Čovjekov san o sreći započeo je kao san djeteta,
san pun igre i maštovitosti, sretan san.
San je propao.
Čovjeka su uvjerili da su snovi laži
i da na svakoj sreći mora stajati pločica s cijenom.
Novcem si možeš kupiti kuću, ali ne i toplinu i druževnost.
Novcem si možeš kupiti krevet, ali ne i san.
Novcem možeš kupiti odnose, ali ne i prijateljstvo.
Novcem sebi otvaraš svaka vrata samo ne vrata do srca.
Sreću ne možeš doznačiti bankovnim računom.
Sreću ne možeš proizvesti na tekućoj vrpci.
Laboratorij ne proizvodi sreću.
Društvo doživljaja i potrošačko društvo
počiva na vjeri u veliku dogmu reklamne industrije:
Novcem možeš sebi kupiti sve.
