Ramske izreke

O Božiću kad se žito želo! (U prenesenom značenju - Nikada!)


Donja Rama

43. Klek

U selu ima 25 muslimanskih kuća. 
Hodžići (8 k.) i Hadžići su jedan rod. Zovu se tako što im je djed išao na hadž u Meku. Iz Kobilje Glave kod Sarajeva su došli na Došćicu, a odatle na Klek, koji je bio put. - Karađuzi (6 k.) su došli sa njima a po strani su jedan rod, ovdje su se podijelili. - Marići (3 k.) porijeklom su od pomuslimanjenog katolika. Došao im je djed iz Jasenjika od Mostara na nasljedstvo. Zajedničkog su porijekla sa Marićima u Donjoj Vasti. - Kovačević (1 k.) je došao iz Radića u Neretvici prije 1878. u kuću u kojoj su bili Tadići, koji su sada u Kućanima. - Hodžići (3 k.), došao im je djed s Drijena oko 1900. na ženinstvo. Na Drijenu (kod Kopčića) još ih ima. - Cokoja (1 k.) je došao oko 1900. sa Šćipa na ženinstvo. - Medin je došao 1913. s Kućana.

Selo je osobitog položaja. Cijelim drajem dominira Vihar ili Klečka Stina (1154), dio visokog drečnjačkog platoa. Prema zapadu i jugu se taj plato završava vrlostrmim (okomitim) otsijekom. Pod njima je manja ravan Polje. U strani ispod Polja, prema zapadu, su kuće sela Kleka. Ispod sela nastaju potoci i kose vrlo strmih strana. Takav je i Ljuti Potok koji dijeli Klek od Heldova.

Voda za piće dovedena je ispod Lipe na tomruke nasred sela i prolazi kroz kuću Hadžića. Oko sela su vode: Mlake, Bijele Vodice, Grab, Buklije, Mackije, Sridonica. Potok Bile Vodice, saliva se na Gazu u potok Volujak. Od vode usiline teče potok Zeleni, koji se također salijeva u Volujak. Njive su u polju nad selom (GraB, Prikagovnice; Diljke; Lokva; Kraveljci) i po stranama oko sela: Vrtlovi, Močilje,Sridovnica, Crvenike, Tanjeg, Brigovac, Bare, Grahovišće, Sutivani, Lapozić, Jelice, Zarovanje. Na Viharu su oduvijek sjenokosci:Vihari, Trišnjice, Plane, Grabarje, Zaboričje,  Ravno, Izlazi. Vinogradi () su na Zaratju, Istočno od sela, ali su već mnogo stradali. Šume ima pomalo svugdje po stranama oko sela. Glavne šume su Bolujak i Krešim. Ispaša je po Volujaku, Krešimu i Izlazima. Sve kuće i zgrade su na okupu, cijelo selo . Sadašnje groblje je odmah nad selom i od srednjovjekovnog ga dijeli put.

Na mjestu Krišeljašu iznad potoka Volujaka su gromile od trebljena kamena. Bila je i neka zidina, ali se ne zna čija. I ukraj Ravni nadomak poljane (blizu korita Baščice) bila je također jedna zidina. - Najzanimljivija starina na kleku je Kraljev Stolac na mjestu Šakićevini u Polju. Neki ga zovu i Banov Stol. To je bio krečnjački kuk koje je istesan iznutra a otesan i prijelaz do gore, te izgleda kao tribina s balustradom na dvije strane. S donje strane Kraljevog Stola je velika gromila kamenja; ima i tesanog, u blizini Kraljevog Stola su dvije male nekropole koje se diže s njive Kraveljaka. Glavničeca je pod šumom.  Priča se da je na Kraveljcima bila crkva. Blizu sela, odmah iznad kuća prema sjeveru, je velika nekropola Rudno na kosi, zapadno od puta. Ima oko 80 stećaka i mnogo grobova bez spomenika. Grobovi su većinom orijentovani SZ - JI. Priča se kako je tev stećke donosila neka baba pod pazuhom i uz to prela. Svi stećci su od prostog krečnjaka i odozgo ravni, ali razne veličine. Obično su postavljeni na široku ploču. Druga grupa stećaka je bliže putu i orijentirani su Z - I. Jedan stećak je usađen u zemlju. Na samom putu jedan stećak na sleme, pžoboren, a nad putem iz šest orijentiranih Z _ I. U  Seperovini pod selom, na nekoj gromili, jedan stećak na sleme.

Drugu grupu starina čine stara muslimanska groblja. Pod selom je oko jedne kruške Perizovo Groblje, davno napušteno. Dalje odatle, za Tanjegom, drugo, koje također zovu Perizovim. Priča se da su tu sahranjeni svatovi koje su izginuli zbog djevojke. Bili su bsašlici os sedre, pa sve povaljani. Na Pratilima pod selom je treće staro muslimansko groblje sa bašlicima od sedre, ali je ono u hudutu heldovskom. Pod tim grobljem bilo je na mjestu Jelici selo, kom je groblje i pripadalo. Mnogo se priča o stradanju sela , ali je selo i prije kuge bilo na istom mjestu.

44. Kućani
U selu imaju 22 katoličke i šest muslimanskih kuća
K a t o l i c i: - Šunje (1 k.) su se od katolika prvi naselili, krajem 18. stoljeća, vjerojatno iz Hercegovine. - Markići (4 su starinom iz Rakitna). Došli su prije Vladića iz D. Vasti. Ima ih u Šćipama i u Plavuzima. - Vladići (9 k.), zovu ih i Španjama. Opširnije u opisu Meopotočja. - Antunovići - Tadići (3 k.), opširnije u opisu Ustirame. - Vukoje (3 k.) su starinom iz Rakitna u Hercegovini. U Kućane su došli oko 1850., a prije toga su bili na Kleku i u Došćici. U jednoj njihovoj kući ima i jedan Markić. - Križanci (2 k.) su starinom iz Duvna, a došli su iz Donje Vasti, gdje ih još ima, oko 1850. godine.
M u s l i m a n i: - Medini (3 k.), došao im je pradjed poslije kuge. Starinom su iz Medine. - Agići (2 k.) su došli poslije Šunja, početkom 19. stoljeća. Starinom su iz Srbije. Predak im je došao sam i kao pomuslimanjenik. - Vila (1 k.), došli su sa Tošćanice 1923. Tamo ih još ima.

Selo je u osjenoj, nešto blaže nagnutoj strani ispod kose Brdo - Čumber (962 m) - Rajan. Ispod sela i svuda naokolo su velike strane. Pod selom je Česma klanci. Donje selo ima i vodu Bašinicu, ali sna presuši u ljeto. Iznad sela su vode Gornja i Donja Sedra. Glavni je potok Zaratje, zapadno od sela, u koje utječu Budemerovac, Bolandža, Klimenta ili Stogirski Potok (jer kolazi od Stogira) i Barevine: njive su po stranama svuda oko sela: Zaratje, Sedra, Bina Brda (Bino Brdo), Rosna Njiva, Brisovac, Dojnje Kućane, Orašci, Povala, Barevina, Klenjak, Bačvarica, Bilice, Babina Bašča, Grašćak, Krčić, Ravan, Ledinci, Vrtače, BilPanidžina Stanina, Jelinja, Lokve, Duge Njive, Mekotina, Brdo, Budemerovac, Bare, Laz, Doci, Buljinovci, Stogir, Bolanidža, Grab, Vrbice, Pokotnice, (Pokućnice), Ražišće, Bliznaci, Dunjevo, Bašina Ravan, Igrišće, Skok, Selišće, Krivače, Dolovi, Rukavac, Bašin Dolac, Smajin Dolac, Nožice, Škripavine, Medinice, Vire, Velika Njiva, Čumber. Vinogradi ("trsja"): Zaratje i Oteš ili Otiš. Šume su po stranama oko sela. "Mera" je : Zaratje, Krešin, Manitobo, sefina Strana, Otiš ili Oteš, Budemerovac, Ispod Vira, Ispod Klešca. Irivatne su šume: Vino Brdo, Zalića (Zalihića) Kosa, Cipale, Mušin Krš, Obradovina, Ispod Rajna i dr. Po spomenutim šumama su i ispaše. Na granici prema Grevićima su potok Tolisava i kosa Bućerava.

