Ovih dana je u izdanju Franjevačke teologije Sarajevo izašla izuzetno vrijedna knjiga prof. dr. fra Luke Markešića SVETI  FRANJO ASIŠKI - viđenje, nasljedovanje i štovanje u povodu 800 godina nastanka Franjevačkog reda (1209-2009.) Tema ove knjige je Franjo Asiški, univerzalni svetac Katoličke crkve i znamenita ličnost  čovječanstva, prikazan također u bosanskom fokusu viđenja, nasljedovanja i štovanja, kao što upućuje podnaslov knjige, u duhu Franjinog načela konkretnog življenog evanđelja Isusa Krista u povijesti svijeta prostorno i vremenski - secundum loca et tempora.
Knjiga je na poseban način posvećena bosanskim franjevcima i franjevkama od početaka njihove prisutnosti na južnoslavenskom području Bosne i okolnih zemalja, djelotvornih od prošlosti Bosanske vikarije do sadašnje Bosne Srebrene i drugih muških i ženskih zajednica - prvog, drugog i trećeg oblika Franjevačkog reda.

Prikaz sv. Franje Asiškoga u knjizi je obojen bosanskim miljeom zemlje Bosne - specifičnim kulturno, vjerski, nacionalno različitim modelima života - u koju su došli prvi franjevci već u 13. stoljeću i počeli svoje poslanje kao oduševljeni navjestitelji evanđelja, aktivni zagovornici ekumenizma i dijaloga s ljudima drugih kršćanskih crkava, različitih religija i svjetonazora, te  mirotvoraca u društvenom i političkom životu, čime su postali znameniti i pravi svetački likovi, premda još  neopravdano nekanonizirani u Katoličkoj crkvi. /FIA

Poziv: Ramske jeseni 2010.
Prozor-Rama (3. - 11. rujna 2010.)

Program

Petak, 3. rujan:
12.00 : Šah - simultanka za djecu i mlade (Dejan Marijanović)
14.00 : Šah - simultanka za seniore (dr. Zdravko Zelić)
17.00 : Prva večer animiranog filma (Dom kulture)
19.00 : Izložba fotografija Foto safari 2009. (Dom kulture)
Subota, 4. rujan:
16.00 : I. Moto susreti Rama 2010.
17.00 : Druga večer animiranog filma (Dom kulture)
Nedjelja, 5. rujan:
13.00: Šah - Tradicionalni šahovski turnir
14.00: Inline alpin slalom
18.00: Treća večer animiranog filma (Dom kulture)
Ponedjeljak, 6. rujan:
17.00 : Četvrta večer animiranog filma
19.00 : Otvaranje izložbe slika akademskog slikara Nikole Ivića Ivaća (Dom Kulture)
19.30 : Predstavljanje knjige Valerijana Žuje: Fotomonografija Bosne i Hercegovine
Utorak, 7. rujan:
10.30 : Polaganje vijenaca poginulim ramskim braniteljima
11.00 : Svečana sjednica Općinskog vijeća (Dom Kulture)
Srijeda, 8. rujan:
Dan općine Prozor-Rama
10.30 - Polaganje vijenaca kod Ramskog križa, Šćit
11.00 - Svečana Sv. Misa, Franjevački samostan Rama-Šćit
17.30 - Završnica Tradicionalnog noćnog malonogometnog turnira
21.00 - Koncert Ramljaci Ramljacima

DANI ŠLJIVE

Četvrtak, 9.rujan:
8.00 - 9.30 : registracija sudionika
10.00 : Doček gostiju
10.30 : Službeno otvaranje Sajma
10.45 : Obilazak izložbenog sajamskog prostora
- Susret uzvanika i organizatora sa izlagačima na sajmu
11.45 : Konferencija za novinare
12.15 : Predstavljanje gastro ponude
13.30 : Početak rada ocjenjivačkih komisija
14.00 : Okrugli stol na temu: Poljoprivreda i prehrana - stanje i mogućnosti
17.00 : Zatvaranje prvog dana sajma

Petak, 10. rujan:
09.30: nastavak rada Sajma
11.00: Poslovni susreti i pojedinačne prezentacije
12.00 : Okrugli stol na temu: Turizam - stanje i mogućnosti
14.00: Susreti organizatora Sajma sa izlagačima
16.00: Dodjela nagrada i priznanja
17.00: Zahvala sudionicima, službeno zatvaranje Sajma

Subota, 11. Rujan:
14.00: Turnir u stolnom tenisu Ramske jeseni 2010
19.00: Izložba fotografija Foto safari 2009. (Dom kulture)

Bestidni izvođač hrvatske nesreće

Među bezočne skorojeviće i bestidne izvođače najtragičnije hrvatske politike u BiH svakako spada Ivo Lučić. Ne bi zavrjeđivao ovaj dobro situirani obavještajac i general-bojnik, s titulom povjesničara-znanstvenika, ikakvu pozornost da svojim opasnim podvalama ne kontaminira javni prostor i da u sprezi s najsramotnijom hrvatskom politikom ne produžuje agoniju naroda iza kojega se krije i za čije se spasenje tobože brine

Piše: Ivan Šarčević

Biblija a time i monoteističke religije uopće poznaju oštro sukobljavanje između pravih i lažnih proroka. Ovi potonji su, brinući se samo za vlastiti probitak, udvaranjem i nekritičkim podržavanjem vladara stjecali moć, ugled i sigurnost. Skrivali bi se iza strahova uplašenoga naroda, legitimirali njegovom izmanipuliranom voljom, nerijetko je izjednačavajući s voljom Božjom. Pravi su proroci pak optuživani kao narodni neprijatelji, čak nevjernici i bogohulnici. Redovito bi završavali tragično i poštivalo bi ih se tek nakon smrti.
Među najtragičnije i najveće biblijske proroke ubraja se Jeremija. U povijesti je ostao metaforom nerazumijevanja, samoće i šikaniranja. Nasilno je lišen života i nikad mu se nije saznalo za grob. Jeremija je metafora četrdesetgodišnje borbe etična pojedinca ne samo s vladarima i lažnim prorocima nego i sa svojim prijateljima i sa samim Bogom u vremenima općeg političkog rasula svoga naroda, u vremenu rata i progonstva iz zavičaja i domovine.
Koristim ovu usporedbu ne kao istoznačnicu nego upravo samo kao metaforu koja se stalno ponavlja u povijesti. I u Bosni i Hercegovini ona je prisutna zadnjih dvadeset godina. Osim isključivosti i neprijateljstva koje nacionalističke politike proizvode između narodâ, istodobno unutar svakoga našeg tzv. nacionalnoga korpusa postoje časni pojedinci koje lažni spasitelji, potpomognuti moću vladara i njihovih politika, bespoštedno optužuju i pripremaju teren za ušutkavanje tih nezaštićenih kritičara.
Među bezočne skorojeviće i bestidne izvođače najtragičnije hrvatske politike u BiH svakako spada Ivo Lučić. Ne bi zavrjeđivao ovaj dobro situirani obavještajac i general bojnik, s titulom povjesničara-znanstvenika ikakvu pozornost, da svojim opasnim podvalama ne kontaminira javni prostor i da u sprezi s najsramotnijom hrvatskom politikom ne produžuje agoniju naroda iza kojega se krije i za čije se spasenje tobože brine.
Posljednjim svojim podvalama obrušio se na književnika Ivana Lovrenovića i neke franjevce kojima prišiva one epitete koji su dvadeset godina glavni sadržaj anatemiziranja svih onih koji se nisu slagali s velikosrpskom i s njom u đavolskom dogovoru Tuđman-Šušak-Bobanovom politikom i njihovom ostavštinom u BiH. Između ostaloga Lučić ih optužuje za odsutnost političkog hrvatstva, za udbašenje, za plaćeni rad u korist bošnjačkog nacionalizma, za manjak "pravog" identiteta. Onima koji poznaju četrdestogodišnji javni rad Ivana Lovrenovića, ili javno djelovanje franjevaca koje Ivo Lučić optužuje za izdaju naroda, te oni koji poznaju dvadesetgodišnji tajni rad ovog policijskog šegrta, metafora o Jeremiji i lažnim prorocima neće biti strana.
Nije problem u tome što je Lučić policajac, jer zvanje policajca kao i svako zvanje je časno ako ga obavljaju časni ljudi, ako znaju gdje su im granice moći i sile. No Lučić je čovjek lišen empatije i moralnih kriterija. Proveo je rat kao visoko pozicionirani dužnosnik i kreator hercegbosanske politike. I dobro se obogatio. Imao je vjerojatno u sebi talent za znanstvenika, ali jednom sklopljeni savez s političkim i policijskim mrakom, učinili su da se nad njim ostvaruje kletva Visariona Bjelinskoga koji je pisao Gogolju da će ga, ako počne služiti mraku, Bog kazniti: oduzet će mu talent.
Lučić, navodni znanstvenik, "s visoka" obezvrjeđuje franjevačku metodu djelovanja secundum loca et tempora, ono što je znanost još odavno nazvala induktivnom metodom, mislioci kao mišljenje s uvažavanjem konteksta, a Evanđelje kao raspoznavanje "znakova vremena". On niječe legitimnu metodu i temeljne etičke pretpostavke koje su uvjet znanstvenosti pa stoga bezočno napada ono što je znanost već utvrdila kao nedvosmislene činjenice i što je dokazano ne samo kao (inter)kulturalna nego, ako se hoće, i istinska vjernička i evanđeoska vrednota. Lučić uživa u labirintu svog sitničavog nizanja policijsko-difamirajućih, zapravo klevetničkih "podataka", nastojeći kumulacijom ekstrapoliranih pikanterija uvjeriti čitatelja u ispravnost svoje prosudbe. Radi li se tu o nepotvrđenosti ili možda čak o preziru sama sebe kako to tvrdi filozof R. Spaemann: "Tko prezire sama sebe, više se ne stidi, nego živi prema geslu 'kad je već jednom uništen dobar glas, dalje se živi bez ustručavanja'."
Mješavinom bezočnog klevetanja s beskrupuloznim samopotvrđivanjem, Lučić uz Lovrenovića i još neke sarajevske intelektualce, bez ustručavanja najviše napada bosanske franjevce s jednom jedinom misijom: da revidira povijest u službi mračnog dijela hercegovačke politike i da zadrži ratom stečeno. Napada i one bosanske franjevce koji s današnjom politikom nemaju ama baš nikakve veze i učitava im nakane i praksu ničega drugoga nego - "negiranja Hercegovine". To čini čak i s fra Filipom Lastrićem, prvim historiografom u BiH, koji je prema Lučiću, u obrani Bosne Srebrene još davne 1735. negirao Hercegovinu (a koje tada uopće nema u današnjem značenju).
Što sve neće izokrenuti Lučić da bi opravdao ispravnost velikosrpskog i Tuđman-hercegovačkog projekta, tu svoju političku frustraciju i hladnu mržnju prema Bosni, Bosni Srebrenoj, bosanskim franjevcima i Sarajevu. S prodanim talentom mraku, Lučić je od bestidnog obavještajnog izvođača podjele BiH postao odvjetnik propasti vlastitog naroda u ruhu ciničnog znanstvenika.
Nažalost, većinu ljudi uvijek fascinira zlo. Zato, "nije uznemirujuće to što se sve više ljudi ponaša bestidno" - da nastavimo sa Spaemannom - "nego to da se temeljito sumnja u vrijednost nečega što se zove stid." Stoga Lučića podržavaju slične bestidne spodobe koji funkcioniraju na omalovažavanju kako etičnosti i znanstvenosti, tako i dobrih odnosa među ljudima. Podržavaju ga svi oni koji se bogate i grade moć na nesreći drugih. Podržavaju ga i oni koji ili iz neznanja ili iz manjka potvrde ili zbog (ne)karaktera smatraju da u dijalogu i javnom diskursu jednaku poziciju trebaju imati i moćna laž i usamljena istina, ljubitelji ljudi i mizerni oportunisti, slobodni pojedinci i cinične sluge moćnika koji se znaju pretvoriti u gore tirane od svojih gospodara.
U konačnici, sve ovo oko Lučića, njegovih naredbodavaca, uzora i navijača, odnosi se na temeljnu razliku koju je I. Bubalo opisao kao razliku između politike opstanka hrvatskoga naroda ostajanjem u svojoj zemlji, na jednoj strani, i politike (navodnog) opstanka odlaženjem sa svoga među "svoje". Lučić je eksponirani zastupnik politike destrukcije vlastitog naroda koja, umjesto da služi opstanku života, u ovom slučaju opstanku Hrvata (i) u Bosni, služi nečasnim interesima "nove hercegovačke političke klase" pod plaštem borbe za opće nacionalne interese.

Oslobođenje, 16. 8. 2010.

Proslava patrona župe

Za proslavu svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo, zaštitnice ramske župe i cijele Rame, vjernici su se pripremali kroz tri dana misama koje su predvodili fra Ivan Kovačević, fra Branko Lovrić i fra Stjepan Lovrić. Na sam dan Velike Gospe uz suslavlje 15 svećenika, euharistiju je predvodio fra Ivica Baketarić, župni vikar iz Bugojna.

