna je utopija. 

Neki misle da je varka za naivne, a ona je izlaz iz labirinta ljudskih prijevara. 
Neki misle da zarobljava, a ona kida i najčvršće okove sotonskog ropstva. Bez nje je nemoguće ostvariti slobodu. 
Neki misle da je teško breme, a ona omogućava da se teško breme može nositi dokle god treba i konačno ga zauvijek zbaciti. 

Neki misle da je samo ponekad potrebna, a ona je svakodnevna hrana bez koje nema života. 
Neki misle da je nesigurna, a u njoj je sva sigurnost. 
Neki misle da je preteška, a ona nosi onoga koji je ima. 

Hvala Ti Gospodine za prljave ruke
što moj štednjak i hladnjak diraju.
Za malene vlažne prste
što kocke za mostić biraju.
Za nevine ruke što lutaju
i nešto novo traže.
Za majčine ruke što uvijek
pokazuju put,bol ublaže.
Za drage malene ruke
I luckastu malu ruku
što dodirom ljutnju tjera.
Hvala Ti na Tvojoj ruci
što me ka svijetlu vodi.
Čuva me da ne posrnem,
da moj brod ravno brodi.
I dok male ruke traže
da im kažem što da čine,
sigurna,mirna,voljena,
sežem za Tobom u visine.

Tko je sretan i velik?

Sretan je i velik samo onaj 
koji ne mora 
ni vladati 
ni pokoravati se 
da bi mogao nešto biti.

J. W. Goethe