Sve su kuće na okupu i dijele se na Gornje Selo ili Kućane i Donje Selo ili Krehiće. Katoličko groblje jena Brdu, a muslimansko na Građćakau, s obe strane puta.

Na Rajni ima zidin. Možda je bio grad. Jedno mjesto se zove Prigrađe. I ovdje se priča da ima tamnica. Stećaka ima na prigrađu kod Rajna, idući ka Tošćanici, i na Stogiru, idući na Klek. Ima ih i na Vracima idući u Došćicu, na samoj sreskoj granici. Ima ih ravnih i na sleme: na Stogiru se vide uglavnom samo ploče (oko dvadeset). Na jednom stećku je mjesec. U muslimanskom groblju na Grašćaku ima jedan stećak i na njemu mjesec i u reljefu. Priča se da je bila i crkva na Glavnici iznad sela. Priča se da je "grčkog vakta" bilo selo i na Stogiru i da ne stradalo od kuge.

Prije kuge, Kućani su bili čisto muslimansko selo. Na Stogiru ina Medinicama su stara kužna muslimanska groblja. Zna se da su prije kuge (Krehići) zove se po agama Krehićima koji su davno izumrli. (Njive Donje Kućane prozvali su tako seljaci iz Ustirame, koji tu imaju svoja imanja). Poslije kuge are, koje su naselile imanja izumrlih rodova, dovodili su katolike kao kmetove.

45. Grevići
Selo ima osam katoličkih i četrnaest muslimanskih kuća. 
K a t o l i c i: - Šitumi (2 k.) su prvi od katolika došli u selo. Starinom su iz Rakitna. Došao im je ovdje pradjed. Ima ih još na Ošljanima. - Šudići (1 k.) su starinom Bošnjaci iz Hercegovine. Bili su najprije u Sovićima, zatim u Lizopercima, gdje je ostala jedna porodica. Pokojni Ante je došao u Grevićie prije 1878. i bio je najprije najmenik, a poslije kmet. - Mandići (4 k.) su došli iz Sovića prije 1878. U Sovićima ih ima kao Cvitkovića. - Vladići (1 k.), došao je djed iz Kućana oko 1880.
M u s l i m a n i: - Memići (5 k.), Šabići (1 k.). Starinom su od Greve. Došli su prije kuge. - Mušanovići (4 k.) su po ženskoj krvi od Memića, zovu se još i Jukići. - Drežnjaci (1 k.) su stranim iz Drežnice, odakle su došli poslije velike kuge. - Džine (1 k.) su starinom iz Slavonije ili od Bihaća. Došli su na mjesto Dilavera.

Naselje je sličnog položaja kao i Kućani. Sve su grupe kuća u osojnoj strani i ispresječena mnogima potocima i vododerinama, tako da je svaka grupa odvojena i izgleda kao da je na posebnoj kose. Iznad sela se brda Belenik i Jelova Glavica (1021 m). Pojedina sela zovu se: Šutumi ili Pervanovići (ispod grupe "Čivelji"), Vladić, Mandići, Stupa, Memići i Grevići, a Iznad svih svi Džine (ranije Delaverovići). U Memićima je Česma, a ostali nose vodu s vrela: Dubanj i Lapaci su u selu, a po njivama: Podvoda, Bara, Orašje, Medin Do, Za - Bilanj. Od vode Orašja otiče potok Sedrenjak, Duboki Potok. Suhi su: Ravanjski Potok i Obradovica. Njive su svuda po stranama oko sela: Zabilanje, Međedin Do (legli se medvedi), Bjelan (bela zemlja), Vale, Orašja, Podvoda, Kuneti Do (dok je bila šuma, legle su se tu kune), Valije, Blizovoda, Toplik, Povrtalje, Pogajnice, Doline, Javorak, Vrtješa, Gumanac, Zaraj, Pasjak, Mlake, Budinske, Koševo, Drmanjica. Po stranama oko sela ima šume ("mere i vlasništva"), a mnogo je iskrčeno u zadnje vrijeme. Glavne su šume: Dojne strane, Gornje Strane, Osoja i Bldinska. Stoka se pase po tim šumama i oko njiva.

Naselje je razbijenog tipa, ali su u pojedinim grupama kuće na okupu. Muslimansko groblje je na kosi Ratu više Stupe, a katoličko na Budinskoj, već na tlu Konjičkog sreza.

Kod vode Korita (na S. od sela) je nekoliko stećaka, pomjerenih iz prvobitnog položaja. Jedan je blago sveden a ostali su odozgoravni. Ima ih pet ili šest i na kosi Zagrevnici, oko 400 m od Korita. Na Bjelanu pod putem za Kućane su tri stećka. Nekoliko ravnih stećaka (pet ili šest) ima i na kosi Lenenici, na samoj sreskoj granici (kota 1051). To se mjesto zove Budimov Grob. Na kosi Zatrsju je neki Šitumob Grob, ali Šitumi ne znajuo njemu ništa. Pričaju da u selu Bokševici (Konjički srez) ima kamen Kraljev Stol. Tu je živjela kraljica koja je htjela po lancu raspetom odatle do Rajna. Sve stećke pripisuju "Grcima".

Selo je poslije tog vremena bilo pusto. Današnje naselje su zasnovali Greve, preci Mimića, prije kuge. Za vrijeme kuge bili su izbjegli pa su se opet vratili. Bježai su i Drežnjaci, i u planini ima i sada Drežnjakova spilja. Kako su se Memići, kretali, tako su zasnivali groblja. Memići si imali groblje najprije u Kunetijem Docu. Zatim su se pomakli na Valiju i tu zasnovali novo groblje, kojje stoji sada napušteno. Najzad su prešli u Greviće i od tada se sahranjuju u današnjem groblju.

46. Heldovi
K a t o l i c i: - Ripići (1 k.) su došli prije 1878. s Tošćanice kao kmetovi na zemlju Pozdera iz Lizoperaca. - Rošić (1 k.) je došao 1880. kao kmet. On je inače po porijeklu Stapić iz Rame.
M u s l i m a n i: - Malanovići (4 k.), Alihodžići-Ahmetovići (2 k.), Jarići (3 k.) i Šehići (4 k.) su svi porijeklom Heldovi. Prije kuge bili su na Tvrdicama.

Selo je na visokoj i vrlo strmoj kosi poprečnoj na tok (na lijevu obalu) Rame. U selu je voda Oglavak. Po stranama oko sela su vode: Vodice, Ripića Voda, Karevišće, Divljanova Voda i mnogo bezimene u Ljutom Potoku. Zirati su po stranama oko sela. Zovu se: Barice, Droboliješće, Lipe, Kostenice, Kune, Strane, Lapovići, Kazdrma, Kaoci, Šiljevine, Ravnički Mlin, Nerizine (vinogradi), Kućetine, Dolac, Osoje, Luke. Vinogradi (trsja) su u strmoj strani iznad Rame: Nerizine i Kućetine. Šuma iznad sela a mjestima (brda i strane): Strane, Velika Kosa, Krešim, Bugarsko Guvno, Babića Lazine, Samar, Pećine, Kunetija Kosa, Granica. Tu su i ispaše.