U propovijedi je fra Ivica pozvao vjernike da u obitelji vrate molitvu, zajedništvo, ljubav, povjerenje i pouzdanje u Boga?Jer, pouzdanje u Boga prije svega vraća nas nama samima, u osobnom životu. Ne dopušta nam da se varamo i izbjegavamo opasna pitanja. A jedno od takvih pitanja je i ovo: Jesmo li prestali vjerovati u Boga čija svetost košta ili mislimo da se mi sami s Bogom možemo cjenkati, da ga možemo potkupiti svojim molitvama, hodočašćima ili novcem? Zar smo prestali vjerovati u Boga koji od nas samih traži odluku za dobro, koji poštuje i traži našu slobodu, koji hoće da se služimo svojim razumom, koji nas upozorava na opasnost oholosti, mržnje, licemjerja, dvoličnosti, laži, pohlepe? Zar mislimo da od tako zahtjevnog Boga možemo, i trebamo, pobjeći pod Marijine skute? Ne, jer i Marija je bila ponizna službenica Gospodnja, ona koja je slušala volju Božju i u svome životu je ostvarivala? Ukoliko želimo biti kršćani - Marija, Isus Krist i njegovo evanđelje - ne mogu i ne smiju biti izbrisani s lista našeg života.
Sestre i braćo, takvu veličinu Marijinu treba nasljedovati. Veličina majke Isusove jest upravo u njezinoj jednostavnosti, poniznoj i običnoj. Marija je prihvatila i vjerovala u takvog Boga i zbog toga je on mogao na njoj učiniti djela velika. Za naš život vrijedi isto: prihvatimo da se Bog, koji je velik u svojoj ljubavi, želi nastaniti u našim životima, obiteljima, našim međusobnim odnosima. Odvažimo se, sestre i braćo, poput Marije Bogu reći: "Evo službenice, evo službenika Tvojega. Neka mi bude po tvojoj riječi!" A tada će se u našem životu početi događati nešto što je veliko i lijepo, nešto stoje dobro i sveto. Jer, ne možemo osjetiti i čuti Boga ako ga psujemo, ne možemo ga čuti u buci i galami. Sjetimo se kad smo zadnji put bili u samoći da smo čuli pjev ptice ili žuborenje vode. Zašto nas buka odvlači od onog izvornog što je čisto, prirodno i mogu reći sveto? Sve to imamo oko sebe a bježimo od toga, a istovremene tražimo neke umjetne oaze i etno sela, neku umjetnu prirodu i travu. Zašto se udaljavamo od onog sto je od Boga? Braćo i sestre, povratimo se izvorima - poručio je fra Ivica u propovijedi!

Slavlje Velike Gospe na Šćitu postalo je nezaobilazni lijepi dio vjerničke prakse ramskoga puka kada u Ramu dolaze iseljeni Ramljaci na godišnji odmor i postaju dionikom proslave Velike Gospe. Vrijedilo je biti dionikom slavlja!

Fotografije!

Proslava Velike Gospe

U povodu slavlja patrona VELIKE GOSPE
u svetištu Gospe Ramske na Šćitu

POZIVAMO VAS

na pripravu u trodnevnici i na misno slavlje na dan Velike Gospe:

ČETVRTAK:      17,00 sati: ispovijed
18,00 sati: sv. misa - predvodi i propovijeda fra Ivan Kovačević, član Hrvatske provincije franjevaca konventualaca

PETAK:              17,00 sati: ispovijed 
18,00 sati: sv. misa - predvodi i propovijeda fra Branko Lovrić, član Hrvatske provincije franjevaca trećoredaca

SUBOTA:            16,00 sati:  ispovijed
18,00 sati:  sv. misa za pokojne ramske fratre - predvodi i propovijeda fra Stjepan Lovrić, profesor i prefekt u Visokom

NEDJELJA:     VELIKA GOSPA
8,30 sati: Rana misa
11,00 sati: Pučka misa - predvodi i propovijeda
fra Ivica Baketarić, župni vikar iz Bugojna

 Ramski fratri preminuli u 20. i 21. stoljeću

---

8/8/10.
Sinj: Hodočašće Imotske krajine i Rame

Vjernici iz Imotske krajine i Rame hodočastili su Gospi Sinjskoj 8. kolovoza. Euharistijsko slavlje predvodio je i propovijedao fra Tomislav Brković, gvardijan samostana u Rami. U koncelebraciji su bili fra Vinko Gudelj, župnik u Podbablju, fra Kristian Stipanović, župni vikar u Imotskom, fra Marko Lovrić, rodom iz Rame na službi u Zadru. Sve svećenike, sve vjernike iz Ramske i Imotske krajine, kao i članove FSR-a, vjernike u narodnim nošnjama pozdravio je na početku fra Bože Vuleta, gvardijan.
Fra Tomislav Brković na početku propovijedi rekao je kako svi mi u životu i u poslu nosimo životni prtljag u kojem su stavljeni odnosi jednih prema drugima. U njemu se često nalaze naši sebični interesi - ono što nas udaljava od Boga i ljudi. U hodočašću Bog nam daje mogućnost da promijenimo te odnose. Upravo i današnja svetopisamska čitanja govore o ljudskom hodočašću, promjeni odnosa prema Bogu i čovjeku. Čitanja inzistiraju na pouzdanju u Boga, u istini. Znamo i svjesni smo da je naš ljudski život prolazan, mi smo hodočasnici na zemlji. Bog nam je ostavio slobodu da činimo dobro ili zlo, da praštamo jedni drugima. Uz slobodu, Evanđelje nam govori o budnosti, o Božjem dolasku. Međutim, kako čekamo taj Božji dolazak?
Bog dolazi u svakodnevnici, u bližnjima, u poslu, u potrebnima. Bog uvijek dolazi i to zahtjeva promjenu na tri razine: Prva promjena jest promjena osobnog odnosa s Bogom; drugo, promjena zajedničkog života - život za druge, drugi su nam poput oltarske žrtve, nešto najsvetije; treće, zajedničko dobro - koje povezuje Ramu, Imotsku krajinu i Sinj. Upravo nas je Gospa štitila zbog ovakvog dobra. Majka ne zna drugo doli štititi svoje čedo. Stavimo se pod zagovor Majke od milosti kako bi se u nama svakodnevno događao susret s Bogom u istini. Molimo Boga da se to dogodi u nama, u našim mjestima i obiteljima, rekao je na kraju fra Tomislav.
Mješoviti zbor iz župe Runovići, pod ravnanjem Maje, predvodio je pjevanje za vrijeme sve mise. /franjevci-split.hr/

Etnofiletizam

Kritički pisati o srpskoj politici teško je odavno, sve od kada se, naročito početkom XX. stoljeća, formirao kosovski obrazac, odnosno mitska slika o nebeskom i hristolikom narodu i od kada se sve srpsko "mora" promatrati u "vidovdanskom ogledalu"

Piše: Fra Ivan Šarčević

Srpska politika u Bosni i Hercegovini, izuzev kratkoga razdoblja Čavićeve vlasti, svih dvadeset godina generira zlo, podjele i sukobljavanja. Gotovo sve o čemu se politički treba razgovarati njezini predstavnici radikaliziraju do besmisla s uvijek istom neupitnom tezom o nemogućnosti postojanja zajedničke države i s uvijek istim ciljem da prikriju bezbrojne aktere u nedavnoj "industriji smrti". Uspješnost te politike zla - a zlo je zarazno - ogleda se i u tome što su je neki nesrbi preuzeli kao vlastiti, uspješni model djelovanja, osobito u varijanti nacionalkleptokracije. Neki su upali u njezinu zamku iracionalnosti i sebičnosti te pod krinkom političkih protivnika postali jednaki ekstremisti samo sa suprotnih pozicija. Najviše je nestrpljivih i moralno nestabilnih, kako ljudi u BiH tako osobito međunarodnih predstavnika, koji stvari promatraju "realno", dakle cinično, pasivno i rezignirajuće, te vraćaju problem u ruke onima koji su ga kreirali ili danas održavaju, dakle lošim politikama i bezočnim političarima. Zato pobjedu opet odnose oni koji su moćniji i opakiji, koji i po (krivom) pravu stvar (teritorij i vlast) već posjeduju.
Kritički pisati o srpskoj politici teško je odavno, sve od kada se, naročito početkom XX. stoljeća, formirao kosovski obrazac, odnosno mitska slika o nebeskom i hristolikom narodu i od kada se sve srpsko "mora" promatrati u "vidovdanskom ogledalu" (I. Čolović). Ako si kritičan a nesrbin, onda mrziš Srbe; ako si kritičan i Srbin, onda si izdajnik i dio globalne "antisrpske zavere".
Naravno, nisu Srbi nikakav poseban ni izuzetan narod, kako neki srpski mitomani i vlastodršci, opijeni mesijanskim idejama spašavanja Srba i srpstva naglašavaju. Zato je dostatno pročitati knjigu o Srbima historičara Sime Ćirkovića. Riječ je o najbrojnijem južnoslavenskom narodu koji skoro čitavu povijest, a osobito zadnja dva stoljeća traži svoj - po mogućnosti najveći - nacionalni teritorij, svoju državu. Riječ je o narodu čije se politike, režimi i važne institucije nisu još susrele s vlastitim zlom, mitovima i nacionalizmom. I kao svaki nacionalizam, tako i srpski smatra sebe normalnim, samorazumljivim i poželjnim. I kao svaki, što duže traje, bolje usavršava spašavanje svojih zločinaca, antiheroja i "majstora smrti" i sve je više slijep i bezosjećajan za patnje i patnike koje su bezdušno proizveli pripadnicima drugih naroda.
Kada govorimo u kontekstu nacionalizma, onda je neizostavno potrebno kazati da je dobar dio i Srpske pravoslavne crkve, koja slijedi svoju "putujuću državu", bio "duhovna logistika rata": "ne samo svedok nego i duhovni saučesnik" (M. Đorđević) srpske politike. Od velikoga ljotićevca i nacionalnoga sveca Nikolaja Velimirovića do Amfilohija cetinjskoga i njegova simpozija o pravoslavnoj filozofiji rata, od podvižnika i teologa Justina Popovića do asketskoga ali prema srpskoj osvajačkoj politici dvoznačnoga pokojnoga patrijarha Pavla. Od Hilandara i drugih manastira do pravoslavnih fakulteta u Beogradu i Foči nikada ni jedna relevantna crkvena institucija nije ozbiljno razmatrala ni u praksi osudila etnofiletizam - crkveni nacionalizam, što ga je Sabor pravoslavnih patrijarha osudio u Carigradu još 1872. kao herezu i grijeh.
Jer ako bi se to dogodilo, došlo bi do posve nove interpretacije crkvene a i srpske povijesti uopće. Dogodile bi se obraćeničke promjene. Ne samo što bi se izišlo iz kosovskoga mita u povijest, iz teološkoga konzervativizma u prosvijećeno obrazlaganje vlastite vjere u pluralističkom društvu, nego bi se srpski vjernici iz nebeskog carstva spustili među ljude, iz političke religije i sakralizirane politike ušli u proces sekularnoga društva i laičke države. Ne bi Isusovo evanđelje stavljali pred vidovdansko ogledalo, nego bi činili obratno. I manje bi bili "hristoliki" a više ljudski.
Božje carstvo, kao osnovna poruka Isusa iz Nazareta, nije apstraktna, "nebeska" kategorija kojom su etnofiletisti, zbog nemogućnosti prihvaćanja kosovskoga poraza, sa sv. Lazarom u nebesa gurnuli svoje vjernike a "carevima" i "voždovima" prepustili da beskrupulozno stvaraju i uređuju zemaljsku državu.
Kada bi se praktično osudio etnofiletizam izišlo bi se ne samo iz političke nego i iz reducirane obredne religije. Srpsko pravoslavlje bi dobilo evanđeosko lice u "čišćenju memorije", u kritici vlastitih zločina; povjerovalo bi se u Boga i njegova Krista koji je osjetljiv za nedužnu patnju drugih, onih koji nisu Srbi.
Dok to ne bude, i dalje će se biti manihejski boj između kosovskih osvetnika i kosovskih neprijatelja i izdajnika, između "jagnjeta božjega i zvijeri iz bezdana", između Srba i cijeloga svijeta. Evropa će se proglašavati ateističkom i otpalom od hrišćanstva, "belom Demonijom" (J. Popović), a ekumenizam i međureligijski dijalog bit će najveća opasnost za pravoslavnu vjeru i srpstvo. Nebesko, "idealno pravoslavlje" suprotstavljat će se zlom povijesnom katolicizmu i turskom islamu. Srpski makijavelisti, i oni politički i crkveni, koristit će vjeru za vlast i očekivati kad će ojačati majka Rusija ili se stvoriti nove okolnosti da Kosovo, srpska golgota, i zemaljski uskrsne. Jer zarad Kosova sve su osvete i religiozno, i to ponajprije religiozno, opravdane! Sam (srpski) bog to hoće!

Oslobođenje, 2. 8. 2010.

