Ramske izreke

Ko se rano oženi i rano ruča, taj se ne pokaje! (Oklijevanjem se ostane gladan i samac!)


Srednja Rama

 

27. Dobroša 
Selo ima četrnaest katoličkih i jedna muslimanska kuća. 
K a t o l i c i: - Petrovići ili Samarđići (2 k.) zovu se Samarđićima po djedu koji je pravio samare. Starinom su iz Rakitna, gdje još ima Petrovića. Došao je ovamo djed. Od tog roda su i Andrijanići (1 k.), Zadre (7 k.). Nekada je to bila kuća sa trideset i pet ukućana. Daljom starinom su Betunjani iz okoline Zadra, a u Dobrošu su došli iz Raške Gore. - Andričići ili Babići (2 k.) su došli prije 1878. s Orašca, gdje ih još ima. - Bagare (1 k.), djed je bio rodom iz sela Graca od Duvna. U Dobroši su od 1831. godine. - Meštrović (1 k.) je išao po najmu i naselio se oko 1900. Rod je s Meštrovićima u Prozoru.
Ranije su u Dobroši bili bili i ovi katolički rodovi: Vlajčići, sada u Krančićima, Ivančevići, koji su izumrli, a bili su iz Družinovića, i Barišići.
M u s l i m a n i: Od 1912. boravi u selu samo Jusić (1 k.) koji je ranije dolazio s Duga samo preko ljeta. Od 1926. ljeti dolazi na Krmsku Glavu Kurtagić iz Prozora.
Selo je raštrkano po kosama. Svuda oko sela i po selu mnogo šume. Dva su glavna čopora kuća: Gornja i Donja Dobroša. Gornja Dobroša je u vrhu Doca i na kosi. Donja Dobroša je oko potoka ispod Tisnog. Iznad sela su visoke a strme strane Kozje Stijene i Mali ili Crni Vrh, između čijih je gruda usječen potok Tisno. Selo ima mnogo živih voda; glavne su Svarovice i Kupušnjak. Od Kupušnjaka i od drugih manjih vrela nastaje potok Dragić koji silazi niz Ždrlo u potok Krupić. Njegova je pritoka i potok iz Tisnog. Ostali potoci se zovu: Iza Jasika Potok, Mračna Draga, Vodena Draga, Njive su raštrkane po Krčevinama: Selišće, Zelenjaci, Dolac, Ograde, Džaferovica, Ravne, Bila Voda, Diljke, Jesike, Ravančina, Staro Blace, Majdan, Urije. Šume su: Jelovac, Buljkovica, Golušnica, Tribanj, Kalac, Halipova Strana, Dubrave, Lučice, Slimena. Ranije je bilo mnogo više šuma. Čairi su povrh gruda, nad Kozim Stinama: Alinove Strane, Dubrave, Javora i Dragić.

Selo je razbijenog tima, ali kuće pojedinih rodova su u grupama. Katoličko je groblje iznad sela. Na raskrižju ispod sela je jedan stub. Na njemu ruke u reljefu. Ništa se ne zna o tome.

Bilo je katolika u selu i prije kuge, ali na mjestu Ravnom (u hataru Blaca). Tu su bili Kolakušići i oni su uz kugu zasnovali sdašnje seosko groblje. 

U selu su nekada bili i muslimani Lelci. Groblje im je nad selom (Lelkovo groblje). Otišli su u Prozor. Prvi katolici su se naselili prije 160 godina, prije kuge. Priča se da je kroz Dobrošu prolazio Stojan Janković i oborio turski čardak; to se mjesto i sada tove Čardak.

Priča se da se prije kuge obrađivala sva planina i da se gore stajalo. Na Slimenima su nalaženi starinski novci. Nekada je Dobroša bila prozorska jafta, a granica bila na kosi Čardaku.

28. Blace 
Selo ima pet katoličkih i šest muslimanskih kuća.
K a t o l i c i: - Kolakušići (1 k.) za njih se kazuje da su starosjedioci. Ima ih iseljenih po Ljubuncima. - Marići (2 k.) su starinom iz Gruda iz Hercegovine. Došli su za turskog vremena, da izbjegnu kaznu, pošto su dolje ubili agu. Bila su ih tri brata, od kojih je jedan ostao dolje, jedan pobjegao ovamo, a treći u Žepče. - Spaići (1 k.) su iz Gruda. Ima ih po Ljubuncima. - Juričević (1 k.) je došao 1920. na ženinstvo s Pala u Ljubuncima.
M u s l i m a n i: - Kormani (5 k.) kažu da su najstariji muslimanski rod u kraju i da su starinom iz nekog Šaba. Nekada je cijelo selo bilo njihovo. Imali su obavezu da vrše promatranje Mjeseca i objavljuju kada je mlad mjesec i zato u tursko doba nisu plaćali porez. Njihov predak je pravio kulu, ali mu nisu dali da izvede drugi kat. Kuća im je pokrivena pločom. Ogranak Kormana su Hubijari (1 k.). Bio je u selu i musliman Balić, koji je došao iz Krančića na ženinstvo. Od njih nema muških članova.

Gornje ili Veliko Blace je na velikom visu, na krečnjačkoj strani, i okrenuto istoku. Staro Blace je ispod Gornjeg a u strani desno od Rike. Žive vode u selu su: Lokva, Tulina Voda, Gumanci; u Starom Blacu - Dočac. Njive su većinom po stranama, i to vrilo strmim: Klupa, Zaput, Aljina, Gaj, Srčana Ravan, Plužina, Krčić, Ledine, Strana, Selišća, Pirišća, Diljke, Stožine. Oko Starog Blaca su njive: Potoci, Urije, DOca, Jelaše, Brig, Majdan, Prišnica, Sviba, Livade, Pisak. Svuda oko sela je šuma: Stožine, Bujkovica (s vodom Bukvom), Povinjača, Dolac. Paše ima dosta oko sela. U planini Crnom Vrhu su čairi (sjenokosi); nekada su Marići izlazili gore na staje.

U Vel. Blacu su kuće zbijene, a u Starom Blacu raštrkane. Muslimansko groblje je na Brigu pod selom, a katoličko u Dobroši.

Na visu Gradini je nekakva "gromila" za koju se vjeruje da u njoj ima novaca. S druge strane visa je neki stari uzak put, zarastao u travu. U šumi ispod Selišća i po Ravančini (kraj puta za Prozor) su stara muslimanska groblja, o kojima se ništa ne zna.

29. Ljubunci 
Selo ima četrdeset i dvije katoličke i šest muslimanskih kuća. 
K a t o l i c i: - Tadići (3 k.), smatraju se starincima. Ranije su se zvali Relićima. Nisu bili kmetovi i uvijek su živjeli na istom mjestu. Nekada ih je bilo petero braće. Dvojica su odselila u Sarajevo, a od trojice koja su ostala u selu sada su samo tri kuće. - Vidovići (5 k.) su u selu od prije kuge. Po djedu Cvitanu zovu ih i Cvitanovići. Od tog su roda i Jurići-Vidovići (3 k.) i Stojanovići ili Kamenice (1 k.). Stojanovića ima i na Uzdolu. - Kolakušići (1 k.), opširnije u opisu Blaca. - Kneževići (3 k.) su odavno u selu. - Brajke (2 k.) su starinom iz Hercegovine. Došli su oko 1800. Uvijek su bili u zajednici, dok se Andrija nije odijelio. Poslije 1918. u te dvije kuće ima 28 ukućana. - Glibe (4 k.) su prešli iz Privora oko 1850. na Mejnik. Prije njih nije bio nitko na Mejniku, nego je bila samo šuma, koju su oni iskrčili, kada su istjerani iz Privora. Ima ih i u Donjoj Vasti. Starinom su iz Hercegovine. - Barešić (1 k.) je prešao sa Gmića prije 1878. Opširnije u opisu Gmića. - Ivanke (7 k.), u Globarićima su od prije 1878. Istog su roda kao i Ivanke u selu Ivankama-Pajićima. Jedan je iz Ivanaka prešao na Lug. - Barbarići (2 k.), zovu ih i Kanatima, po djedovu nadimku, koga je aga pitao kako se "kanati", premeće, tj. izlazi na kraj sa hranom i ukućanima. Doselio im je djed iz Broćna. - Madžar (1 k.), djed mu se doselio iz Livna. - Zadre (3 k.), opširnije u opisu Dobroše. - Miličević ili Zečević (1 k.) je rodom sa Pidriša u Skoplju, a došao je 1904. na ženinstvo među Tadiće. U kući Cvitanovića je kao "ugovornik" Ivan Sava ili Savić, rodom sa Orašca, doseljen 1922.

Naselje je vrlo prostrano. Njegova sela Globarići, Mejnjik, Ljubunci, Kozarina, Tadići, Betine (Bejtine), Rika i Kozarina su po kosama i stranama oko Rike i njenih pritoka. Gotovo sva ta sela su nizno raspoređena pored puteva koji idu pored Rike i njenim stranama da se sastanu iznad njena izvorišta, na Mejniku. Pojedina "sela" su sa svih strana opkoljena šumom. Iskrčena su samo sunčanija mjesta pored Rike i na njima su sela ili zirati. Naselje predstavlja zatvorenu cjelinu između sedla Mejnika iznad izvora Rike i klisurice kroz koju Rika ulazi u duški hatar.

Po stranama ima malih živih voda: Šarinica, Studenac, Kozarina, Trsje. U Ljubuncima ima više pećina. Glavne su Pećina i Mile ili Jamušćina. Zirati su po stranama i dolovima: Potok, Šiljevina (jer se tu sije šilj), Kumanci, Krčine, Mandićevina, Selišće, Zaraj, Polovdo, Stubo, Luke, Kućetina, Porižnjača, Luke, Ječmenišće, Velika Stina, Prosevina, Mile, Glavičica, Bašče, Zapoda, Stara Kuća, Stan, Lučića Njiva, Ravne, Poda, Zapoda, Kozarina, Blejića Gaj, Krč, Ćimilića Krč. Šume su po višim dijelovima kosa s obje strane Rike: Gaj, Stožine, Mejnik, Jesiče, Duboki Potok.

