Žene su divna bića.
Žena je prvi stan svakom čovjeku. U njezinu krilu
nalazi on svoju prvotnu zaštićenost i sigurnost.
Ako čovjek nije više siguran u majčinu krilu,
mi, unatoč svoj izvanjskoj kulturi, upadamo u barbarstvo.
"Pravo na vlastiti trbuh" - barbarska krilatica.
Zašto se ne govori o "pravu na vlastito srce",
o "pravo na vlastitu glavu"? Zašto se ne govori
o teškoj odgovornosti ljudi koji zloupotrebljavaju
seksualnost za razaranje svake ljubavi?
Jadamo se da svijet nema srca, da nema topline,
ljudskog ozračja, da nema sigurnosti i zaštićenosti.
Ne treba li upravo zato ženu?
Govori se o emancipaciji žene. S pravom.
Žena nije ni robinja, ni mamac, ni objekt za užitke.
Ali nije ni proizvodni stroj, kojemu se rad
pri nekoj smetnji jednostavno prekida.
Našem hladnom svijetu neodložno su potrebne žene
koje će u ljudski život unositi toplinu, povjerenje,
privrženost, prijateljstvo, nježnost, sigurnost,
sve što život čini vrijednim i poželjnim.
Neodložno su nam potrebne majke.
Kad slavimo Majčin dan, slavimo našu prvu ljubav
i našu radost što živimo,
ali i našu vjeru u budućnost.
