Božić je. Možda smo htjeli do Božića mnogo toga učiniti ali nismo stigli. Ne stižemo se pripremiti kako treba. Vjerojatno to nikada i nećemo u potpunosti, baš onako kako se čitava života spremamo da već jednom počnemo živjeti, živjeti u punoj punini, a uvijek kao da samo počinjemo živjeti.
Tako to nekako i biva. Svetkovinu Božića i ne treba shvatiti kao konac naših priprema za život, nego kao uvijek novi poticaj.
Htio bih s vama, poštovani posjetitelji, upravo podijeliti neke poticaje koji nama današnjim ljudima, u našim konkretnim okolnostima dolaze od poruke Isusova rođenja.
Božić, rođenje Isusa Krista, govori o novom odnosu Boga prema ljudima. Bog na jedinstven način u Isusu započinje odnos s nama. Odatle se i pred nas svakoga pojedinačno postavlja zahtjev za novim odnosima. Zar nam ne izgleda da smo ne samo u političkim i ekonomskim krizama, nego u velikoj krizi naših odnosa.
Božić od nas, naravno, ne na nasilan, nego na način blage vijesti, miroljubive poruke, traži da se obratimo od svojih dosadašnjih odnosa. Prvi je taj odnos odnos prema sebi. Bog nam i ovoga Božića dolazi kazati kako trebamo izići iz svoga nepodnošenja sebe, iz svoje grešnosti, iz naših prošlih promašaja. Čini nam se da izlaza iz naše grešnosti nema, o tome ne volimo ni misliti, pa smo se zazidali u svoje promašaje, oni su nam zaslijepili pogled, učinili nas neaktivnima i depresivnima ili možda oholima da svoje tjeramo naprijed, bez zastajanja, i ne želimo ni vidjeti kako idemo krivim putom.
Isusovim rođenjem Bog ulazi u povijest svakoga od nas i poziva nas da se obratimo iz nepovjerenja prema sebi i da – bez obzira na kakvoj smo stranputici, bez obzira u kakvom smo grijehu – ima izlaza za svakoga od nas, te da svoj život učinimo što radinijim i kreativnijim na korist svoji bližnjih.
Novi odnosi koji stoje u poruci Božića označavaju i prekretnicu u našim odnosima prema patnji, nevoljama i problemima. Ne možemo zatvarati oči kako se u našem životu, u životu naših najbliži događaju teške bolesti, nevolje, gubici, netražene nesreće i promašaji. Ima oko nas ljudi čija se radost života u tren pretvorila u tugu i tešku žalost. Isusovo rođenje nosi poruku kako je radost dolaska na svijet popraćeno nemanjem doma, siromaštvom, negostoljubivošću, ali i ljudskom dobrotom, radošću i pjesmom. Čitav Isusov život, sve do križa, poruka je kako nećemo biti lišeni ni bolesti ni patnje ni smrti nego da ta negativna iskustva što prije prihvatimo i da u njima i kroz njih učimo biti milosrdni i solidarni ljudi i tako umanjujemo i patnje i nepravde u svijetu.
Novi odnosi koji su sadržani u poruci Isusova rođenja traže od nas da radimo na miru u obiteljima, u našoj općini i zemlji, i u svijetu. Ne može božićna poruka i poruka čitava Isusova života ostati u srcu ili nekom uskom krugu. Ona se mora razliti. Mora se čuti i osjetiti u susjedstvo, komšiluku. Doista je krajnje vrijeme da se počne izlaziti iz svojih nutrina, iz svojih uskih kuća i s radnih mjesta, iz crkve i škola, iz vlastitih kafića i ulica bez straha i mržnje, bez prezira i omalovažavanja drugih i uputiti se u izgradnju bolje svijeta.
Ako Božićem Bog u Isusu Kristu nudi ljudima novi odnos, odvažimo se i mi na nove odnose prema sebi, prema svojim bližnjima i prema onima druge vjere i nacije. Povjerujmo konačno da Bog vjeruje u nas, da nam dolazi i da nas želi usrećiti. Povjerujmo u božićnu poruku: Bog nas ne samo voli više nego mi sami sebe, nego Bog ima povjerenja da možemo biti bolji ljudi!
Svim vama čestiti Božić i blagoslovljena nova 2016. godina.
U ime ramskih fratara fra Tomislav Brković
