Potrebno nam je jedno novo proljeće, proljeće duha.
Djevojka koja mi piše željela bi da je mrtva
jer više nema volje živjeti.
Muškarac koji ne nalazi mira sa svojom ženom.
Žena koja razmišlja o samoubojstvu jer nema nikoga
kome bi bila potrebna i za koga bi mogla živjeti.
Onaj ovisnik o drogi koji ne vidi više nikakva izlaza...
Ljudi prazna srca i zbunjenih čuvstava,
tjerani "trendom" vremena i ubitačnom gramzljivošću!
Kušali smo blagostanje i ležimo siti na tlu.
Moramo ustati. Moramo se uspraviti,
postati novi s novim mislima i novim srcem.
To je moguće. Ali ne s čitavom ljekarnom tableta i prašaka,
nego uz pomoć onih tajanstvenih sila
koje drijemaju duboko u svakom ljudskom srcu.
Dragi čovječe, ako si mrtav za svaku radost,
za svaku ljubav, za svaku sreću,
ako više ne možeš vjerovati u sebe i u ljude:
pokušaj tada sve ono mrsko, gorko, tamno i mračno
odložiti i od svega se toga očistiti.
Ustani iz noći svoga malodušja i umora životom.
Ustani u novo jutro puno sunca, puno ptica i cvijeća!
Ustani u novo proljeće, u novo svjetlo, u nove mogućnosti!
Ustani! U svaki list svakog pojedinog stabla
Bog je upisao uskrsnuće,
a onda sasvim sigurno i u tvoje siromašno ljudsko srce.
