Učiš voziti automobil. Ideš ukorak s modom.
Učiš tisuću stvari. Pa ipak, jednog dana dalje ne ide,
ni naprijed ni natrag. Dobio sam jedno pismo,
u njemu je to opisano: "Još sam mlad.
Ali već mrtav. Ne mogu živjeti."
Čovjeka su sve naučili, samo ga nisu naučili živjeti,
i sada su mnogi beznadno nasukani.
Imaju sasvim krivu predodžbu o životu.
Naučili su ih: moraš se probijati naprijed,
zaraditi što više novaca, imati što je moguće više.
Kao da sreća počiva na tračnici pohlepe!
Kao ptice grabljivice sručuju se ljudi na "kruh i igre".
Misle da su slobodni. Misle da će postati sretni.
No, oni su čvrsto privezani za lanac svoje lude pohlepe.
Postoje dva načina života. Prvi započinje s odricanjem,
s obavljanjem svakodnevnih dužnosti a završava slavljem.
Drugi započinje slavljem a završava gađenjem,
gnušanjem nad životom, frustracijama i depresijama.
Moraš se odlučiti svaki dan iznova.
Ali bojim se da to sam nećeš moći.
Zato je toliko važno vjerovati:
I kroza sva razočaranja mogu se osjetiti zaštićenim
jednom višom duhovnom silom
koja me voli i ostaje mi vjerna.
S Bogom u tvojem životu
pale se mnoga nova svjetla.