Selo je razbijenog tipa. Uvrh i u dnu sela je po jedna katolička kuća, a ostalo muslimanske. Svega ima 15 kuća ((sa 16 dom.). sadašnje muslimansko groblje na Lipi, kraj samog sela. Priča se da su na krečnjačkom bili Orlovci iznad sela bili gradovi.

Na tvrdnicama, idući k ustrami, bilo je staro selo koje se zvalo Putnjani. Tu je izvor Vodica. Kraj vodice je bila i džamija. To je selo stradalo od kuge. Blizu Tvrdica je Skrabonoc gdje ima stećaka (v. opisUstirame). Na Jelici (idući u Klek) ima jedan ravan stećak. Priča se da je i na Jelicibilo selo i da je taj stećak služio seljanima kao binjektaš. Odmah nad Jelicom je staro muslimansko groblje (v. opis Kleka). Drugo je u Diljkama više Jelice i treće na Skraboncu. Četvrto staro muslimansko groblje je u Barevišćću pod kućama. Na Tatu su samo dva muslimanska groba. Sva su ta groblja iz doba prije kuge. Priča se da je u selu bilo 70 "živitelja" prije kuge i da ih je ostalo samo sedmero. Ovdašnji seljani su slušali da je na Parošu poslije kuge bio ostao neki Pupo, koji je od "hasiluka" (obijesti) klao volove i tako se hranio.

47. Parcani
Selo ima tri katoličke i osam muslimanskih kuća. 
K a t o l i c i: Zlomislić (1 k.) se doselio 1914. na kupljenu zemlju, a starinom je iz Crnča. - Bariša ili Barišić (1 k.) je došao 1914. iz Rakitna na kupljenu zemlju. - Selak (1 k.), šumar, je od Selaka u Ripcima.
M u s l i m a n i: - Husići, Hamšići, Demirovići i Bevabi su svi od istog roda, Parcana, ali već u tako dalekom srodstvu da se uzimaju među sobom. Predak im je došao iz Prozora poslije kuge. - Smailović (1 k.) je došao 1914. na ženinstvo, a starinom je iz Homatlija. - Bećirović (1 k.) je došao 1925. s Paroša. - Munikoza je došao 1930. iz Skrobućana.

Selo Parcani je visoko u strani i sve su kuće po kosi koja veže breščić Jurevišće i Glavnicu, čiju lijevu stranz čini dolac Suhi potok a desnu (Istočnu) visoka i strma strana koja se spušta do same rijeke Rame. Iznad sela je vis čiji su vrhovi i Mali Vinjac rastavljeni putem. Suhi Potok je dubok i strmih strana. Lijevo od njega kosa Sičenik, koja veže za brdo Tolovac. Pod Parcanima, a oko ušća Gračanice u Rami, je Skorašnje selo Gračanica (jedna kuća s lijeve strane Gračanice pripada Gorici).

Oko sela ima dosta vrela: Zapužnica, Močila, Polokavje, Hase, Ladna Vodica, Jezerine, Tovarija. Zirati su oko sela: Krivače, Piskavica, Povozi, Grkavci, Vraca, Zabrig, Zalužnice, Močila, Staro selo, Hasa, Hladna Voda, Žijakovo, Lužac, Berca, Krća, Rova. Vinogradi su po stranama pod selom, najviše na Hasama. U planini Bačini su kosanice: Berca, Štropac, Doćanica, Bukov Rat, Dare, Rizvića Ravan, Korita, Glavine, Tusta Meja, Pogled. Nekada je oko sela bilo mnogo šume, a sada je samo Vinac pod šumom. Osim toga, šume ima i po stranama oko sela (Suhi Potok, Kućare, Borove Strane, Sovine, Bile Rivine). Strane oko sela: Sovine, Tovarija i Suhi Potok su ispaše.

I u Parcanima i u Gračanici su kuće na okupu. Selo ej nepravilno zbijeno. Na Gračanici (desno od rijeke) su svega 4 kuće (u jednoj i kafana), od kojih je jedna putarska. Muslimansko groblje je na Vrtlima u samom selu, a katolici se sahranjuju na Gradini (Gorica).

Istočno ispod sela je treća Staro Selo. Po predaji, nekada su na tom mjestu bili Parcani. Selo je pomorila kuga, a prije kuge je iz sela po 70 kosaca odlazilo u planinu. Poslije kuge, selo je ostalo pusto i pripalo sve nekoj ženskoj. Ona prodala selo pretku Paracama. Pogodila se da joj da koliko u tri pregršti može da zahvati dukata iz bisaga. On tako i uradio. A onda dohvatio s konja punu šaku muha. Pitao je što mu je u ruci. Kad je rekla da su muhe, on pusti muhe i njoj rekne: "Tako će (kao muhe) i tvoje pare otići". U Starom Selu se poznaju tri zidine od kuća.

u starom selu su dva a na Vracima jedan ravan stećak. Priča se da je na mjestu Dućanicama prije feta bila varoš, dok je na Gradini bio "grčki" grad. Do muslimanskog groblja je jedan dio koji se zoveŠehiti. Oni s uizginuli kad je neki Parcan izmlatio najamnika katolika: on bio otišao u Kaure i doveo četu, koja je poklala žene i djecu, dok su ljudi bili na planini. Jedna mlada izbjegla i otišla na planinu da javi ljudima. Mjesto pod Vincem kuda je ona prošla zove se Mlade. Kraj puta za selo Ravnice je mjesto Stražišće. Ispod sela, preko vranovica, imao je put za Mostar. Na mjestu Križu (raskršće puteva za Bačinu i Ravnicu) je neko staro groblje ali bez spomenika; samo su grobovi optračeni.

48. Ravnica
U selu ima tri katoličke i osam muslimanskih kuća. 
K a t o l i c i: - Tolj (1 k.), došli su 1910. iz Blatnice, Čitlu k. - Bulići (1 k.) su došli 1910. iz Blatnice. - Topići (1 k.), opširnije u opisu Trišćana.
M u s l i m a n i: - Seferi (8 k.), starinom su iz Striževa u Drežnici. - Bajrići (1 k.), nekada su bili brojan rod, a sada je od njih ostao samo jedan dječak. Starinom su iz Drežnice. Predak se naselio oko 1850. na zemlju Bajramovića, koji je otišao u Lizoperce, na ženinstvo. - Nurkić (1 k.). Otac mu je došao prije 1878. iz Skrobućana.

Stariji dio sela, Ravnica, dijeli se na Gornju i Donju Ravnicu. Obje su na uskoj kosi vrlo strmih strana; u Gornjoj Ravnici na kosi ima samo toliko ravni da je na njoj nekoliko kuća i guvana, i zbog toga se selo zove Ravnicom. Visoko iznad sela u vrlo strmim skorašnjim krčevinama su Vrela; od Ravnice ih dijele potočine Brela. Ima 1 kuća i na Šćulavcu.
Ravnica oskudijeva vodom. U Brelima su: Mlake - Brela, Krčić i Šulavac. Njive su po strmim stranama oko sela: Bajn Brdo, Sabrića Ravan, Elešće, Milovac, Gnjile, Diljke, Trišnjik, Brela, Suha Glavica. U Bajnbrdu pod selom su vinogradi, a bilo ih je ranije i na strani pod kućama i ispod Rata (Rat je mala glavica na kosi na kojoj je selo). Sjenokosi su u Bačini (Bačina, Tusta Meja, Koprivna Ravan, Štropac, Glavine, Ukosi, Bukov Rat). Ispaša je po stranama oko sela koje su pod sitnom šumom: Grabje, Crvenice, Brela, Branovice, Lužac. Lužac je dol i potok između Parcana i Ravnice.

