Prvi svibnja - blagdan posvećen radu.
Blagdan, ali i dan za razmišljanje.
Zato jednostavno pitanje: Radiš li rado?
Ili misliš: Ne imati posla je loše,
ali nesreća je i morati raditi?
Standard života u mnogim zemljama silno je porastao
i očekivanje od života visoko je kao nikad prije.
Tko danas u tim zemljama, kad je žedan, pije vodu?
Tko još danas smatra divnim jednostavno jesti kruh?
Većina ljudi drži se načela: što ljepše i ugodnije,
ali malo njih se veseli radu.
Oni rade jedino zato jer im je potreban novac za život.
Pitam se, ne vodi li takav napredak dotle
da ljude razori iznutra.
Sav je život organiziran elektronički, ništa nije
prepušteno slučaju. Sve se odvija potpuno automatski.
Čini se da se ljudima pritom koriste još jedino zato
jer strojevi nisu još dovoljno razvijeni.
Ne smijemo proklinjati taj svijet,
ali ga moramo iznova oduhoviti
radošću o vrijednosti rada
i radošću sasvim običnog radnog dana.
Radost u radu danas je zajednička radost.
Naš je rad danas više nego ikada povezan
s tisućama drugih ljudi.
S njima radimo za život dostojniji čovjeka
i za jedan novi svijet.