Sjeverozapadno od Ljubunaca je površ Crni Vrh, gdje su stanovi i čairi. Šuma (Dila, Slimena, Šikotovine, Dobre Vode, Bile Vode) je državna, a livade su privatna vlasništva. Čairi se zovu: Rât, Golušnica, Krče, Mištek, Brigova Poljana, Ravne, Strugonice, Doci, Bile Vode, Brdo, Zgonovi. Površ je bezvodna; na vodu se ide na Bile Vode, na granici prema selu Voljevcu. Samo dvije kuće iz Ljubunaca (Brajko i Glibo, po jedan) imaju stanove na Crnom Vrhu.
Naselje je razbijenog tipa: ne samo da su pojedina "sela" međusobno dosta udaljena nego su i kuće u njima većinom raštrkane. Jedno katoličko groblje je u dnu naselja, kraj same Rike, i ono je samo produženje nekog starinskog groblja (stećci i stariji katolički grobovi). Glibe imaju svoje posebno groblje, a tako isto i Cvitanovići i Tadići, jer je glavno seosko groblje daleko. Muslimansko groblje je na dnu dola Brdola, ispod muslimanskog sela.
Po šumama oko sela ima "striba" i gomila, za koje se misli da su tragovi od naselja. Srednjovjekovnih grobalja ima na više mjesta. Jedno je na Brdolu, na završetku kose Kozarine između Rike i Potoka. Zove se Mašata. To je velika nekropola. Samo su dva stećka na sljeme, a svi ostali ravni. Ima i jedan starinski križ; grob s tim križem ograđuju katolici i oko njega obilaze nevoljnici iz zavjeta. Na Rici kod mlina je druga nekropola. I tu su samo dva stećka na sljeme. U toj nekropoli je i staro katoličko groblje sa mnogim stelama koje se gore završavaju polukružno ili vodoravno. Na njima se vide samo ugrebani križevi. Ništa se na zna ni o tom kršćanskom groblju. Samo jedan dio tog starog groblja je ograđen. Poznaju se i mnogi grobovi izvan ograde, na putu. Od ona dva stećka u groblju jedan je oboren. On je na sljeme sa strehama, veoma grub rad, ali ipak ornamentiran: na jednoj je strani polumjesec i dva mala kruga, u kojima je urezan križ. Oba stećka su okrenuta istoku, a tako isto i stariji grobovi sa stelama. Danas se grobovi orijentiraju prema oltaru grobljanske kapele (na tu stranu križ). Ima još jedan stećak na sljeme izvan katoličkog groblja, ali oštećen. Za ploče (stele) se govori da su "grčko groblje", a za stećke "kavursko groblje. Velika srednjovjekovna nekropola ima i pod bugojanskim selom Prijevorom, s vrbaske strane Mejnika.
Blizu Mejnika je Tetin Greb: tu je mati ukopala kćerku koja je umrla od kuge. Prilikom kuge izumro je muslimanski rod Globarića, na koje je ostala uspomena u imenu sela Globarića. Njihovo je groblje iznad sadašnjih katoličkih kuća u selu. Ispod nekropole Mašata je ogromno napušteno muslimansko groblje. Govore za njega da su tu pokopani šehidi. Na Mejniku su bila dva hana, dok je tuda vršen saobraćaj između Mostara i Bugojna. Stoje samo ruševine. Oba ta hana su bila sagrađena i razorena u vrijeme koje su pamtili starci s kojima sam razgovarao 1932. U selu se priča o Stojanu Jankoviću.

30. Duge
U Duškom Polju su katolici sa jedanaest kuća, a u Dugama samo muslimani sa pedeset i sedam kuća.
K a t o l i c i: - Zadrići (2 k.), opširnije u opisu Dobroše. - Miloševići (2 k.) su došli iz Hercegovine prije 1878. - Kapčevići (3 k.) su došli iz Sovića. Ima ih u Prozoru i Rami. - Spaići (1 k.) su došli iz Broćna prije 1878. - Ljubići (1 k.) su došli iz Broćna prije 1878. U istoj kući, ali podijeljen, živi Knežević, koji je 1922. došao iz Ljubunaca. Opširnije u opisu Ljubunaca. - Marići (1 k.) su se naselili 1913., a porijeklom su od Mostara. - Banušići (1 k.) su došli iz Hercegovine oko 1870. Ima ih i u Ploči.
M u s l i m a n i: - Dugalići, vode porijeklo od Alipaše iz Male Azije. Danas se dijele na više ogranaka: Dautbegovići (9 k.), Hasanbegovići (3 k.), Dervišbegovići (2 k.), Mustajbegovići (4 k.). - Arslići (1 k.), Čorbadžići (1 k.), - Haltaci (7 k.) su bili spahije, smatraju se starincima. - Sabitovići (7 k.) su doseljenici. Porijeklom su iz Male Azije. Nekada su se zvali Hodžićima. - Subašići (9 k.) su davno došli iz Sarajeva. Predak im je bio subaša. Po ocu se zovu i Đogići. - Aladini (3 k.), neispitano porijeklo. - Ščukulj (1 k.) je došao prije 1878. s Ravnice kao sluga. - Jusići (2 k.), otac im je došao prije 1878. kao imam. - Trtići (1 k.) su odavno u selu. Preci su im bili begovski momci. - Kovačević (1 k.) je došao oko 1890. s Krančića. - Bešić (1 k.) je došao iz Donje Vasti oko 1900. - Nuspahić (1 k.) je došao iz Prozora prije Prvog svjetskog rata. - Grcić (1 k.) je došao iz Skrobućana prije Prvog svjetskog rata. - Milanović (1 k.) je došao iz Boljkovca. - Kadrić (1 k.) je došao iz Kopčića 1927. na ženinstvo.

U ovom su naselju sela Duge i Duško Polje, oba oko pečice Dušćice ili Kružića a međusobno rastavljena oko pola sata hoda. Pri kraju polja a oko pećine je selo Duško Polje, a na izlasku Dušćice iz klisure su Duge. Oko ušća Dušćice u Prozorčici je mjesto Dušćica. Gdje su jedan mlin i dvije katoličke kuće.

Voda za piće uzima se sa rijeka. Izvan sela je voda Zmajevica na istoimenoj kosi. U Duškom Polju iz pjeska na samom putu voda Srabljivica, koja se smatra ljekovitom. Oko Duga su zirati: Doca, Cimi, Ravni, Cimljane, Krivača, Livada, Nakošnica, Troglav, Medvido, Mačkovica, Postinica, Staje, Bilušica, Krčevi, Rove, Livade, Selišća, Zamlati, Bare, Dražmere, Vajrača, Oraše, Omćirune ili Umćurine, Kalaci, Ploče, Gradac-Gracovi, Brikilja, Majdan. Ispaša je po šumama koje su po stranama i otsijecima oko sela: Gaj, Pilavove Špilje, Gradina, Pokojišće, Budenovice, Lužine, Bojine, Košćani, Orlovac. Većim dijelom je to mjera. Iznad Duškog Polja je Ramak-Kamen ili Ramak Kamen: to je klisura (račvast kamen) kroz koji prolazi rijeka i ide put za Gornji Vakuf.

Seoska planina je Crni Vrh. Gore su samo sjenokosi. Starci su slušali da se nekada iz sela izlazilo sa stokom na planinu. Duge se dijele na Donje Selo i Gornje Selo sa Kaltacima. Između G. i D. Sela je samo džamija. Duge su veoma zbijene. Ulice su u Dugama davno kaldramisane. Muslimansko groblje je oko džamije, a katoličko iznad sela Duga.

Ispod sela Duga a na mjestu Đeđivišru i Šećivišću blizu rijeke je neko staro muslimansko groblje, sada bez spomenika. Bilo je bašluka. Priča se da su tu svatovi izginuli.

Iznad kuća u dugama, prema istoku, je brdo Gradina koje koje veže za brdo Troglav. Na gradini su velike gromile. Jedno mjesto zovu Gromila Velika. U Duškom Polju, na kosi glavici je "grčko groblje". Spomenici su u vidu stuba, kojih ima i vrlo visokih. Na svakoj kosi oko groblja ima polje, ali nema stećaka, nego se grobovi poznaju samo po ogradama. Na Troglavu ima neko starinsko katoličko groblje od kuge. Bilo je križeva, pa su porazbijani. S vremena na vrijeme tu se služi misa (kad tko plati iz zavjeta).

Priča se da je na Dugama bila čaršija i da je tamo bila crkva. O postanku sela priča se ovo. Bila dva brata: Alipaša i Džaferbeg. Zvali su se po rodu Malkoči. Alipaša je pravio Alopašinu džamiju u Sarajevu i džamiju u selu. On je najprije bio namjestio konak i džamiju, pa se onda naseljavao. Alipašinog je bilo pola Sarajevskog Polja i velik dio Rame. Džamija je pravljena otprilike prije trista godina. Na njoj ima zapisa od prolaznika iz 1133 hidžretsk godine (1720/1721). Džamija se izdržavala jednog timara koji je bio u blizini sela. Vukovsko i Zvirnjača bili su svojina Dugalića. U Donjem Selu su bili saraji Dugalića, koji su već oboreni, i ahar za musafire, koji stoji i sada (1932). Tu su njihovi stari za turskog vremena iftarivali za ramazan. Građa za ahar i za kuće sječena je u vrijeme u Gaju iza džamije. Pod selom je bila na Prozorčici ćuprija od kamena a ćemer: odnijela je voda 1931. Priča se da je u Dugama bila neka "sudnja" i da je bila tamnica niže džamije.

Nije bilo tako davno kada je u Dugama bilo samo sedam kuća. Selo je bilo maleno i raštrkano. Jedanjedan starinski mlin u Duškom Polju, više Krupića, zvao se Omerhodža. Oboren je . (bio je tu i jedan stećak pa je sletio u vodu). Današnji stanovnici Duškog Polja, koji su tu obnovili selo, nisu odavno: prvi su se naselili Zadre oko 1870. U Dugama se još priča da se selo nekada zvalo Dobro Selo.   

