RAMA - Šćit, franjevački samostan

Hrani svoje srce mirom.
To znači: živi u miru sa samim sobom.
Ako ti je srce puno nepovjerenja i sebičnosti,
glava nikada neće naći putove do mira.
Mir započinje tamo gdje prestaju mržnja i pohlepa.
Svijet se mijenja ne nasiljem, nego srcem.

Hrani svoje srce mirom.
To znači: Diši u tišini.
Postani jedno sa svime što živi i umire.
Kraj svakodnevnih malih ratova.
Sve nasilje u vlastitoj nutrini
okončaj gestama pomirenja.

Hrani svoje srce mirom.
To znači: sve susreći sa strahopoštovanjem,
sve što je slabo, ranjivo i krhko.
Budi pažljiv prema svemu što usrećuje.
Nema mira u svijetu,
ako nema mira u tvomu i u mome srcu.

U sjeni Božje ljubavi 
naučio sam gubiti, 
tako gubiti da na kraju 
nemam više što izgubiti. 
Potom sam sve trebao dobiti. 
Jednoga dana sve je bilo dobitak.

Ono najviše što sam dobio 
bila je životna radost, 
radovanje životu 
i radovanje Bogu, 
koji mi je sve dao.

Poznaješ li ijedan život koji nikada
nije bio obilježen križem i trpljenjem?
Poznaješ li ijednog čovjeka koji nikada nije osjetio bol?
U svakom životu postoji vrijeme tereta i brige,
noći i mraka, straha i očaja,
ali i vrijeme radosti i sunčanih zraka,
puno mira i tišine, trenuci pravog blaženstva.
U svakom ljudskom životu ima mračnih dana,
velikih petaka, dana križa, bio čovjek vjernik ili ne bio.

Ako u takve dane ne upadneš u ogorčenost,
u srdžbu i očaj, doživjet ćeš svjetlo Uskrsa.
Dane uskrsnuća, novi, ispunjeniji, slobodniji život.
Uvjeren sam da križ i trpljenje imaju dubok smisao.
Oni čovjeka čine zrelijim, pročišćenim,
slobodnim od mnogo čega nevrijednoga.
Najčešće je tako: Ono što isprva izgleda kao katastrofa,
kasnije, često mnogo mnogo kasnije,
prepozna se kao milost.

S čovjekom je kao i s prirodom:
Usponi i padovi, dan i noć, proljeće i jesen, plima i oseka.
Tko nikada nije iskusio strah,
nikada neće iskusiti ni dublje radosti.
Biti na tlu, na zemlji - tko to ne poznaje, ne zna ništa o
ustajanju: bez padanja nema uskrsnuća.

Ne primjećuješ li i ti: ljudi se premalo smiju. 
Zato je na tolikim mjestima tako žalosno. 
Izgledaš li i sam uvijek tako smrtno ozbiljan? 
Tada se moraš odlučiti postati opušteniji 
i pokušati sa smiješkom. 
Sa smiješkom si sigurno privlačniji.

Mnogi ljudi troše mnogo novca na svoju ljepotu. 
Od želje ljudi da budu privlačni živi čitava jedna industrija. 
U ustanovama za uljepšavanje čovjekova se "fasada"
dovodi do najvećega sjaja. Skupa prolazna umjetnost. 
Čemu toliko novaca i tolik trud 
ako svu okolinu možeš očarati 
već jednim jedinim smiješkom?

Kad se nasmiješ, sve ide mnogo lakše, 
manje je svađa, možeš više podnijeti 
i više ostvariti.
Ako se ti nasmiješ, i drugi će se početi smijati s tobom, 
kod kuće, u uredu, u radnji, 
u razgovoru, na tvom radnom mjestu. 
Tada posvuda počinje rasti ljubav.

Uložiti osmijeh 
ulog je s visokim kamatama. 
Ne stoji ništa a donosi mnogo. 
No, nasmij se opet!

Kad je moja molitva
stalno postajala pobožnija i intimnija,
tada sam ima sve manje toga reći.
Na koncu sam postao sasvim tih.
Postao sam –
što je možda još veća suprotnost govoru –
postao sam slušač.

Nekoć sam mislio
da moliti znači govoriti.
Ali, naučio sam
da molitva nije samo šutnja
nego slušanje.

Tako je to:
Moliti ne znači –
slušati svoj govor.
Moliti znači smiriti se,
biti tih i čekati
dok molitelj ne bude čuo Boga.

Sören Kierkegaard