More ili planine

Pa neš mu valjda plaćat što prispavaš nalet ga nebilo, ta neš mu sa sobom odnit sobu. Kako bi ti dalo da prispavaš da ti je za muku? - zabrinu se baba.
Kad je god kome zatribo konak, kod nas je uvik bilo mista a evo sad tribaš nekog molit za konak pa mu još i platit - razočarano završi.

Piše: Ivica Barišić

Vrijeme brzo prolazi pa su nam još svježa sjećanja na prošlogodišnji ljetni odmor, a evo već je vrijeme za planiranje novog godišnjeg odmora. Za većinu je to zaista godišnji odmor ali za neke je to samo godišnji ili "urlap", ako dolaze iz Njemačke. Godišnji se koristi za davno isplanirane poslove na kući ili oko kuće, zidanje garaže, salivanje pozide.
Treba "sraditi litinu", usić drva jer, što bi rekli stari "kad u nebu smrkne a u zemlji smrzne kud ćeš onda, išćeš ti i pečeni divakinja ako nećeš radit."
Ne znam jedu li pečene divakinje ili ne, ali ipak većina svoj godišnji odmor provede upravo kao odmor. Većina ljudi i ne računa da je bio na odmoru ako nije bio na moru. Nije to bilo tako davno kada je vrlo malo ljudi odlazilo na more pa što bi rekli "sve ih se znalo u glavu". O njihovu"odmoru" na moru prepričavali su se razne zgode i nezgode što radi nerazumijevanja potrebe za morem, što radi malo zavisti.
Jednog ljeta po dolasku iz Zagreba odlučismo malo "skoknuti" na more preko vikenda. Materi to nimalo nije bilo drago pogotovo što je i mlađa sestra planirala provesti vikend na moru. I onda je počelo odvraćanje od puta na more. Pa moja dico kud ćete smirit ondale donle na to more i okoju vam je. Vodurina ko vodurina, evo ti jezero ovde prid nosom, kud ćeš doli - reče mater. Sramota radi svita, vako lip dan a vi iđete na more - nastavi mater.
Ustrajali smo u svojoj nakani, ujutro rano sjeli na "mostarku" i pravac more. Nitko od susjeda nije uspio saznati gdje smo bili taj vikend. Mater je šutila ili izmišljala odgovore na pitanja gdje smo da se ne bi osramotila ako kaže da smo na moru, pogotovo što su otišla i ženskadija.
Nakon povratka  s mora kad je cijela obitelj bila na okupu slijedila je analiza izleta na more s posebnim osvrtom na moguće glasine i njihove posljedice u selu ukoliko se čuje da smo bili na moru.
Niste vi oni sa televizora da iđete na more, to je za švabe - iznese svoju kritiku baba bez okolišanja. Šuti baba kad ne znaš, neiđu samo švabe na more vire ti - usprotivi se did.
Kad ste bili na tom moru u nedilju ujutro kad sam se tila plaknut tražim onaj zeleni otučeni lavor i nigdi ga - nastavi baba. Na moju istinu sitila sam se pokojne Podborke pokoj joj njezinoj lipoj duši, kad joj je unuče otišlo na more a ona upita - di je onaj lavor da ga nije Stanko odnio na more.
Za koji dan se ipak pročulo čak i u susjednom selu da smo bili na moru. Stari did Jozo iz Krajnara sa svojom babom navrati zvati u košce i taman što su sjeli baba upita: Jeste li vidili našu dicu na moru?
Nismo baba, veliko je more ko će koga doli srist?  - pokušavam objasniti.
A ja sam mislila da je to sve na jednom mistu.- reče baba. Baba bog te nubiće kako će ti more bit na jednom mistu, to ti je veliko ženska glavo barem kolik ovdale do iza Ćališa. - zaključi did.
Tako ti je moja nevista Šlimačka nebudavše lina lani otišla na more - uključi se mater pokušavajući reći da ima još onih koji idu na more. Odveo je sin Pavo s nevistom i dicom. Ja sam je brte pitala, pa moja nevista jeli te bilo imalo stid, ti tolika krupna. Ona kaže -  Nije duše mi ni zere. A jadna jesi li se svlačila? - a ona kaže - Bezbeli.
Sve se to okrenulo naopako Bože sačuvaj - počne svoju priču susjeda Luce. Čula sam da je Ivuša Ikanova išla kod brata ditetu na krizmu. On žive negdi na moru, pa je odveli na kupanje na more. Nije se tila skinut, samo se malo zagalačila i unišla u vodu do kolina. Malo je posentala i pala u vodu. Ona slana vodurina joj unišla i u usta i u nos, pa je proždrla te slane vode. Ispustila dušu kašljuć. 
Eto i sad joj se maskare kad je rekla na plaži: A je slana jebo je ćaća - zadovoljno završi svoje izlaganje susjeda Luce vjerojatno misleći - e neka tako joj i triba kad je belaj nosa svagdi. Prisilo joj ono ušta je se uprtila - podrža baba susjedu Lucu. More se isan utušit nedaj Bože.
Trebalo je proći puno godina da se stariji ljudi naviknu na odlazak mlađih na more. Naravno da im nije padalo na pamet da bi i oni nekada mogli tamo otići.
Kako bismo demistificirali  taj fenomen i starima približili još neotkriveno područje, počeli smo s kampanjom za odlazak na more što bi rekli "svi kućile". Pregovori su bili dugi i teški i nitko nije ni milimetra odstupao od svojih stavova bez obzira na argumente protivničke strane. Tek nakon obećanja da ćemo na povratku s mora otići u Međugorje pristali su i did i baba.
Dogovor je bio da će posjet moru trajati samo jedan "produženi" vikend. Nakon kraćeg razmišljanja baba reče: E jesmo brate mimo svita. Skoro sva omladina i mlaji ljudi iz cile Rame za vikend dolazi kući s mora, iz Dubrovnika i okolice a mi na more.
Jednog jutra turisti su bili spremni. Ubacili smo stvari u auto i pravac Split. Odredište smo odredili didovim ultimatumom koji je rekao: Ako već iđem, iđem u misto za koje sam prija čuo.
Baba je sjela na mjesto suvozača da joj se kako kaže, manje manta iako je popila "prašak" protiv mučnine. Did je za svaki slučaj u džepu ponio svoju ploskicu rakije. Baba je to odmah primjetila uz primjedbu: 'Ebala te tvoja rakijetina dobrotili nemereš brež nje, prisila ti ona.
Kad si tako pametna reci mi onda a ščim ću doli ujitro strunit rosu - iznese did neoborivi argument.
Već nakon jednog sata vožnje did reče: Dedera zaustavi da negdi nešto proždremo usta su mi se osušila, nemerem pljunut.
A jesi brate i kovtiso ko da si đuture pogodio - iznese baba svoju primjedbu na vožnju. Negdje na pola puta uđosmo u jednu gostionicu na osvježenje. Naručujemo piće i konobar upita babu što želi popiti, a baba pogleda dida čekajući njegov odgovor.Donesi der joj neki sok, momak - samouvjereno reče did.
Dok smo pili svaki svoje piće baba popi malo soka, namršti se i reče konobaru - Moglo ti je ovo brate još vode podnit.
Baba šuti, vrag te odnio, i pij, podiže glas did, - nije ti to razmućeni sok jadna. Eto vidiš pa je onda vodaj po svitu, razočarano će did.
Od samog polaska na more bilo je vidljivo da babu nešto jako muči. Iz minute u minutu nervoza je rasla. Odjednom glasno upita: A moja dico, di ćemo mi doli na konak?
Nemoj se ti brinuti - pokušao sam je smiriti - pronaći ćemo nekakav apartman. A kod koga ćemo prispavat?- bila je uporna. Ko će ti dat da svi kod njega spavamo a da nam nije ni rod ni pomoz Bog?
Neće biti problema baba - smirivao sam tenzije - lipo platiš i prispavaš koliko oćeš dana.
Pa neš mu valjda plaćat što prispavaš nalet ga nebilo, ta neš mu sa sobom odnit sobu. Kako bi ti dalo da prispavaš da ti je za muku? - zabrinu se baba.
Kad je god kome zatribo konak, kod nas je uvik bilo mista a evo sad tribaš nekog molit za konak pa mu još i platit - razočarano završi.
Unatoč  silnim nastojanjima da nagovorimo dida i babu da se bar malo okupaju u moru - nismo uspjeli. Po cijeli dan su šetali ili sjedili pored plaže i čudili se "svitini" koja se pere u moru i prži na suncu.  
'Ebene neprilike, bože me ne pokaraj, što su se razgalatale bez imalo srama - reče did poluglasno. Nije ih stid svita. Vidi samo kako se mažu tim kremetinama, sve smrdi, nemereš blizu, dabet ženskadija.
E baš meruši - hrabro reče baba - smrdiš ti. Ma meruši ti govno, di će ti ovo merušit - zagalami did.
Zašto gledaš ako su ti take pogrde i smrde ti - završi baba s priličnom dozom ljubomore i s pitanjem koje ostade u zraku.
Ajmo mi baba malo proodat po gradu, možda sritnemo onog malog Anđinog, kažu da se oženio iz Splita pa ga možda trefimo ako je ovde. Ja sam čula da je priko lita najviše ovde otkad se oženio i samo đati nanije materi i ćaći. Kako ga nije stid pogrda jedna - ljutito reče baba - šta mu je lipše ovde nego gorika kod kuće. Ovde se kupa u ovoj pesinavoj vodurini i ćuli među ovom svitinom umisto da iđe kući štogod privridit.
Ponovo smo pokušali nagovorit barem dida da se malo osunča i uđe u more barem do "kolina", ali nismo uspjeli. Ne bi ti se skino ni za pare - osiče se did - kad skinem onaj pojas iz Njemačke živ se smrze.
A nebi ti se vire mi opro u toj vodurini da tribam k misi kad vidim ko se sve kisali u njoj - okrenu se  namještajući svoju staru kapu sa "škrljakom".
U moje vrime - nastavi did - umivalo se samo nediljom prije mise, ako si se malo plakno rajetnim danom i neko te vidi odma te pita di ćeš to, da nećeš, nedaj Bože, dokturu.
Mali Ante je najviše uživao u moru. Veći dio dana nije izlazio iz vode. Uglavnom je ronio i pretraživao morsko dno.
Moja nevista što se pržiš na suncu po cili bogov dan - zamantat će ti se.
Eto ti je koža baško borova kora koda imaš kozomak na moju istinu - upozorava baba. Nebi tako mogla da je nosit naviljke ili kuput sijeno, bilo bi ti vruće - reče tiho za sebe.
Ma baba samo namažem ovom kremom i to će proći - pravda se nevista.
Trošit ćeš ti tu mazu do Male Gospojine, ali eto jopet kako god ti oćeš- odmahnu rukom baba.
Evo ti i ovog diteta sve oči pocrvenile i otekle od te vodurine i soli. Namaži mu s nečim kapke - nije oko doratovo prkno moja nevista.
Vego ajmo mi kući za manjega ruga moj dide - veli baba. Popodne spakirašmo stvari i čim je malo sunce prišlo krenušmo nazad kući.
E 'eblo vas more, rađe bi kosio cili dan nego sidio ovde uz ovu vodurinu. Nismo ni tribali ići.
Kruva mi je baba dobro govorila kad nije tila ić. Nek me pljune ko me više vidi na moru. Iđem ja sutra u planinu. Brate legneš ispod bukve, malo otkineš i šta ti više triba. Proždreš malo ladne vode iz vrila, plakneš se na koritu i Bog te veselio. Umjesto onog pesinavog pijeska i kamena na moru legneš na miloduf i brčak, a sve meruši - reče did u jednom dahu.
Slušali smo didov uvjerljivi monolog sve više uvjereni u ispravnost njegovih razmišljanja. Nismo pokušavali osporiti nijednu njegovu tezu, možda zato što u tom trenutku nismo imali nijedan uvjerljivi protuargument.
Već drugi dan smo svi bili u planini uživajući u svim njezinim mirisima i čistoći zraka. Sjedili smo pored planinskog izvora a dokle god je pogled sezao nije se mogao vidjeti ni ljude ni otkos niti plast sijena ili naviljak.
Čini mi se da je ipak većina ljudi na godišnjem odmoru. I to na moru.