31. Lug
Svega ima 20 katoličkih i 28 muslimanskih kuća. 
K a t o l i c i: - Šakote (1 k.) su se prvi od katolika naselili u Lugu. Starinom su iz Hercegovine. - Tule (1 kuća) su starinom iz Hercegovine (iz Rakitna) i naselili su se poodavno. - Ćavari (3 k.) su starinom Vidoši iz Gostuše u Hercegovini, odakle su došli oko 1860. Ima ih u Sovićima, u Duvnu, u Livnu i na Grahovu. - Raiči (2 k.) su došli sa Uzdola oko 1890. Starinom su od Mostarskog Blata. - Vrljići (1 k.) su došli prije 1878. Ima ih i na Gorici. - Kustura (1 k.) je rodom iz Skoplja i došao je 1886. uz majku, koja bijaše ostala kao udovica i vratila se u svoj kraj. - Marići (1 k.) su došli u tijeku Prvog svjetskog rata iz Vrda. - Grbeš (1 k.) je došao s Orašca kao "ugovornik". - Džajkić (1 k.) je došao pred Prvi svjetski rat iz Izbičina. - Jeličić (1 k.) je došao iz Podbora 1918. Opširnije u opisu Podbora. - Zeljke (1 k.) su došli na Zagaj 1921. iz sela Crnča kod Mostara. - Rotim (1 k.) je rodom iz sela Graca kod Mostara. Bio je uvjenčan u Vrde kod Drežnice, a 1926. došao na Zagorje na kupljenu zemlju. - Drežnjak (1 k.) je došao iz Hercegovine 1926. Ima roda na Gmićima. - Soldo (1 k.) ja došao iz Bogodola iz Hercegovine, 1930. - Papković (Pavković) je došao 1914. iz Izbična. Od istog je roda kao i Papci u Skorobućanima. Od tih iz skrobučana prešao je jedan Papak na Zagaj 1932. - Čuljak (1 k.) je došao iz Bogodola u Hercegovini 1930.
M u s l i m a n i: Smatraju se starincima: Bećirovići (10 k.), Purgići (2 k.) i Kazići (3 k.). Prugići su bili kovači. - Hasice (2 k.) i Bajrići su od Bajrića s Ravnice. - Đuke (8 k.) su došli prije kuge s Skrobučana, gdje su bili starinci. Sada su tamo na njihovu mjestu Papci, a zemlja se još zove Đukuše. - Dautbegovići (2 k.) su došli s Duga: jedan oko 1900. i drugi oko 1912.

Lug je na jugu od Prozaora, ali znatno niže od njega, te su u njegovu hudutu prozorski vinogradi. Veći dio naselja je na lijevoj strani Rame ispod brda Bitovinje, a manji na desnoj. Naselje je u proširenju Ramine doline, u flišu, a između dviju klisura: Priklapaca i bezimene klisure niže Duga. Kod ušća Dušćice se pored puta dvije kuće, a tri na Zagorju, također puta. Iznad Zagorja je također jedna kuća na blagoj strani Poranicama - Porednicama. Ostala sela su po stranama i kosama idući prema Prozoru: Borak u strani iznad Kulina, Dolić iznad Borka, a pod brdom Rakama, i za samim Rakama Rake. Iznad Raka su Seljani na kosici i Purgići u starini pod Gajem, a međusobno rastavljeni potočićem Rivinama, a pod njima, takođe u strani, Turkići ispod kose Ivanovca, u strani pod brdom Zavinjem su Kazići. Najniže selo je Lug pored Rame (a s lijeve joj strane). U nizini pored rijeke su i sela Bajrići i Kulina, a na desnoj strani rijeke, je novo selo Šibenik, u blizini istoimene stijene. Od Šibenika ide za Goricu. U starini kraj tog puta je skorašnje selo Zaraj.

Kuće bliže Rame nose vodu iz rijeke. Izvora je malo (Grabović u Purgićima, Sopot u Turkićima, Točila u Kazićima), a dosta "bunarova". Kroz Lug teku potoci Grabovnik i Zavinski Potok, a sa Zagorja silazi u Prozorčicu Padačev Potok. Njive su većinom po stranama: Ulica, Selišče, Dolac, Glavica, Kućišće, Krđa, Sela, Tornjak, Torine, Doline, Otoka, Poje, Brdo, Samarćevina, Zelenjak. Luka, Oplot, Krivače, Lokva, Borak, Dug, Gibanica, Mejtef, Zamin Dolac, Lokva, Zalazje, Kosovac, Šibenik, Dabelj. Domaći vinogradi su na Zavilju, a prozorski na Postinju, visoko u stranama iznad sela. Ispaše su po šumama nad selom:Crveno Brce, Zapazje, Banjgrm, Ivanovac, Dabelj, Postolija, Begov Gaj, Srednji Rat, Zalazje, Seljanse Njive, Bojine. Seoska "planina" je Jezero, gdje su sjenokosci. Pojedini kompleksi se zovu: Dopovac, Barkovina, Brig, Stražica, Ušice, Podpojnice, Dlice, Ševar, Doca, Koprivnjak, Zapožac, Trinčin, (Trimčin), Ripišće, Popratnišće. Ranije su gore imali staje Buke i Bećirovići, a sada samo Ćavari.

Osim u Seljanima, u kojima je 10 kuća Bećirovića, u ostalim selima je po 1-4 kuće, te je celo naselje veoma raštrkano. katoličko groblje je na Borku, a muslimani imaju više grobalja: Bećirovići na Samarđevini, Kazići nad Kulinom, Ćuke, Hasice i Burići iznad kuća Ćuka.

Na Lanišću pod Šibenikom je jedna stara nekropola. Oko 00 m dalje od nje, na niskoj terasi Skrečama je druga nekropola. Samo su tri stećka na sleme, a ostali su ravni. Gotovo svi su ispreturani. Još dalje, na Hasanića Ravni je treća nekropola. Na mjestu Bećića Selišću je jedan stećak. I njega su prevrnuli tražeći blago. Po kazivanju, na njemu su u reljefu predstavljeni mač i glava, ali je prevaljen baš na tu stranu. Na "okuči" Oplaku bilo je ""grčko groblje", pa je uništeno kad je građena cesta. Kod Đukinih kuća su dva stećka na mjestu Stećku ili Glavnici, ali bez znakova. Ima i više starih muslimanskih grobova. Na kosi Šehitima iznad Zagorja je staro muslimansko groblje za koje se veli da je svatovsko. Drugi vele da je to groblje od neke vojske (u Prozoru se, pak, priča da su tu pokopani izginuli Izmirlije). Na Skrečama je bilo i staro muslimansko groblje, a i na Rakama ima neko napušteno muslimansko groblje. Priča se da je selo stradalo od kuge. 

32. Donji Višnjani
Selo ima 6 katoličkih i 21 muslimanska kuća. 
K a t o l i c i: - Vukoje (2 k.) su starinim iz Ljubotića u Hercegovini. Doselili su se prije 1878. pravo na Vranjaču. Ima ih i na Kućanima. - Sablje (3 k.) su starinom iz Hercegovine i došli prije 1878. ima ih i u Rumbocima. - Novak (1 k.) : opširnije u opisu Gorice.
M u s l i m a n i: Letice (5 k.) su prešli iz G. Višnjana. - Garabini (2 k.) su iz G. Višnjana prešli u Donje. - Konjarići (10 k.) s ogrankom Hodžićima. - Ajkić (1 k.) je došao 1907. s majkom iz Varvare. - Pilavići (2 k.) su došli 1912. s Mluše. Sada se zovu i Muminovićim, jer su došli na zemlju Muminovića, koji su izumrli u muškoj lozi.

Naselje je visoko iznad Rame, s desne joj strane. S visa Krstca (907) silazi k Rami potok Laka (ili Vlaka)-Kraguja. Desno u strani tog potoka su Višnjani; malo dalje, na kosi Vranjača je selo Vranjača, također pored puta. Nad kućama je strana Kamen. Strane nad selom (Kamen, Krstac, Staromoje, Laka ili Vlaka, Zadoje) su pod šumom. Njive su ispod kuća po stranama i po "podima" (terasama): Dlice, Siline, Oglavak, Ozimice, Hendek, Sokoca, Uso, Laza, Jakinica (Jekinica), Kostenice, Torine, Vir, Crna Ravan. Ispaše su po spomenutim stranama pod selom i Priklapicima. Između sela i Priklapica su "grude": Staromoje i Dica. Seoska planina je u Zavranju, ali su im tamo samo sjenokosci.

Sve su kuće raspoređene u nizu seoskog puta. Sadašnje muslimansko groblje je na Zagonima odmah ispod kuća, a katolici se sahranjuju u G. Višnjanima.

Pod selom na Graboviku je "grčko groblje" i bilo je nekada stećaka. Na mjestu Zadoju, na putu za G. Višnjane, u hrastovoj šumi je neko staro muslimansko groblje.

