Najgore što možeš imati jest nemirna savjest.
Ona je kao čir u tvojoj nutrini.
Možeš je doduše prekriti i premazati,
pazeći na vanjske oblike,
ne dopuštajući da se to na tebi primijeti
ili se praveći veseo.
Ali ona će te polako ali sigurno izgrizati.
Postat ćeš nemiran, mnogo ćeš se manje smijati,
bit ćeš loše raspoložen i svadljiviji.
Nemirna savjest je za tvoju dušu
što i loša probava za tvoje tijelo:
početak množine srdžbe i nesreće.
S čistom savjesti
za tebe sunce sja mnogo ljepše,
ljudi su mnogo ljubazniji,
večeri mirnije a noći pune spokoja.
S čistom savjesti ostaješ mlad i veseo,
svaki dan si u sedmome nebu.
Pobrini se, dakle, ne samo za jelo, stan i odijelo,
nego zađi dublje u odaje svoga srca.
Prihvati se velikog pospremanja.
Napravi opet mjesta za Boga.
On te voli od tvog djetinjstva.
Stoji na tvojim vratima
i čeka sa svojim mirom.