---

28/7/10.
Obljetnica stradanja na Stipića livadi

Na Stipića livadi povrh Doljana, na obroncima Čvrsnice, obilježena je 17. obljetnica stradanja 33 pripadnika HVO-a i 6 civila koje je počinila Armija BiH 28. 7. 1993. godine prilikom povlačenja iz Doljana.
Prije svete mise položeni su vijenci i zapaljene svijeće kod spomen-obilježja ubijenima. Vijence su položile udruge proistekle iz rata kao i predstavnici pojedinih općina, županija i  političkih stranaka, Ministarstva obrane te predstavnici Federacije Bosne i Hercegovine.
Euharistiju za pokojne uz suslavlje petnaest svećenika predvodio je fra Ivan Sesar, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije.
U propovijedi je fra Ivan Sesar posebno istakao kako je naše vrijeme, više nego ikada, željno čistog i plemenitog prostora, blagih govora, oslobođenja od mržnje, gramzivosti, uskogrudnosti, zavisti, duhovne zakržljalosti i nedostatka karakternih ljudi. Zbog toga neka obilježavanje obljetnice bude poziv na izgradnju osobnog karaktera i svehrvatskog jedinstva. Pazimo na svoje misli od njih nastaju riječi. Pazimo na svoje riječi od njih nastaju djela. Pazimo i na svoja djela od njih nastaju navike. I na koncu, pazimo na svoje navike od njih nastaje karakter! A tako je opasno biti čovjek bez karaktera! Svi smo pozvani biti Božja djeca i to prije svega promjerom vlastitog života kao što su to bili naši pobijeni ovdje na Stipića livadi i drugim raznim jamama i livadama ovih naših prostora.
Dobro nam je poznato da u svijetu u kojem vrijedi samo logika zarade i osobnog interesa nije lako izabrati pravi životni put niti ispuniti ono što Krist od nas traži. Ne pokleknimo pred izazovima ovoga našega vremena, vremena velikih neizvjesnosti i svih mogućih kriza i recesija. Unatoč svim poteškoćama ne bojte se u tim životnim borbama i nastojanjima jer nismo sami, s nama je Bog, istakao je fra Ivan.

Fotografije: Stipića livada 2010.

---

26/7/10.
Peta kulturna večer

U subotu, drugog dana trodnevnice sv. Ani (24. 7.), nakon večernje mise u crkvi u Podboru dobar dio ljudi uputio se jedinstvenim Putom križa na lokalitet Gračac iznad Podbora na kojem su se jedno razdoblje za turskoga vremena boravili franjevci i s narodom i ondje skrovito misili i molili. Doista je impresivan put pokraj postaja, urasle u prirodu, a sačinjene su od starih križeva donesenih iz groblja svih ramskih mjesta. A na brdu Gračac sve je brujalo od mladosti i djece. U jedinstvenom programu uz recitacije, pjesme, šale, a u organizaciji Ante Jeličića i njegovih suradnika održana je 5. kulturna večer. Nastupilo je dosta mladih, što je cjelokupnoj proslavi dalo zavidnu kulturnu notu.
Radosno i dostojanstveno!

Fotografije: 5. kulturna večer!

Proslava sv. Ane u Podboru

U povodu slavlja patrona područne crkve u Podboru, Svete Ane, pozivamo vas na pripravu kroz trodnevnice:

Petak, subota i nedjelja (23.-25. 7. 2010.): svete mise su u 18 sati

• Drugog dana trodnevnice (subota) bit će molitva i blagoslov majki u blagoslovljenom stanju i onih koje mole za porod i majčinstvo
• Trećeg dana trodnevnice (nedjelja) bit će blagoslov djece

Na sam dan sv. Ane, 26. 7. sveta misa je u 11 sati

Vanjska proslava sv. Ane bit će 1. 8. 2010. u crkvi u Podboru s početkom u 11 sati

U subotu, 24. srpnja 2010., povodom slavlja patrona područne crkve u Podboru na brdu Gračac povrh crkve održat će se  5. kulturna večer s početkom u 19 sati

---

21/7/10.
Oproštajne riječi fra Tomislava Brkovića, gvardijana, od fra Bože Kreše u crkvi na Šćitu, 20. 7. 2010.

Čini mi se, draga rodbino, dragi fratri i prijatelji pokojnoga fra Bože da u ovom trenutku ne trebam puno govoriti. Radije bih da pred fra Božinim mrtvim tijelom zastanemo i dopustimo da nas u jednostavnoj vjeri u pouzdanju u Božju dobrotu, dotakne otajstvo smrti i tajnoviti smisao ljudskoga života, i to života svakog pojedinca.
Htio bih da u pokojnikovom životu, kao i u životu svakoga čovjeka od kojega se opraštamo, prepoznamo iskonsku želju da se bude dobar, da se dosegne životna sreća, i onda kada se nije uspijevalo i onda kada se griješilo, i onda kada se gubilo i onda kada se radovalo.
Pokojni fra Božo imao je svoj vlastiti put. Nekada je izgledalo - osobito zadnjih godina, kada je sve više pobolijevao - da mu je dosta životnoga tereta, nekada je izgledalo i da mu je dosta i ljudi. Ali opet se borio, često i na nama neshvatljiv način, obavljao svoje služenje. Tražio je svoj životni prostor, često možda i izmičući da mu se pomogne.
Tražio je pogotovo zadnjih godina svoju vlastitu samoću, svoju rodnu grudu, svoju planinu Ljubušu, Rudo Polje na Vran planini, gdje je provodio mladost i djetinjstvo, tražio je planinu svoga djetinjstva. Tražio je neke svoje proplanke. Kao da je u netaknutoj prirodi tražio svoju nesmirenu ali od ljudi nedotaknutu prirodu. Možda je u tim svojim samoćama stresao sva bremena koja su bila preteška za njegova ramena, probleme kojima ni sam nije mogao naći rješenje. Možda je u toj svojoj prirodi postizao opuštenost i susret sa Stvoriteljem, pronalazio tragove Božje ljepote i blizine.
Sada nad njegovim odrom zahvalimo mu za sve što je učinio, a znao je učiniti i mnogo dobra koje nije bilo uvijek svima vidljivo, pa ni priznato kako je vjerojatno on očekivao, sukladno našem fratarskom a i uopće ljudskom životu. Oprostimo fra Boži ako nas je povrijedio. Tražimo također oproštenje, ako ga nismo ispravno saslušali, razumjeli kako je on želio, ili smo ga povrijedili.
Molimo se Bogu, gospodaru ljudskoga života da našega fra Božu prihvati u svoje kraljevstvo. Svima nama neka Gospodin podari mudrost života, osjetljivost za konac i našega života i snažno pouzdanje u njegovu Providnost.
Hvala medicinskom osoblju bolnice fra Mato Nikolić u Novoj Biloj gdje je fra Božo bio na liječenju. Hvala Domu zdravlja Prozor, dr. Anti Markešiću i medicinskim sestrama na jučerašnjoj medicinskoj pomoći. Medicinske sestre Maja, Antonija i vozač Ilija u kolima hitne pomoći ispratili su fra Božu iz vremena u vječnost. Hvala vjernicima župe Osova, kao i svim prijateljima pok. Bože koji su došli na posljednji ispraćaj.
Zahvaljujem provincijalu fra Lovri Gavranu što je predvodio misnog slavlja, vlč. Luki, braći svećenicima, fratrima, bogoslovima, časnim sestrama, pjevačima i svima vama, dragi vjernici, koji ste došli ispratiti našeg pokojnog fra Božu na vječni počinak.

Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!

Fra Božo Krešo (1949-2010)

Dana 19. 7. 2010. godine, blago je u Gospodinu preminuo član naše Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Božo Krešo. Obred sprovoda započet će svetom misom zadušnicom 20. 7. 2010. u 17.00 sati u crkvi na Šćitu.
Fra Božo Krešo, sin Mate i Ruže r. Falatar, rođen  je 10. 11. 1949. u Orašcu. Osnovnu školu završio je u Orašcu, a srednju u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom. Franjevački habit obukao je 14. 7. 1969. u Kraljevoj Sutjesci, gdje je položio i prve zavjete 19. 1. 1972. Bogosloviju je studirao u Sarajevu (1971-1977). Svečane zavjete položio je u Rumbocima 14. 2. 1977. Za svećenika je zaređen 17. 4. 1977. u Sarajevu.
Obnašao je službu župnog vikara u Podhumu kod Livna (1977 - 1979), Ljubunčiću (1979-1982), Livnu (1982 - 1985), na Šćitu /Rama/ (2000 - 2002). Bio je župnik u Bučićima (1985 - 1991), Rumbocima (1991 - 1997), na Gračacu (1997 - 2000), u Zoviku (2002 - 2006) i u Osovi (2006 - 2010).
Smrt ga je zatekla na službi župnog vikara u Ulicama.

Počivao u miru Božjem!

Spašavanje HDZ-a

Treba izići na izbore, ali hoće li se konačno preispitati na čemu doista počiva HDZ-ova politika. Na otvaranju svoje Političke akademije Čović je imenovao njezina tri stupa: žene, mladež i novoosnovanu akademiju. Ali što je sa stvarnim stupovima: novcem, Crkvom i isprepadanim "vjernim" narodom? I naravno, što je sa zaboravom? Hoće li dakle i na sljedećim izborima, na ugroženosti i opstanku naroda, jedni te isti stjecati moć i vlast?

Piše: Fra Ivan Šarčević

U manipulaciji Hrvatima u Bosni i Hercegovini u svrhu osvajanja vlasti gotovo je nedostižan Dragan Čović i njegova stranka. Stranka mu se sastoji od manjeg broja dobro raspoređenih i obogaćenih kadrova čija je glavna osobina da vladaju financijskim i medijskim poslovima, da se nametljivo, čak i nepozvano vežu uz Crkvu, da ne govore ništa nova, nego da ponavljaju stožernikove riječi, kao i da prisvojenim naslijeđem, kao primamljivim mamcem, love politički zastrašene Hrvate. To najmoćnije naslijeđe kojim operira HDZ jest ugroženost i opstanak Hrvata u BiH pod zavodničkom oblandom jednakopravnosti i nužne promjene ustavne pozicije. I na to svjesno pristaju ili se daju zavesti mnogi. Ne samo druge hrvatske stranke u BiH, ne samo premijerka Kosor i predsjednik Josipović, nego i skoro svi iz Crkve.
Kao i pred svake dosadašnje izbore, i ovih se dana odsvuda čuju alarmantni pozivi pa i vapaji da se Hrvati registriraju i da svi iziđu na izbore kako bi se izbjegla hrvatska katastrofa u BiH. Na "dramatičnom apelu" za izlazak na izbore i na onom dobro znanom pratećem pozivu na hrvatsko jedinstvo, oko kojega su zabrinuti i crkveni ljudi, sve do pape i Vatikana, na naslovnicima i svojim napisima osobito inzistira i za Čovića agitira hercegbosanski Večernjak. Ovaj put ima mala novost. Sad se kao nikada prije odjednom otkrivaju i pozivaju Hrvati u dijaspori, oni u Hrvatskoj, da se pribilježe i glasaju, dok istodobno, nikada samouvjerenije, Čović najavljuje da je stvar s Hrvatima u BiH već riješena: on i HDZ, uz pomoć moćnog Dodika, osvajaju 130.000 glasova s kojima će on zasjesti na stolicu premijera države, gđa. Krišto u predsjedništvo, a svojim strateškim partnerima, s kojima je razbijao druge hrvatske stranke, priskrbit će također dobra hrvatska mjesta u novoj vlasti.
Bavljenje hrvatskom politikom u BiH dovedeno je do apsurda, pa svaka kritika ide na ruku nikome drugome nego njegovim kreatorima, dakle najviše HDZ-u. Stvar bi konačno trebalo promatrati posve drugačije. A to znači da ugroženost Hrvata u BiH ne dolazi najviše od "sarajevske političke mašinerije", niti njihovo samoskrivljeno nejedinstvo, odnosno "rasprodaja [hrvatskog] naroda", dolazi ravnomjerno raspoređena od "ključnih hrvatskih stranaka" ili jedino od onih među njima koji razbijaju jedinstvo (a misli se na jedinstvo HDZ-a) samo radi "fotelja", kako to namještenom uzrujanošću i nervoznom nacionalnom brigom pojašnjava Večernjakov ideolog Z. Krešić. Ugroženost i nejedinstvo najvećim dijelom plod su HDZ-ove manipulacije pa govor o katastrofi naroda, strah je od katastrofe HDZ-a i traženje kako da se spasi HDZ a ne narod. Kad toga postanu svjesni Hrvati i hrvatski birači, pa i uz cijenu još veće pluralizacije političke scene, dogodit će se ne samo promjena političara nego radikalna promjena onoga što je mnogo važnije - hrvatske politike u BiH.
Nije, dakle, problem samo u tome što je Čović makijavelističkom i sveprisutnom estradnom politikom preko i uz pomoć Banje Luke, od najmanje bosanske župe do Beograda, od Ljubljane do Podgorice zaslijepio birače da što god radi bude prihvaćeno kao "sudbonosno i povijesno", kao i da će "sljedeća izborna kampanja biti vrlo prljava", dok će on postupati časno. Nije problem ni samo u tome što je sebi i svojoj stranci samovoljno - negirajući dogovore (i onaj kreševski) i potkupljujući većinu "hrvatskih subjekata" - priskrbio ime "stožerne stranke", tako da tu interesno klijentelističku grupaciju svatko u ovoj državi a i "međunarodni čimbenici" uvijek i bez ostatka trebaju razumijevati kao jedinu stranku koja u pojedincu i u cjelini, legalno i legitimno, predstavlja sve što je hrvatsko u BiH.
Problem je u tome što je politička svijest Hrvata u BiH dijelom izopačena a većinom isprepadana i zaslijepljena, što se i mnogi crkveni ljudi, bilo iz razloga nemišljenja bilo iz potkupljivosti, smještaju u osiguranu poziciju navodnog nemiješanja religije u politiku ili uz tobože jasnu volju svoga naroda, dakle s onu stranu dobra i zla. Od toga opet ima korist najviše Čovićev HDZ koji je, bez političke inovacije i bez etičke dosljednosti, to najviše i generirao i tako osvajao vlast. Jer kakva je politička novost pozivanje na hrvatsko jedinstvo zbog ugroženosti ili poziv na biranje jednoga kandidata, ako se ne uvidi tko zapravo koga spašava svih dvadeset godina, tko koga dijeli, tko je "rasprodao narod" i dijelio hercegovačke od bosanskih Hrvata, tko krši dogovore, tko autokratski drži hrvatske interese u svojoj političkoj moći? Može li se, na primjer, povući ikakva sličnost između današnje parole: "Zajedno ili izdaja" i onoga Jelavić-Čovićevog samoupravljačkoga slogana: "Opredjeljenje ili istrebljenje" pred izbore prije točno deset godina? Je li dakle spas od ugroženosti u kontinuitetu izbora?
Uspjeh loše politike, tako i hadezeovske, jest u nametanju zaborava. Čović je do vrhunca sproveo "institucionalizaciju amnezije" (P. Ricoeur). Nije riječ o zaboravu prošlih događaja. Nije čak riječ ni o poricanju zločinačkih djela i raznih kriminala učinjenih od strane Hrvata. Riječ je o političkom zaobilaženju smisla, prešućivanju značenja i krivotvorenju posljedica onoga što se kroz dvadeset godina s HDZ-ovim i njegovim vodstvom događalo: od Herceg Bosne do trećeg entiteta, od Dretelja do Šuškova i Bobanova, od Drvara do Posavine, od Miloševića do Dodika, od socijalne zapuštenosti do kriminala i primitivizma u obrazovanju, a sve zbog ugroženosti i opstanka naroda. Uspjelo se da se glavnom pitanju vlastite krivnje, moralne i političke odgovornosti izbriše i sam spomen, da se nastavi s hranjenjem kolektivne memorije u kojem su patnja i ugroženost od drugih jedina nosiva oznaka identiteta, u kojem su nemišljenje i političko izručenje istim vlastodršcima jedini realan odgovor na politiku rezignacije i odustajanja.
Nitko normalan ne može biti protiv toga da Hrvati u što većem broju iziđu na izbore, jer kako se drugačije stječe politički subjektivitet. No, i sljedeći su izbori, kako sada stvari stoje, opetovana mogućnost da se biraju isti projektanti zaborava, da se i dalje podržava "opskurna volja da se ne sazna" (P. Ricoeur) smisao prošlog djelovanja, da se i dalje živi s oboljelom memorijom i selektivnim zaboravom, da odgovorni crkveni ljudi "politički kriminal" i dalje spašavaju jeftinom ideologijom narodnog jedinstva i pomirenja, a što konačno opet vodi da se biraju isti manipulanti koji su Hrvate doveli do "snage kojoj vjerujem" a koja nikada nije uvažavala stvarne interese toga naroda, pogotovo ne bosanskih Hrvata!
Treba izići na izbore, ali hoće li se konačno preispitati na čemu doista počiva HDZ-ova politika. Na otvaranju svoje Političke akademije Čović je imenovao njezina tri stupa: žene, mladež i novoosnovanu akademiju. Ali što je sa stvarnim stupovima: novcem, Crkvom i isprepadanim "vjernim" narodom? I naravno, što je sa zaboravom? Hoće li dakle i na sljedećim izborima, na ugroženosti i opstanku naroda, jedni te isti stjecati moć i vlast? Tko će koga spašavati?

