Večeras palimo drugu advetsku svijeću koja simbolizira mir.
Toliko neophodan, potreban, a toliko ga je malo u ovom svijetu materijalnog, gdje duhovno u potpunosti nestaje. Gledajući advente u drugim gradovima vidimo samo blještavilo, orašare i mnoge druge ukrase, a ne vidimo ono najvažnije. Ne vidimo Onog čiji se dolazak bliži i koji je glavni simbol Božića. Ne vidimo mir u drugim ljudima, vidimo samo ono što je materijalno i kako je sve puno ukrasa, a Isusa nigdje nema. Mi ostajemo oslijepljeni, ali u isto vrijeme duboko nesretni i uznemireni neizrecivom potrebom da i sami pokupujemo sve te poklone našim najmilijima. Nismo ni svjesni da nije sve u bogatsvu i koliko je sve okićeno, nego da je sve u našim srcima i miru koji se nalazi u nama.Svijet nam nudi toliko „rješenja“, toliko sjaja i toliko obećanja sreće, ali ona nas iz trena u tren sve više udaljuju od pravog izvora spokoja. Umjesto mira, donose umor, uspoređivanje i tihu tugu koja se gomila u duši.
U ovom vremenu priprave za Kristov dolazak pozvani smo nanovo otkriti mir – ne kao prolazno stanje, nego kao duboku sigurnost da nas Bog vodi i prati, da nismo sami i da je Isus Krist jedini pravi mir koji ne nestaje. Zaboravljajući pri tom koliko je dragocjen trenutak na jutarnjoj misi, Zornici, kada nas fratar pozove: ,,Darujte mir jedni drugima". Kako je lijepo vidjeti nasmiješena lica oko nas, dok nam pružaju ruku govoreći: ,,Mir s tobom".Kako su snažne upravo one riječi koje je Isus uputio svojim učenicima, dok su se bojali, dok su bili zatvoreni, dok su bili zbunjeni i izgubljeni, baš kao što se i mi često osjećamo:
„I uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: "Mir vama!" To je trenutak koji nas budi i koji nam govori da je On, Isus Krist s nama i da mir u njemu ne nestaje.To je mir koji ne nestaje kada život postane težak, jer dolazi iz srca Onoga koji je pobijedio.
Želim mir koji dolazi koji dolazi od Gospodina i podijeliti ga s ljudima čije srce nemirno luta, tražeći utjehu, ljubav i najvažnije od svega mir.
tekst: Jelena Abaz