33. Skrobućani 
K a t o l i c i: - Papci (14 k.), osim jedne kuće na Šarovini, svi ostalo su na jednom mjestu i na okupu. Starinom su iz Izbišanja u Hercegovini, odakle su krenuli 1831. god.. Prvo su se naselili u Rumbocima. Kada ih je aga odatle otjerao, prešli su na Beljine Mline, zatim na Šerovinu, pa u Skrobučane. - Rotimi (6 k.), neki su došli prije 1931., neki kasnije, ali prije 1878., iz Graca u Rakitnu. - Tokoći (5 k.) su iz Rakitna i došli su prije 1878. ima ih i na Gorici, gdje su došli sa Skrobučana. - Galići (3 k.) su iz Hercegovine, iz Izbišna. Došli su prije 1878. Ima ih i na Gorici. - Matić (1 k.) je starinom iz Kaura. Otac Mato je pobjegao iz austrougarske vojske i na Šarovinu ga naseli beg Osmanbeg s Duga, čija je tada bila cijela Šerovina. Kad ja Osmanbeg odselio u Lepenicu, ostavio je Matu kao subašu. - Ivančevići (1 k.) su starinom od Mostara. Došli su prije 1878. - Jakovljevići (1 k.), ima ih i na Parošu i Borovoj Ravni. Starinom su iz Hercegovine. - Novak (1 k.) je od Novaka u D. Višnjanima, odakle mu je otac došao na Stepen oko 1880., a u Višnjane s Gorice.
Na Šerovini su bili Gujići, koji su 1927. otišli u Prozor.
M u s l i m a n i: Starinci: Nevenovići (1 k.), od kojih su i Garazlići (2 k.), čiji se predak bio "garazile" oženio jednom bogatom udovicom, ćoravom i sakatom. - Nasupi (1 k.). - Munikoze (6 k.). - Motike (3 k.). - Šljive (5 k.). - Grcići (1 k.). Jedan ogranak Grcića iz Prozora prešao je uz kugu u Soviće. Od tih iz Sovića došao je ovaj u Skrobučane prije1878. na ženinstvo. Jedan je Grcić otišao u Lapsunj. - Čavo (1 k.), njegov je predak bio Srbin s Kupresa. Došao je u najam u Kukrice. U najmu je bio dugo. Kukrica mu nije mogao isplatiti nagradu, te je sa njim podijelio imanje. On se naselio i primio islam. Prezime su dobili po tome što je neki predak bio veoma jak i zubima kidao čavle, kad je potkivao konja. - Selimovići (4 k.) su podrijetlom s Kupresa.
Prije kuge su u selu bili i Kukrike i Polop. Kuća Polopovih je bila izvan ostalih pa ih jednom prilikom poklali hajduci. Izumrli su i Kevrići. Na Šerovini su nekad bile neke Šere, i po njima se prozvalo i selo.

Sastavni dijelovi tog sela su: Škrobičanji, Munikoze ili Ričica, Bare, Osojnice, Stepen i Šarovina. Kuća ima i iznad tih grupa: na Jetercima, na Stinicama i dr. Idući od istoka su najprije Škrobućani, selo po kosi i blagoj strani ispod visa Kerepovine, a raspoređeno polukružno oko bezimenog doca. Dijeli se na Pavke (kat.) i Tursko Selo. Ispod sela, prema istoku je Špija iz koje ističe potok Špionjak. Na jugu od Škrobučana je selo Rićica ili Munikoze, koje je desno od potoka Ričice, a u strani ispod zaravni Munikozinih Stina (774). Južno od Munikoza je selo Osojnica na istoimenom srtu ispod Rogunje. Bare su na kosi između Rike i Velikog Potoka, zapadno od Ričine. Na kosi između Velikog i Mračnog Potoka je selo Stepen, a Šerovina po hrbatu i osojnoj strani između Mračnog Potoka i potoka Crime. Sva su, dakle, sela po stranama i kosama i međusobno a i od drugih naselja ispredvajana često dubokim dolinama potoka.

Kroz naselje teče više potoka. Glavna je gračanica koju ovdje zovu Zagrašćica. Dolazi iz "planine" Bačine i Proseca brdo Zagrad. S lijeve strane prima Ričicu koja dolazi iz "planine" Roguje. Veliki i Mračni Potok sastaju se s potokom Šerovinom te čine Crimu, koja utječe neposredno u Ramu prema selu Lugu.

Njive su po stranama i dolovima: Ramće, Divjak, Perezovina (od Feriz), Jamihovina, Đanin Vrto, Selišće, Klunca, Dolac, Bučer, Jajnica (Jahinica), Kruške, Mrcinjak, Lišćice, Stinice, Voznica, Rošlac, Jezerce, Stepen, Torine, Orećev Dolac, Danjčeve Njive, Torija, Šarovine, Otnja, Brdo, Strana, Gube, Doci, Korita, Kosa, Popratni Dolac, Stari Krč, Novi Krč, Guber. Na Mrcinjaku i na Rošlacu ima i vinograda. Kose, strane i brda su i sada dobrim dijelom pod šumom: selo Šerovina je sa svih strana opkoljeno šumom (čiji su djelovi: Šerovina, Gaj, Paljike, Korito, Kosa, Blažena Kosa, Bukova Kosa, Anjina Kosa. Jedan gaj u Šerovini se zove Šćapi. Ispaše su: Keretovina, Klad'nica, Vinograd, Pliše, Šerovina.

Seoska"planina je Roguja. Nekada je bilo po njoj samo staja, a sada gore imaju samo četiri staje Papaka. Na planine izlaze sa stokom i tamo su i sjenokosi. Pojedini dijelovi se zovu: Bojača, Bukova Ravan, Bastajišća, Alilovača, Žunetvica, Steć, Grab, Podroguja, Vrilo, Tvrda, Osojnica, Kadina Ravan, Biserka, Međeva Ravan, Mlatila.

Naselje je razbijenog tipa, a u pojedinim selima su kuće u grupama. U Ričicama su sami muslimani, u Skrobučanima muslimani i katolici, a u ostalima sami katolici. Muslimansko groblje je na Grebljicu i kod Bilova Greba, a Munikoze imaju svoje posebno groblje ispod kuća. katolička groblja su na Bilicama u Šarovini (za sela Stepen i Šarovinu) i na Jezercima (za Papke, Bare i Osojnicu). Seoski "zavjet" je o sv. Josipu.

Nekada se cijelo naselje zvalo Ričica, a od 1878. zamijenjen je taj naziv sa Skrobučane (Skrobučani), opet imenom jednog sela. (U Rudinama, u Hercegovini, ima selo Skrobutno).
Na više mjesta ima starih grobova. Na mjestu "Grebnice", na raskrižju puteva za Skrobučane, Goricu i Paroš, je velika srednjovjekovna nekropola. Poznaju se mnogi grobovi, ali je očuvano samo 16 stećaka od grubog konglomerata. Oko te nekropole je veliko šehidsko groblje. Nekropola se zove Biolov Greb (Bilovljev Greb, Bilin Greb). Jedni vele da se zove tako po čovjeku Bilu (Bile) koji je tu poginuo u nekom ratu. Drugi vele da je tu bio sahranjen neki čovjek i zemlja ga je izbacivala sve dok nisu s njim ukopali i psa mu Bilova. Priča se da je i na Zagradu (774 m) vođena borba: cijelom kosom ima starih grobova. Ali samo ispod Džaltine kuće ima nekoliko stećaka. Nekakvo staro groblje je na kosi Solilima: u grobovima su sklopnice, ali na grobovima nema nikakvih spomenika. Priča se samo da su tu izginuli neki solari.

U glavnicama kod donjih kuća sela Šerovine je neko starinsko groblje bez spomenika. S druge (lijeve) strane potoka Šerovine njiva Mašati i na njoj su kraj puta bila dva stećka. Jedan se stropoštao niza stanu. Oko puta je neko staro muslimansko groblje. Na kosi "Tupeč" je neko staro groblje bez spomenika obraslo u šumu. Takvih grobova ima i na Ševića Ravni i u Gaju.
U Skrobučanima je 1931. nađena veća količina starog novca.

Zna se da je selo stradalo od kuge. Munikoze su tada pobjegli na svoje sadašnje mjesto, Rečicu, gdje su dotada izlazili na "planinu" (a stajali su gdje sada stanuju Jakovljevići). Kod Jezerca je neko staro muslimansko groblje, koje je nedavno obnovljeno. Iznad Munikoza je neko muslimansko groblje, Šehitluci. Bila je i neka zgrada na Balu (Bao), i tu ima mnogo sedre. Na Zagradu je bilo selo, koje je stradalo od vode. Oni koji su se tada spasili stradali su kad je vojska udarila na grad (gdje su ostaci od spomenute zgrade): poskakali su sa stijene na mjestu Bracu. Od njih je groblje sa stećcima pod Džaltinom kućom.
Selo je bilo čisto muslimansko. Prvi katolici su došli oko 1860: pok. Bećir Munikoza doveo je Papke s Mluše. Oni su bili majstori u Bećiru su napravili kuću i mlin. Stepen i Šarovina su sasvim nova sela.

34. Gorica
U naselju je ukupno 26 kuća. 
K a t o l i c i: Svi su podrijetlom doseljenici i bili su kmetovi. - Novaci (2 k.), stari su im došli oko 1800. iz pologa u Hercegovini. Jedan se odvojio i otišao na Višnjane. - Šimunovići (3 k.), došao im je djed iz hercegovine. Stajali su na Stepenu. - Šimići (1 k.) su starinom iz Gruda. Došli su 1831. god. - Čurde (2 k.) su došli još za turskog vremena iz Rakitna. - Vidovići (4 k.) su došli iz Dubokih Potoka u Hercegovini prije 1878. Bili su na Mluši. Ima ih drugdje po Rami. - Krajinovići (2 k.) su došli iz Trišćana, a starinom su iz Hercegovine, iz Cerovih Dolaca kod Mostara doselio se pradjed. - Galić (1 k.) je došao oko 1900.iz Skrobučana, a starinom je iz Hercegovine. - Lagarušići (2 k.) su došli 1904. iz Izbišna, Mostar. - Pavlović (1 k.) je došao oko 1912. iz D. Rame. - Rkać (1 k.) je došao iz Širokog Brijega 1921. Zna se da su ranije bili u selu Augustinovići, Pavičići, a i mnogi drugi, jer su se kao kmetovi često seljakali.
M u s l i m a n i: Starincima se smatraju Čiče (1 k.). - Šabići (4 k.) su prešli iz Prozora uz neku kugu. Zovu ih Divjanima, jer su pobjegli iz prozora i "podivljali". Opširnije u opisu Prozora. - Pilavi (1 k.), došao je otac s Mluše na ženinštvo oko 1800. - Kukići (2 k.) su starinom iz Bilog Polja. Davno su izašli ovamo. - Balići (1 k.), otac je rodom s Krančića, mnogo se seljakao i naselio se na Gračanici oko 1900.

