"Gospodine, daj mi sunca, cvijet, smiješak,
oči djeteta. Gospodine, daj mi radosti."
Ustani svakoga jutra iz kreveta s tom molitvom.
Ne pravi tako strašno ozbiljno, naborano lice.
Znam, imaš svu silu problema.
Ali ih nemoj još više napuhivati
u ogromne, kobne, crne oblake
koji će ti zamračiti čitavo nebo.
Ne trebaš biti nikakav superoptimist,
ali onomu tko sve gleda crno
sunce zalazi već izjutra.
Tko je materijalno prezasićen, propada duhovno.
Tko je neprestano pod visokom napetošću,
tko uvijek živi kao nahuškan na hajku i prenategnuto,
njemu neće pomoći nikakva komercijalna opuštenost.
Naprotiv, ona će učiniti sve još gorim.
Moli da poprimiš oči i srce djeteta
koje trči pocikujući preko travnjaka prema cvijetu,
koje se divi maloj ribi u vodi
i može pitati tko pali zvijezde na nebu.
Moraš uzmoći ponovno se diviti,
biti oduševljen tisućama stvari koje te svaki dan okružuju.
Radost će tada doći u tebe kao sama od sebe,
i bit ćeš pošteđen mnogih modernih bolesti.
P. Bosmans
