U nedjelju, 11. listopada 2015. godine samostanska i župna crkva na Šćitu bila je okupljalište Ramljaka koji su se, kao zajednica vjernika, sjećali svih ramskih žrtava, napose onih iz listopada 1942. Misu je predvodio i propovijedao fra Ivan Tučić, župni vikar u župi Svih svetih u Livnu. U prigodnoj propovijedi fra Ivan je govorio o sjećanju kao opomeni za sadašnjost i sjećanju kao bitnoj biblijskoj kategoriji.
Htjeti se sjećati nije odluka koju jednog dana jednostavno donesemo, pa je počnemo provoditi. Sjećati se znači postići dogovor sa samim sobom da ćemo voditi drugačiji život, jer ispravno sjećanje vodi uvijek pomirenju, vodi uvijek stvaranju boljih zajedničkih odnosa. Sjećanje nije zainteresirano za prošlost radi prošlosti, nego za sadašnjost. Ukoliko se sjećamo svoje patnje, a istovremeno u sebi gajimo duh osvete i mržnje, naša sjećanja ne donose prave ljudske i kršćanske plodove za sadašnjost... Sjećanje na sve ramske žrtve, a posebno na one iz listopada 1942. trebalo bi nas, poput naših starih, učiniti ljudskijim, milosrdnijim i osjetljivijim za patnje i rane drugih ljudu. U suprotnom može nam se dogoditi da postanemo robovi vlastite patnje. Žrtve kojih se sjećamo u svima nama moraju potaknuti vjeru u Boga koji je izvor života i koji želi da i naše življenje bude nadahnuto životom. Svaka nevina žrtva je voljela život, a život im je nasilno prekinut. Mi iz ljubavi prema njima hoćemo nastaviti živjeti i stvarati bolji život, naglasio je fra Ivan u svojoj propovijedi.
Na kraju mise u podnožju Ramskoga križa ispred ploča s imenima ubijenih u Drugom svjetskom ratu i poraću, te zadnjem ratu izmoljeno je opijelo i zapaljene su svijeće.
Mjesec listopad 1942. godine za Ramkinje i Ramljake u zavičaju i iseljeništvu sinonim je za nikada dokraja shvatljiv četnički zločin nad nevinim ljudima ramskih naselja. Ništa manje ne zbunjuje ni činjenica da se sve događalo uz odobrenje i zaštitu talijanskoga fašističkog režima i pasivno držanje ustaške vlasti iz Zagreba i njezinih podružnica s prostora Bosne i Hercegovine. Godinama se šutjelo o ovome zločinu. Ipak, sjećanja na listopad 1942. živjela su i o njima se potiho govorilo, ponajviše u krugu obitelji. Tako je bilo sve do 1990. kada je na Šćitu održana prva komemoracija žrtvama četničkoga pokolja iz listopada 1942. Od tada se svake godine na Šćitu početkom listopada slavi misa za stradale Ramljake. O činjenicama i okolnostima u kojima se dogodio ovaj strašan zločin stručno su pisali povijesničari, govorili svjedoci, aktualizirali društveni kričitari, a dio toga na jednom mjestu objavljeno je u knjizi Rama 1942. koju je objavio Franjevački samostan Rama-Šćit prošle godine.
Ramljaci, unatoč zlu koje im je učinjeno u listopadu 1942, ali i tijekom i nakon Drugoga svjetskog rata, nisu odrastali sa željom da se bilo kome osvećuju. U tom i takvome kršćanskom odrastanju, odrastanju bez mržnje, pomogli su im zasigurno i ramski fratri.
