Oproštajne riječi fra Tomislava Brkovića, gvardijana Franjevačkog samostana Rama-Šćit, od fra Ivice Baketarića

05.09.2014 01:19   |   4284 prikaza Oproštajne riječi fra Tomislava Brkovića, gvardijana Franjevačkog samostana Rama-Šćit, od fra Ivice Baketarića

Uzoriti kardinale Vinko, biskupe fra Marko, poštovani vikaru Provincije fra Marijane, braćo misnici iz različitih provincija i biskupija, bogoslovi, časne sestre, poštovana rodbino i prijatelji, dragi župljani, Božji narode.
U ime braće fratara i sestara našeg samostana i fra Ivičinih roditelja i rodbine, svima vam zahvaljujem na sudjelovanju i ispraćaju fra Ivice na vječni pokoj! Izraze kršćanske sućuti upućuju ramski franjevci iz Australije, fra Ivo Tadić i fra Ivan Bošnjak.
Umro je svima nama drag i od svih poštovan fra Ivica Baketarić. Fra Ivica je bio župljanin župe Rumboci. Rođen je u Mostaru 25. travnja 1982, od roditelja Stipe i Jele r. Marić. Osnovnu školu završio je u Rumbocima i Ripcima, srednju u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom, a filozofsko-teološki studij na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Franjevački habit obukao je 14. srpnja 2001. u Kiseljaku, prve jednostavne zavjete dao je 7. srpnja 2002. na Gorici u Livnu, a svečane zavjete 14. rujna 2006. na Petrićevcu. Za đakona ga je 3. prosinca 2007. u Sarajevu zaredio kadrinal Vinko Puljić, a 29. lipnja 2008. u sarajevskoj katedrali za svećenika. Fra Ivica je obnašao službu župnog vikara u župi sv. Ante Padovanskog u Bugojnu od 2008. do 2012, te u župi Svih Svetih u Livnu od 2012. do tragične smrti 1. rujna 2014.
Vijest o fra Ivičinoj iznenadnoj smrti sve nas je iznenadila i bacila u duboku i nijemu bol. Smrt je pogodila ne samo njega nego i nas – ponajprije njegova oca Stipu, majku Jelu, brata Jozu i svu rodbinu, nas ramske franjevce, sve njegove prijatelje i poznanike. Sve nas je obuzela duboka žalost i tuga. Tim više što se to dogodilo posve iznenada i neočekivano.
Dragi fra Ivica, na tvojoj mladoj misi 10. kolovoza 2008. godine tadašnji župnik fra Mario Radman pozvao te da pristupiš oltaru i da budeš onaj koji će donositi mir i ljubav u srca ljudi, da moliš za svoju Franjevačku zajednicu, za svoje roditelje, rodbinu, prijatelje, župljane, za sve ljude iz Rame koji žive ovdje i za one Ramljake koji su morali poći i naći sebi zavičaj negdje drugdje, da moliš za mlade da znaju svoj život živjeti, da ne zaboraviš mrtve, posebno one koji su u ovoj našoj burnoj povijesti dali svoje živote za rodnu grudu. Božja providnost je htjela nakon šest godina da mi molimo za Tebe. Znam fra Ivica, ti bi mi rekao pjesnički, odmahnuvši rukom: „Ne slavite mene; ni smrt također; slavite onoga koji je Bog živih, onoga koji mi je dao život“ (K. Marti). Pa, ipak, dragi fra Ivica, želim ti kazati nekoliko riječi, kojima više kanim izraziti našu žalost za tobom i nadu u Boga koji uskrisuje mrtve.
Neće mi Bog zamjeriti, a ja danas ipak njemu zamjeram i iznosim pred njega svoju tužaljku: Zar si morao u prvoj polovici dana uzeti fra Ivicu od nas koji smo ga zaista trebali? Nisi umro od prirodne iscrpljenosti, nego si svoj život predao Bogu u punoj životnoj dobi i snazi. Bog te pozvao sebi, na neke svoje nebeske ceste, u svoj nebeski svijet u kojem ove naše ljudske kategorije vremena, prostora i posla ne igraju važnu ulogu.
S pravom si nosio ime Ivica, ime koje zvuči kao milost. To je ime među nama, tvojom braćom, zvonilo kao polet nade u život. I danas ono zvuči tako, usprkos zvuku mrtvačkog zvona koje oglašuje tvoju smrt. Bio si pun sreće, zadovoljstva, vedrine i franjevačke radosti u kojoj si našao pravi put do istinske sreće. Tu svoju radost, sreću i duševno raspoloženje prenosio si na sve ljude, mlade i stare, koje si susretao od Rame, Sarajeva, Bugojna do Livna. Bio je dovoljan samo pogled i ljudi bi u tebi prepoznavali sretna čovjeka i željeli su ostajati s tobom zauvijek, sretni jer su te sreli. Zbog toga će kod svih koji su te susreli ostati velika praznina, jer si znao biti čovjek za druge, nisi živio samo za sebe. To će ostati tvoj živi spomenik, iako krhak, među nama ljudima.
Fra Ivica je proživio 32 godine života u duhu tradicije sinova sv. Franje noseći svima mir i dobro, do kraja odan i s punim poštovanjem prema svima, temeljit i odgovoran, precizan i dostojanstven u svim komunikacijama s ljudima, jednostavan i malen s malenima iz običnog puka kojemu je služio, velik u skrovitom kutu ispovjedaonice gdje se rado susretao s različitim ljudskim životnim pričama.
Dragi fra Ivica, hvala ti za sve! Hvala ti za tvoju susretljivost, za širinu bratskog srca, za svako razumijevanje, za tvoj trud i rad. Neka ti Krist bude nagrada za sve proživljeno, vjerovano, trpljeno u franjevačkoj i svećeničkoj službi, radu i žrtvi.

Molimo se Bogu, gospodaru ljudskoga života, da našega fra Ivicu prihvati u svoje kraljevstvo. Svima nama neka Gospodin podari mudrost života, osjetljivost za konac i našega života i snažno pouzdanje u Providnost.

Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!

 

Rama-Šćit, 3. 9. 2014.




Arhiva novosti