Oslobođenje, 19. 7. 2010.

Proslava mlade mise vlč. Mate Malekinušića u Rami

Danas je na Šćitu u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije proslavio mladu misu vlč. Mato Malekinušić, sin Ilije Malekinušića i Ane r. Petrović. Pod misom je propovijedao Branko Risek, ovogodišnjem mladomisniku Zagrebačke nadbiskupije. Prošle nedjelje, 18. srpnja Mato je proslavio mladu misu u rodnoj župi sv. Alojzija Gonzage u Popovači, prva je to mlada misa u Popovači nakon 65 godina.
Matini obitelj odselila je 1970. godine u Popovaču gdje je Mato i rođen 31. 1. 1985. godine. Djetinjstvo je proveo u Popovači, gdje je završio osnovnu školu. U Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji na Šalati u Zagrebu završio je srednju školu, upisao teologiju i diplomirao 2009. godine. Iste godine zaređen je za đakona u Krapini. Kao đakon djelovao je u župi Navještenja BDM u Velikoj Gorici i u župi sv. Blaža u Zagrebu. Mato je jedan od trojice prvih mladomisnika obnovljene Sisačke biskupije koje je 26. lipnja zaredio sisački biskup mons. Vlado Košić. Vlč. Mato svoju pastoralnu službu započinje u sisačkoj katedrali.

U subotu, 24. srpnja 2010., povodom slavlja patrona područne crkve u Podboru, Svete Ane, pozivamo Vas na 5. kulturnu večer na brdu Gračac povrh Podbora s početkom u 19 sati

Program:

1. Otvaranje priredbe
2. Pjesma - pjeva zbor Frame pod vodstvom Sonje Jozić
3. Rama danas - vlastitu pjesmu čita Nenad Meter
4. Mali lav i mala antilopa (Vesna Krmpotić) - izvode: Antonija i Josipa Jeličić, Marija . Uložnik i Kristina Vejić
5. Nisam - jesam (Branka Pašiček) - recitira Ivana Čuljak
6. Djeca vole život (Jasmin Mak) - recitira Ana Uložnik
7. Mrav u autobusu - igrokaz - igraju: Ivan Baketarić, Mile Beljo, Ilija Cališ, Mislav Jeličić, Ivan Jozić
8. Hrvatska domovina (Pajo Kanižaj) - recitiraju Marinela Jeličić i Kate Radoš
9. Sjeti se, čovječe (Petar Pušić) - Ivan i Marko Jeličić i Anđelko Zlatić
10. Moja ljubav Vesna - recitira Ivan Meter)
11. Pjevaju mladi zbora župe Gračac
12. Odlazak iz Bosne (Ljerka Lukić) - recitira Antonela Uložnik
13. Pismo majci (Sergej Jesenjin) - recitira Barbara Markešić
14. Dva lažljivca. Lažu: Ivan Baketarić, Ivan i Josip Bašić
15. Kako upropastiti svoje dijete?! - savjete dijeli Mile Beljo
16. Lisica i mali princ (A. de Exepery) - izvode Lucijana Pločkinjić i Mislav Jozić
17. Iznesi seko (B. Ravlić) - recitira Leonora Juričić
18. Moj djed - recitira Antonio Juričić
19. Oče naš (H. Schaluck) - recital - izvode Marija Beljo, Blaga i Marija Jeličić, Mara i Zdenka Pločkinjić, Mirjana Radoš i Danica Vidović
20. Pjesma - pjeva zbor Frame pod vodstvom Sonje Jozić
21. Zatvaranje priredbe

Kroz program vode Mateja Radoš i Jure Jeličić
Nakon priredbe pjesma, igra i skromna okrepa!
Na ovu kulturnu priredbu srdačno ste pozvani svi, mali i veliki!

Organizatori

Postavljanje horizontalne signalizacije

Ovih dana radnici firme "Signalizacija" d.o.o. Sovići započeli su radove na postavljanju horizontalne signalizacije, ocrtavanju pješačkih prijelaza - zebri i raskrsnica u Prozoru, nakon čega slijedi postavljanje i vertikalne signalizacije. Ovim radovima u Prozoru se stvaraju normalni uvjeti za odvijanje saobraćaja, a pogotovo za kretanje pješaka.
Također, ovim radovima bit će riješen i problem nepostojanja uvjeta za polaganje vozačkih ispita, zbog čega su građani ove općine morali ići u susjedne općine, gdje je problem signalizacije davno riješen. Vrijednost radova koje izvodi firma "Signalizacija" je 21.500 KM. /Adnan Brkić - prozor.net/

Hodočašće na grob

ŽUPA UZDOL
DONJA VAST

SUBOTA, 17. SRPNJA 2010. GODINE
DVANAESTO HODOČAŠĆE
NA GROB SVEĆENIKU MUČENIKU

fra STJEPANU BAREŠICU

SVETU MISU u 11 sati predvodi
don Dragan Jurić, kapelan na Kupresu

Zbog svete katoličke vjere i ljubavi prema svom hrvatskom narodu mučen i pogubljen od ramskog partizanskog odreda i domaćih partizana u zaseoku Čorbadžići u Donjoj Vasti 03. veljače 1944. u 63 godini života. Dva mjeseca nakon ubojstva dopustili su da mu se tijelo pokopa u šumi pokraj groblja. Vjernici su kroz sve vrijeme posjećivali njegov grob i obilazili ga u molitvi.

Župni ured Uzdol

Proslava sv. Nikole Tavelića na Orašcu

Blagdan sv. Nikole Tavelića, zaštitnika filijalne crkve na Orašcu, proslavljen je u Ramskom kraju. Sveta misa služena je u dvorištu filijalne crkve, predvodio ju je fra Miljenko Petričević, ravnatelj Franjevačkog medijskog centra "Svjetlo riječi" iz Sarajeva, uz slavlje svećenika fra Zorana Vukovića, fra Marija Radmana, fra Živka Petričevića, fra Andriju Cvitanovića, fra Vinka Jelušića i fra Tomislava Brkovića.
U prigodnoj propovijedi fra Miljenko je naglasio kako sv. Nikola Tavelić ima i danas što poručiti. On je i danas suvremen svetac. Bez obzira na promjene civilizacija i kultura, društvenih sistema postoje vrijednosti koje ne prolaze, evanđeoske vrijednosti, vrijednosti za koje bismo se trebali zalagati i koje bismo trebali živjeti i u ovom našem vremenu. Vrijednosti su ostvarenje pravednosti, ljubavi, jednakosti među ljudima, ostvarenje međusobnog zajedništva u obitelji, društvu, Crkvi. To ponekad zahtijeva i velike napore ali i hrabrost. Unatoč tome, poput sv. Nikole, trebamo sebi postaviti visoke ideale i za njih se boriti. Svima nama koji se u životu susrećemo s problemima, pitanjima, sumnjama i poteškoćama sv. Nikola poručuje: odvažite se živjeti kršćanski, ne bojte se govoriti istinu, nemojte se umoriti činiti dobro, vjerujte u svoje ideale, vjerujte u pobjedu dobra nad zlom. Svoje snage trošite za izgradnju boljeg i humanijeg svijeta u kojem će vladati mir, ljubav, pravda i sloboda za svakog čovjeka, zaključio je fra Miljenko.
Nakon mise nastavljeno je radosno druženje. Na stadionu pored crkve održan je malonogometni turniru. Prvo mjesto osigurala je FRAMA Podmilačje, drugo Brodogradilište 3. maj (čitaj: Ripci) i treće mjesto Caffe Milas iz Proslapa.

Fotografije!

Proslava na Orašcu: Sv. Nikola Tavelić

U nedjelju 11. 7. slavimo Sv. Nikolu Tavelića zaštitnika filijalne crkve na Orašcu. Svetu misu u 11 sati predvodit će fra Miljenko Petričević, ravnatelj Franjevačkog medijskog centra "Svjetlo riječi" iz Sarajeva.

Crkva na Orašcu građena je, zajedno s kućom za svećenike, od 1969. do 1972. po projektu Mladena Fučića. Najprije je izgrađena kuća i uz nju vjeronaučna dvorana, a onda i crkva 1972., posvećena sv. Nikoli Taveliću. Veliku zidnu sliku posvećenu sv. Nikoli Taveliću izradio je 1990. godine slikar Đuro Seder.

Predstavljena knjiga Ivana Markešića "Religija u političkim strankama - na primjeru BiH"

U Zagrebu je sinoć u dvorani Matice hrvatske na Strossmayerovom trgu predstavljena knjiga dr.sc. Ivana Markešića pod nazivom "Religija u političkim strankama - na primjeru Bosne i Hercegovine". O knjizi su govorili recenzenti prof. dr. sc. Anđelko Milardović, dr. sc. Zlatko Hasanbegović, nakladnik Ivan Pandžić te sam autor koji je prigodnim riječima pozdravio sve nazočne. U uvodnom dijelu profesor Milardović naglasio je kako knjiga predstavlja jednu od rijetkih analiza političkih stranaka i njihovog odnosa prema religijama u Bosni i Hercegovini. Ta analiza bavi se istraživanjem religijskih politika u tranzicijskim i posttranzicijskim društvima. Djelo je važan izvor kako za buduća istraživanja tako i za opću političku kulturu društva na koje se odnosi. U njemu se susreću sociologija religija i sociologija političkih stranaka. Preporučuje se stoga širokoj društvenoj publici kao i akademskim krugovima.
Dr.sc. Hasanbegović iz Instituta Ivo Pilar pristupio je opširnijem izlaganju knjige naglašavajući važnost povijesnih čimbenika na trenutačnu religijsko-političku situaciju u tri bosanskohercegovačka etnikuma. Naveo je kako sprega religije i stranačkih interesa i dalje ima ogroman utjecaj na društveno-političke tijekove u BiH. Također je naglasio kako bi BiH spadala u tipično etničko konfliktno područje da nije upravo religijskog utjecaja koji prožima široke društveno-političke slojeve. Hasanbegović u svemu tome odbacuje popularnu teoriju sukoba civilizacija na navedenom području.
Ivan Markešić rođen je 22. veljače 1954. godine u mjestu Proslap, općina Prozor-Rama, BiH. U rodnom mjestu završio je osnovnu školu. Franjevačku klasičnu gimnaziju završio je 1972. U Visokom. U Sarajevu 1978. diplomira sociologiju na Fakultetu političkih nauka, a 1984. na Filozofskom fakultetu i njemački jezik. U Zagrebu je na Filozofskom fakultetu 1988. magistrirao te doktorirao 1997. Trenutno je zaposlen na Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar u Zagrebu.
Knjigu je objavila izdavačka kuća Synopsis.