Muslimanske kuće su u dvije grupe: G. i D. Ravnica. Katoličke kuće su na Brelima i na Šulovcu, u potoku pod D. Ravnicom. Tri su muslimanska groblja: pod Ratom (pod G. Ravnicom) i na Rujevu Guvnu (pod D. Ravnicom) za Sefere, a za Bajriće iznad G. Ravnice. Katolici se sahranjuju u trišćanskom groblju. U docu Jasenju za Trišnikom nalaze se mnoge rbine od lonaca, ćupova, žrvnjeva i dr.

Na Bajnbrdu (završetak kose na kojoj je selo) između potoka od Brela i Rame je velika nekropola u hrastovoj šumici. Očuvano je mnogo spomenika, ali su mnogi grobovi bez njih. Stećci su na sljeme i ravni, a orijentirani SSI - JJZ, ZSZ - IJI, SZ - JI. Mrtvi su sahranjivani u ploče. Ozgor po grobu stavljana je ploča i na nju stećak. Na jednome stećku je krug u visoku reljefu (unutrašnji promjer oko 10 cm), na drugome mjesec i zvijezda s četiri kraka. Zanimljivo je da stećci obrazuju grupe (tijesno jedan uz drugi) iste orijentacije. Priča se da je na jednom mjestu, gdje ima kamenja od zida, bila crkva. To je mjesto malo dalje od spomenute nekropole, u drugom hrastovom gaju. I tu je veliko groblje, ali bez spomenika. Put kosom toliko se usjekao u zemlju, da su se otkrili neki grobovi od prve nekropole. Put ih siječe poprijeko. Kako su gornje ploče odnesene s grobova, put je došao do sarkofaga od ploča, koje su nad mrtvima sastavljene ukoso na sljeme. Nažalost, voda je sve te grobove ispunila zemljom. Odmah iznad nekropole je spomenuto donjoravničko groblje. Na istoj kosi je i Rujevo Guvno: vele da se tu nekad vršila rujika. Ispod stećaka je oranica "Ovćina" (tj. zajednička svojina Sefera).

Pod stijenama Crvenicama je mjesto Na Greblje ili Gadžino Greblje, kužno groblje. Priča se kako je prije kuge u selu živio musliman Gadžo. On je iz svoje kuće izvodio po 16 kosaca i vršio na 30 guvana: imao je 70 čeljadi. Poslije kuge ostali samo on i jedno žensko dijete. Njega i šest mu volova odnese usov, a kćerku mu prihvate begovi sa Duga, i njima ostane sve imanje. Poslije su Seferi kupovali zemlju. Još se priča da je selo postalo na kosi zbog toga što se od kuge bježalo iz polja u brda.

49. Trišćani
U selu ima 21 katolička kuća. 
Topići (4 k.), nikada nisu bili kmetovi i najstariji su u selu. Oni su starinsko "pletivo". Zovu ih i Pilipovićima, po djedu Pilipu. Pričaju da im je djed zakasnio u Jablanicu na "turkovanje" i tako su ostali katolici. Bili su veliki rod: imali su po 70 guvana (na svakoj livadi po guvno) i iz kuće bi izlazilo pod dvadeset kosaca i po dvadeset nevjesta u crvenim ćurdijama (tj. vjenčanih u jedan dan). Kako su bili jaka zadruga i "bisnice", Turci nisu smijeli u njihovo selo. Njihovi su bili cijeli Trišćani od Pomena do Rame i cijela Bačina. U njihovu kuću je svraćao hajduk Mijat Tomić. Od Topića su i Šimunovići (3 k.) i Radići (1 k.) u selu. Topića ima iseljenih u Meopotočju i dr. - Krajinovići (1 k.), pretke su im doveli fratri kao momke, oko 1850., iz nekog sela od Fojnice. Ima ih i u Krančićima. - Biluškovići (1 k.) su od Čerkeza koji su živjeli na Ustirami. Došli su u Trišćane oko 1860. Čerkeza ima i u Konjičkom srezu, možda su i ovi od njih. Po drugima, oni su isto što i Šimunovići. - Mendeši (3 k.) su starinom iz Dalmacije. Došli su prije 1878. Ima ih i na Uzdolu. - Nenadić (1 k.) je starinom iz Dalmacije. - Ivandići (2 k.) su došli iz Skoplja za turskog vremena. Djed im je išao kao majstor i u Trišćanima se oženio i ostao. - Džankići-Duvnjaci (1 k.), djed, koji je bio rodom iz Kongore od Duvna, išao je po najmu. Naselio se iza 1878. oženivši se u ovom selu, gdje je bio fratarski sluga. - Malić (1 k.) je došao 1888. sa Orašca, gdje ima roda, i kao najamnik ovdje i ostao. - Majčić (1 k.) je rodom iz Rakitna. Mnogo se seljakao. Naselio se oko 1900. - Breljaši (1 k.) su starinom iz Brela u Hercegovini. Išli su po najmu. Na Gorici su se bili naselili prije 1878., a u Trišćanima poslije 1878. - Papak (1 k.) je došao 1928. iz Skrobućana na ženinstvo. Opširnije u opisu Skrobućana. Oko 1880. izumrlo je pleme Šimići, koji su nekada bili veoma zadružni.
Naselje je oko Trišćanskog Potoka, koji izvire u Perunu pod Bačinom i teče prema sjeveroistoku u Ramu. Dolina mu je tijesna i duboka sa strmim stranama. Desno je dugačka kosa Guljeve Kuće - Luke. Lijeva strana je opet ispresijecana kraćim potocima, od kojih je najvažniji Pratilo. Sela su visoko po stranama i kosama. Na samom hrptu kose Luka su Luke. Među Trišćanskim Potokom i Pratilom na "pleći" su Vrtača i Skok. U strani lijevo od Pratila i Trišćanskog Potoka su Kapela i Kovačevi. Samo jedna kuća u potoku.

Na Lukama su vode Stubo i Sučić a u Trišćanima za sve Studenac, od koga postaje Pratilo. Zirati su svi po strmim stranama oko sela: Rastovac, Tovarišće, Kruškovac, Jasenje, Zabor-Dolac, Podvornice, Ravančine, Seferov Potok, Gračac. Vinogradi ("trsja") su u prisojima niže sela: Gradina, Lovnica i Trišćanski Potok. Viši dijelovi kosa su pod šumom: Brikinje, Vrtlaci, Lunjevca. Seoska planina je u Bačini, čiji je gornji dio zaravnjen i pod sjenokosima, a strane su bile pod šumom, koja je na prisojnim mjestima iskrčena. Sjenokosi u Bačini zovu se: Koprena Ravan, Ključ, Omanac, Otka Gornja i Donja, Osoja. Staje su "na Vukosim".

Naselje je razbijeno u porodične grupe kuća. Groblje za Trišćane je na Šadincima ili Mlakama, a na Lukama je posebno groblje nad kućama. Na Baćini, dalje od Peruna, je jedna velika gromila na Ravnama.

Stećaka nema nigdje osima na Ban-Brdu (v. opis Ravnice). Iznad Luka, iznad katoličkog groblja, je neko staro muslimansko groblje. Drugo je pod Lukama. Tu ima i bašluka i ploča s ugrebenim križem. Priča se da su se tu isjekli muslimanski i katolički svatovi. Iznad mjesta Guljevih kuća su dva groba od dviju djevojaka Topića, koje je kuga zatekla i umorila na staji kod blaga. Priča se da su seljaci za turskog vremena vadili neku skupocjenu rudu. Nikad nisu htjeli kazati gdje vade. Na Gračacu im je bila "kalana". Tu su rudu nosili u Fojnicu i prodavali torbu za dukat. Na mjestu Saruku, na kosi kraj Kapele, pred Prvi svjetski rat je vršeno rudarsko istraživanje. Jedna bašča na Lukama zove se Kod Vignja: priča se da je tu nekada bio viganj. Mjesto Kapela zove se po tome što je tu pod kraj prošlog stoljeća, dok nije podignuta crkva na Gračacu, bila kapela.

