Župljani župe Uznesenja BDM Rama-Šćit, koji žive u mjestima koja gravitiraju filijalnoj crkvi u Orašacu, te njihova rodbina, prijatelji i župljani ramskih župa proslavili su u nedjelju, 12. srpnja 2015., patron filijalne crkve sv. Nikole Tavelića.
Misno slavlje predvodio je fra Mario Jelić, samostanski i župni vikar iz Jajca. Govoreći o sv. Nikoli Taveliću, fra Mario se upitao: U čemu bi nam sv. Nikola Tavelić trebao biti uzorom? O životnom putu svetog Nikole nažalost znamo vrlo malo. Mnogo nam je poznatiji kraj njegovog života, njegova mučenička smrt koju je podnio propovjedajući evanđelje. Budući da se radi o vremenski doista dalekom događaju, mučeničku smrt sv. Nikole Tavelića doista je teško i pomalo nezahvalno shvatiti i promatrati iz današnje perspektive. Jednostavno današnje poimanje mučeništva kao takvog i poimanje mučeništva u vrijeme života sv. Nikole bitno se razlikuju.
Mnogi će se - vjerojatno i s pravom - upitati ima li smisla ići i propovjedati evanđelje, točnije pozivati pripadnike drugih religija da se obrate i prijeđu na kršćanstvo u mjestu gdje su pripadnici drugih religija apsolutna većina i gdje je to u najmanju ruku vrlo opasno. Može se činiti, gledajući iz današnje perspektive, da se radi o izazivanju, o provociranju ako ne i o nasilnoj želji da se bude mučenik.
Nezahvalno je mučeničku smrt svetog Nikole promatrati samo iz današnje perspektive. S druge strane, neosporno je da je sveti Nikola doista mučenički ubijen: samo i isključivo zbog toga što je propovjedao evanđelje i pozivao na kršćanstvo. Dakle, mučenička smrt sjedne strane i žar s kojim je sveti Nikola propovijedao evanđelje, odnosno Isusa Krista jesu jednostavno neosporne činjenice, činjenice koje se ne mogu zanemariti iz bilo koje perspektive da se promatraju: današnje ili one iz vremena svetog Nikole.
Što bi nam od toga moralo biti uzorom? Jasno, posve više žar nasljedovanja i propovjedanja evanđelja odnosno Isusa Krista, nego mučeništvo. Nasljedujući sv. Nikolu ne traži se od nas da idemo među druge religije i da ih pozivamo na obraćenje, no itekako se traži da gorljivo, sa žarom propovjedamo evanđelje. Gdje? Ovdje gdje jesmo. Kako? Riječima, ali još više djelima: konkretnim, svakodnevnim djelima. Kažu da nema bolje propovijedi od one djelima, od one koja konkretnim djelima i ponašenjem potvrđuje ono što se govori ili misli. U tome smo, priznat nam je, prilično daleko od primjera svetog Nikole. Ako mislimo kako tomu nije tako, dovoljno je da samo malo ozbiljnije propitamo sami sebe. Da se upitamo koliko smo mi to životnih odluka donijeli pitajući se što bi na našem mjestu učinio Isus Krist. Ili još konkretnije: koliko je naših djela i poteza u jednom danu evanđeoskih?, istaknuo je u svojoj propovijedi fra Mario.
Blagdan sv. Nikole Tavelića prema liturgijskom kalendaru slavi se 14. studenog, ali se zbog zimskih uvjeta premješta na na drugu nedjelju poslije svetkovine apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla.
* * *
Orašačka crkva, građena od 1969. do 1972. po projektu Mladena Fučića. Slikar Đuro Seder uradio je veliku zidnu sliku u tri dijela (1990). U središnjem je prikazan Nikola Tavelić privezan na stup i u plamenu u gradu Jeruzalemu gdje je podnio mučeništvo. Njemu s desne i lijeve strane slike su ramskoga puka u molitvi. Iako je riječ o smrti i mučeništvu, slikar je snažnim koloritom, osobito plavom bojom, uspio unijeti vedrinu i snagu života. Ondje gdje sve djeluje oporo, ispod površine se nailazi na mekoću i nježnost, na plemenitost i nesebičnost. Nikola Tavelić je podnio mučeništvo. Život se ne rađa ondje gdje se muka želi imati zbog nje same, da bi se proslavila vlastita veličina, nego gdje se je za dobre ciljeve spremno podnijeti velike žrtve, i polaganje života. Vjernička zajednica filijale Orašac s franjevcima sa Šćita 2011. godine obnovila je unutrašnjosti crkve. Idejni i izvedbeni projekt uređenja interijera crkve uradili su autori akademik/profesori: Zlatko Ugljen i Nina Ugljen-Ademović. Skladno je urađen prezbiterij (oltar, ambon, krstionica, tabernakul). Šest vitraja slikara Đure Sedera Navještenje, Rođenje, Krštenje, Posljednja večera, Uskrsnuće i Uzašašće, te postaje Puta križa (ulje na platnu) od istoga su umjetnika. Kipar Stipe Sikirica izradio je kip Gospe. Urađena je i nova žbuka u unutrašnjosti crkve, kao i vanjska fasada crkve, tornja i kuće.