Sela Gorica i Oglavak i Oglavak se na visokoj ravni, rastavljeni dolom Sopotom. Oko ušća potoka Gračanice u Ramu je selo Gračanica. Ispod sela, prema Rami, su strme strane pod šikarom i grude: Strana, Brace, Kjučice, Pavića Krč, Krčovi, Dolovi. Nad selom su brdo Glavice, pod šumom, i Dubrave. Ima kuća i na zaravnjenoj planinskoj kosi Tolovcu.
Glavna voda je Sopot u istoimenom dolu. Po šumama su izvori: Lukovik, Matošćica, Močilo. Samo iza kiša teku kroz selo potoci Lanišće, Kjučki Potok i Marin Potok. Inače, istočnu granicu sela čini Rama a južnu Ramina desna pritoka Gračanica. Njive su većinom iznad kuća: Dub, Travnik, Dalač, Vrtače, Polje ili Poje, Staro Selo, Ravanče, Pojica, Gradina, Ban-Do, Laćuh. Vinogradi su u strani pod Gradinom. Ispaša i "drvosik" po Dubravama i Strani. Seoske planine su Tolovac i Roguja (Rogulja), na jugu i jugozapadu od sela. Na Tolovcu su stalno naseljene dvije obitelji Lagarušića , a dvije obitelji Novaka izlaze gore samo ljeti. Ostali iz sela izlaze na planinu samo radi sijena. Sjenokosi na planini zovu se: Desetine, Skok ili Skuk, Glavine, Rizvića Ravan, Korita, Tusta Meja, Trn. Pod Gradinom na visoku Prisoju su vinogradi.

Na Oglavku su svega 2 kuće, na Tolovcu 2 kuće i 2 stana, a na Gorici 18 kuća (sa 19 obitelji), od kojih 9 muslimanskih. Pod selom, na Gračanici, kraj ceste je 1 kuća Balića. Izvan tih glavnih grupa na Laćuhu 2, na Pojicu 1. Ukupno u naselju 26 kuća. kuće su na Gradini razrijeđene. Katoličko groblje je na Gradini malo niže od srednjovjekovnog groblja. Muslimansko groblje je na Barici nad selom.

U selu ima mnogo starina. Grovnice su ogromna srednjovjekovna nekropola na "tepi" ispod kuće Joze Šimunovića. Nad jednom pločom bila usađena vertikalna ploča na kojoj je bio uparan znak kiža. Drugo staro groblje su Mašeta kod Dalača, također veća srednjovjekovna nekropola ("grčka"). Stećci su svi ravni. Treća takva nepropola je u klancu, nadomak Paroša, u šumi, a četvrta na visu Ilinu Kreniku. Priča se da je na Gradini bio grad, a na Ilinu Kreniku da je bila crkva. Kamen kog je tu bilo seljaci su upotrijebili za građevine. Za crkvu se priča da ju je netko zatrpao. Još se priča da su kod crkve zaklani fratar i njegov sluga. Gorica je stradala od kuge; tada se bježalo odavde pod Munikozin Kik. Ništa se ne zna zašto se jedno mjesto zove Staro Selo. Na Parošu se priča da je na Gorici bila čaršija.

35. Paroš
U naselju ima 8 katoličkih i 13 muslimanskih kuća, ukupno 21. 
K a t o l i c i: - Bošnjaci (5 k.) su starinom iz Dalmacije, odakle im se doselio pradjed. Ima ih u Hercegovini i na Orašcu. - Jakovljević (1 k.) je došao na ženinstvo iz Skrobučana, gdje još ima roda. - Hrkač (1 k.) je došao iz Mokrog kod Mostara. - Džalto je došao iz Trišćana 1928. na Borovu Ravan.
M u s l i m a n i. - Smatraju se starincima: Bećirevići (6 k.) i Pupe (5 k.). - Pupe (1 k.) su ranije bili u planini Prenju, jedan sat daleko od Paroša, pa su prešli u Paroš, na kupljenu zemlju, poslije 1918. - Ramić je došao iz Skrobućana 1907. na ženinstvo.

Selo je svojim glavnim dijelom visoko iznad Rike (Gračanice), koja postaje pod Munikozinom Stinom od potoka iz Rogulje i iz Bačine i ima duboku kanjonsku dolinu. U pravom Parošu su dvije grupe kuća: Bećirovići u strani između dviju terasa, a rastavljeni od njih potokom Špionjakom (koji dolazi iz Špilje-pećine) su Pupe. Na desnoj strani Rike a pod Tolovcem i Sičanikom je novo selo Borova Ravan, gdje su doskora bili samo stanovi. Dvije su žive vode u Parošu: Rudulja i Korito. Njive su po stranama: Selišće, Diljka, Vrtača, Kuti, Ravan, Dolac, Trke, Bara. Put za Goricu ide kroz Migorje (između M. Glavice i Brda), koje je dio neke stare kratke doline. Ispaše su po šumama ne desnoj strani Rike: Sičanik, Dubrava, Gumanjica, Petanjci, Orlovača i Gradina na lijevoj strani. U planini Roguljama i u Bikama su sjenokosi. Na rijeci, na mjestu Ilidži, su mlinovi paroški i skrobučanski. Bilo ih je više pa ih je odnijela i iskvarila voda, te sada imaju samo dva (Bošnjaka i Malića).

Samo su u Bećirovićima kuće na okupu, a sve ostale raštrkane. Katoličko groblje (za Poroš i Goricu) je na kose Gradini, a muslimani imaju dva groblja, oba u neposrednoj blizini kuća.
Na Gradini seljaci nalaze lončine, gvožđe i alatke od bakra. Za sto metara od groblja Bećirovića je velika srednjovjekovna nekropola po cijelom Brdu, sve do katoličkog groblja. Tuda ima i starinskih bašluka. Dva stećka su ornamentirana: na jednom je mjesec, a na drugom "sunce" i mjesec. Drugo "grčko" groblje je na Bracima (Zagrad). U groblju Bećirovića ima i starinskih grobova: kad je bila kuga, dovlačene su po pune sane mrtvaca sa Gorice. Djed Bećirovića je prebolio kugu, a Đulsa Adžemovića, koja je umrla u dubokoj starosti, dva puta je preboljela kugu. Selo Bećirovića nije oduvijek na istom mjestu: ranije je bilo u Docu. Na Borovoj Ravni su odavna bili stanovi kao dio čifluka. Prvi se gore naselio stalno Bošnjak, još za turskog vremena, pošto su se u selu podijelili. On je sebi doveo zeta Jakovljevića, a poslije je došao i Džalto.

36. Krančići 
Selo ima 22 katoličke i 24 muslimanske kuće.
K a t o l i c i: - Vlajčići (3 k.). Za vrijeme kuge pođu dva brata (dva su ostala dolje) iz Vinice u Dalmaciju u G. Vakuf, i poslije dužeg seljakanja nastane se u Krančićima. Ovdje su se rano okupili. - Raiči (4 k.) su starinom iz Drežnice iz Hercegovine. Kada se najmlađi od njih oženio, htio je aga da prespava sa nevjestom i došao je sa dvanaest Turčina. Mladoženja je posjekao agu, a ostali Turci su se razbježali. Onda su braća otišla iz Drežnice. Na Dugama su se podijelili, jedan je otišao u Krančiće, drugi u Vratnu Goru, a treći u Voljice. Iz Krančića su jedni otišli na Uzdol. - Radoš (1 k.) je starinom iz Rakitna. Naselio su D. Vasti, ovdje je od prije 1878. - Barišići (2 k.) su starinom iz Rakitna. Doselio se pradjed. Bila su ih četiri brata. Bili su u Skoplju (selo Vrca), pa u najmu, u D. Vasti, 30 godina i onda prešli u kmetstvo u Krančiće. - Stojanovići (3 k.). Opširnije u opisu Uzdola. - Milićevići (3 k.) su došli prije 1878. iz Mokinja u Rakitnom. - Ljubići (1 k.) su došli iz Ljubotića iz Hercegovine oko 1870. Ima ih u Ljubuncima. - Mihalji (1 k.) su starinom iz Rakitna. - Juričići (1 k.). Opširnije u opisu Gmića. Starinom su iz Hercegovine, odakle se doselio pradjed Ivana Juričića (rođ. 1852.). U Krančiće su došli iz D. Vasti. - Burići (2 k.) su došli s Proslapa 1897. Ranije je u seli bilo Džalta, a nestalo je sasvim Pališnika.
M u s l i m a n i: Kovačevići (9 k.) preci su im bili katolici. Kovačevićima se zove i jedna porodica Đoletovaca. - Zečevići (2 k.), - Kukići (5 k.), Balići (1 k.), sviju njih je porijeklo nepoznato. - Plavuškići, dva roda Blejići (2 k.), starinci su i Trtići (1 k.), čiji je otac došao sa Duga, oženivši se udovicom jednog Blejića. - Motka (1 k.) je došao iz Skrobućana. - Skeho je došao iz Privora na ženinstvo. - Prpa (1 k.) je došao 1922. na ženinstvo iz Paroša. Zove se i Hamšić. Ima pastorke Baliće.
U ovom su naselju sela Gornji i Donji Krančići i Gornji i Donji Ošljani. Između Gornjih Krančića i G. Ošljaka je brijeg Lokve. Od Lokava ide prema SI-u kosa Brig - Duge Njive. U strani ispod te kose a u vrhu Dražova Dola su Gornji Ošljani. Donji Ošljani su u dočiću Polju, s obje strane potoka Janjka, a ispod brda Boboš - Ladinov Gaj. Ispod Lokava prema JZ-u ide velik Dolac. Lijevo od njega kosa Lokve - Tikvića Gaj - Branjak. Na toj kosi i na "srtu" Šipu koji dolazi od nje i čini razvođe između Rike i potoka Buljaka su Gornji Krančići. Buljak izvire pod Gornjim Krančićima i teče pravo u Ramu. Sa Šipa polazi dugačka kosa Tepsija lijevom stranom Buljaka. U strani te kose, na mjestu gdje je dolina Buljaka malo proširena, su Donji Krančići.

