Prozor se prvi put spominje u pisanim dokumentima 11. 8. 1366. godine u povelji bana Tvrtka, kasnije prvog bosanskog kralja. Povelja je izdana Vukcu Hrvatiniću za njegovu vjernu službu u borbi protiv ugarskog kralja Ludovika (Ljudevita I). Povelja je izdana „pod gradom Prozorom u Rami“. Prozor se spominje i u nekim kasnijim dokumentima, no, malo znamo o njegovoj pravoj povijesti.
Danas njegovom postojanju svjedoči kula u narodu poznata pod imenom Studenac. Mnogi su tu kulu smatrali turskom, neki kulom Matije Korvina, međutim, sam grad Prozor je više od same kule. Prema vidljivim ostacima zidova na platou pored kule može se zaključiti da je ova tvrđava imala svoje značajno strateško mjesto za kontrolu putova. Tek u sjevernom podnožju grada bilo je klasično naselje trgovaca i zanatlija koji su opsluživali vojnu postrojbu koja je boravila u gradu.
Ipak, brojne su legende koje se u narodu prepričavaju o Prozoru. Jedna od najpoznatijih narodnih predaja je oko pada Prozora pod tursku vlast. Zbog svoje nepristupačnosti Turci nisu mogli osvojiti Prozor u prvom naletu 1463. godine. Iako je samo vojsku predvodio sam Mehmed II poznati kao El-Fatih opsjedanje Prozora je bilo mukotrpno. Stoga je ponudio nagradu za onoga tko će mu pomoći zauzeti grad. Prema legendi, ponudila se jedna „baba Dedićka“ koja je savjetovala osvajača kako će pronaći vodovod za grad i prekinuti opskrbu vodom. Ova legenda prenosila se s koljena na koljeno. A navodno obitelj Dedić iz sela Gmića je primala stalnu naknadu iz Turske sve do dolaska Austro-ugarske 1878. godine. O tome je svjedočio jedan stanovnik sela Gmića 1962. godine novinaru Oslobođenja. Jozo Dolić iz Prozora još uvijek čuva članak kako bi uvjerljivije pripovijedao legendu.
Prije nekoliko dana sasvim slučajno, u mjestu Paljike iznad Prozora, pronađene su cijevi za stari grad Prozor. U obrušenoj zemlji kroz koju je bagerom napravljen put prije više godina, erozijom tla izvirile su cijevi pečene u terakoti. Na samom mjestu na svega tridesetak centimetara dubine pronađeno je 5 komada cijevi s brojnim komadićima. Cijevi su pravilno i kvalitetno urađene te su na jednostavan način spojene. Dužine su 34 cm, a promjer je na užem dijelu 7 cm a na širem 8 cm. Stijenke su čvrste te su s unutrašnje strane kružno nazubljene.
Gvardijan franjevačko samostana Rama-Šćit fra Tomislav Brković je obaviješten o pronalasku cijevi, te je fotografirao mjesto i pronađene cijevi spremio na sigurno. Fotografije je poslao na više adresa kako bi dobio neke informacije o vodovodnim cijevima. Arheolog Enver Imamović je mišljenja: „Vodovodne cijevi, zvane tube, kakve su pronađene, korištene su kako u rimsko doba tako i u srednjem vijeku, a i u tursko doba. Manje, više, identične su, uz određene varijacije što je zavislilo od mjesne radionice. U načelu, rimske su masivnije, kvalitetnije i imaju deblje stjenke. U nekim slučajevima na njima je utisnut žig radionice gdje su rađene. Srednjovjekovne i one i iz turskog doba su nešto manje sa tanjim stjenkama, često s deformacijama. Ne bi bilo nemoguće da ove koje Vi imate potječu iz rimskog doba s obzirom na kvalitetu. Na mjestu današnjeg Prozora i u užoj okolici bilo je rimskih nalazišta. Ako to potječe iz bliže okolice moguće da se radi o tzv, rimskoj vili rustici, odnosno ladanjskoj vili.“
Uzmemo li u obzir da je već istraženo i dokazano rimsko naselje i crkva svete Barbare u Varvari onda je realno moguće da se u Prozoru nalazila neka rimska naseobina. Otkriveni rimski refugij na brdu gradac na Uzdolu još je jedna potvrda mogućnosti rimskog vodovoda u Prozoru. U Rami je još nekoliko mogućih rimskih fortifikacijskih ili rustikalnih objekata; Tuk na Gorici gdje je pronađen novac, na Hudutskom zidine i keramika, pronađeni rimski novac na Dašnjikiku, brojni ostaci keramike na Gračacu iznad Podbora za koje se smatra da je mjesto radionice keramike.
Valja ovome dodati da se skoro identične cijevi mogu naći u antičkom grčkom gradu Efesu u današnjoj Turskoj. Već su ranije na starom gradu Prozoru pronađene dvije drahme (Apollonia 229-100 g. p. n. e), ulomci prahistorijske keramike, jedan pečat, pancir-košulja i 12 željeznih strelica. Ne bi iznenadilo kada bi bila riječ baš o rimskom vodovodu ili čak još starijem.
Ulomke vodovodnih cijevi i keramike mještani naselja Paljike (stara Borovnica) pronalazili su tijekom obrađivanja zemljišta; bilo da je riječ o oranju zemlje, čišćenju ili izgradnji lokalnih vodovoda za obiteljske potrebe. Na samom vrhu Paljika, ispod Kolivreta nalazi se više izvora. Stoga je za pretpostaviti da su se upravo ti izvori koristili za vodovod.
Stručne analize tek predstoje i u neko dogledno vrijeme sigurno će se moći ustvrditi o čijem vodovodu je riječ. Budući da je iz Rame par studenata arheologije očekivati je da će se pronaći u istraživačkim pustolovinama u Rami.
Zoran Stojanović, prof.
