RAMA - Šćit, franjevački samostan

Što ti se god dogodilo, ne gubi odvažnosti!
Ako te ljudi ostave na cjedilu,
ako su ti vlastita djeca uništila snove,
ako je iz tvog života iščezlo sunce,
potraži tada zvijezdu što ju je Bog upalio samo za tebe.
Ako stojiš tu praznih ruku i više nemaš što ponuditi,
budi siguran: Bog ne traži od tebe nikakvu žetvu,
ne traži pune žitnice.

Ako su srca u tvom domu tvrda kao kamen,
ako stojiš pred zatvorenim vratima,
ako nitko više ne otvara ma koliko ti kucao,
ne predaj se beskrajnoj ogorčenosti.
Ispitaj svoje srce i pripravi ga za slavlje.
Bog te voli. On će negdje i na neki način
dirnuti neko ljudsko srce da ti to dadne do znanja.
Kiša će prestati. Hladnoća će proći.
U zrakama jednog smiješka i u nježnoj ruci
osjetit ćeš proljeće i ponovno ćeš živjeti.

Ako svoju poruku moraš pronijeti u pustinju
gdje nema nikoga tko bi te čuo, budi siguran:
Bog je postavio skrivene antene koje hvataju i
prenose svaku riječ iz tvojega srca preko svih sasušenih,
neplodnih polja sve do onog komadića zemlje
gdje se rada novi svijet.
Nikada nemoj gubiti odvažnosti!
Sto god se dogodilo, Bog te voli.

Potrebno nam je jedno novo proljeće, proljeće duha.
Djevojka koja mi piše željela bi da je mrtva
jer više nema volje živjeti.
Muškarac koji ne nalazi mira sa svojom ženom.
Žena koja razmišlja o samoubojstvu jer nema nikoga
kome bi bila potrebna i za koga bi mogla živjeti.
Onaj ovisnik o drogi koji ne vidi više nikakva izlaza...
Ljudi prazna srca i zbunjenih čuvstava,
tjerani "trendom" vremena i ubitačnom gramzljivošću!

Kušali smo blagostanje i ležimo siti na tlu.
Moramo ustati. Moramo se uspraviti,
postati novi s novim mislima i novim srcem.
To je moguće. Ali ne s čitavom ljekarnom tableta i prašaka,
nego uz pomoć onih tajanstvenih sila
koje drijemaju duboko u svakom ljudskom srcu.

Dragi čovječe, ako si mrtav za svaku radost,
za svaku ljubav, za svaku sreću,
ako više ne možeš vjerovati u sebe i u ljude:
pokušaj tada sve ono mrsko, gorko, tamno i mračno
odložiti i od svega se toga očistiti.
Ustani iz noći svoga malodušja i umora životom.
Ustani u novo jutro puno sunca, puno ptica i cvijeća!
Ustani u novo proljeće, u novo svjetlo, u nove mogućnosti!
Ustani! U svaki list svakog pojedinog stabla
Bog je upisao uskrsnuće,
a onda sasvim sigurno i u tvoje siromašno ljudsko srce.

NATRAG K JEDNOSTAVNIJEM ŽIVOTU

Unutarnja nevolja raste iz dana u dan.
"Posljednje sam noći ozbiljno razmišljao o samoubojstvu",
reče mi jedan mladi čovjek. Jedan mi je drugi napisao:
"Više si ne znam uopće pomoći.
Ovo ovdje je prvi put da sam se uspio povjeriti
nekom drugom čovjeku.
Ja sam iznutra sasvim na kraju."

Pisma, telefonski pozivi, mnogi razgovori
prenose me u džunglu,
gdje ljudi jedni druge ponižavaju, ubijaju,
muče i dovode do ruba očaja.
To je džungla, gdje zvijer čovjek slavi trijumf,
gdje se iživljavaju najbrutalniji instinkti:
pohlepa, nasilje, arogancija, zloupotreba vlasti,
korupcija.

Kad zatim sjedim nemoćan pokraj tolikih žrtava 
koje na kraju svojih snaga žele odbaciti život, 
najradije bih u tu našu duhovnu pustinju doviknuo: 
Natrag ljudi! Okrenite se jednostavnom životu, 
najjednostavnijim stvarima u životu: 
zadovoljstvu, dobroti, prijateljstvu. 
Naučite ponovno živjeti!

Učiš voziti automobil. Ideš ukorak s modom. 
Učiš tisuću stvari. Pa ipak, jednog dana dalje ne ide, 
ni naprijed ni natrag. Dobio sam jedno pismo, 
u njemu je to opisano: "Još sam mlad. 
Ali već mrtav. Ne mogu živjeti."

Čovjeka su sve naučili, samo ga nisu naučili živjeti,
i sada su mnogi beznadno nasukani.
Imaju sasvim krivu predodžbu o životu.
Naučili su ih: moraš se probijati naprijed,
zaraditi što više novaca, imati što je moguće više.
Kao da sreća počiva na tračnici pohlepe!
Kao ptice grabljivice sručuju se ljudi na "kruh i igre".
Misle da su slobodni. Misle da će postati sretni.
No, oni su čvrsto privezani za lanac svoje lude pohlepe.

Postoje dva načina života. Prvi započinje s odricanjem,
s obavljanjem svakodnevnih dužnosti a završava slavljem.
Drugi započinje slavljem a završava gađenjem,
gnušanjem nad životom, frustracijama i depresijama.
Moraš se odlučiti svaki dan iznova.
Ali bojim se da to sam nećeš moći.
Zato je toliko važno vjerovati:
I kroza sva razočaranja mogu se osjetiti zaštićenim
jednom višom duhovnom silom
koja me voli i ostaje mi vjerna.
S Bogom u tvojem životu 
pale se mnoga nova svjetla.