Tri sveska knjige Rama i Ramljaci u zavičaju i iseljeništvu s preko 2.500 stranica jedinstvena je kulturno-povijesna zbirka za jedan kraj, za zavičaj koji se naziva zbirnim imenom Rama. Tri sveska, dakle obimnost ove knjige, uvjetovana je kako mnoštvom materijala koji se nije mogao ukoričiti u jedan svezak, tako i prirodnom podjelom koja proizlazi iz povijesno-zemljopisne uvjetovanosti. Prvi svezak obuhvaća Gornju Ramu sa župama Šćitom i Rumbocima, Srednja Rama župe Prozor i Uzdol, dok Donjoj Rami pripadaju župe Gračac i Doljani. Uz knjigu fra Ljube Lucića, Rama kroz stoljeća, ova je knjiga dosada najcjelovitiji prikaz ramskoga kraja. Njezina je vrijednost višestruka. S povijesnoga gledišta ova knjiga donosi elementarne informacije o prošlosti za oko pedesetak sela i naselja ovoga kraja. U njoj su nabrojana i ona mjesta kojih više nema ili koja će za koje desetljeće, prema sadašnjem stanju duha i kretanju ljudi, biti napuštena.
Izuzimanje iz zaborava i nastojanje da se nedostatak dokumenata, ljudska aljkavost i lijenost, te sve slabija memorija žitelja Rame, osobito onih iseljenih, pretoči u dokument-knjigu, bio je zapravo jedan od glavnih motiva autora fra Mate Topića, aktualnoga ramskoga gvardijana, da se odluči na ovaj vrlo težak i složen poduhvat. Uz to, autor je ovom knjigom htio u jednu cjelinu povezati sve ono što se u crkvenom i franjevačkom smislu veže za franjevački ogranak Bosne Srebrene - ramski kraj, dakle za samostan na Šćitu i svetište Gospe Ramske, Majke od milosti. Htio je time izvući iz zaborava i povratiti vrijednost mnogobrojnim ljudima i njihovim "zabačenim" rodnim mjestima, osobito iz Donje Rame, koji su gurnuti na rub što društveno-političkim, što ekonomskim, a što čisto ljudskim nemarom i omalovažavanjem. Nadahnut radom i ljubavlju prema zavičaju nekih starijih franjevaca, osobito Vladića, Žilića, Lucića, Topić se upustio u posao koji je već u polazištu bio pod pitanjem potpunosti, ali je istodobno bio tvrdo uvjeren da se početi mora i da će poslije ovakvih knjiga sve biti lakše. Nema savršena ljudskoga djela, ali prema njemu valja težiti i zato uložiti energije. Upravo je to učinio autor zajedno s brižljivim tehničkim uređenjem fra Tomislava Brkovića i skupinom mladih entuzijasta koji su autoru pripomogli u skupljanju i unošenju u računar tako velikog mnoštva podataka.
Unutarnja struktura ovih svezaka dosljedno je provedena. Najprije slijedi kulturno-povijesni opis pojedine župe i svih njezinih mjesta i naselja, uz zemljopisno smještanje. Pri tome se navode sve važne institucije ili građevine, od crkava, kapelica, župnih kuća, groblja, škola, tvornica, hidropostrojenja i sličnoga. Na mjestima se, uz govor o nastanku i imenu mjesta, vrlo kratko, da se ne optereti tekst, donose druge informacije pa i zanimljive priče i legende vezane za pojedino naselje ili ljude koje i danas žive i oblikuju duh ljudi. Potom slijede popisi župnika ili gvardijana, pa onda prilično iscrpni popisi nastradalih i poginulih u Drugom svjetskom ratu i u posljednjem ratu. Onda slijede osnovne informacije o svakom pojedinom selu ili naselju dotične župe. Poslije toga, najveći dio ovih svezaka, posvećen je popisu obitelji koje žive u pojedinim župama i selima. Na lijevoj strani svake stranice navedeni su članovi obitelji i obiteljska stabla onih koji sada žive u tom mjestu, a s desne strane stranice, u boji, nalaze se imena i članovi iseljenih obitelji, vrijeme kad su napustili Ramu i novo mjesto njihova prebivališta. Uz imena donosi se i nadnevak rođenja i smrti.
