Ramske izreke
Ko s đavlom tikve sadi do ponoći, od ponoći mu od glavu pucaju! (Oprez je posebno potreban s nečovjekom!)
Svakog dana Gospodar, Svevladar, iz preobilja svoga bogatstva
Poklanja mi dragulj. Svaki je drugačiji, prekrasan, vječan.
Da bi se ogledala njihova ljepota, dobro je nizati
Dragulje jedan do drugoga - kao ogrlicu. Da budu vidljivi
Meni i drugima - za radost, za rast.
Često se događa da nešto što se ponavlja postaje 'normalno', obično.
Događa se tako i meni da zbog običnosti primanja zaboravim
Dobro pogledati novi dragulj. Zaboravljam složiti ga u niz.
Običnost zabaci tu dragocjenost negdje u kut moga bitka.
Slažu se tako dragulji u hrpu, vrijeme neumorno taloži prašinu na njihovo obličje. I ne prepoznaješ više da su to što jesu.
Razmišljam.
Nije li vrijeme da očistim primljene dragulje: sada, danas?
Da ih nanižem u ogrlicu. Da im pridružim
Ovaj današnji i da s čežnjom očekujem onaj sutrašnji.
Razmišljam.
Ako želimo biti sretni
moramo za to platiti određenu cijenu.
Cijena naše sreće je:
da sami sebe darujemo
i ništa više i ništa manje.
Sebe samog darovati,
ne radi se o fanatizmu,
ili potrebom za vrijednošću
niti je to teška dužnost,
ili kao natovarena žrtva.
To se može samo slobodno dogoditi,
veselo i iz ljubavi.
Onda je moja sreća tu
kao sjena ljubavi.
