Osvrt Marka Dješka sa predstavljanja knjige 'Fratri bosanski u stripu'
Ljudi su mi znali reći: Jedini način da saznaš što je svježi zrak, priroda i čista voda, jest da dođeš u Bosnu. Nakon posjeta Rami mislim da: Ako želiš vidjeti Bosnu, moraš doći u Ramu.
Mnogi fratri koje sam crtao u knjizi Fratri bosanski u stripu - na svoj račun, na svoj način, kao i mnogi ljudi koji su vidjeli ovu knjigu i stripove potvrdili su da su nacrtani ljudi i cjelokupni ambijent pogođeni. To se može zahvaliti, s obzirom da prije nisam bio u tom djelu Bosne i upoznao nekog fratra, Ramljacima soc. religije Ivanu Markešiću i Boži Mišuri, neumornom entuzijasti, inicijatoru nastanka knjige, koji su pazili da crteži fratara i samog podneblja budu istovjetni. Sada, kada se nalazim ovdje u Rami, neposredno nakon prve promocije knjige, mogu reći da se ovaj ambijent ne može predočiti prepričavajući ga, pokazivajući slike, pa i crtajući ga. Da sam ovdje bio ranije, možda bi i sam crtež bio još vjerodostojniji, ako je to moguće.
Na početku samih dogovora oko projekta za crtanje stripa o bosanskim franjevcima, nisam naslućivao uopće o kakvom se podneblju (vizualno) radi, a niti po čemu su bosanski franjevci specifični. Uzimao sam ideju za crtanjem stripa zdravo za gotovo.
No, uistinu, Franjevački samostan Rama-Šćit kao da je izašao iz nekog prizora Tolkienovih Gospodara prstenova: otok na sredini kojega se nalazi veliki samostan, spojen s obalom uz pomoć nasute ceste, u sredini gorostasnog jezera omeđenog planinskim tjesnacima.
Kada se ukazala prilika da dođem u Ramu, na poziv gvardjana, autora sadžaja knjige, znao sam da bih pod svaku cijenu trebao otići tamo, ali ne samo zbog samostana i sve te prirode, nego i kako bi upoznao one fratre koji se tamo nalaze i koje sam crtao, te da provedem koji dan s njima kako bi iz prve upoznao njihov način života kojeg sam prethodno iscrtavao.
I eto, došlo je i vrijeme prve promocije knjige u Rami. Promocija je održana u Domu kulture u Prozoru 24. 4. 2015. i na njoj su o stripu govorili, osim moje malenkosti, spomenuti g. Ivan Markešić, kao profesor na Institutu društvenih znanosti Pilaru u Zagrebu, autor teksta u knjizi, te fra Tomislav Brković, izdavač knjige i gvardijan Franjevačkog samostana Rama-Šćit, koji je prikupljao objavljene viceve. Na promociji se okupio zavidan broj Ramljaka, više nego što se ljubitelja stripova sakupi na nekom strip događaju u Zagrebu, što još samo potvrđuje povezanost naroda s fratrima u ramskom kraju te njihovo štovanje kulture i umjetnosti. Važno je napomenuti, za sve koji to ne znaju, da su bosanski fratri specifični po svojoj tradiciji suradnje s hrvatskim umjetnicima, kiparima i slikarima, te da su hodnici njihovog ramskog samostana ukrašeni najznamenitijim autorima iz starije i novije povijesti hrvatskog slikarstva, a samostanske deponije i prostore muzeja krase i skulpture poznatih kipara, kao i samo dvorište. U tom kontekstu, izuzetna je čast što je ovim projektom i sam medij stripa uvršten u njihov asortiman dajući pri tome samom stripu veliku pažnju i umjetničku vrijednost.
Glede fratara i njihove svakodnevice prožete humorom, te šale s narodom s kojim provode veliki dio svog vremena, mogu reći da takva slika njih u fratarskim vicevima i stripovima zapravo i nije pretjerana. Za ovaj strip mogu reći da predstavlja jedan kulturološki zapis ovog podneblja i makar se radi o vicevima, to su uistinu stvarne anegdote koje su se događale nekoć, a mnoge slične sam i vidio na svoje oči za vrijeme boravka u njihovom samostanu i Rami.
Evo prijepiske dijela teksta (recenzije) o stripu Ivice Ivaniševića koji je objavljen u Slobodnoj Dalmaciji:
Sav njegov (gvardijanov) talent i trud što ga je uložio “prevodeći” usmena kazivanja ujaka u formu stripovnih scenarija, bili bi, međutim, uzaludni da nije pronašao sjajnoga partnera u osobi Marka Dješke, mladog osječkog animatora i crtača. Pred njim je, naime, stajao nimalo jednostavan zadatak. Ne samo zato što su junaci duhovitih štorija stvarne osobe čiju je fizionomiju trebalo “skinuti”. Još i veći problem predstavljala je činjenica kako većina anegdota ne opisuju slapstick situacije, dakle, neku dinamičnu fizičku radnju koja završava duhovitim crescendom, nego retoričke bravure koje zaključuje dojmljivi punchline. Iscrtati tablu čiji je humorni potencijal sav u jeziku, nije nimalo lako. Još je teže isproducirati na desetke takvih stranica koje, međutim, nitko neće doživjeti kao sumu statičnih, mrtvih kadrova, nego kao dinamičnu montažu prizora. A upravo to Dješki je pošlo za rukom. Kroz njegove se stranice prolazi kao da grafičkim sredstvima pripovijeda o akcijskim junacima, a ne o suzdržanim fratrima. Za takvo što trebalo je imati ozbiljna talenta. Baš kao i za izbor stilizacijske matrice koja će uspjeti posredovati svu onu toplinu kojom isijavaju Brkovićevi predlošci.
No, puno više negoli argumentima zanata i struke, ova se kolekcija stripova može i treba preporučiti zbog jednog veličanstvenog svojstva kojim pršte njezine stranice. Naime, nakon što pročita album, prosječni ateista, poput, recimo, potpisnika ovih redaka, teško će odoljeti a da ne zaključi kako bi i sam otkrio dar vjere da je kojim slučajem u svojim formativnim godinama bio izložen ujačkom utjecaju. I duboko se nadam da su braća, osim hrabrosti (koja je itekako potrebna da bi se bez zadrške branilo pravo na smijeh), blagoslovljena i poslovnom žicom. Ovaj album naprosto vapi za time da ga se prevede na strane jezike i pošalje u svijet. Jer, mogao bih se kladiti, i sam bi sveti otac Frane bio njegov oduševljeni čitatelj.
Slijedeća promocija knjige, ujedno i prva promocija u HR planira se u svibnju za vrijeme festivala Crtani romani šou u Zagrebu.
Marko Dješka (1983.) diplomirao je animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Ilustrator je, redatelj i scenarist, najviše poznat upravo po svome radu u stripovnome mediju, za što je i nagrađivan. Osim kraćih naslova posijanih po različitim časopisima, autor je i albuma "Posljednji fan", u isti mah zabavne posvete i satiričkog obračuna s njegovim mladalačkim herojima, protagonistima "Večernje škole".
