Danas palimo prvu adventsku svijeću – svijeću Nade.
U ovom vremenu Došašća pozvani smo ponovo otkriti ono što nam je možda često skriveno – da Bog nikada ne odustaje od nas.Koliko puta smo se našli u situaciji kad je sve izgledalo teško?
Kad se činilo da nema rješenja, da nema izlaza, da je srce preumorno?
A ipak, u dubini nas ostaje nešto što nas drži nešto jače od straha, dublje od boli,
To je NADA.Ona nas podiže i kad mislimo da ne možemo dalje.Ona nas podsjeća: Bog je tu. Bog zna. Bog vodi.
Nada nas nosi kad ne možemo sami Koliko puta smo rekli:
„Ne znam kako dalje.“
A onda je došla mala snaga, jedno ohrabrenje, jedan blagi Božji dodir…
i izdržali smo još jedan dan.
To je nada ona nas nosi poput ruku koje nas ne ispuštaju.
Nada kaže:
„Možeš. Nastavi. Bog ti je blizu.“
Nada nas uči da nismo sami, ni u boli, ni u borbi, ni u tami.Nada nije nešto što sami stvaramo.To je dar.
Dar koji Bog polaže u naše srce jer nas voli.On zna naše strahove, zna naše brige, zna naše križeve.
I zato nam daje svjetlo nade – da ne hodamo u mraku.
Bog ne dopire do nas kroz buku, nego kroz tihi plamen.
Kroz onu malu svjetlost koja nas podsjeća:
„Ja sam s tobom.
Ne boj se.
Ja te vodim.“
Zato prva svijeća gori – da nas podsjeti da je Božja ljubav jača od svega što nas može slomiti.
tekst: Anđela Čuljak
