Ramske izreke
Ne viruj Bogu u Baćini (u planini)! (U planinu se i usred ljeta ide spreman za svako nevrijeme!)
Svakog dana Gospodar, Svevladar, iz preobilja svoga bogatstva
Poklanja mi dragulj. Svaki je drugačiji, prekrasan, vječan.
Da bi se ogledala njihova ljepota, dobro je nizati
Dragulje jedan do drugoga - kao ogrlicu. Da budu vidljivi
Meni i drugima - za radost, za rast.
Često se događa da nešto što se ponavlja postaje 'normalno', obično.
Događa se tako i meni da zbog običnosti primanja zaboravim
Dobro pogledati novi dragulj. Zaboravljam složiti ga u niz.
Običnost zabaci tu dragocjenost negdje u kut moga bitka.
Slažu se tako dragulji u hrpu, vrijeme neumorno taloži prašinu na njihovo obličje. I ne prepoznaješ više da su to što jesu.
Razmišljam.
Nije li vrijeme da očistim primljene dragulje: sada, danas?
Da ih nanižem u ogrlicu. Da im pridružim
Ovaj današnji i da s čežnjom očekujem onaj sutrašnji.
Razmišljam.
Ako želimo biti sretni
moramo za to platiti određenu cijenu.
Cijena naše sreće je:
da sami sebe darujemo
i ništa više i ništa manje.
Sebe samog darovati,
ne radi se o fanatizmu,
ili potrebom za vrijednošću
niti je to teška dužnost,
ili kao natovarena žrtva.
To se može samo slobodno dogoditi,
veselo i iz ljubavi.
Onda je moja sreća tu
kao sjena ljubavi.
