Ima u našem životu mračnih, crnih dana.
Sve nam se tada vrti pred očima.
Gubimo svaki oslonac i zahvaća nas strah,
strah od samih sebe.
Naši osjećaji bivaju sasvim poremećeni i potreseni.
Bivamo uzbuđeni, u panici, do srži.
Tada nam padaju na um lude stvari
koje inače možda nikada ne bi imale prilike provaliti.
Zamišljamo sebi sve moguće i nemoguće
i mislimo da je tu u igri bogzna što.
Više ne prepoznajemo sami sebe
i upadamo u opasnost da sve bezglavo napustimo.
Katkad su dovoljne i sitnice da nas dovedu u očaj,
u šah-mat poziciju.
Unatoč svemu što se može dogoditi -
pokušaj takvim mračnim, crnim danima
ne pridavati više značenja nego što ga imaju.
Oni nas ne bi smjeli previše zbunjivati.
Uvijek se čvrsto držimo ovoga:
Sto god nam se u životu dogodilo - Bog je Otac.
On je jedini koji sve razumije i sve oprašta
i u svako nas vrijeme neumorno prati svojom ljubavlju.