Tekst i foto: mr.sc. Matej Škarica - www.ramska-zajednica.hr

U Prozoru svečano otvoreni uredi Općinskog suda Konjic

Simboličnom primopredajom ključeva obnovljenih općinskih ureda između načelnika općine Prozor-Rama Joze Ivančevića i Predsjednice Općinskog suda Konjic Amre Muratbegović dana 7. 7. 2010. pušteni su u rad uredi Općinskog suda Konjic za općinu Prozor-Rama. Radi se o Zemljišnoknjižnom redu, Uredu za vođenje postupka raspravljanja zaostavštine (mrtvina) i Ured za prekršajne postupke. Svečanosti su prisustvovali Predsjednik Vlade HNŽ-a Srećko Boras, Ministar pravosuđa, uprave i lokalne samouprave HNŽ-a Mumin Isić, Ministar zdravstva, rada i socijalne skrbi Luka Faletar i Predsjednica Općinskog suda Konjic Amra Muratbegović.
Načelnik Ivančević pozdravio je sve prisutne goste i zahvalio se na potpori koju su dali općini Prozor-Rama a samim time i svim njezinim građanima. Današnjim otvaranjem sudskih ureda ispravljena je velika nepravda prema žiteljima općine Prozor-Rama. Ramljaci su zaslužili imati mogućnost u svojoj općini rješavati prekršajne postupke, rješavati ostavinske rasprave i vaditi zemljišnoknjižne izvatke, naglasio je načelnik Ivančević.
Predsjednica suda Amra Muratbegović otvarajući nove urede naglasila je kako će Zemljišnoknjižni ured voditi zemljišnoknjižni postupak za nekretnine za područje političke općine Prozor-Rama, izdavati će se zemljišnoknjižni izvadci, provoditi će se uknjižba prava na nekretninama, usklađivati će se podaci katastarskog operata sa zemljišnim knjigama po novom premjeru, te će se polagati isprava za nekretnine popisnog katastra. Sam ured biti će uvezan sa središnjom bazom podataka Općinskog suda u Konjicu. U uredima suda isto tako voditi će se prekršajni postupci kao i postupci raspravljanja zaostavštine.
Premijer Boras čestitao predsjednici suda na okončanju postupka povrata sudskih ureda u općinu Prozor-Rama, odajući time i priznanje općini Prozor-Rama i njenim građanima koji su zaslužili da određene sudske postupke vode u svojoj općini. Boras je istakao kako je ovo najbolji pokazatelj jačanja lokalne samouprave na dobrobit njenih građana. Ministar Isić je istakao kako je važno da žitelji općine ne moraju putovati do Konjica kako bi ishodili određene potvrde ili proveli ostavinsku raspravu. Ovim se olakšava samim građanima i to je ono za čim svi težimo. Po riječima ministra Isića, Ministarstvo pravosuđa, uprave i lokalne samouprave HNŽ-a je prepoznalo iskrenu inicijativu vraćanja ureda Općinskog suda, koja je došla od načelnika Ivančevića, te je prema svojim mogućnostima pomoglo da se ovi uredi danas mogu otvoriti. /prozor-rama.org/

Ramska zajednica Zagreb donirala 100.000,00 kuna

Načelnik općine Prozor-Rama Jozo Ivančević i Šimun Babić, predsjednik Ramske zajednice Zagreb, potpisali su danas 05. 07. 2010. godine, ugovor o donaciji. Ramska zajednica Zagreb dodjeljuje 100.000,00 kuna općini Prozor-Rama radi realizacije projekta kupnje Mamografa za Dom zdravlja u Prozoru.
Realizacija je ovo uspješne akcije koja je pokrenuta prošle godine za vrijeme Ramskih susreta održanih na Šćitu. Akciju su podržale sve institucije, počevši od općine Prozor-Rama, Ramske zajednice Zagreb, Dubrovnik i Požege, župni uredi ramskog dekanata, kao i svi građani općine Prozor-Rama. Za ovu prigodu, u suradnji sa HT Mostar, otvoren je bio i telefonski broj preko kojeg su i sami građani mogli donirati novčana sredstava. Za kupnju mamografa općina Prozor-Rama osigurala je 50.000,00 KM, a preostala sredstva očekuju se i od Zavoda za zdravstveno osiguranje HNŽ-a kao i ministarstva zdravstva, rada i socijalne skrbi HNŽ-a, istakao je načelnik Ivančević.
Predsjednik Ramske zajednice Zagreb Šimun Babić istakao je kako je ovo značajan dan za Ramsku zajednicu Zagreb. Pomoć koju ovom prigodom Ramska zajednica Zagreb dodjeljuje općini Prozor-Rama čini nas na poseban način ponosnima i sretnima. Ovom prilikom želim se na poseban način zahvaliti dosadašnjem predsjedniku Ramske zajednice Zagreb gospodinu Branislavu Brizaru, koji je imao hrabrosti i odvažnosti obećati 100.000,00 Kn za kupnju mamografa za dom zdravlja u Prozoru.
Nadalje, ono što na poseban način raduje, jest da smo ovim pokazali kako nismo udruga građana koja postoji samo na papiru, nego da smo ozbiljna organizacija, jedna od najorganiziranijih zavičajnih udruga u Republici Hrvatskoj.
Suradnja koja je ostvarena sa općinom Prozor-Rama u budućnosti će se svakako nastaviti, a ujedno vjerujem da će ta suradnja ići i dalje kroz gospodarska ulaganja u općinu Prozor-Rama od nekih članova Ramske zajednice Zagreb. Ono što zasigurno očekujemo od općine Prozor-Rama jest otvorenost za razvoj i nove ideje, a sama dosadašnja suradnja daje nam za pravo vjerovati da je u općinu Prozor-Rama moguće i sigurno ulagati. /www.prozor-rama.org/

Vratio se Prekršajni sud u Prozor

U srijedu, 07. 07. 2010. godine, u vatrogasnom domu s početkom u 10:00 sati, održati će se svečano otvaranje novih prostorija odjeljenja prekršajnog suda i zemljišno-knjižnog ureda Općinskog suda Konjic za općinu Prozor-Rama. Svečanom otvaranju prostorija prisustvovati će Predsjednik vlade Hercegovačko-neretvanske županije gosp. Srećko Boras, ministar Pravosuđa, uprave i lokalne samouprave HNK-a gosp. Mumin Isić, te predsjednica Općinskog suda u Konjicu gđa. Amra Muratbegović.
Prema riječima načelnika općine dr. Joze Ivančevića, Općinski sud u općini Prozor-Rama prestao je sa radom 2003. godine i spojen je sa Općinskim sudom Konjic, a potom je 2006. godine prestao sa radom i općinski sud za prekršaje. Tako da je općina Prozor-Rama po prvi puta poslije II. Svjetskog rata ostala bez odjeljenja suda i Općinskog suda za prekršaje.
Ono što je neprihvatljivo jest činjenica da je uopće prekršajni sud i otišao iz općine Prozor-Rama. Zadnjih godina naši građani bili su prisiljeni putovati do Konjica kako bi izvadili potvrdu o nekažnjavanju, održali mrtvine ili izvadili izvadak iz zemljišno-knjižnog ureda. Upravo je ovo i bio razlog traženja povrata suda, kako bi se olakšalo samim građanima općine.
Općina Prozor-Rama osigurala je logističku pomoć, te je proračunskim novcima adekvatno uredila nove prostorije za odjel Općinskog prekršajnog sud u Prozoru. Naime, sadašnja zgrada suda u Prozoru ne zadovoljava uvijete za rad suda, te je općina Prozor-Rama ustupiti nove prostorije u vatrogasnom domu. Isto tako, općina je preuzela i obvezu opremanja ureda i elektronskog povezivanja sa elektronskom bazom podataka zemljišnih knjiga u sjedištu ZK ureda u Konjicu. /www.prozor-rama.org/

Bomba u kasabi

Nacionalističke politike prošloga rata povampirile su se i u Bugojnu, toj raskrsnici putova i jednom od tipičnih srednjobosanskih gradova u kojemu su se (među)nacionalno i (među)religijsko iskušavali u svom svojem prokletstvu a i blagoslovu. Te su politike ostavile iza sebe mračno lice zla koje je i danas vidljivo na svakom koraku na bugojanskim ulicama, susjedstvima, kafićima, uredima, molitvenim skupovima i bogomoljama.