50. Meopotočje
Selo ima deset katoličkih kuća. 
Vladići (4 k.), njihovo pleme je starinom iz sela Miljkovići iz Hercegovine. Zvali su se Čarapine. Najprije su bili u Smrčevicama odakle su prešli na Ustiramu, oko 1813. U Ustirami su bili kmetovi Zaimovića iz Prozora. Kada im je on oduzeo čifluk, oni pređu i nasele su na kosi između Velike i Male Lovnice, gdje su krčili državnu šumu. Bilo je to prije 1878., a i ostali su došli prije 1878. i krčili, te nisu bili kmetovi. - Poslije Vladića su došli Pavlovići (3 k.). Starinom su Rakićani, tj. iz Rakitna. Predak koji se naselio, prezivao se Antunović. Njegov sin je bio Pavo Mrnjkušić. Bili su prvo u Smrčevicama u Ustirami pa u Trišćanima, gdje su imali svoju zemlju. Pavo je bio toliko strastven lovac da je svu svoju zemlju dao za jedno lovačko pseto i to sakato. Sin mu Pero je služio dvanaest godina u Miralema. Beg mu je dao da za nagradu probere zemlju gdje hoće i on je odabrao Meopotočje, gdje je tada bila šuma. Naselio se prije nekih 100 godina. Od ovog roda Pavlovića-Antunovića ima ih i u Bugojnu, a po Rami nema. - Topići (2 k.) su došli iz Trišćana. - Šimunovići (1 k.) su također došli iz Trišćana. Bio se u Meopotočju naselio i jedan Džalto. Odselio se na Zagrad (Paroš), ali i sada u selu ima imanje.
Selo je oko izvornih krakova potoka Lovnice, a pod strmim stranama ispod Jelovca, pretvorenim, otkako je sasječena šuma, u vododerine. Tri su grupe kuća: jedna desno od Lovnice (Pavlovići), druga na samoj Lovnici i lijevo u strani od nje (Topići i Šinunovići); treću grupu čine Vladići, na hrptu strme kose desno među Velikom i Malom Lovnicom.

Zirati oko sela se zovu: Dugeč, Rosne Njive, Džaltin Krč, Krčevi itd. Strme strane oko Lovnice su dijelom pod vinogradima, a dijelom pod šumom. Strane nad selom (a ispod Jelovca) su pod sjenokosima. Šuma i seoska "planina" su na Jelovcu nad selom. Naselje je razbijenog tipa s porodičnim grupama. Groblje je na Lukama, kraj puta za Doljane.

Kraj kose između Lovnice i Trišćanskog Potoka zove se Gradina. Pod Gradinom je Gračac. Nema vidnih ostataka od starina. Naselje je skorašnjeg postanka. Bila je tu hrastova šuma po kojoj su čuvali stoku seljaci iz Ustirame: ljeti bi pustili stoku u šumu bez čobana i samo bi Lovnicu pregradili, da stoka ne bi mogla silaziti na put za Ustiramu. Iz Ustirame došli su Vladići i zasnovali selo Vladići.

51. Gračac
Svi stanovnici su katolici.
Džalte (1 k.) se doselio 1895. Opširnije u opisu Ustirame. - Sliško (1 k.) je došao na ženinstvo iz Proslapa 1906. Starinom su Sliške iz Vinice. - Jukić (1 k.) je došao na ženinstvo iz Gmića, 1913. - Trogrla (1 k.), bivši rudar, rodom iz Kreševa, naselio se 1928. - Bošnjak (1 k.), otac je bio rodom iz Mostara i naselio se 1929. kao penzioner. Rod su sa Bošnjacima iz Crnča na Poljima.
Ovo je selo postalo krajem prošloga stoljeća na uzanom dijelu zemljišta sela Meopotočja od mosta na Trišćanskom Potoku  pa do mosta na potoku Lovnici. Najprije je krajem prošloga stoljeća sagrađena crkva, a zatim su podignute nekolike kuće u blizini crkve a pored puta za Prozor. Mjesto kod ušća Lovnice se zove Otanj i tu je bio Vladića Han.

52. Slatina
U selu su jedanaest katoličkih i dvadeset i dvije muslimanske kuće. 
K a t o l i c i: Svi katolici u selu su proijeklom od doseljenika i bili su kmetovi. Samo su Perkovići bili u selu prije kuge. Rodom su iz Rakitna. U jednoj njihovoj kući je živio i Oreč, poljar, koji se priženio u kuću. Došao je sa G. Višnjana, a starinom je iz Hercegovine. - Stojanovići (3 k.) su došli sa Gorice za turskog vremena. Istog su roda i Stojanovići na Uzdolu. - Drinovci (2 k.) su došli iz Hercegovine prije turskog vremena. Došli su poslije Perkovića. - Šimunović (1 k.) je od istoimenog roda sa Hudutskog. Došao je na ženinstvo prije 1878. - Brkići (1 k.) su došli iza 1878. Otac je došao kao najamenik. Oni su od Brkića ili Perića iz Kovačeva Polja. - Nikolić-Prco (1 k.) je došao iz Ljubunaca, poslije 1878. Od roda je Nikolića sa Orašca. - Brekalo (1 k.) je došao 1927. iz Drežnice i naselio se 1923., a starinom je iz Crnih Lokava, odakle mu je krenuo otac i išao po najmu. - Soldo (1 k.), rodom ih Hercegovine, naselio se na Zastušju 1930.
M u s l i m a n i: Kurići (4 k.), izgleda da su pomuslimanjeni starinci. Nekada su se zvali Delići. U Slatini su od prije kuge. - Husrepi (7 k.). Njihov je predak otišao u Sarajevo, pa osiromašivši, vratio se. - Velići (3 k.), starinom su od Rakitna, preci su im bili katolici. Jedna grupa u selu se zove Kordićima. - Selimovići (1 k.), došao im je ovdje djed prije 1878. - Palić (1 k.) i Čobić (1 k.) su od jednog roda. Porijeklo im je nepoznato.
Selo je u stranama oko izvorišta potoka Smrdelja. Nad selom je "gruda" Kamen. Ima kuća (po jedna) na Umovima, brdu jugoistočno od sela, i na kosi Poduncima, lijevo od potoka Bodoloka (od 1933.). Po selu su vode: Jasen, Bučinac, Vodnica, Tisa, Pisvir, Stanišće, Travna Kosa, Dolac, Drnovica, Tobarnica, Studenac. U Donje Selo je dovedena voda s vrela Takuševice nad selom a u Gornje Selo sa Zabukovice. Pod selom je sumporovito vrelo Smrdelj. Sem spomenutih potoka, imaju još i Dragovod, na jugu od sela Delina Voda i Prioda. Svi ti potoci teku u Ramu. Njive su većinom po stranama: Polje, Gornja, Strana, Podvino, Lopate, Zalašnica, Barica, Bodiša, Ilovice, Dugalaz, Podvornica, Smrdelj, Podunca, Podbašča, Gušćajine, Jasen, Strana, Pljuskavice, Bučinac, Dolac, Vrto, Zabukovica, Orahovice, Godunovica, Duvnice, Križ, Gorupa, Diljke, Papratine, Jazvine, Lisičine, Kain-Dolac, Dedin Krč, Zavrate, Selišća, Ravnica, Zadoje, Okovac, Razborišće, Vrtlišće, Strmoglavnica, Vrtla, Lokvica, Krajcalaz, Meki Dolac, Rove, Raževina, Mlačina, Bogodo. Vinogradi su u prisojima kosa Pušćajina, Gorija i Rušća, te na Oprćenu, Duvnivama i Muratovoj Ravni. Sjenokosa ima i po selu na spomenutim mjestima (njive koje se privremeno pretvore u sjenokose), ali su pravi sjenokosi jedan sat daleko na Slatinskom Brdu: Guvna, Sinokoša, Obadine, Diljke, Bilica, DUgalaz, Ravnice, Stanišća, Pisvir i Dolac. Na Gradini, na Stanišću i u Docu su po jedna staja. Šuma ima oko sela po stranama: Gradina, Sedlar, Zvekavica, Bučinac, Guvna, Bunar, Bilice, Grabarje, Drnovica. Tu su većinom privatne šume, a "mera" su: Sajavice, Bučinac, Jelin Greb, Borje, Tovarnica (strma kosa s grudama). Po tim šumama je i ispaša seoska, bez obzira na svojinu.

