RAMA - Šćit, franjevački samostan

Prije dvije tisuće godina
vukao se jedan čovjek
ulicama jednog grada
s križem, osuđen na smrt,
izrugan i izudaran. 

Ali mu je ipak uspjelo, 
za sva vremena, pa i danas, 
dovesti ljude do razmišljanja 
o najdubljemu smislu 
njihova bitka. 

Pokušaj ovoga tjedan prije Uskrsa 
pustiti svaki dan u svoj život 
bar jedan trenutak tišine 
i sabranosti. 
Opazit ćeš 
koliko je to blagotvorno. 
Osjećat ćeš se više čovjekom. 

Ne mogu vjerovati 
da se nikada neće slomiti 
pravo jačega 
i da će slabi i siromašni 
uvijek biti žrtve. 

Ne mogu vjerovati 
da su toliki nevini ljudi 
tijekom povijesti 
bili tako strašno mučeni 
i ubijani, 
a da je njihov jedini izgled 
beskrajno duga crna noć. 

Protiv toga se buni moje biće: 
Sudbina onih koji daju život 
upravo je ta, 
da umiru darujući život. 

Ako se brzo razbjesniš i lako se uzrujaš,
onda dobro poslušaj.
Nemaš pravo kiptjeti od bijesa,
jer tvoj bijes čini sve još gorim,
povisuje napetosti u tvom braku, u tvojoj obitelji,
u krugu tvojih prijatelja i medu kolegama na poslu.

Bijes je krajnje nezdrava osjećajna reakcija.
Jer, kad si bijesan,
tvoje se ruke i nehotice stišću u pesnice.
Glas ti postaje viši i oštriji,
srce brže kuca, mišići postaju napeti.
Psihološki gledano, ti si potpuno spreman za okršaj.
Bijes je ostatak pračovjeka u našem živčanom sustavu.
Pri nastupu bijesa adrenalin šiklja
iz nadbubrežnih žlijezda u tijelo.
To pojačava krvni tlak,
s daljnjim teškim posljedicama.

Nemoj biti tako nerazuman! 
Bijes je najgluplja i najgora reakcija 
kad se zbog nečega ljutimo, 
kad nas je netko povrijedio. 
Kad opaziš kako postaješ bijesan, 
tada najprije mirno sjedni ili, 
još bolje, lezi.
Jer, jako je teško postati bijesan dok - ležiš.

Svaki lom i svađa u biti nisu vrijedni truda,
a vrlo su štetni za zdravlje tijela i duše.
Uzrok im je u 99 od 100 slučajeva neka sitnica.
Neko sitno razočaranje, mala nesmotrenost,
nepromišljena riječ - i ljubljenog već je
oneraspoloženo, povrijeđeno i izvan sebe.
Odjednom sve biva kod njega krivo,
sve se drugačije shvaća.
"Draga žena" urliče ni zbog čega,
a "dragi muž" lupa vratima.
To je tako ljudski.

Tko sačuva još malo razuma,
sam će sebi izgledati djetinjasto.
Ali popustiti, to ne dolazi u obzir.
Čemu onda vlastiti ponos...
Veliki sebičnjak koji stanuje u svakom čovjeku
ne dopušta da popustiš.
Ako procijeniš kako nitko pritom nije u pravu,
još uvijek ti preostaje uloga nevinoga a povrijeđenoga.
Tada ljubljenog može i dalje izvoditi
pravu kazališnu predstavu.
Ako opet započneš lom i svađu,
nastupi tada protiv dragoga ja -
u vlastitom srcu.