Buljak postaje od izvora Buljaka i Rapovca. U Ošljanima su vode: Stubo i Grab, u D. Krančićima česma, po njivama: Lukva, stubo, Podub. Od G. Krančića teče ka zapadu potok Zaprce, a iz G. Ošljana potok niz Dražev Do. Kad se sastanu, nastaje potok Janjak, koji teče pravo u Ramu. Na granici prema Uzdolu je potok Visočica, koja se sliv u Banjicu.

Oko sela su njive: Kućine, Selišće, Dinjke, Pandin Dolac, Lokve, Priko, Kopila, Podub, Lučina, Ploče, Glavica, Dobro Polje, Reputine, Gradac, Kukrike, Mazavice, Zatocilje, Nimac-Potok, Kratine, Tribolj, Krstišće, Pišćeviće, Zabušlje, Stupovi, Rosulje, Doci, Zamač, Bilo Selišće, Diljke, Poljane. Po brdima oko sela su šume, koje služe i kao ispaše: Kopila, Dobro Polje, Lokve, Tribolj, Gradac, Vranjak, Bučje, Bobuš, Janjak i Troglav. U planini Košarama su sjenokosi: Prisike, Đoretov Dolac, Donje Šibice, Doci, Selišće, Milašnica, Gorčine, Prisike, Broci, Grebac, Naslon, Lučine, Izvod, Oštrike, Čelička Ravan, Lisina. Neki iz Krančića imaju gore staje.

Pojedina sela su među sobom rastavljena, a u njima keće na okupu. Muslimanska groblja su na Šipu (za G. Krančiće) i D. Krančićima u neposrednoj blizini kuća. katoličko groblje je na kosici u Ošljanaima.

Na Gracu, sjevernoistočno od Ošljana a na granici s Ljubuncima, bio je, po pričanju, starinski grad. Tu ima kamenih "stribova" (gomila). Starovjekovnih grobova ima tu na Gracu, zatim na Pločama to i na Glavici (na jednom prevaljenom stećku u reljefu mjesec i "jabuka"). Stara, napuštena muslimanska groblja su na Pločama i na Ivanišću. Na Ivanišću su svi bašluci uništeni. Na mjestu "Matijaši" je "svatovsko groblje", neko staro katoličko groblje. Tu su ploče bez natpisa ali sa križevima. Kad je bila kuga, u selu je bio toliki pomor da nisu stizali da sahrane sve mrtve. U katoličkom groblju je jedno odijeljeno "kužno groblje". U Pandinu Docu, niže kuća Brajćića. Ima je dan grob koji katolici poštuju i ograđuju. Isto tako i na Matijaš - Glavici i na Troglavu. Na Sadevini pod D. Ošljanima je grob nekog katolika, koga su tu ubili muslimani zbog novaca. Od 1932 i taj grob ima kugu kao i spomenuti. Kod nekog starog groba na Troglavu, koji nije ograđen, govori se misa, kad tko plati.

Kroz Krančiće je išao put: Bugojno - Mejnik - Krančići - Čelice - Mostar. Na Šipu, gdje je bilo raskršće, bio je han Balića. To je bio glavni put koji je spajao dolinu Vrbasa i Neretve.  

37. Donja Vast
Selo ima 35 katoličkih i devet muslimanskih kuća. 
K a t o l i c i: - Budimi (1 k.) su prešli 1878. na Čelice s Uzdola. Opširnije u opisu Uzdola. - Karače (3 k.) su starinom iz Crnča iz Hercegovine. Došli su 1832. - Stojanovići su starinom iz Hercegovine, a nisu rod sa Stojanovićima iz Uzdola. Imaju rodbine u Grednicama kod B. Šamca. - Čapin je starinom iz Dalmacije i došli su prije 1878. - Topići (6 k.), otac im je došao sa Proslapa, a starinom su iz Bosne. - Zelenike (1 k.) su došli prije 1878. s Uzdola. - Križanci (1 k.) su starinom iz Hercegovine. Ima ih i na Kućanima. - Krajinovići (2 k.) su došli prije 1878. iz Hercegovine. Ima ih na Gorici i u Krančićima. - Glibe (5 k.), opširnije u opisu Ljubunaca. - Relje ili Hambardžije (1 k.) su došli sa Širokog Brijega oko 1850. - Marići (3 k.) su starinom iz Vrda u Hercegovini. Bili su ranije u Ljubuncima. - Crnci (3 k.) su došli iz Britvice (Izbičina) 1912. - Vladići li Čarapina (1 k.) je došao 1918. iz Vrda iz Hercegovine. - Brkić (1 k.) je došao 1930. sa Šćita. Bio je najmenik pa se priklonio, priženio i došao na tuđu djecu. Ima pastorka Marića. - Vukoja (1 k.) je došao iz Došćice na ženinstvo, 1926. - Raič (1 k.) u kući A. Glibe. Opširnije u opisu Luga. - Ripići iz Heldova imaju mline i kuću pod Volijakom. Ranije su u Donjoj Vasti i Čelicima bili Babići (sada u Dobroši), Brizari i Tomići (koji su prije 1878. iselili u Bosnu).
M u s l i m a n i: Čorbadžići (5 k.) su starinom iz Beograda, odakle im je došao pradjed, kada su Srbi zauzeli Beograd. Bili su u Dugama do prije 110 godina. - Subašići (1 k.) su došli s Duga i oni su od Subašića. - Masnica (1 k.) su došli sa Duga i oni su od Subašića. - Đugum (1 k.) je rodom iz sela Opleća u Duvnu. Bio je najprije u Čelicama, gdje ga je dovela mati, a poslije je prešao u Čorbadžiće. - Plavuškić (1 k.) je došao na ženinstvo iz Krančića 1928.

Glavni su dijelovi ovog prostranog naselja Klupica, Donja Vast i Čelice. Na istočnoj ivici površine su Klupci ili Polje s kućama po stranama: ispod sela dubok a uzak kanjon Volušice ili Volušćice. Selo donja Vast je u zapadnom dijelu površine a lijevo odpotoka Banjica ili Rike (koja dolazi iz Uzdola i pod D. Vasti se saliva u Bolušćicu). Ispod Bešića strane (brdo koje dijeli od Uzdola) su čorbadžići. Preko Reke (na desnoj joj strani) u strani ispod brda Kopila. Prema istoku u jugu teritorija ovog sela završava se veoma strmim krečnjačkim otsjecima, grudama, koji predstavljaju strane neprohodnog kanjona Volušćice u Ramu su tri kuće. Po Donjoj Vasti je malo Živih voda: Stažić, Vodica i Bunar ili Korita.

Njive su po površini i obično ispod sela odnosno kuća: Dolac, Gajišće, Hurija, Dole, Bug, Ravan, Selišće, Krčine, Banjic, Brtiš, Drin, Dukat, Luka, Podojnica, Bebla, Raževišće, Rakita, Dušćica, Trbušci, Kljenovača, Krčana, Jabuke, Rust, Krčine, Kamenje, Lokva, Križenovice, Naplav, Zlotoge, Ciganska Ravan, Brig, Dolac, Čelice. Svuda po selima ima ostataka od šume a starne oko sela su pod sitnom šumom i gajevima: Gajine, Kopila, Komar, Obale, Stožer, Korita, Uža. Ispaše su po šumama. Sjenokosci su u planini: u Košarama, Rapašćaku i Pašinu Vrilu. Vinograda ima malo na Volujaku.

Donj Vast je veliko a veoma razbijeno naselje. Jedino su u pojedinim selima kuće istog roda na okupu. Oba groblja, i katoličko i muslimansko, su na Smrikama, jedno blieže drugog. Muslimani su Čelica imaju svoje posebno groblje u Dvorišću kraj rijeke.

Mnogo stećaka ima na kosi Smrikama. Seljaci su isprevrtali, ali su nalazili samo kosti. Neki pričaju da je nekada Donja Vast bila na Starom Selu (istočno od Lisine, pored rijeke Bajne Lučice, a u hataru Šćipa). Za vrijeme pradjedova sadašnje generacije (1932) na Starom Selu su bili neki Karavlaci koji su gradili čanke. Ipak je tu bilo i ranije pravo naselj: na mjestu Poputnjači je srednjovjekovno groblje koje se zove Čifutsko Groblje. Tu je velika nekropola. Priča se da su stećci stavljani na grobove, jer je neka "živina" jela mrtve. Znaju da se u drugim mjestima za stećke veli da su "grčka groblja". Sam naziv Donja Vast predpostavlja da je negdje bila i Gornja Vast (Gornje Selo), možda baš u Starom Selu. Stećaka je bilo i u šumi po Čeličkom Brdu: sada od tog "grčkog greblja" ima samo jedan oboren stećak. Ispod katoličkog groblja niz kosu Smrike su kužna groblja: muslimansko u sredini a iznad i ispod njega katoličko. U katoličkom kužnom grobljusu ploče sa zagrebanim križevima a ima i jedan kameni križ novijeg tipa. I u vrijeme kuge, D. Vast je bila mješovita: u Čorbadžićima i u Čelicama su bili muslimani, a katolici su bili ispod Čorbadžića. Kraj muslimanskih kuća u Čerlicama je staro muslimansko groblje od kuge: u tom selu se najprije ukazala kuga i mrtvi su pokopani odmah ispred kuće, jer nije imao tko da ih nosi u groblje.

