Poštovani gospodine načelniče,
poštovani vijećnici,
dame i gospodo!
Slavlje Dana općine prilika nam je da uz ovaj svečarski dio, praćen različitim manifestacijama, u miru sagledamo svoje stvarno stanje. I složit ćemo se da naše stanje, od ekonomskoga do onog međuljudskoga nije zadovoljavajuće. No, veličina odgovorna čovjeka koji se bavi javnim poslom leži u ustrajnom nastojanju da mijenja društvenu situaciju, i onda kada se promjene ne naziru, i onda kada djeluje da je budućnost zatvorena. Ne možemo se oteti činjenici da velik broj javnih radnika rezignira, odustaje od svojih dužnosti, podiže ruke od napora svoga djelovanja. U takvoj situaciji, povezanoj s općepolitičkom kaotičnošću u državi, čini mi se važnim istaknuti dvije negativne stvari koje upravo bujaju ispod rezignacije i kaosa. To su neutemeljene optužbe i strah.
Neutemeljene optužbe na koje se osvrćem ne proizlaze, barem mi se tako čini, iz nekih centara urote, nego iz opće klime nepoštivanja i nerazgovaranja, iz nepodnošenja čak i same mogućnosti razgovora da ne kažem prijateljevanja. U nas se, kao maloj sredini, često sve izvrće u svoju suprotnost, izvrće se ne samo ruglu nego se – zato što netko nije ove ili one političke opcije i stranke – treba isključiti iz javnih radova pa i društvenoga života uopće. Ili ako mi nije po volji, od svećenika do učitelja, njega se blati i difamira. Ovdje naravno ne mislim samo na one koji bježe od ljudi, koji se skrivaju po okrajcima društvenoga života odakle siju klevete. U malim općinama kao što je naša, u kojoj se gotovo svi poznaju, plodno je tlo da se svi zatrujemo tračevima i zavišću. Zato zagovaram otvoreni razgovor u kojem će se zadržati poštivanje drugih, poštivanje njihove stručnosti, zvanja i u konačnici najvažnijega, ljudskoga dostojanstva.
A s obzirom na strah, rekao bih da se on odnosi na temeljno razumijevanje demokracije. Prošli totalitarni režim se dobrim dijelom održavao strahom. On je zamijenjen samo nešto ublaženijom partijskom disciplinom i sličnim kultom vođe. Umjesto jedne partije i jednog vođe, ne čini li se da smo uspostavili diktaturu višepartijske trgovine i mešetarenja korumpiranih vođa. Nastavili smo sa starim metodama u promijenjenim okolnostima. Onaj nekadašnji izvanjski strah se dobrim dijelom povukao u nutrinu. Ljude danas ne treba ušutkivati, oni se sami ušutkuju. Tako na jednoj strani imamo bujanje neutemeljena govora, lažne optužbe, a s druge strane ideologiju prešućivanja, strah koji pogoduje intrigama i manipulacijama. Zar i danas, kao i u prošlom sustavu, ne buja ideologija laganja koja se hrani sloganima o izdaji nacionalnih interesa ili izdaje partijske opcije što ljude straši da ne budu različiti od drugih, ili kako se to u nas kaže "mimo svit"? Da se ne bude mimo svit, uspostavlja se nesloboda pojedinca.
Zar se i danas ljudi ne plaše stvarne promjene pa bježe u svoj zatvoreni, sebični svijet ili masu, masu koju se blago naziva "narodom", a narod time nije ništa drugo nego zaklon svih političkih, intelektualnih, i prosvjetnih hulja kao i bešćutnih tajkuna? Iza dobra naroda kao prazne krilatice skrivamo dakle svoju neslobodu, strah od istinita govora i poštena djelovanja.
Dame i gospodo, kao početak našega ljudskoga ozdravljenja, a što je pretpostavka javnom angažmanu, treba sići u dno sebe i vidjeti koliko me strah dokida kao čovjeka (Sartre), koliko me sebičnost dokida kao odgovornu osobu za zajedničko dobro, koliko sam šegrt, sluga društvene destrukcije, koliko sam na strani krivih optužbi i općeg održanja rezignacije. Upravo sloboda od laži i straha, zauzimanje u nepovoljnim uvjetima da se nadiđe sebe i proširi zajedništvo, uveća zajedničko dobro, neodložan je zadatak pred nama. Otvoreniji i istinoljubiviji govor, zdravi konflikt, veća solidarnost i kada nam se čini da materijalno i financijski ne stojim dobro, izvući će nas iz slijepe ulice pasivnosti. Time ćemo, ne preko noći nego u bližoj budućnosti, sigurno promijeniti lice naše općine, od ulica i cesta, od novih radnih mjesta pa sve do uklanjanja onih najtežih prepreka među kojima je, na primjer, i Dan općine. Tako ćemo učiniti ovaj naš zavičaj poželjnim i za stanovanje i nove investicije. U protivnom, nastavit ćemo sa svojim otrovnim klevetama, rezignirat ćemo u svom strahu koji sputava misao; prepustit ćemo se da nas sebični politički mešetari zavode na stranputice i dugo ćemo se izjedati između sebe.
Molio bih da ovaj moj govor ne shvatite kao popovsko zanovijetanje i moraliziranje, nego kao doprinos franjevca, vašega sugrađanina, koji s vama želi dijeliti i vaše napore i zalaganje. Svima Vama koji pridonosite dobrobiti svih građana čestitam Dan općine.
Živjeli!
