Čovjek, malo čudesno biće - kako da prema
njemu budem ravnodušan!
Kako da mi ga ne bude žao?
Živi i umire između kamena i betona,
uvijek tjeran i gonjen, kao na brzoj cesti.
Kako se samo muči sa svojim zdravljem,
s krvnim tlakom, srcem i živcima,
previsok, prenizak, previše ili premalo,
i s kvintalom tereta briga i problema.
Uvijek u potrazi za srećom. No prije nego ju nađe, najčešće je mrtav.
Čovječe, ti ne živiš za novac,
ti nisi tu za tržište.
Stvoren si da budeš čovjek.
Stvoren si za svjetlo, za radost,
da se smiješ i da pjevaš,
da živiš u ljubavi i da budeš tu
za sreću drugih ljudi.
Stvoren si na sliku Boga
koji je ljubav.
S rukama da daješ,
sa srcem da ljubiš,
s dvije ruke, dostatno
dugačke da drugoga zagrliš.