38. Uzdol
U selu ima 51 katolička kuća
K a t o l i c i: Budimi (3 k.), nitko pouzdano ne zna njihovo porijeklo, jer su u selu bili prije kuge i smatraju se starincima. Izgleda da su im preci ili iz Budima. - Poslije Budima, prvi su došli Barišići. Starinom su iz Hercegovine. Ima ih u Krančićima i Ljubuncima. - Stojanovići (10 k.) su došli iza Barišića. Ima ih još u Krančićima, Slatini, Ljubuncima. Starinom su Čubelje iz Grabovice u Hercegovini. Njihov ogranak u Ljubuncima zove se i Kamenicama. Od toga su roda i Pavlovići (1 k.). - Raiči (6 k.) u Potoku. Starina ima je došla iz Drežnice. Došli su oko 1850. u Krančiće, odakle su se poslije diobe razišli po drugim selima. - Zelenike (6 k.) su starinom iz Graca kod Mostara. Zvali su se Kubići, stajali su u Zelendolu. Bili su ranije u Dobroši, Krančićima i Donjoj Vasti, odakle su se opet vratili u Krančiće, gdje su se podijelili. Koliko su bili dobrostojeći, najbolje pokazuje podatak da su tada imali 22 konja. U Uzdolu su od 1850. zovu ih sada i Đugumovićima. - Mendeši (4 k.) su starinom Knezovići iz Posušja. Došli su prije 1830. Od tog roda su i Knezovići u Ljubuncima. - Džalte ili Ratkići (2 k.) su došli iz Sovića oko 1850. Opširnije u opisu Ustirame. - Zadre (2 k.) su u selu prije 1878. Od tog roda su i Spajići u Ljubuncima. Iz Gruda se najprije iselio djed na Goricu, pa u Dobrošu, zatim u Ljubunce, Purićevinu, Čelice i oko 1870. na Uzdol. - Vukadin (1 k.) je došao oko 1870. iz Duvna: hodao je sa stričevićem fratrom, pa ostao ovdje i naselio se. - Zovke (1 k.) su došli oko 1870. iz Crnča kod Širokog Brijega. - Juričevići (1 k.) su došli oko 1870. iz Voljica. - Piplica (1 k.) je došao sa Ustirame oko 1870. Ima roda u Neretvi. - Perković (1 k.) su došli iz Hercegovine prije 1878. Ima ih u Slatini. Dovela ih je mati i selo joj napravilo kolibicu. - Vladići (1 k.) su starinom iz Hercegovine, opširnije u opisu Meopotočja. - Prskale (1 k.) su došli 1897. s Gračaca a inače su iz Bogodola u Hercegovini. - Ivanko (1 k.) je došao 1902. iz Ivanika. Starinom su iz Rakitna ili iz okolice Mostara. - Petrovići (2 k.) su došli prije Prvog svjetskog rata iz Rakitna. - Kovčelija (1 k.), bivši šumar, naselio se 1905. Neki njihov daleki predak, Petar, je iz Kreševa prešao u Varcar - Vakuf da bi se oženio djevojkom, za koju su Turci bili zaprijetili da je ne smije uzeti kršćanin. Jedan iz tog roda učio je u Rimu za fratra, pa napustio studije. Nosio je starinske haljine s "kovčama" i otuda im sadašnje prezime, inače su se zvali Miliši. - Brkići (1 k.), porodica je ostala bez muških članova. Brkić je bio došao s Orašca na ženinstvo.

Sela ovog naselja su po stranama i kosama oko potoka Radave i njenih pritoka. Pale su najdalje na sjeveru, neposredno pod kućama sela Hera, u i strani iznad dola i Panjskog Potoka. Bobare su u strani između Doca i Bobarskog Potoka, a ispod brda Konjskog. Gumanci su u strani povrh Gaja a ispod Bodareva Korita. Pribučak je u strani istoimenog brda. Selo Lisina je u strani brda Lisine a na granici krečnjakai neogena. Križ je u strani istoimenog brda. Potok je s obe strane Radave. Uzdo je ispod Lisnice a u strani između dvije terase. Do tog sela se odmah Zastionica. Svako selo ima svoju vodu. Glavne su Pošćica (četiri česme) na Palima, Za Križom na Križu, Stubo na Pribučku, Miruška u Bobarima, Bobarevo Korito u Gumancima.

Njive su po stranama i kolivima: Selišća, Radava, Prisoj, Krstiše (991 m), Piskavice, Livode, Vrtlić, Ornice, Vel. Njiva, Staje Crvenke, Cer, Kukrike; smrikovac, Višnja, Prisoje, Mladica, Ravan, Zalijača, Izvir, Lučica, Raževišće, Kale, Priko, Javorak, Lug, Glave, Zastionica, Podorašnica, Glavičica, Drobovinje, Luka, Briza, Meoričje. Brda i strane: Borak, Dolac, Križ, Komar, Gradina, Lisina su pod šikarom i služe kao ispaša. Padež. Gorača, Konjsko i Dobro Polje su prave šume (državna svojina). "Seoska šuma" su Glave. Do oko 1830-1850 seljaci su gonili stoku na planine (Raiči npr. imali su staje na Konjskom); sada samo imaju livade na Konjskom, u Dobrom Polju, Košarama, Rici i Blazinama.

Naselje je razbijenog tipa: u pojedinim selima su na okupu kuće istog roda. U selu je katolička crkva (dovršena 1915, a župa osnovana 1856). Starije katoličko groblje je na mjestu Višnji, a Sadašnje na Rudini, odmah iznad kuća Budima.

Na granici D. Vasti i Uzdola je Gradina. Tu seljaci nalaze lončiće. Ranije bi muslimani, kad bi tu izlazili na dovu, svaki donosi po kamen i baci na nju. Jedna gomila je i kod Pala. Na Višnji, gdje je staro katoličko groblje, su dva stećka. Na Pličama je "grčko" groblje. Do kuge su selu bili većinom muslimani, i od njih su ostala groblja na Ceru, Simčelazima, i na Greblju (niže Pošćice). Posljednji su se naselili 1860 (Panjani u Kute, a Mustajbegovići na Duge). Nekada je u selu bila samo jedna katolička kuća: prije kuge Budimi. Osim njih. Bilo je nekih katolika i na Palama. Uz kugu oni su Mrtvace vukli na kuki pomoću volova i groblje im je na mjestu Jamini. Poslije kuge bili su na križu ostala samo tri muslimana. Kako su imali svega, nisu radili ništa dok nisu potrošili, a poslije su za njih radili Budimi.

39. Here
Here (10 k.). Među sobom se dijele na Hodžiće, Smajiće i Hasanovce. Do 1860. bila ih je samo jedna kuća. Predak, koji je bio pravoslavac, je prije kuge došao iz Nevesinja s muftijom, muftija otišao dalje, a on ostao na Mejniku.

Selo je ispod Brita koji beže za Padež. Ispod sela se kosi račva u dvije kose: Gradac i Krstišća (b. opis Uzdola). Zapadno od sela prolazi suhi Potok niz Lučicu a istočno Pošćica.

U selu je česma Točak na koju je dovedena voda s 1 km udaljenih vrela u brdu. Vrela se zovu: Orućevac, Ulica i Haluge. Njive su po stranama i dolovima: Konopljišća, Glavice, Mekotice, Jamine, Dolac, Katunišća, Njivice, Krča, Ravne, Latice, Privozice, Krstišća, Popratan Dolac, Rosulja, Lanišće, Ograda, Studenac, Drabov Dolac. Po stranama iznad i oko sela su šume: Gaj, Petrače, Prisoje, Šišin Krč, Siča, Pajež, Vučine, Užinac, Pajika. Ispaše su zapadno od sela: Popratan Dolac, Rosulja, Smrike. Poprat. U planini Komarama, iznad sela, su sjenokosi: Docovi, Šibice, Blejića Bare, Milašinica, Gradina, Gorčine.

Selo ima 10 kuća (sa 14 obitelji) sve su muslimani i na okupu. Sadašnje im je groblje Borku prema Ljubuncima.

Priča se da je nekada orano po Milašnici i po Gradini i da su tamo stajali "Kauri". Jednom prilikom pala slana, i žena neka rekla: "Pala je slana, nije u Bosnu stanja", i onda su Kauri otišli i napustili grad na Gradini. Na pločama jugozapadno od sela, na desnoj strani Potoka iz Hera (Banjica) a oko raskrižja puteva za Here, Ljubunce i Uzdol je prostrana nekropola. Veoma je malo očuvanih stećaka,od kojih samo jedan na sljeme.

Za Šehitluke pod Gracem (u Ljubuncima kod Mlina) priča se da su tu pokopali tursku vojnicu koji su izginuli otimajući grad. Još se pričada je turska vojska sišla niz Mejnik. Od Rike su se vratili na kosu (pod Herama) 9 preko noći sagradili tunel od Lokve do Graca. - selo je stradalo od kuge. Bivši stanovnici su bježali tada u Doceve, Jusića Vrtla i na Guvna, sve iznad sela, a na tim mjestima su kužna groblja. U strani ispod Hera a iznad Pala je Groblje bivših stanovnika Paljana.  

40. Kute
Ima petnaest kuća, sve muslimani. 
Sefići (1 k.), nekada su stajali u Starom Selu. - Hujduri (7 k.), sedam porodica su pravi Hujduri, a ostale tri su Brkići, dovela ih sebi sestra iz Konjica, jer nije imala svoje djece. - Paljani (2 k.) su prešli u prvoj polovici 19 stoljeća sa Pala. I tamo su se zvali Paljani, starije im je prezime Havelje. - Suljići su prećli iz G. Krančića za turskog vremena. Zvali su se Kašići. - Bašići (2 k.), otac im je došao iz Cvrča na ženinstvo oko 1880.

Selo je u strmoj strani visoke kose desno od Rike a ispod brda Konjskog i Polata. Rika polazi iz Dobrog Polja u planini. U selu su vrela: Rast, Pajanska Voda i Vodica, a izvan sela: Brist, Sopot i Dolovi. U starom selu je voda Didovača. Njive su sve po stranama: Lučice, Dobra Voda, Kozjače, Kućke Njive, Zastave, Lokva, a u Starom Selu: Žiče - Žice, Lube, Jarčišće, Osoje, Luke, Okruglica, Javor, Ramino Trnje, Domošica (tj. do mosta), Vrtlaci i Selišća. Oko sela ima mnogo šume: Strane, Sičine, Gaj, Lopate, Nemile, Padež, Konjsko, Dobre Vode, Gravina. Ispaša je po Dobroj Vodi i Stinicama. Sjenokosi su u Lučicama, u Rici (Rika, Mračaj, Ravan, Jubun - Laz), u Dobrom Polju (Jezerice, Poljice, Donje Polje), Hurije i Mešike u Blazinama i Grebac u Komarama.

