Pretraga

Arhiva novosti


Ramske izreke

Ne viruj Bogu u Baćini (u planini)! (U planinu se i usred ljeta ide spreman za svako nevrijeme!)


Meditacije dana

13.05.2016 Majčin dan

Žene su divna bića.
Žena je prvi stan svakom čovjeku. U njezinu krilu
nalazi on svoju prvotnu zaštićenost i sigurnost.
Ako čovjek nije više siguran u majčinu krilu,
mi, unatoč svoj izvanjskoj kulturi, upadamo u barbarstvo.
"Pravo na vlastiti trbuh" - barbarska krilatica.
Zašto se ne govori o "pravu na vlastito srce",
o "pravo na vlastitu glavu"? Zašto se ne govori
o teškoj odgovornosti ljudi koji zloupotrebljavaju
seksualnost za razaranje svake ljubavi?

Jadamo se da svijet nema srca, da nema topline,
ljudskog ozračja, da nema sigurnosti i zaštićenosti.
Ne treba li upravo zato ženu?
Govori se o emancipaciji žene. S pravom.
Žena nije ni robinja, ni mamac, ni objekt za užitke.
Ali nije ni proizvodni stroj, kojemu se rad
pri nekoj smetnji jednostavno prekida.

Našem hladnom svijetu neodložno su potrebne žene
koje će u ljudski život unositi toplinu, povjerenje,
privrženost, prijateljstvo, nježnost, sigurnost,
sve što život čini vrijednim i poželjnim.
Neodložno su nam potrebne majke.
Kad slavimo Majčin dan, slavimo našu prvu ljubav
i našu radost što živimo,
ali i našu vjeru u budućnost.

12.05.2016 Ispit savjesti

Majčin dan!
Majke rade bez predaha,
uvijek u sjeni žena radnica,
bez osamsatnog radnog dana,
bez regresa za godišnji odmor i bez prava na štrajk.
To je grupa žena koje su najviše zaboravljene,
a najvažnija grupa, grupa koja nosi najveću odgovornost.

Doduše, poslovni ljudi poručuju: "Dragoj mami u čast."
Ali nije to baš bez vlastite koristi.
U komercijaliziranom javnom životu čak se
i najveće vrijednosti zloupotrebljavaju za novčanik.
Industrija reklame, koja je svime ovladala, iskorištava ženu
samo i jedino kao mamac da više proda.
Za film i televiziju služi žena mnogostruko
samo kao seks-artikl koji pospješuje prodaju.

Majčin dan mora dovesti do razmišljanja
u čemu je prava ljepota žene,
u čemu je velika tajna njezina majčinstva.
Majčin dan bi morao animirati ne toliko na prodaju
darova koliko na ispit savjesti.
Svaki je čovjek dijete neke majke.
Što si ti učinio za svoju majku?
Za čovjeka koji te je rodio i brinuo se za tebe,
koji je za tebe radio i trpio.
Jao tebi ako si ravnodušan, hladan i krut prema majci!
Svaka neljubaznost u obitelji je loša,
ali neljubaznost prema vlastitoj majci
upravo je ogavna!

11.05.2016 Ono najvažnije

U jednoj siromašnoj zemlji susreo sam ljude 
koje više nikada neću moći zaboraviti. 
Bijahu jako siromašni, ali unatoč tome 
posjedovali su nešto što teško mogu shvatiti: 
ljubaznost, radosno raspoloženje, gostoljubivost. 
To uopće nije moguće opisati.
Nikad me prije toga nisu vidjeli,
ali ja za njih uopće nisam bio stranac. 
Srdačnost kojom su mi prilazili, nudili usluge, 
otvarali svoja vrata, za mene je bila duboko potresna.

U tom njihovu siromaštvu otkrio sam 
da su oni ujedno vrlo bogati:
bogati spontanom životnom radošću, gostoljubivošću, 
svime onim što je u nas postala prava rijetkost.

Nisu to bili ljudi koji umiru od gladi, 
ali im je nedostajalo mnogo toga
što se nama čini neophodnim.
Što nedostaje njima, a što nedostaje nama?

U nezasitnoj gladi za uvijek više
bogati često postaju bijednim jadnicima. 
Njima nedostaju najjednostavnije radosti života 
jer više nisu u stanju uživati
u najjednostavnijim stvarima života.
Ta što imaš od svih tih tako mnogih nagomilanih stvari 
ako ti je srce prazno? Nešto, dakako, smiješ slobodno imati.
Ali ono prvo i najvažnije što ti je potrebno 
jesu ljubav i radost u tvom srcu.

10.05.2016 Priča se ostvaruje

Budi dobar prema ljudima, ljubazan, pažljiv .
Prije svega prema bolesnima, hendikepiranima, starijima,
prema ljudima koje je život potisnuo na rub.
Donesi cvijeće ljudima dok su oni još živi.
Nemoj čekati da umru, pa da onda osjećajno uzdahneš:
"Nisu imali mnogo od života."

Zašto toliki ljudi nemaju ništa od života?
Jer nemaju prijatelja, ljudi koji ih vole.
Jer nigdje ne nalaze znak simpatije.
Jer za njih cvijeće nikad ne cvate.
A cvijeće može kadšto učiniti čuda.
Ne mora to biti nikakvo skupo, posebno cvijeće.
Obično, jednostavno cvijeće:
smiješak, dobra riječ, mala gesta.
I to je cvijeće.

I najmanji cvijet, darovan toplim srcem,
pripovijeda onima koji ga dobiju lijepu priču.
Divnu priču o komadiću neba na zemlji,
gdje su ljudi jedni drugima anđeli, gdje za svaki strah,
za svaku bol i svaku suzu postoji prijateljska utjeha,
gdje ljudi jedni za druge cvatu kao cvijeće.
Čujem iz usta tisuću bolesnika,
hendikepiranih, starijih i usamljenih isti krik:
"Donesi mi cvijeće prije nego umrem!"
Učini nešto da ta priča postane stvarnost.
Danas!