RAMA - Šćit, franjevački samostan

Možda još imaš oca i majku,
možda si oženjen.
Budi tada, prije svega kod kuće, srdačan,
pun pažnje i dobrote prema drugima.
Jer kad otac ili majka, muž ili žena umru,
često se dogodi da onima koji ostanu,
djeci ili bračnome drugu, bude jako žao
što su katkad prema njima bili tako malo ljubazni.

Tada ćeš najprije pomisliti na trenutke
kad si prema starom ocu ili prema staroj majci
bio nestrpljiv, krut, te nisi imao razumijevanja,
kad je možda bilo velikih poteškoća.
Kao muž sjetit ćeš se tada prije svega
kako si prema vlastitoj ženi pokazao ponekad
premalo poštovanja i sposobnosti suuživljavanja.
A kao supruga postat ćeš možda svjesna
koliko je tvoj muž morao biti razočaran
zbog tvojeg raspoloženja i ljubomore,
zbog tvoje izostale naklonosti.

Tek tada ćete osjetiti
koliko je onaj drugi potiho trpio.
Tada ćete, a da to nitko ne vidi, briznuti u plač:
"Da sam barem imao još samo pet minuta
da sve reknem i sve opet popravim, samo pet minuta!"
Ali, prekasno je žaliti
ako se čeka dok netko umre.

Lijepo je oženiti se, ali biti oženjen
sasvim je nešto drugo.
Mnogi brakovi se danas razilaze.
Sve više stojim pred pitanjem:
Zašto ljudi ne ustraju u ljubavi?
Ta toliko su strastveno željeli jedno drugo,
odlučili se jedno za drugo.
Zašto je sada tako teško kad se iz dana
u dan mora živjeti jedno s drugim?

Najčešće jedno od drugoga očekuje previše.
Onaj drugi treba biti ljubazan.
Onaj drugi treba mene nositi na rukama.
Onaj drugi ne smije biti loše raspoložen.
Onaj drugi ne smije predbacivati.

Zato je nadasve važno da uzajamno uvažavanje
i ljubav neprestano rastu.
Već sitnice mogu popraviti klimu:
riječ priznanja, kompliment, pažljivo odabrani dar.
Pokušajte uvijek iznova mirno razgovarati jedno s drugim.
Razgovor pun povjerenja, podijeljena radost
i zajednički podneseno trpljenje
obnavljaju i potkrepljuju povezanost.
Draga ženo, budi srdačna i razborita.
Dragi mužu, nemoj biti ravnodušan i hladan.
Nađite vremena jedno za drugo.
Samo će prava ljubav ustrajati.

Kaži, gdje je ostalo cvijeće?
Cvijeće dobrih, ugodnih, lijepih stvati
u novinama i na televiziji,
u svakodnevnim razgovorima.
Ugušilo se i umrlo u lavini izvješća o nasilju,
ubojstvima, katastrofama, velikim i malim skandalima.
Nitko ga nije vidio, nitko za njega čuo.
Ugušilo se i umrlo
u novčaniku trgovaca senzacijama,
na usnama zlogukih proroka.

Kaži, gdje je ostalo cvijeće?
Cvijeće malih pažnji?
Cvijeće onoga da smo dar jedni drugima:
muž ženi, žena mužu.
Svi ljudi jedni drugima.
Propalo je u malim kućnim ratovima,
u krizama i svađi, jer smo tako tvrdoglavi,
jer ne možemo prevladati svoju smiješnu osjetljivost,
svoju razdražljivost.

Kaži, gdje je ostalo cvijeće?
Cvijeće zaštićenosti i sigurnosti
što je možemo pružiti jedni drugima?
Imaš srce, a evo, tu je čovjek
koji te treba.
Zar si slijep i gluh?

Da bi bio sretan, ne moraš
u prvome redu povećavati svoj imetak,
nego smanjiti svoje zahtjeve.
Mnogi postupaju upravo obrnuto.
Nezadovoljni su onim što imaju
i pokušavaju dobiti stvari
koje im zapravo nisu potrebne.
Ali oni to žele, jer i drugi to imaju,
jer se to u reklamama hvali
i ne kao zadnje, da bi time imponirali ljudima
koji ih ne mogu podnijeti.

Ti nemoj tako! Nećeš time biti ništa zadovoljniji,
a možda upadneš i u dugove.
Imao bi samo jednu nekorisnu stvar više.
A sutra bi ti se opet prohtjelo nešto drugo.
Prije ili kasnije ipak ćeš ustanoviti
da sa svim tim suvišnim stvarima
ne postaješ sretniji.

Bogat si i sretan
ne ako posjeduješ mnogo,
nego ako se znaš mnogo čega odreći.
Ne teži za posjedovanjem bogatstva,
nego teži za tim
da budeš bogatstvo za druge.