U selu su četiri mahale: Donja Mahala, Rakićani, Gornja Mahala ili Husrepi i Vrtla ili Vilagići. Ipak je to sve na okupu: kuće obrazuju manje grupe koje su u blizini. Izvan sela je po jedna kuća na Poduncima i na Umovima. Katoličko groblje je na Beća-Njivi, zapadno od sela, a muslimansko na Ravni (sedlu između Umova i sela); Velići imaju odnedavno svoje posebno groblje na Bracikovcu.

Na Gradini nema ništa: to je veći kompleks šume. Srednjovjekovna groblja ("grčka mašeta") su na Glavici-Barama i kod Velića Hana. Kod Hana (koji je kod Slatinske Ćuprije) bila su dva stećka pa su pala u rijeku. Na Barama iznad brijega Stuža je veća srednjovjekovna nekropola, desno od Prihode. Vrh Glavica je zaravnjen i prazan. Priča se da je tu na Ravnicama (zaravnjen dio kose) bila crkva. Tu se izoravaju cigla, kreč, tesani kamen i dr. Na mjestu Zadoju pod vinogradima ima ozidina i izorava se cigla, savijena sa strana. Unaokolo su stećci. Na toj praznini, gdje je vjerojatno bila crkva, su dva veća i ljepše tesana stećka. Među ostalim su rijetki ljepše tesani stećci od krečnjaka. Mnogo pak grobova pokriveno je nepravilno tesanim dugačkim komadima granita. Sve je obraslo u gustu sitnu šumu. Priča se da su od kuge ("mubarećije") iz sela bježali u brdo nad selom, gdje se zbog toga jedno mjesto i sada zove Kućane.

Prema predaji, u vijeme Mijata Tomića (17. stoljeće), selo je bilo čisto muslimansko. Mjesto Razborišće prozvano je tako stoga što je tu harambaša Mijat s četom dočekao "bale" (karavan s balama) nekog trgovca i opljačkao ga, a trgovca je ubio niže Sabančića. Inače je na Razborišću bilo raskrižje: tu se od puta Sarajevo-Mostar odvajao put za Duvno (preko Doljana). Put Sarajevo-Mostar dolazio je desnom stranom Neretve na Slatinsku Ćupriju na Rami. To je starinski most od kamena, sveden na jedan luk, sličan mostarskom. God. 1902. izgrađen je moderan put od željezničke stanice u Rami za Prozor i taj je most uravnjen i proširen. Stara "džada" išla je od tog mosta ne odmah niz Ramu i Neretvu kao sada nego uz Razborišće kraj potoka Prioda na kosu Tovarnicu i s Tovarnice niz Brus u Jablanicu. Niže Slatinske Ćuprije bio je Velića Han. Sada je tu jedna kuća Velića.

53. Ustirama
U selu imaju 23 katoličke kuće i dvije muslimanske
K a t o l i c i - Džalte (8 k. sa 10 dom.), starinom su iz Sovića, gdje još imaju svoje zemlje. Bilo ih je i u Sovićima sedam braće i imali su lijepu sestru. Došao im aga da primi hak i rekao da će da spava sa sestrom im Jelom. Najmlađi od braće sjekirom odsječe agi glavu i oni se razbjegnu osim najstarijeg, koji je bio bolestan i nije mogao krenuti. Jelu su pak muslimani odveli za Šehića. Džalte smatraju, kao i Mijiće u Sovićima, jednim od najstarijih katoličkih rodova u Bosni. U Ustiramu su se doselili pradjedovi. Jedan je od Džalta išao u Omatlije pa se vratio. Osim u Ustirami danas ima Džalta u Sovićima, na Gračacu, na Zagradu (Paroš), na Uzdolu, zatim na Voljevcu, na Barama i u Otaležanima (konjički srez), Omatlijama, u Fojnici i u okolici Livna. - Lončari (4 k.) su starinom iz Graca u Hercegovini, odakle su došli prije sto godina. Stari su im raznosili i prodavali lonce i crepulje koji su se pravili na Gracu. Od istog roda su i Lončari u Rami. - Antunovići (3 k. sa 7 dom.) su došli oko 1850. iz Bukovice u Konjičkom srezu gdje im je bilo "tijesno". Od tog su roda i Tadići-Antunovići na Kućanima, koji su tamo došli sa Vratne Gore. - Pušići (2 k. sa 3 dom.) starinom su iz Ričica ispod Zavelema u Dalmaciji. Najprije je došao jedan kao najamnik, a poslije doveo i dva brata i ovdje se ukmetili oko 1850. - Bilići (4 k.) su došli sa Trišćana oko 1850. i ukmetili se u Balića (a u Trišćana nisu bili kmeti). U Trišćanima nije ostao nitko od njih. Oni su inače u Rami starosjedioci i za razliku od onih koji su odselili u Hercegovinu, zovu se i Ramljaci. - Pavlovići (2 k.) oba su došli na ženinstvo iz Meopotočja, jedan 1919. a drugi 1928. Osim Mijića, koji su izumrli, zna se da su u selu živjeli nekada i Ivandići.
M u s l i m a n i - Balići (2 k. sa 6 dom.) sami ne znaju ništa o porijeklu. Neki pričaju da su starinom Bajrići sa Ravnice, a drugi kažu da su se prozvali Balićima što im je neki predak nosio "bale" tovare. On je donosio tovare iz Dalmacije. 1900. su izumrli muslimani Osmići.
Selo je uvučeno u kratku ali duboku dolinu Ustiramskog Potoka, kilometar i pol uzvodno od ušća mu u Ramu. Kuće su na objema stranama potoka; na mjestu Jasenu kraj puta, na desnoj strani Rame, je Han Jukića i škola (sagrađena (1933.). Ustiramski Potok izvire na njivi Ždrlovcu nad samim selom. U selu su tri česme: Studenac, Džaltina Česma i Balića Česma. Seoskim zemljištem teku još neki potoci: Klekovica, koja dolazi iz Kućana, i prima potoke Krešim i Ploče(oba s desne strane). Seoskim zemljištem na desnoj strani Rame teče Balovac (ili Mošćanica ili Sopot). Na desnoj strani Rame su njive: Jenčići, Mrlje Strane, Mošćanica, Priuzine, Brize, Kaoci, a s lijeve strane: Neraje, Mesnice, Tvrdice, Skrabonos, Njivetina, Bejića Krč, Klekovnica, Lipeta, Vino-Brdo, Vine Njive, Trubar, Ravan, Ždrlovac, Lug, Sedra, Vito, Pivnica, Solilo, Zamlin, Polje, Jezerac, Sela, Ljubovo, Obod. Vinogradi su po Obodu, Rudnici i Svarači. Po Krešimu, Vinom Brdu i Jelovcu ima malo sitne šume. Ispaše su po stranama oko sela. Brda i kose oko sela zovu se: Mejnik, Orlac, Krešim, Velika Kosa, Paprica, Oštra Kosa, Vino Brdo, Prisika, Prigrađe, Orlišće, Ometaljka, Rove. "Planina" je na Jelovcu (Prisvir, Družanj, Valovac, Travna Kosa); tamo su tri staje. Livada ima i na Skrabonosu. Tu ima i 1 staja.
Kuće su u selu na okupu, ali bez ikakva reda, osim što su u gornjem dijelu sela muslimani, a u donjem katolici. Han na Jasenu podignut je oko 1900. katoličko groblje je na kosi Naklu (Nako) pored sela (zapadno), a muslimansko na Sedrama pod selom.

