Jedna od najvećih epidemija u povijesti čovječanstva tzv. španjolska groznica u tri mjeseca 1918. godine pokosila je preko 21 milion ljudi, što je za 2 miliona više nego je bolo žrtava u oba velika svjetska rata. Prvi bolesnik kome je pozvan fra Miroslav Džaja, tada župnik u Pougarju, bila je neka žena. Imala je visoku temperaturu, ali je bila prisebna. Zdrava čeljad izašla su iz sobe, a ona se tako glasno ispovijedala, da ju je morao upozoriti da nisu u mlinu, i da tiše govori. Kad ju je ispovjedio, ustao je da zovne ukućane u sobu da prisustvuju sv. pričesti. Tad ga upozoriše da ima još jedan bolesnik. Ispod ćebeta se izvuče sin bolesne žene, mladić već za ženidbu. Ležao je na zajedničkoj postelji, a da ga fra Miroslav nije ni primijetio. Začuđen upita ženu:
– Pa, ženska glavo, zašto si se tako glasno ispovijedala, kad si znala da će momak sve čuti?
– Šta 'udi, zdravlja ti! Što zna Bog, nek znaju i ljudi.
