RAMA - Šćit, franjevački samostan

Zašto si tako kiseo ako si zakasnio
na autobus pa moraš žuriti pješice?
Pa znaš da na Dalekom istoku ljudi po čitav dan
trče između ruda za šaku riže.
Zašto kukaš zbog jedne nelagode,
zašto si zabrinut zbog bora na licu?
Pa znaš da tisuće i tisuće njih mora godinama
živjeti s neizlječivom patnjom na svom tijelu,
tisuće njih biva mučeno zbog svog uvjerenja,
boje kože ili - ni zbog čega.

Zašto psuješ kada koji put moraš prostajati na kiši,
kad moraš pješice prijeći dio puta ili čekati na jelo?
Zar nikad ne pomisliš na one koji više nemaju svojih nogu,
koji moraju ležati u krevetu, a bili bi presretni
da samo još jednom stanu na vlastite noge i mogu hodati?
Ako jelo nije točno na vrijeme, zar si tobože zaboravio
da milijuni ljudi nikad ne sjednu za prostrti stol?

Kako smo mi ljudi čudna, smiješna, luda bića! 
Zbog sitnica zagorčavamo život sebi i drugima, 
a zapravo bismo morali biti svaki dan zahvalni 
za toliko dobrih stvari koje uopće ne zaslužujemo. 
Imamo groznicu, a ta se naša groznica zove: 
bolesno sebeljublje!

Ne smiješ biti ljubomoran. 
Ljubomora izopačuje i čini te mrskim. 
Žena koja je ljubomorna na svog muža 
gubi svoj šarm i postaje nepodnošljiva. 
Muž koji je ljubomoran na svoju ženu 
postaje tiranin i čini život neizdržljivim.

Ljubomora je osjećaj zavisti koja izgriza,
osjećaj koji ne samo u braku donosi toliko nesreće.
I u svakodnevnom ophođenju ljudi
zavist upropašćuje svaku radost i prijateljstvo.
Ne smiješ biti zavidan!
Nemoj se upuštati u onu opasnu igru
u koju te želi navući zavist:
ti automobil - ja automobil,
ti kuću - ja kuću,
ti u novinama - ja u novinama,
ti na Havaje - ja na Havaje.

Nemoj sebe uništavati!
Nemoj zabezeknuto gledati ono što drugi imaju. 
Radije uživaj u onome što sam imaš 
i ne osiromašuj sebe - zavišću.

Ako ti je srce puno jedino samog sebe,
ako se klanja samo svom vlastitom ja,
zbog svega i svačega možeš doživjeti nekontrolirani bijes.
Mnogo ćeš propustiti, jamčim ti,
ako nisi u stanju ukrotiti svoje strasti
i zagospodariti svojim željama.

Sebičnost je opasna bolest.
Ona kao smrtonosni virus pokapa
sve tvoje duhovne i duševne sile.
Postaješ uznemiren i nervozan.
Postaješ ljubomoran i zavidan -
najgluplji od svih poroka.
Postaješ bijesan, nasilan, koleričan.
Hoćeš - pa stajalo to koliko mu drago -
raj samo za sebe, ali svake večeri
sjediš razočaran na gomili svojih ruševina.
Jer, nema raja samo za tebe.

Poslušaj! I ti ćeš postati sretan 
ako zaboraviš sebe, 
ako živiš više za druge 
i bolje se za njih pobrineš.

Nikad se nemoj ponašati kao gunđalo
koje uvijek samo gunđa i mrmlja,
koji o drugima ne zna nikada reći ništa dobra,
koji nikada ne smatra dobrim ono što učine drugi,
koji i kod najmanje pogreške pokazuje zube
i koji tiranizira svu svoju okolicu.

Budi čovjek i pokaži svoje srce! 
I to znači "bratski dijeliti". 
Reci još danas nešto dobro
o svojem mužu, svojoj ženi, svojoj djeci, 
svojim roditeljima, svojim susjedima, 
svojim kolegama s posla.
Svi ovi ljudi postat će odjednom 
sasvim drugačiji, mnogo susretljiviji. 
Pokazat će ljubazno lice
i sve će opet ići kao podmazano.

I još nešto je vrlo važno.
Reci lako "hvala!" za sve što drugi za tebe čine:
za jelo koje dolazi na stol,
za svaku malu pažnju kod kuće,
na ulici, u autobusu ili u vlaku.
S malo dobre volje možeš svaki dan, svaki sat
činiti svijet boljim i ljepšim.
Započni odmah i nemoj čekati pun mjesec.