Na brdu Skrabonosu, zapadno od sela, ima dosta starina. Tu je, idući od Heldova, najprije jedno staro muslimansko groblje obraslo u sitnu šumu, a nad njim čair. Malo dalje je velika srednjovjekovna nekropola. Preko trideset stećaka, orijentiranih u pravcu Z-I. svi su ravni, a razne veličine; samo jedan uzan na sljeme ali oboren. Izvan te grupe, kraj puta, još jedan takav na sljeme. Svi su ti stećci rađeni vrlo grubo od prostog krečnjaka. Na onome izvan grupe u reljefu jedan mali krug. Na jednom ravnom stećku, pomjerenom i kresanom, polumjesec. Taj i još jedan stećak bili su u zidu neke male građevine. I na jednom drugom ravnom stećku velik polumjesec u plitkom reljefu, a s gornje, uzglavne (zapadne), strane velik križ. Priča se da je dva stećka iznijela na Skrabonos neka baba.

Drugo "grčko greblje" je u polju ispod sela, lijevo od ušća Ustiramskog Potoka. Tu je jedna mala stjenovita glavica; stećaka ima ispred i iza nje, ali i na samoj Glavici. Niže Glavice među stećcima ima jedan na sljeme (svi ostali su ravni). Na njemu je predstavljeno sedam lica kako igraju kolo. Ono u sredini je znatno veće od ostalih; svi se drže za ruke koje su podigli uvis. Sjeveroistočno od sela na kosi Prigrađu (s koje se diže i vis Rajan) ima stećaka, ravnih i na sljeme. Oko jednoga od tih stećaka obilaze žene iz zavjeta.

Mnogo ima starina iz starijeg turskog doba (prije kuge). U dnu polja pritječe u Ramu potočić Rudnica. Lijevo od njega je kosa Obod-Bogazi-Livadice. Priča se da su nekada na Obodu (iznad istočne polovice sela) bile kuće. Poznaju se neke zidine. Tu su bili muslimani prije kuge: bio je neki Kazo. Niže Oboda, a kraj vode, je mjesto Sela. Ispod Oboda u dnu polja, na mjestu Jezercu, bilo je veliko muslimansko groblje. Bašluka je gotovo nestalo, ali se poznaju mnogi grobovi. Mjesto Jezerac se zove po tome što je tu neka duboka jama, promjera oko 2,5 m pod vodom. Međutim, izgleda da je jezero umjetnog podrijetla: voda je dovedena u jamu. Sinovi Katini ukrali su jarca Husrepu s Ravnica. Kad je Husrep došao Kazi u vinograd i rekao mu to, Kazi je ispao kosir iz ruke i kazao: "Zamete se i moje kolino". I, kuga ih je sve pomorila.

Na pločnjaku uz Klekovnicu (pod Skrabonosom) je "svatovsko" groblje: katoličko i muslimansko, ali su spomenici svi polupani. Mnogo se u okolini priča o džamiji na Skrabonosu (v. opis Heldova). U strmoj strani ispod Skrabonosa ka rijeci je mjesto Kućetine: tu stoje neke zidine. Priča se i da je na Kiku iznad Neraja bilo selo, i tamo ima tragova od zidina. Nekih starih grobova ima i na Gračcu, na putu u Klek. Niže sela je mjesto Donji Krajevi. Tu je nekada bilo selo, ali se pomjerilo na sadašnje mjesto "sedef četa". Do katoličkog groblja je katoličko kužno groblje: ima samo desetak grobova, jer je tada bilo malo katolika u selu, a sadašnje katoličko groblje je mlađe od kužnog. Istočno od sela je Mijića Gruda: tu su se bili od kuge sklonili Mijići, koji su kasnije sasvim izumrli. I Džaltin vinograd je zasađen prije kuge. Prema predaji koju sam zabilježio od muslimana u Lizopercima, u Ustirami je kugu preživjela samo jedna muslimanska žena.

Selo je na strmini ispod brda Brikinje i Duvnica. Zapadno od sela teče Potanjski Potok, koji dolazi iz Godiča i ima usku a duboku dolinu. U njega utječe Sovina, koja teče kroz selo. Južno od sela je potok Osoje.  Po selu ima dosta voda "živica": Zanoga, Barinića Voda, Kupušnjak, Rakuša, Grab, Potanjski Potok; sve su to česme pokraj puta. Zirati su po stranama: Osojnica, Stinica, Jusanice, Striževica, Krivača, Jubovo (Ljubovo), Crkvice, Privoje, Jubalaz, Podvornice, Postac, Grahovišće, Rove, Mučelje. Vinogradi su u strani desno od Potanjskog Potoka i na grudi istočno od sela. Čairi su po brdu i po kosama iznad sela: Duvnice, Brikilja, Gornje Ravne, Čufuk; Godič, Že- Dolac (Žeja), Ravan, Sriteža; Lipova Njiva, Docera, Šakonovac, Mekotine, Pod Rajnom, Ljubova. Selo oskudjeva ispašama i šumom. Privatnih sitnih šuma ima na Izlasku, Striževicama, Plandišu, Malom Didovju i Rasni.

Selo se sastoji od tri porodične grane kuća koje su u blizu. To su : Gornja Mahala ili Šutci-Šukovići (Šćuk), Srednja Mahala ili Bajramovići i Donja Mahala ili Pozderi. Džamija je pod Srednjom Mahalom. Mahale su odijeljene potocima. Kod Slatinske Ćuprije su dvije kuće i kavane. Staro muslimansko groblje je na Prgoti pod džamijom, a novo (od 1890.) uz džamiju, koja je stara. Katolici se sahranjuju u Hudutskom.
Priča se da je na Crkvicama na Begovoj Kosi bila crkva (neposredno pod selom). Kod džamije je veće "grčko" groblje. Očuvano je samo deset stećaka: jedan je na sljeme a ostali su ravni. Kod Rajna ima mjesto Tavnica. I tu su bili "Grci". Tu je Kraljica bezala lanac, pa išla do Kraljeva Stoca u Bokševiću. Jednom je pala u Vilinu Luku i tamo joj grob.
Prema predaji, u selu su bili muslimani: Herak u Srednjoj i Kreho u Donjoj Mahali, a prije njih su bili "Grci". Gdje je sada kuća Huse Pozdera bila je "grčka" kuća i bila u njoj dva brata. Jednom došlo dvanaest hajduka da ih porobe. Kuća je bila na dva boja i imala sa zapadne strane gvozdena a s istočne drvan vrata. Hajduci su varkom odbijeni i oni su, bježeći, među sobom se isjekli na Tovarnici. Kad je "grčka kuća" ostala pusta, dopala je Krehi, a poslije Pozderu. Za vrijeme kuge "umeli su se" Grci i Herak, a Kreho je ostao. Kod Slatinske Ćuprije, s lijeve strane Rame, bio je starinski han.

