RAMA - Šćit, franjevački samostan

Vidim da biljka, drvo mogu rasti i uspijevati 
jedino na dobru, zdravu tlu.
Tako je i s čovjekom, osobito s mladim ljudima.
Oni mogu rasti, postati odrasli i sretni 
jedino ako stoje na zdravu tlu.

Obitelj je to tlo. To je tlo i škola. 
I društvo, javnost je to tlo.
Ovisi o hranjivim tvarima hoće li netko
kao čovjek napredovati ili će zakržljati i umrijeti. 
Čovjek dobiva hranu za svoj duhovni rast i sazrijevanje 
preko korijenja od glave i srca.
Ali to plodno čovjekovo tlo teško je opterećeno. 
Obitelji i škole često više nisu u stanju
odgojiti cjelovitog mladog čovjeka,
ne samo razum, nego i odgovornost i srce.

Kad vidim mlade ljude kako se uokolo klate i izležavaju, 
usta im puna ogavnosti, srce puno mračne pripravnosti 
na nasilje, osjećam koliko je to njihovo tlo zatrovano. 
Kao što su nam potrebni čist zrak i zdrava voda,
isto su nam tako potrebne i bistre misli: povjerenje, 
prijateljstvo, odvažnost, pripravnost pomoći, 
ljubav puna odgovornosti. I to zato da bi svi ljudi, 
posebno mladi, našli put do životne radosti i sreće. 
Strašno je kad drveće umire na zatrovanoj zemlji. 
Katastrofa je kad ljudi umiru zbog nedostatka 
zdrave životne sredine.

Kad bih ja bio doktor,
ti bi davno ozdravio!
Kad bih ja bio doktor,
ti bi dobio najslađe pilule,
najbolje masti,
najukusnija jela.

Kad bih ja bio doktor,
slao bih ti najprijaznije sestre,
najsvježije cvijeće,
najnapetije knjige –
tako bi, bolestan, zaboravio bolest.

Kad bih ja bio doktor,
ti bi davno ozdravio!
Nažalost, ja nisam doktor.
To više ti želim
brzo ozdravljenje –
svu ljubav i dobrotu,
a prije svega blagoslov odozgor.

Da, kad bih ja bio doktor, ti bi davno ozdravio!

Adalbert Ludwig Balling

Dobri ljudi
imaju dobre oči,
prijazne,
dobrohotne!
Oni nam žele dobro
tako što nam poklanjaju poglede svojih očiju.

Oči su prozori duše.
Tko druge dobrohotno gleda,
želi im dobro.
Tko druge ljubazno promatra,
želi mu dragost.

Ti, koji imaš dobre oči
i želiš dobro –
budi također blagoslovljen
u očima Božjim:
„Neka te blagoslovi Gospodin
i neka te čuva!
Neka te licem svojim obasja,
milostiv ti bude!
Neka pogled svoj svrati na te
i mir ti donese…“ (Knjiga brojeva 6,25ss).

Svatko ima svoju pjesmu
da bi ispunio prazninu svoga srca.

U riznici duše
drijema jedna pjesma –
lagano i skriveno.

Ti i ja –
mi moramo ovu pjesmu
u svojoj nutrini
pustiti da odzvanja.
Moramo napeti strune
od srca do razuma.

Tako pjevamo svijet –
tiho i polako –
prema nebu gore.

Indijanci, Kanada