Prijatelju, od čega ti je glas tako umoran?
Zašto se u tvojim očima ugasilo svjetlo?
Tužni ljudi koče život.
Na smrt umorni ljudi guše radost.
Neveseli ljudi pokapaju nadu.
Ljudi bez nade šire očaj.
Strah potroši strašno mnogo energije.
Strah danas sputava snage
koje sutra trebamo
da bismo se nosili s nesrećom
koja može i nas zadesiti.
Dragi čovječe, rođen si za to da ljubiš,
da uživaš zaštićenost
i da ju darivaš drugima.
Nemoj reći da je to prazno brbljanje.
Životna radost i zaštićenost
nisu nikakav šećerni preljev
kojim bismo obmanjivali gorčinu života.
Životna radost i zaštićenost
ne padaju nam same od sebe u krilo.
Njih ne nalazimo na površini života.
Moramo proći kroz sve životne poteškoće,
moramo tražiti dalje, moramo nastaviti hod
sve do u dubine našega vlastitog srca.