55. Tošćanica
U Selu ima svega četrnaest kuća, od kojih sedam muslimanskih (sa četrnaest domaćinstava), a sedam katoličkih sa devet domaćinstava. 
K a t o l i c i - Kelave (5 k.) su došli iz Duvna, znatno prije okupacije od 1878. - Ripići (2 k. sa 4 dom.). Opširnije u opisu Heldova. Bit će porijeklom iz Duvna.
M u s l i m a n i - Piralići (2 k. sa 4 dom.) su se prvi naselili u selu. Preci su im iz Budima. Došli su na pustolovinu iza nekih Ćorića (musl.), koji su izumrli, a cijela je Tošćanica bila svojina Piralića. - Vile (2 k. sa 4 dom.) su došli poslije Piralića: došao im je predak kao najamnik, vjerovatno iz Bijelog Polja kod Mostara. Po Hercegovini ima Vilića koji su iz Gračanice u Gacku. - Husrepi (2 k.) su došli oko 1870. iz Slatine. - Letić (1 k.) se doselio poslije Prvog svjetskog rata iz Mrakova na materinstvo (mati mu je bila od Piralića).
Selo je u dolini Tošćanske Rijeke, koja je tu malo proširena. Veći dio sela (Čorići i Tošćanica) je u stranama lijevo a manji (Sela) desno od rijeke. Kroz Tošćanicu silazi potok Bukovik u Tošćansku Rijeku. Uzvodno od sela riječna je dolina tijesna i vrlo strmih strana koje su pod šumom. U Tošćanici je voda Buković, pod Čorićima kraj rijeke Čajina Voda, a u Selima voda Sela. Njive i sjenokosi su oko sela, većinom po donedavnim krčevinama: Krčina, Strana, Koševo, Zavišanje, Potinci, Lazine, Krčevi, Vodnice, Zapoda, Borak, Regalj, Hržišće, Bukovik, Vrto, Bara, Duže, Rahulja, Toboljak, Opuhano, Torine, Zelenkovac, Dolac, Latica, Luka, Bara, Šiljevica, Jagodar, Vao, Ovćeni Krč, Zavraci. "Živi čairi" su samo na Koševu. Šume su po stranama: Koševska Strana, Zapotinci, Prisoje, Podborak, Njivice, Bokševica. Ispaša je po tim šumama.

U Čorićima i Tošćanici su kuće na okupu, a u Selima rasturene. Muslimansko groblje je pod selom na Toboljaku, a katoličko na Kili kraj rijeke.

Usred sela Tošćanice je jedan veliki stećak. Na Rahulji su dva, a vidi se i više grobova. Sva tri su stećka ravna. Dva su stara muslimanska groblja: na Torinama i na Ravni. U selu se vjeruje da su to šehitluci iz nekog rata. Od kuge se bježalo pod Petrinu Spilu u Balu. Jedan bio zaboravio u selu tamburu i pošao po nju, ali se više nije vratio u zbjeg. Na Selima su prije kuge bila sela. To je mjesto ponovno naseljeno tek oko 1910. I u ovom selu se priča o lancu s Rajna na Triskavac i da je po njemu išla neka Mara i pala u rijeku.

56. Hudutsko
Ima četrnaest katoličkih kuća (sa 17 domaćinstava). 
Biloš (7 k. sa 10 dom.) su starinom iz Poljica u Dalmaciji. Bili najprije u Sovićima (gdje su sada Pole), pa u Lizopercima, a od prije 100 godina su u Hudutskom. - Šimunovići (6 k.) su starinom iz Trišćana odakle im je došao djed. - Lovrići (1 k.) su starinom od Imotskog u Dalmaciji. Naselili su se u prvoj polovici 19. stoljeća.
Selo je na erozivnoj terasi. Iznad kuća je brdo Majan, a južno od kuća plitak do Vrto. Ispod sela je rijeka Tošćanica. Voda za cijelo selo česma pod kućama Šimunovića. Njive su oko sela: Bara, Staro Trsje, Vrto, Kućare, Križanovac, Podine, Prapatika, Delipolje. Vinogradi su na Gracu iznad željezničke stanice Rame i iznad ušća Rame u Neretvu. Šume i ispaša su po stranama oko sela, a najviše po Majnu.

Selo se dijeli na dvije grupe: Biloše i Šimunoviće, na gornjoj i donjoj ivici terase. Groblje je na Vrtlu nad selom.

Na Gracu je bila nekakva gradina; ima malo zidina. Gdje je sada željeznička stanica Rama bili su "mašati", stoje još tri na njivi Ravni, a ima ih nekoliko i na Gradini iznad željezničke stanice. Bilo je, dakle, i u prošlosti neko naselje, ali je Hudutsko staro tek oko sto godina; bila je to pustolovina uz cijelo Lizoperce, na kojoj je plandovala stoka iz Lizoperaca sve dok na njoj nije poginuo neki čovjek i beg Repovac platio krvninu odnosno "ćevš" za hudut (komisija  koja je utvrdila pranicu). Tada je određena granica (hudut) njegovu posjedu, i po tome prozvano selo, koje se zasnovalo brzo poslije toga. Međutim, selo se pouzdano spominje 1711.. Muslimani Jusupovići i Jamakovići ili Bajraktarovići u selu Čeharima na lijevoj strani Neretve imaju predaju da je njihov predak Klepo izbjegao iz Hudutskog, jer nije htio platiti krvninu za mrtvaca nađena na njegovoj njivi. Repovac je doveo kmetove, najprije Biloša, a zatim Šimune i Lovrića.

57. Rama
Stanovništvo "Rame" je veoma promijenjivo: mnogi koji se nasele budu koju godinu pa se isele.
K a t o l i c i - Don Stipo Krešo (1 k.), katolički svećenik u penziji, rodom iz Livna. - Biloši (2 k.) su se spustili sa Hudutskog. - Bošnjak (1 k.), kafedžija, je došao 1922. iz Fojnice, a starinom je s Orašca. - Lončar ( 1 k.), gostioničar, rodom iz Širokog Brijega a došao iz Mostara 1921. - Čalić (1 k.), trgovac, došao iz Prozora, 1929. - Lovrići (1 k.), vidi opis Hudutskog. - Šimunovići (1 k.), vidi opis Hudutskog.
M u s l i m a n i - Mahmudbegović (1 k.), trgovac, naselio se 1913. iz Kopčića. Opširnije u opisu Kopčića. - Munikoza (1 k.) ima kuću i na Skrobućanima a ovdje drži kafanu.

Ovo naselje zasnovano je pošto je izgrađena željeznička pruga Sarajevo-Mostar i razvilo se oko željezničke stanice, koja je nazvana Rama. To je najbliža željeznička stanica za Prozor i za najveći dio Rame. Po stanici nazvano je i naselje Ramom, i taj se naziv potpuno udomaćio. Naselje je postalo na zemljištu sela Hudutskog: prije izgradnje željeznice tu su bile samo njive. Od željezničke stanice polazi drum koji se na Slatinskog Ćupriji veže za drumMostar-Prozor. Kuće su sve u nizu pored druma, i Rama je naselje drumskog tipa.

Cijelo zemljište oko sadašnje stanice bilo je svojina begova Repovaca, i Jusufbeg Repovac podigao je prvu kuću na "Rami" (u toj kući je sada kavana Munikoze). Stanovništvo "Rame" je veoma promjenljivo: mnogi koji se nasele budu koju godinu pa se isele.