Podaci o naseljavanju pojedinih mjesta, te sami popisi donose vrlo važne podatke o demografskom kretanju ramskoga stanovništva posebno zadnjih stotinjak pa i do sto pedeset godina, onoliko naime koliko se može pratiti prema preostalim župnim maticama koje nisu iščezle ili izgorjele (1942). Ako se k tome dodaju i izvještaji o popisu katolika i primatelja sakramenata, koje su pri svojim vizitacijama ili krizmama sačinjavali pojedini apostolski vikari u Bosni za ramski kraj, osobito iz XVII. i XVIII. stoljeća, onda je povijesno-demografska slika ramskoga kraja prilično upotpunjena. Uz izvore kao što su već spomenute matice i dokumenti o Stanju duša pojedinih župa, za novije podatke, zadnjih pedesetak godina, osobito s obzirom na broj i imena iseljenih ramskih obitelji, autoru su pripomogla usmena kazivanja naročito starijih Ramljaka, kako onih koji žive u Rami tako i oni iseljenih. Iako po obimu veliko, svojim unutarnjim stilom a i samom naravi teksta, ovo djelo se lagano čita. Autor ne opterećuje tekst nagomilavanjem suvišnoga, nego se ograničava na bitne informacije koje izriče fluidno i gotovo u dahu. Ako k tome dodamo gotovo 1.500 fotografija, može se kazati da su ova tri sveska svakom čitatelju vrlo prohodna. Uz jednostavan stil, tekst prate iznimno lijepe fotografije, s delikatnošću snimljene i unesene. Njima je tehnički urednik fra Tomislav Brković htio ne samo ukrasiti knjigu, i rasteretiti dugo i suho nizanje imena i podataka, nego i zorno dočarati kako povijest ramskih naselja, stare kuće i pejzaže, tako i svima koji budu makar samo prolistali knjigu ukazati na ljepotu ramskoga zavičaja, na mnoge zaboravljene detalje i iznad svega na onu ljudsku i franjevačku sraslost sa zemljom i prirodom gdje se čovjek rodi.
Na koncu, trosveščana knjiga fra Mate Topića Rama i Ramljaci u zavičaju i iseljeništvu stoji pred nama kao dragocjeni mozaik jednog malog kraja koji iseljava uslijed raznih stradanja - progona, ratova, potopa, društveno-političkih i ekonomskih uvjetovanosti. U knjizi je na jednom mjestu zabilježena povijest, osobito demografska, ali i trenutna situacija Rame, njezinih žitelja kao i onih koji su odselili. Ova je knjiga vrlo vrijedan dokument na osnovu kojega će se mnogo lakše moći nadopunjavati njezini nedostaci u nekom slijedećem izdanju. Ova knjiga-dokument bit će, uz mali broj izvora o ramskome kraju, nezaobilazan početak daljnjim istraživanjima. Iznad svega vjerujemo da će ispuniti svoj dvostruki cilj: da na jedno mjesto poveže ono što je bilo jučer s onim danas, da poveže sve ono što je rubno i marginalizirano s maticom, kao i da onima koji su iselili ili napustili svoj zavičaj drži budnom svijest o važnosti vlastitoga podrijetla, kao i da - kako i naslov kaže - poveže zavičajne i odseljene Ramljake. Sve što je u ovoj knjizi, od riječi do slike, od imena i brojeva do vanjskoga uređenja, sve odiše ljubavlju prema ramskom zavičaju - u zahvalnost prošlim pokoljenjima a kao nada i obveza budućim.

Ivan Šarčević