Piše: Fra Ivan Šarčević

Gotovo svako naše mjesto, svaki grad odraz je nesređenog cjelokupnoga stanja u državi. I srednjobosanski grad Bugojno, smješten u najprostranijem dijelu "uskog polja", kojemu falsifikatori povijesti žele izvući podrijetlo iz imena bogumil i time označiti kome pripada, kojemu žele poništiti svaki spomen tragova Poda, Bistuae Novae, Vesele Straže, pa i Prusca s Ajvatovicom, dvadeset godina guši se u nacionalnoj mržnji, ubijanju i izgonu, u strahu i atmosferi svakovrsnog primitivizma, od onog urbanog do religijskog. Grad je to, piše Iljas Hadžibegović, koji nije iznikao "iz osmanske urbane tradicije", kojemu "nedostaje čaršija", u kojem nikada nisu postojale "mahale, ni dijelovi grada u kojima potpuno odvojeno žive pripadnici različitih vjerskih i etničkih zajednica". Grad je to kojemu se za čitavo XX. stoljeće, usprkos dvaju ratova i krvavih nacionalnih sukoba, osobito u razdoblju socijalizma, s mnogim školama, kulturnim i sportskim institucijama, a iznad svega poduzetništvom i tvornicama s pravom davao epitet grada koji ide ukorak s budućnošću.
Nacionalističke politike prošloga rata povampirile su se i u Bugojnu, toj raskrsnici putova i jednom od tipičnih srednjobosanskih gradova u kojemu su se (među)nacionalno i (među)religijsko iskušavali u svom svojem prokletstvu a i blagoslovu. Te su politike ostavile iza sebe mračno lice zla koje je i danas vidljivo na svakom koraku na bugojanskim ulicama, susjedstvima, kafićima, uredima, molitvenim skupovima i bogomoljama. Ubijanja, progoni, preprodaje ljudi i imanja, firmi i institucija, promijenile su sliku nekada prosperitetnoga gradića u kasabu kojom vlada obijest novih vladara, novih religiozno-političkih pozdrava i mešetarenja, začinjenih decibelima nametljivog ezana, posebno s novoga islamskoga centra kojega su podigli istočni prijatelji za svoju napaćenu braću. Od prijeratnih stanovnika, kojih je bilo oko 50.000 (Bošnjaka 20.000, Hrvata 16.000, Srba 9.000), danas nekih 400 Srba i oko 6.000 Hrvata nastoje ostati u svome zavičaju i koliko-toliko pristojno živjeti. Nije im lako, jer produženom rukom na neke domaće političke "faktore" još uvijek djeluju sljedbenici miloševićevske politike "očišćene zemlje" i potkupljivi izvođači herceg-bosanskog projekta koji ljudima ispiru mozak  želeći da se konačno uspostavi ravnoteža teritorija "svakoga na svome".
Zastrašujući bombaški napad na policijsku stanicu u Bugojnu unosi iznova egzistencijalnu strepnju među Srbe i Hrvate. Ponovno se aktualizira problem terora po gradu i okolini sve od ratnog vremena Mlaćine vlasti i svih onih koji su Bugojno htjeli i hoće učiniti samo svojim gradom pa su i u tzv. mirnodopskom razdoblju terorizirali nemuslimane. Bomba u Bugojnu teška je provjera kako za bugojanske tako i za sve Bošnjake ove zemlje. Posebno je iznova izbilo na vidjelo pitanje odnosa Islamske zajednice prema onima koji svoje nasilje pokrivaju vjerom. Glavnu odgovornost doista snose glavni ljudi, političari i vjerski poglavari, od vrha do općine, od Rijaseta i reisa do medžlisa i imama. Ovih dana neki Bošnjaci traže jedinog krivca u zacijelo premreženoj zemlji antimuslimanskim špijunskim slugama. Neki se opet žele distancirati od zloupotrebe islama pa traže da se islamski fundamentalisti, teroristi i "bombaši" promatraju individualno, jer krivnja je individualna. Neki vrše političke i religijske analize koje se iscrpljuju u razlikama između selefija i vehabija, misionarskih selefija od onih militantnih. Nema govora da Islamska zajednica u BiH, njezino poglavarstvo utjelovljeno u Rijasetu i reisu podržava teroristički čin u Bugojnu. Ipak, ako se prate izjave nekih islamskih poglavara, od lokalnih do vrha, i ako se prate izjave onih koji su činili nasilja iz vjerskih motiva od rata do danas, onda su uočljive dvije zajedničke konstante: antipolitičnost i antiteološki afekt.
Antipolitičnost u sebi sadrži razočaranje u aktualnu politiku te je - kako smatra T. Eagleton - jedan "oblik kulturalizma koji teži religijom zamijeniti politiku". Gotovo u svim svojim nastupima reis Cerić (i onom na Ajvatovici) i mnogi imami koji ga slijede koriste religiju u kreiranju političkoga identiteta Bošnjaka i to uvijek protiv određenih političara koji nisu ispunili očekivanja. Uvijek je tu riječ o "krvi i tradiciji" koje ujedinjuje islam a kako bi se stvorili snažni bošnjački identitet i država s prevlašću Bošnjaka u njoj. To se idejno približava antipolitičkoj djelatnosti onih islamista koji politiku smatraju krivom za sve, koji islamom žele nadomjestiti politiku, koji od vjere prave oruđe isključivosti prema drugima, a među svojima nameću svoj put vjere kao jedini ispravni, pri čemu se ne ustežu ni od duhovnog terora ni od fizičkih ucjena i nasilja. S njima su povezane i one tobože apolitičke islamske grupacije koji emigriraju iz društva, iz bezbožničkoga svijeta, i pronalaze "zabačena" utočišta u "šerijatskom krugu" istomišljenika čekajući priliku svoga povratka ili kijametski dan s Allahovim sudom nad nevjernicima.
Druga komponenta koja karakterizira istupe velikog broja islamskih duhovnika i poglavara i približuje ih islamskim ekstremistima jest antiteološki afekt, jedna vrsta fideizma i populizma, koji ne dopuštaju ikakvu teorijsku kritiku vlastite vjere niti njezino racionalno, teološko obrazloženje. U tom antiprosvjetiteljskom duhu nastoji se dogmatizmom i gorljivošću zamijeniti sloboda mišljenja i savjesti. Bomba u Bugojnu barbarski je refleks ne(samo)kritičkoga pristupa bosanskom hanefijskom meshebu. Razumljivo je stoga da je jedan od najvećih unutarnjih neprijatelja vladajućem islamskom establišmentu kao i selefijama malen ali značenjem vrlo važan broj domaćih islamskih teologa (i "islamofobičnih" novinara, književnika i pokojeg političara) koji ne pristaju na neracionalno iscjeljivanje vjerom bolesnoga društva niti bošnjačkim žrtvama opravdavaju loše postupke bošnjačke politike. Ne pristaju na manifestativni islamski tradicionalizam ni na "novi" islam globalne umme koji se veže za strani novac i uvezenu "braću" kao i domaće tajkune koji religiju licemjerno koriste da skriju svoj prljavi posao. Ti teolozi ne dopuštaju da najbolje iz bosanske islamske tradicije bude ugušeno bukom i praznom religijskom vanjštinom novoobraćenika i pridošlica. Oni svoju vjeru i teologiju, upravo u duhu najplemenitijega naslijeđa - skromnosti pred Bogom i solidarnošću s drugima - i dalje nastoje kontekstualizirati primjereno specifičnostima svoje domovine, u poštivanju i dijalogu sa sugrađanima drugih vjera i nazora, kao i onim Bošnjacima koji nisu vjernici. Oni se ne zadovoljavaju s podjelom na bezbožnike i vjernike, niti misle da će uvozom "novoga islama" ispraviti sve ono što im se prigovara za period tzv. "titovskih muslimana". Ne dopuštaju se zvati ni "umjerenim" ni "sekularnim" muslimanima nego žele razlikovati politiku od religije, te kao građani, osjetljivi za socijalnu pravdu, sudjelovati u preobrazbi svoga društva iz kuta vjere a ne iz želje za političkom i ekonomskom moći.
Od bombe u Bugojnu htjet će imati koristi svi loši ljudi i svi oni koji vjeru shvaćaju sredstvom političke moći. Trebalo bi se ipak sabrati i uvidjeti da u borbi za (politički) identitet krivo čine oni koji neuspjelu ili prema njihovom mišljenju "slabu" bošnjačku politiku treba zamijeniti "moćnim" islamom kako bi se adekvatno odgovorilo svim neprijateljima Bošnjaka. Time se idejno izjednačuju s fundamentalistima, koji - prema riječima spomenutog Eagletona - nude "lijek koji je vjerojatno još gori od bolesti". Ako prema mišljenju istoga autora "ništa nije toliko antipolitično kao podmetanje bombi na javnim mjestima, makar i u ime političkih ideala", isto tako ništa nije toliko antireligiozno, antiislamsko kao emancipiranje političkog (nacionalnoga) identiteta kroz političku religiju.

---

5/7/10.
Proslava Dive Grabovčeve

Jučer se na misi kod groba Dive Grabovčeve na Kedžari okupilo nekoliko tisuća vjernika. Sveta misa započela je porukom Dive Grabovčeve koju je izrekla Barbara Markešić iz Ripaca. Misu je predvodio i propovijedao fra Mijo Džolan.
Naime, katolički puk Rame i okolnih mjesta već tri stoljeća štuje usamljeni grob na Kedžari, usred planine Vrana, kao sveto mjesto. U njemu, prema predaji, počiva tijelo Dive Grabovčeve. Vođeni narodnom predajom ramski su fratri početkom 20. stoljeća pozvali velikoga arheologa i polihistora, šefa Zemaljskog muzeja dr. Ćiru Truhelku, da istraži grob na Kedžari. Odjahali su u planinu, otkopali mjesto hodočašća i u njemu doista pronašli ljudski skelet. Proučivši oblik lubanje, Truhelka je zaključio da bi se uistinu moglo raditi o mladoj djevojci izvanredne pravilnosti i ljepote lica. To je bilo sve, grob su zatrpali, i ekspedicija se vratila u Ramu.
Nekoliko godina kasnije, nakon što je Truhelka po osnivanju Kraljevine Jugoslavije naprasno penzioniran kao "austrijski čovjek", on je u Zagrebu napisao i objavio pripovijest Djevojački grob,  koja je u izdanju samostana u Rami kasnije doživjela četiri izdanja. Truhelka u knjizi svoje sjećanje na obilazak groba u planini vješto kombinira s fikcionalnim oživljavanjem legendarnoga materijala, koji je u različitim verzijama čuo u Rami, o djevojci pokopanoj u Vran planini.

Fotografije: Kedžara, 2010.

Dana 3. 7. 2010. godine (subota) na lokalitetu "Plaža" kod stare crkve - Gračac udruga "Ramska dolina" organizira čišćenje obale i površine (ogledala) Jablaničkog jezera, te uređenje plaže sa okolinom. Također se planira krenuti sa izgradnjom igrališta za odbojku na pijesku uz plažu.
Kako bi se planovi mogli uspješno realizirati iz Udruge pozivaju sve žene i muškarce, djevojke i dečke kao i stanovnike mjesta Trišćani, Ravnica, Lovnica, Neraji i Gračac koji koriste plažu na Gračacu, kao i sve one koji ne obali Jablaničkog jezera rado traže odmor, na akciju čišćenja. Nakon akcije organizatori se rekreacija.

Program
09,30 sati - Skup (na "Plaži" Gračac kod stare crvke)
09,45 sati - Početak čišćenja (na plaži i oko plaže)
10:30 sati  - Početak čišćenja površine jezera od plaže Gračac do strojarnice HE "Rama" - za čišćenje će se koristiti specijalna brodica JP EP BiH d. d. -  Hidroelektrane na Neretvi Jablanica
14:30 h -  Prigodna roštiljada za sudionike akcije i goste - pokrovitelje
16:00 h -  Prijateljska malonogometna utakmica mladeži TO HDZBiH Gračac - ekipa HDZBiH Rama (na malonogometnom stadionu kod OŠ "Ivan Mažuranić" Gračac)

Ramska dolina

Blagdan svetoga Petra i Pavla i ove je godine proslavljen u župi svetoga Ivana Krstitelja Uzdol. Svetu misu u 11 sati u mjestu Ljubunci, na lokalitetu Vrdol (Mašeta) kod zavjetne kapelice sv. Petra i Pavla i svećenikova groba, predvodio je i pod njom propovijedao vlč. Miljenko Džalto, župnik župe Uzdol. Svetoj misi prethodili su pučke pobožnosti - obilazak svećenikova groba, zavjetne kapelice i kipa sv. Petra. Vjernicima župe Uzdol, iseljenim župljanima Uzdola te župljanima okolnih župa i hodočasnicima, riječi dobrodšlice i zahvale izrekao je vlč. Džalto. U prigodnoj propovijedi vlč. Džalto između ostaloga iznio je zanimljive podatke o samome lokalitetu Vrdola te pozvao okupljene vjernike da poput apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla i onih koji su pokopani na ovome svetome mjestu, budu spremni svjedočiti svoju katoličku vjeru. Na kraju misnoga slavlja vlč. Džalto najavio je slavlje svete mise koju će 17. srpnja 2010. predslaviti vlč. Dragan Jurić, vikar župe Otinovci-Kupres, kod zavjetnog groba fra Stjepana Barišića u Donjoj Vasti.
Lokalitet Vrdola (Mašeta) na kojem se nalazi grob i zavjetna kapelica, od davnina je mjesto hodočašća i zavjeta. U blizini same kapelice i groba nalaze se do sada dva nedovoljno istražena arheološka nalazišta, a to su: srednjovjekovna nekropola stećaka i ostaci najvjerojatnije srednjovjekovne crkve, koja se nalazi na lokalitetu Crkvine, sjeverno od današnje kapelice. Osim ovoga zavjetnog mjesta i svećenikova groba na prostoru župe Uzdol postoji još nekoliko zavjetnih mjesta odnosno grobova među kojima i onih koje još treba urediti i pristojno obilježiti.

/Tekst i foto: Marinko Rumbočić/

Duhovni kapitul Frame Regionalnog bratstva Bosne Srebrene

Predstavnici Franjevačke mladeži iz 18 župa naše Provincije okupili su se 25. lipnja 2010. godine u Ramskom samostanu, točnije u Kući Mira na dvodnevni duhovni kapitul. Program kapitula održavao se pod geslom "Pođi za mnom!", a program su osmislile i animirale s. Branimira Bedeničić i s. Doroteja Krešić.
U petak navečer, nakon što su framaši i njihovi duhovni asistenti nahranili brata magarca, započeo je program upoznavanja. Framaši su predstavili svoja mjesna bratstva rječju i slikom, te podijeli sa svima život i iskustvo njihove framaške zajednice.
U subotu se program sastojao od dva predavanja, te rada po skupinama koje su imale imena sv. Franje i sv. Klare, te mjesta vezanih uz ova dva lika (Porcijunkula, La Verna, Greccio...).
Prvo predavanje imala je s. Branimira na temu "Tvoj i moj put za Isusom". Predavanje se temeljilo na ulomku iz Lukina evanđelja, u kojem Isus poziva pojedince da ga slijede. Svaki pojedinac imao je izgovor koji bi ga trenutno ali možda s trajnim posljedicama udaljio od Isusa i spriječio da krene za Isusom. S druge strane, već na početku ulomka, kaže se da je Isus s odlučnošću krenuo ka Jeruzalemu, znajući da ga tamo čeka smrt. Njegova odlučnost bila je odgovor na volju Božju, koja je Isusa predodredila za smrt za spas čovjeka, tebe i mene.
Sestra Branimira je u predavanju istakla kako i nama samima često nedostaje te odlučnosti da krenemo za Isusom. Isus nas poziva da ostavimo sve i krenemo za Njim, no ne želi da budemo vjerski fanatici, ali ni mlaki po pitanju vjere, nego da ga uvijek odlučno i odvažno slijedimo i svjedočimo u svim prilikama. S. Branimira dalje nastavlja kako mladi ljudi često smatraju da nisu dovoljno dobri da bi mogli istinski slijediti Isusa, te zbog toga odgađaju reći "da" na njegov poziv. No, mi ne trebamo mijenjati sebe i ono što činimo, nego sve činiti prožeti Duhom. Jer nije sretan onaj čovjek koji čini što hoće, nego onaj koji hoće i želi to što čini. S. Branimira predavanje je završila citatom iz Poslanice Filipljanima: "Sve mogu u Onome koji me jača!" Nakon osobnog svjedočenja zvog životnog poziva, te načinu na koji je otišla u redovnice (prije toga bila je framašica), uslijedio je rad po skupinama. Svaka skupina dobila je zadatak utemeljen na spomenutom ulomku, kroz razgovor su trebali dobiti zajedničke odgovore na pitanja o tome kako oni sami svjedoče svoju vjeru, koliko su mlaki u nasljedovanju Krista, te glumom ili pjesmom to pokazati na zajedničkom plenumu.
Drugo predavanje imala je s. Doroteja na temu "Ići za Isusom u bratstvu Franjevačke mladeži". Na početku je ispričala zgodu iz života sv. Franje koja se desila na njegovom putu u Spolet. Za sv. Franju to je bio trenutak kada je shvatio odgovor na pitanje koje se vrzmalo u njegovoj glavi Gospodine, što mi je činiti? To je zapravo ključni trenutak u životu svakoga od nas, kada shvatimo što nam je činiti, što to Bog želi od nas. Franjevačka mladež mjesto je gdje mladi kroz zajedništvo mogu razlučiti životni poziv, bilo da se radi o odlasku u samostan, ili zasnivanju obitelji.
Nakon predavanja, framaši su se ponovno vratili u svoje skupine, razgovarali o zančenju pripadnosti zajednici Frame, koliko u nju ulažu i što im ona donosi, te su naposlijetku kao zaključak napisali hvalospjev Frami.
Prije nego smo cijeli vikend okrunili nedjeljnom sv. Misom, prije koje smo imali priliku za ispovijed, izrekli smo svoje dojmove,te napisali poruku za jednu od osoba s kojom smo proveli ovo vrijeme.
Svaki susret, sam po sebi, nosi nešto novo. Koliko god mislimo da su nam slični susreti postali nešto uobičajeno i jednolično, svaki susret donosi novo iskustvo. Vjerujem da će i ovaj susret uroditi plodom kod framaša sudionika, te da će iskustvo s ovog susreta prenijeti u svoja mjesna bratstva, te ih tako obogatiti. /Ivana Vidović/ Fotografije!

