Svakoga jutra biti zahvalan za novi dan!
Ili se plašiš života? Je li ti pretežak?
Ideš li svake večeri u krevet s uzdahom:
"Hvala Bogu, prošao je još jedan dan!"?
Možda se smrtno dosađuješ
i sve ti se čini beskorisnim i besmislenim.
Možda ti je televizor ukrao svu maštovitost,
poduzetnost i društvenost.
Možda bi neprestano htio zabavu i razonodu,
a one te ipak ne čine veselijim.
Više i nisi čovjek ako si se pod pritiskom
prevladavajućeg mentaliteta i odnosa
smežurao u biće koje samo još proizvodi,
zarađuje i troši novac.
Za tebe više ne cvate cvijeće, jer ga ti više i ne vidiš.
Djeca se više ne igraju, jer ti za to nemaš oči.
Ljudi se više s tobom ne smiju, jer si za njih mrtav.
Nema više spokoja, nema mira, nema više radosti,
jer je u tvom srcu odumrla svaka ljubav.
Tražiš sreću gdje je nikada nećeš naći:
u mrtvim, besmislenim stvarima koje te nikad
neće zadovoljiti.
Izmijeni se iznutra, vrati se!
Postani ponovno čovjek. Jer sunce izlazi svakoga jutra,
i skoro će proljeće.
Zar ništa od toga ne primjećuješ?
P. Bosmans
