Dragi Ramljaci i Ramkinje!
Svi vi koji slavite najveću kršćansku svetkovinu, Uskrs!
U čovjekovom životu izmjenjuju se vedri i tmurni dani, dani radosti i tuge, vremena blagoslova i vremena patnje, optimizma i tjeskobe, druženja i ostavljenosti. Sve je to proživio i Isus iz Nazareta i ponudio svoj život kao smisao ljudskog postojanja uopće.
Sav Isusov život jedinstveno je očitovanje kako se odnositi prema prirodi i svijetu, kako postupati prema bližnjima i neprijateljima, kako prema Bogu, kako se susresti i nositi s patnjom, krivim osudama, prijateljskim izdajama i zatajama, kako ostati uspravan i u radikalnoj napuštenosti, onoj od Boga.
Sav Isusov život, a osobito njegova posljednja tri dana, prekretnica su u povijesti čovječanstva. Ne može se, međutim, primijetiti da je Isus uopće neka prekretnica ili da su Isusovi posljednji dani išta posebno, ako se makar za tren ne živi nesebično, ako se makar jednom u životu ne stane pred ključnom odlukom da trebamo založiti i izgubiti sve što jesmo i što imamo – i sam život – ako želimo biti ljudi.
Naravno, ne treba se zanositi: Isusov život i njegovi posljednji dani – muka, patnja, ostavljenost i smrt na križu, te u konačnici Isusovo uskrsnuće – nisu događaji koji se tek onako, na brzinu, prihvate i mirno se nastavlja dalje. Oni nisu puki informativni podatak, jeftina utjeha za kojom posegnemo svaki put kad to poželimo.
Sav Isusov život – od rođenja do groba – život je koji treba nasljedovati. A mi se redovito odmah hvatamo Uskrsa. Uskrs, međutim, ne možemo nasljedovati. Uskrs možemo samo očekivati, jer je uskrs skroz nova zbilja, s onu stranu života – dolazi nam iz „drugoga prostora“, od Boga.
Uskrs je nada koju slutimo, nova zora poslije svih naših dana – bili mi radosni ili umorni, bolesni ili patnički do smrt. Ondje gdje je sve zatvoreno, gdje su na naša htijenja i mogućnosti navaljeni kamenovi koje ni mi niti itko ne može odvaliti, ondje nam ostaje da vjerujemo da jedino može nastupiti Božja novost, novost praznoga groba – novost uskrsa.
Ako hoćemo promijeniti život – a vrijedilo bi se jednom prihvatiti tog jedinog smislenoga posla – ako hoćemo da uskrsna nada preokrene naš životni put, valjalo bi s Isusom krenuti ispočetka: od Betlehema, preko Gore blaženstva, do Getsemanija i Kalvarije, do nove zore praznoga groba. Valjalo bi krenuti iznova s Isusom i to ispočetka, a ne samo mahati uskrsnim zastavama i naučenim pobjedničkim frazama o vječnom životu poslije života.
U ime bratstva Franjevačkog samostana Rama-Šćit svima vama čestitamo uskrsne blagdane!
Sretan vam Uskrs!
