Ramske izreke

O Božiću kad se žito želo! (U prenesenom značenju - Nikada!)


Prezimena Rame

Danas široj ramskoj javnosti manje poznat srpski istraživač i znanstvenik dr. Milenko Filipović objavio je 1955. knjigu o Rami sa nazivom "RAMA U BOSNI - etničko porijeklo prezimena i opis sela", Filipovićevo istraživanje ramskih sela, naziva riječica, potoka, njiva uzvisenja, grobalja i sl. pratilo je i istraživanje prezimena. Prezimena su najvećim djelom zapisivana na osnovu usmene predaje i manjim djelom pisane građe. Istraživanje dr. Filipovića se odvijalo u Rami od perioda 1931-1935. tu spada i tadašnje područje Rame (Slatina, područje Doljana i Sovića) a također i danas potopljena sela u Rami. 
Donosimo porijekla prezimena i broj kućanstava, bit izvornoga teksta nije promijenjen osim nekih tehničkih detalja i prijevoda na hrvatski jezik.
Napomena:
U zagradama (k) označava broj kuća, a (dom) broj domaćinstava.
 

Uvodni komentar

Sve do nedavno, jedini potpun i iscrpan rad koji se bavio porijeklom prezimena prozorsko-ramskog kraja bio je rad srpskog etnografa i znanstvenika dr. Milenka S. Filipovića, djelatnika Etnografskog instituta SANU-a (famozne ali naučno i ideološki snažne Srpske Akademije nauka i umetnosti). Osim Rame, ovaj poprilično plodonosni autor istraživao je i druge krajeve u BiH, a opseg toga istraživanja protegao se od tridesetih godina prošlog stoljeća pa sve do komunističke Jugoslavije i izdavanja djela u poslijeratnom vremenu. Naime, 1955. god. objavljena je knjiga pod nazivom "Rama u Bosni - etničko porijeklo prezimena i opis sela". Mnogi se povjesničari i ljudi od struke s ovim naslovom Rama u Bosni., danas ne bi složili no to je druga tema koja zaslužuje posebnu raspravu. Nedvojbeno je da se vremena mijenjaju te je navedena knjiga zastarjela i za današnja mjerila ponešto i stručno suhoparna ali je isto tako originalan te umnogome vjerodostojan skup dokumenata o korijenima pučanstva Rame prije početka Drugog svj. rata. Vrlo je važno za naglasiti kako se Filipović oslanjao na ispovijesti samih ispitanih osoba i članova obitelji, dakle na pripovjedni element pojedinaca kraja koji je istraživao. Tako u velikom dijelu rada nailazimo na kazivanja i usmenu pripovijest mještana što nekad i nije siguran, provjeren navod. To olakšava posao, daje slobodu iskaza u djelu ali ostavlja za sobom i trag znatne upitnosti te nedorečenosti. Također, dr. Filipoviću je u istraživanju pomagala stručna (etnografska) skupina, a nije djelovao sasvim sam kako se možda može doimati prigodom listanja rada.

Osobno sam prije nekoliko godina prelistavao tu knjigu odnosno znanstveni rad i mogu reći kako na mene nije ostavio nikakve dojmove što se tiče pripovjedne vrijednosti ali su potvrđeni neki navodi koje sam prije čuo od starih ljudi. Dakle, dokument je meni osobno potvrdio svoju svrhu u određenom smislu interesa za vlastite obiteljske korijene, a to je ono što mi je u jednom trenutku bilo dovoljno. Koga pak zanima dublje istraživanje ovog tipa, taj se može okrenuti i današnjoj suvremenoj hrvatskoj literaturi o etnološkom, zemljopisnom, kulturološkom i prezimenom korijenu te vrstama. Ta literatura nije opsežna ali je sve prisutnija i popularnija. S druge strane, Filipović svakako nije bio jedini koji je proučavao ramske rodove, strukturu te ponešto i običaje. Ne smije se izostaviti veliki doprinos fra Jeronima Vladića u vidu prvih svojevrsnih povijesnih analiza; idući kroz fratarske zapise, pripovijesti i ljetopisno tkanje sadržaja. Fra Jeronim Vladić je tako sa svojim djelom Urežnjaci iz Rame bio jedan od pionira u ni malo lakom poslu istraživanja društva, tradicije i prošlih događanja Ramske doline i gorovite okolice.

Danas je zanimanje za Ramski kraj općenito u znatnom porastu, posebice kod onih koji su iselili u bijeli svijet. Tehnologija je uznapredovala do neslućenih razmjera i dostupna je gotovo svakome. Stoga je potreban višestruko manji trud, ''tehnička potkovanost'' i zanimanje za istraživanje nego što je to bilo primjerice prije dvadeset, trideset ili pedeset godina. Također, Rama je u vrijeme kada je navedeni srpski etnolog Filipović odlučio hoditi njome i zapisivati pričanja domaćih ljudi iz prve ruke, bila poprilično zatvoren, nerazvijen kraj zabavljen samim sobom i mučnom zemljoradničkom svakodnevicom. Ljudi su tada u mnogome živjeli od dana do dana, s polupismenošću, neinformiranošću i ''blagoslovom'' polovičnog ili nikakvog znanja o vanjskim svjetskim društveno-političkim prilikama. Živjelo se dobrim dijelom impulsno; gledalo se kako poslije napornog rada u polju dobro objedovati, Bogu se iskreno pomoliti, zbrinuti stoku u stajama (tko je imao), otići spati i ujutro se za novi radni dan odmoran i zdrav probuditi. 
Danas se možda može pričati o ovoj ili onoj bogatoj narodnoj ramskoj povijesti. no ne smije se zaboraviti kako je naše pretke stalno proganjao i njima prijetio pritisak neprijateljske, strane sile, općeg siromaštva te neskrivenog međuljudskog; međunacionalnog, vjerskog i susjedskog nerazumijevanja. Rama jest za svoju zemaljsku nevelikost običajima bogat kraj ali jednom riječju i iskreno govoreći - svi smo mi djeca seljaka i radnika te na neke osobne obiteljske posebnosti, visine ili u krajnjoj pomisli plemstva, možemo umnogome zaboraviti. Barem devetero od desetero nas ili ako ne i svih deset. Jer živjeti od rada svojih ruku, od zemlje na kojoj si odgojen nije nešto što treba skrivati već čega treba biti svjestan i na to gledati otvorenim očima, s pozitivnim stavom. Jer djeca radnika i seljaka izgradila su Hercegovinu, Bosnu, Hrvatsku, čitavu regiju. a potom i zemlje poznatog nam svijeta. Među tom djecom bilo je tijekom iseljavanja i mnoštvo Ramljana, a ti ljudi slovili su kao poslovično pošteni i radišni.

U ovoj rubrici donosimo Vam popis prezimena, obitelji i kućanstva Rame u kojem možda nećete naći željene odgovore na porijeklo svoga prezimena no imat ćete mali i određeni uvid te pomoćne smjernice u istraživanju vlastitog obiteljskog porijekla.