Jedne zimske večeri vraćao se biciklom iz Županje jedan pijani mještanin sela Oštra Luka. Da skrati put kući krene preko zamrznute rijeke Tolise. Led je bio tanak, čovjek propadne i utopio se. Žena ga žalila, tješile je susjede riječima da mu je to suđeno.
Čula žena da postoji stoljetni kalendar u kojem su opisane sudbine ljudske, pa jednoga dana navrati u samostan u Tolisu da upita ujake imaju li oni taj kalendar i da li bi pogledali što piše za njezina muža. Upravo je naišla na fra Jozu Pejičića koji prati taj stoljetni kalendar i potuži mu se, kako je izgubila muža, utopio se u rijeci Tolisi, pošao preko leda, led bio tanak, a on pijan i utušio se. Nego, ujače, imaš li ti stoljetni kalendar?
– Imam – odgovori ujak!
– Bili htio pogledati što piše tamo za moga muža, dali se on morao utušiti?
Ujaku je bilo sve jasno, pa i bez otvaranja kalendara odgovara ženi:
– Kad čovjek pođe pijan preko tankoga leda, piše u kalendaru da se mora utušiti.
Žena će ujaku na to:
– E, sad mi nije žao što se utušio. Morao se utušiti kad mu je suđeno.