Ljudi više nisu braća i sestre.
Ljudi sjede iza stakla i betona
izolirani kao pod zvonom,
svatko zaštićen u svome svijetu, sam.
Kontakt čovjeka s čovjekom umro je u hladnu poslovodstvu,
ljudi su stisnuti u brojke, u PIN-kodove i banke podataka.
Ljudi se više ne osjećaju odgovornima jedni za druge.
Postaju suparnici, bezobzirno se bore za najveći komad kolača.
Ljudi trpe, mučeni i ubijani –
a milijuni gledaju to na televizoru, kao program za razonodu.
Kao i do sada u industriji naoružanja radi se na razvoju
sve modernijih sustava oružja. Čak i kad se ne uporabi,
ono ubija već sada svojim cijenama nevoljne u svijetu
koje se ostavlja da gladuju.
To je globalna korupcija duha, kolektivno ludilo.
Čovjek, jedino živo biće na zemlji,
koje je sposobno uništiti svoju
vlastitu vrstu.