Sve su kuće muslimanske i na okupu, oko puta za Šćipe. Groblja su uz reku: u Lučini i na Strani.

 Bilo je nekada selo u Starom Selu, na jugoistoku od sela, gdje je dolina Rike nešto proširena. To je Bajna Lučica. Sada su u Starom selu samo staje (1 Hujdura iz Kuta, 2 Škarica iz Šćipa i 1 Karače iz D. Vasti). Između Starog Sela i D. Vasti je brdo Stožer ili Feratuša. Pod starim Selom se sastaju Rika i Potok iz vratne Gore; ispod sastavka je Mostac ili Marin Most.

Na Glavnicama u Starom Selu je veća srednjovjekovna Nekropola sa ravnim stećcima. J. Vladić je viđao i puševine od nekakva Grada. Za Staro Selo se zna samo toliko da su u njemu prije nekih 100 godina stajali "čančari" (Karavlaci). U Šćipama sam saznao da se Staro Selo raselilo zbog hajduka. U Skubaču pod selom je staro muslimansko groblje, vjerovatno kužno.  

41. Šćipe
Selo ima 22 katoličke i 29 muslimanskih kuća. 
K a t o l i c i: - Markići (5 k. sa 6 dom.), pradjed im je došao iz Širokog Brijega - Škarice (3 k. sa 6 dom.) su starinom iz Posuškog Polja. Zvali su se Skočibušići. Došli su prije 100 godina. - Jelići (3 k.), doselio im se pradjed sa Širokog brijega. Mnogo su se seljakali. - Grubeše (8 k.) su starinom Domljanovići ili Damjanovići iz Rakitnog. Kako im se djed naselio među Grubešama, prozvaše i njih Grubešama. Četiri porodice su Domaljanovići, a ostalo Grubeše. Grubeša im i u Dobrošinu. - Bradić (1 k.) je došao oko 1880. s Orašca. Bivao je po najmu i ovdje se oženio i ostao. - Šuta (1 k.) je od Ivanika. Šutom je prozvan po muslimanskom rodu Šuta, kod kojih je bio u najmu. Istog roda je i Ivanko (1 k.) u Bajnoj Lučici. Opširnije u opisu Ivanika.
M u s l i m a n i: Cokoje (8 k.). Samo je jedna kuća pravih Cokoja i oni su starinci, predak im je došao među Cokoje na ženinstvo. - Hrnjaci (2 k.) se smatraju starincima. Nekada su bili vrlo imućni. - Čolaci (7 k.) su davno došli sa Gorice. - Bobari (4 k.). Njihov je predak došao iz Bobara u Uzdolu, oženivši se od Đogića, koji su tada bili na Poljanama. - Gelić (1 k.), kovač, bijeli Ciganin, došao je iz Skoplja oko 1900.

Naselje zahvata veliko prostranstvo, ali su mu glavna sela, Šćipe i Liske, visoko u strani duge kose Krsca (Krstac) a iznad Rike, koja postaje od dva potoka iz Blazina: od Jelika (lijevi) i od Žeženjače (desni). Između Šćipa i Lisaka je do Makovišće. Kuća ima i na samom Krscu, zatim u Bajnoj Lučici, pored spomenute rečice (s desne joj strane) a malo prije starog sela.

Na Krscu je voda Zaliplje, u Šćipama i Rovaču, a na Liscu česma ("točak") bez imena. Sve su njive po stranama: Šipova Poljana, Lisičja Jama, Kramelj - Potok, Šić, Vrila, Stup (Istup), Viganj, Međiđa Ravan, Bilice, Vrtača, Duge Njive, Dolac, Trnjača. Zadvornica, Nerode, Ravan, Makovišće, Greblje, Buliš (Boliš), Njiva, Crni Rat, Ljeske, Oglavak, Stajište, Šehina Ravan, Ljuto, Tovarnice, Sedlo, Brdo, Otočišće, Zalešnica, Selišće, Dolac. Šuma po stranama ima oko sela: Capare, Kosa, Lokve, Kučevac, Kamen, divan, Krstac, Balina Kosa. Ispaša je po šumama te po Timenu, Ledinama i Srednjem Ratu. Sjenokosi su u Blazinama na CI-u od sela: Stanovi, Divan, Urije, Zmijinjak, Kušića Krč, Dilovi, Krčina, Jastrebina, korita, Kut, Paline, Strašni Do. Po jednu staju imaju gore Škarice, Jelić i Imamovići, a ranije je bilo više staja.

U Šćipama su sela rasturena, a u njima kuće razrijeđene, osim u Liskama gdje su kuće zbijene. U selu Šćipama kuće su s obe strane potočića koji teče kroz selo i djele se na Gornji Kraj i Donji Kraj ili Cokoje. U Šćipama je Đamija. Katoličko groblje je na Šipovači, a muslimanska groblja su kod džamije i u Makovišću.

Po planini ima mnogo promila od strebljenog kamena. Priča se da su nekada u selu bili i da su i da su izgjegli ispred Turaka. Na brijegu u Makovišću je . Na tom je brijegu, pričaju, bila zvonara, a na drugom crkva. Po Jarčevoj Ravni, koja je sada pod smrekama, su sijali ječam. Džamija je veoma stara. Priča se da je na mjestu gdje je sada džamija bila katolička crkva, a kazivali su mi da su po njivama izoravaju križevi i medaljoni. Muslimani vele da je džamija građena brzo poslije osvojenja Bosne i da ju je gradio Skenderpaša, koji je gradio i most na Banjoj Lučici. Kad se džamija pokvarila, napredno je Sulejmanpaša iz Travnika da se popravi. Onda je džamija i smanjena, te joj je sada munara odvojena. Na vrhu munare je polumjesec od kamena. Priča se da je toj džamiji polazilopo sedamdeset sedlenika iz okolice. Smatraju je starijom od bilo koje džamije u Prozoru.

Na Šiću je neko katoličko kužno groblje. U to vrijeme živjeli su u selu neki katolici Praje, pa su i oni izumrli kasnije. Starinsko neko muslimansko groblje je u Makovišću. Tu su grobovi na dvije male glavnice (možda gromile). Bašluci su netesane ploče. Drugo je staro muslimansko groblje Ajoševo Groblje iznad kuća u Šćipama. Priča se da je bilo selo u Pivčevoj Lokvi i da se raselilo zbog hajduka, kao i selo koje je bilo na lijevoj strani reke (pod Ivankama). Mjesto Dobro Poljei Jezerice u planini bila su . Tu su mnogo dočekivali putnike Privorani. Prča se o hajducima Prlici i Račvu (muslimanima). Za Divan se kaže da je prozvan po tome što je na njemu sterana kabanica nekog paše, i svatko tko bi naišao morao bi na nju spustiti dar.  

42. Ivanke i Pajići
U oba sela su sami katolici. Ima svega 24 kuće. 
Pajići (7 k.) su starinom Stavljanovići iz Butrović Polja. Po pretku Paji su prozvani Pajićima ili Pavićima. Od Pajića su i Stipić ili Doljanac (1 k.), koji ima roda u Doljanima, i Pavlović (1 k.) koji je od Pavlovića u Trišćanima. - Ivanke (7 k.) su došli prije 1930. godine iz Rakitna. - Drlje (3 k.). Otac im je hodao po najmu dok se nije naselio u Pajićima, prije 1878. Ima ih na Neretvi i u Trusini. Daljim porijeklom su iz Dalmacije. - Lace (1 k.), ima ih na Neretvi. Došli su ispod Stina (Konjic) prije 1878. - Šekerija (1 k.) je starinom iz Obra u Neretvi. - Topić (1 k.) je došao iz Rame na ženinstvo 1913. - Raič (1 k.) je došao 1907. iz Vratne Gore. Opširnije u opisu Uzdola.

Ivanke ili Ivanci i Pajići su dva mala sela slični položaju koja čine administrativnu cjelinu. Ivanke su visoko u strani iznad potoka Žeželjače ili Blazinskog Potoka, ispod Belić - Brda: a Pajići su u strani jednog visokog dola ispod kose Poljane a iznad Potoka iz Vratne Gore, koji su niže sela saliva u Žeželjaču. Velike površine oko sela su i sada pod šumom.

Ivanci imaju vodu nad selom koju su doveli do kuća. U Pajićima je česma među kućama i Studenac u Potoku. Zirata ima u oba sela iznad i ispod kuća, sve po veoma strmim stranama. Oko Ivanaka su: Kuse, Brtače, Pode, Jelik, Selišće, Gromile, Čolakov Do, Lučica, Golubinke, Županice; oko Pajića su: Staro Selo (iznad kuća), Špoiljce, Ledine, Meje, Baščetine, Lučila, Grlići, Dubrave, Zerdelije. Šume ima svuda oko sela. Glavne su Mijina Glava i Zavorovac - Zavorac. Ispaša je poglavito na Belić - Brdu. Planina ima je u Blazinama i Lukama.

U Ivankama su sve kuće na okupu, osim jedne, a i u Pajićima su sve kuće u grupi. U oba sela su sami katolici. Ima svega 24 kuće (sa 38. dom.) groblja se za Pajićeispod tog sela, a u Ivankama za Gromilama pored sela.

Na Belić - Brdu je . Nema stećaka a grobovi su ograđeni. Smatra se katoličkim, i tu su držane mise. I nad Pajićima je neko staro groblje, ali berz stećaka. U Ivankama na Repatoj Njive je staro muslimansko Groblje;  u tom su se grobljusahranjivali Ćopkovići, koji su sada u Čelini (Konjički srez). Bilo je i drugih muslimana u selu, pa su izumrli, a njihgovi nasljednici su doveli kmetove katolike. Nešto je tako bilo i u Pajićima, gdje su prije kuge bili muslimani Velici (Velići), na koje je očivana uspomena u imenu Belić - Brda. Oni su izbjegli kad je bila kuga, a naselili su se muslimani Osovljaci. Kad su oni otišli, došli su muslimani Osovljaci. Kad su oni otišli, došli su muslimani Kovačevići, a poslije njih Pajići. Selo u kojem su Ivanke zvalo se Papković - Pavković.