Međunarodna smotra folklora

U sklopu Međunarodne smotre folklora koja se odvija ove godine na Kupresu u povodu "Dana kosidbe" dio manifestacije događat će se u Rami.
U subotu 3.7 2010. godine Kulturno-umjetnička društva iz Hrvatske, Mađarske, Turske, Kupresa, HKUD "Donja Rama" te KUD "Hrvatska sloga" Rama nastupit će sa folklornom sekcijom i zborom  u Sportskoj dvorani u Prozoru s početkom u 19. sati.
Nastupu će prethoditi mimohod kroz grad.
Ulaz u dvoranu je slobodan.

            Dobro došli!

Proslava sv. Ive na Uzdolu

Kao i proteklih godina, tako je i ove godine u župi Uzdol svečano proslavljen blagdan svetoga Ivana Krstitelja koji je ujedno i zaštitnik župe. Vjernici su se za proslavu patrona pripremali devetnicom od 15. do 23. lipnja 2010. godine. Bolesničku Misu u 9 sati na sami blagdan sv. Ive u župnoj crkvi predvodio je i pod njom propovijedao prof. Pavao Crnjac koji ove godine proslavlja četrdesetu godinu svećeništva. Nakon ove mise uslijedio je blagoslov vode sv. Ive. Uz suslavlje 11 svećenika, svečanu misu u 11 sati na prostoru ispred stare župne crkve na Uzdolu, predvodio je i pod njom propovijedao msgr. dr. Pero Sudar, pomoćni Vrhbosanski biskup. U prigodnoj propovijedi biskup sudar između ostaloga je rekao kako nam je sv. Ivo dao odgovor na naša pitanja i zabrinutost što će to biti sutra? Odgovor je OBRAĆENJE i POVJERENJE u Boga koji je ljubav i milosrđe. Riječi dobrodošlice i zahvale, župljanima, iseljenim uzdolskim župljanima te hodočasnicima izrekao je župnik župe Uzdol, vlč. Miljenko Džalto. Svečanosti misnoga slavlja svojim pjevanjem i sviranjem uvelike su pridonijeli članovi mješovitog župnog zbora "fra Stjepan Barišić" pod ravnanjem gospođe Biljane Glibo, profesorice glazbe i etnomuzikologije. Nakon Mise uslijedio je susret iseljenih župljana župe Uzdol uz narodno veselje uz gangu, bećarac, brojkavicu i svirke na izvornim glazbalima. /Marinko Rumbočić/

Fotografije (Stipo Bošnjak): Uzdol, Ivanjdan 2010.

---

23/6/10.
Ramski običaji: Ivandan - Sveti Ivo Krstitelj

Uoči Ivandana (24. lipnja) pale se svitnjaci. Svitnjaci su vatre po brdima i uzvišicama, na raskršćima ili nekim za to uobičajenim mjestima. Svaka katolička kuća sudjeluje u ovom običaju paljenja svitnjaka. Djeca i stopanice iznosili bi slamu i grane na mjesto paljenja svitnjaka. Svako čeljade donosilo bi iz kuće upaljenu glavnju i njom bi palilo slamu i sve što je pripremljeno za paljenje. Oko vatre bi se okupila i djeca, i mladi, i stariji. Bilo bi pravo natjecanje čija će vatra biti veća. Djeca bi preskakala vatru kada bi plamen bio najveći. Mladi bi znali oko vatre igrati kolo pjevajući u kolanju pjesmu svetom Ivi. Kada vatra sagori, svi se vraćaju svojim kućama. Tada bi se uzimalo svetu vodu i njome se škropilo stoku, štale i sve što je vezano uz blago (stoku). Na Ivandan, rano ujutro, natjecali bi se i djeca i odrasli, tko će ranije ustati i prvi pogaziti pepeo od sinoćnje vatre, jer se vjerovalo da će onaj tko prvi pogazi pepeo ivandanjske vatre, biti zaštićen od bolesti nogu, a mladi će biti brži na svadbenim trkama. Vjerovali su da je dobro i stoku prevesti preko pepela od svitnjaka.
U prijašnjim kućama nije bilo kupatila ni redovitog kupanja. Čekalo bi se ljeto da se na|e prigoda za kupanje. Najčešće je to bilo malo dublje i šire mjesto na potoku ili močilo, gdje bi se znala kupati djeca, a i odrasliji, pazeći da ih drugi ne gledaju. Bio je običaj okupati se na Ivandan i time bi otpočela sezona kupanja. I čobani bi na Ivandan znali kupati svoju stoku. Vjerovalo se da se ne valja kupati prije Ivandana.
U Bosni i Hercegovini na više mjesta postoji voda svetog Ive, izvori koje bi tim imenom nazivali. Tamo gdje nema takvih izvora, blagoslivljala bi se voda uz misu i ponudila onomu tko je želi ponijeti kući. U Rami se sveti Ivo posebno slavi na Uzdolu. Kako je narod Rame doživljavao sv. Ivu, možemo naslutiti iz stihova dviju zanimljivih pjesmica u obliku molitve, koje su do danas ostale u pamćenju ljudi.
Sveti Ivo crkvu gradi
Sveti Ivo crkvu gradi,
ni na nebu, ni na zemlji,
neg u zraku, u oblaku.
Ni drvetom, ni kamenom,
nego lišćem od bršljana.
Tu je Isus dolazio,
mladu misu govorio.
Tu Marija dolazila,
I Isusu govorila,
da oprosti svim grešnicim.
Sveti Ivo Krstitelju
Sveti Ivo Krstitelju,
dragi Božji prijatelju.
Tebe molim, moli za nas,
u potrebi pomozi nas:
sada, uvik, na kraj smrti naše,
pored ove gorke čaše.
U ljubavi da živimo,
u pokori da umremo.
Sina Božjeg da vidimo,
da se s njime veselimo
po sve vike vikova. Amen.

/Iz knjige: Mato Topić, Ramske starine./

Fotografije: Ivandanski svitnjaci!

Hrvatsko katoličko liječničko društvo (HKLD) u posjetu Rami

Članovi splitske i sinjske podružnice Hrvatskog katoličkog liječničkog društva (HKLD) posjetili su danas Ramu i franjevački samostan na Šćitu. Po dolasku u Ramu, okupili su se u crkvi Majke od milosti gdje su slavili svetu misu, koju su predvodili don Ante Mateljan i fra Nedjeljko Jukić, duhovnici splitske, odnosno sinjske podružnice. Potom su razgledali znamenitosti samostana i muzeja te druženje nastavili u restoranu Kuće mira.
Među posjetiteljima bili su liječnici koji su za vrijeme posljednjeg rata dali ogroman doprinos u liječenju ranjenika u ratnoj bolnici u Rumbocima. Među liječnicima bili su pročelnik katedre medicinskog fakulteta u Splitu dr. Vedran Radonić, mr. sc. dr. Ivo Jurić, dr. med. Dubravko Furlan, dr. Jadranka Buklijaš i dr.

Inače, Hrvatsko katoličko liječničko društvo (HKLD) je katolička stručna laička udruga, koja okuplja kao redovite članove liječnike, liječnike-stomatologe, farmaceute i druge visokoobrazovane djelatnike u zdravstvu.
Osnovna je zadaća HKLD-a promicanje kršćanskih etičkih načela u praksi i izobrazbi zdravstvenih djelatnika. Te ciljeve Društvo ostvaruje u stručnom djelovanju svojih članova, te kroz sekcije za izdavačku djelatnost, za odgojno-obrazovni rad i za pravna pitanja.
HKLD je učlanjena u Europsku federaciju (FEAMC) i Međunarodnu federaciju (FIMAC) katoličkih liječničkih udruga.
Društvo broji preko 1300 registriranih članova na području Republike Hrvatske, a djeluje preko središnjice u Zagrebu i sedam podružnica u Hrvatskoj.

Fotografije: HKLD

---

21/6/10.
Proslava sv. Ivana Krstitelja

U četvrtak je Sv. Ivan Krstitelj. Slavi se u Podmilačju na razini provincije Bosne Srebrene.
Program proslave u Podmilačju:

23. lipnja 2010.

• 16.00h - Otvaranje proslave iznošenjem kipa sv. Ive u procesiji i prva sveta misa s pokorničkim bogoslužjem (fra Stipo Raštegorac)
• 18.00h - Sveta misa i molitva za bolesnike (kardinal Vinko Puljić)
• 19.45h - Put križa uz brdo Grabež
• 22.00h - Klanjanje pred Presvetim na vanjskom oltaru

24. lipnja 2010.

• 6.30h - Početak ispovijedanja
• 7.00h - Sveta misa
• 8.30h - Sveta misa (fra Mile Babić)
• 11.00h - Središnja hodočasnička misa s molitvama za bolesnike (fra Ivo Jurišić)

Na razini Rame sv. Ivo se slavi na Uzdolu. Pripreme za proslavu sv. Ivana Krstitelja započele su devetnicama od 15. do 23. lipnja. Na sam dan sv. Ive mise su:

9 sati: Bolesnička misa, predvodi i propovijeda prof. Pavao Crnjac i slavi četrdeset godina svećeništva, nakon mise blagoslov vode sv. Ive.

11 sati: Pučka misa, Svečano euharistijsko slavlje predvodi i propovijeda msgr. dr. Pero Sudar, pomoćni biskup Vrhbosanski.

U okviru proslave sv. Ive bit će upriličen i susret iseljenih župljana župe Uzdol uz narodno veselje gangu, bećarac, brojkavicu i svirke na izvornim glazbalima (diple, gusle, dvojnice, usna harmonika).

U župi Rama-Šćit sv. Ivo se slavi u Podboru na groblju s misom u 11 sati.

Fragmentarno sabiranje

Ni kroz rat ni poslije rata sve do danas nije jedino politika zlorabila religiju, nego su ljudi religioznog zvanja poklekli pred kušnjom svjetovne moći i upregli političare, tajkune i razne moćnike za svoje ciljeve. Zapravo, moćnici jedni druge traže i pronalaze, jedni drugima dolaze, i nepozvano, jedni druge obdaruju, nagrađuju, iskorištavaju...

Piše: Fra Ivan Šarčević

Dva su puna desetljeća otkad se slobodno može ispovijedati i prakticirati vjera. No, koliko se slobode doista doseglo? Tko je postao istinoljubiviji, pravedniji, vjerodostojniji; koliko je čišći pred Bogom u kojeg vjeruje?
Prošla su vremena imala svoje vjernike-poslušnike, i one "nepodobne" i "opasne" za sistem. I danas su mnogi poželjni strankama, odani poglavarima i podatni vladarima, upravo jer su poslušnici čija religioznost nije praćena unutarnjom koherentnošću savjesti niti autentičnim uvjerenjem. Mijenja li se čovjek uopće? Nabolje ili redovito postaje lošiji?
Ovim se nikako ne želi podržati ona u nas tako prisutna prebrojavanja tko je pravi vjernik a tko nije, koja nam dolaze iz novouspostavljenih komesarijata za nacionalno-religijsku pravovjernost koju su beskrupulozno i samorazumljivo formirali religiozni nacionalisti, lažni obraćenici, politikantski duhovnici i njihovi mediji. Nakana je jednostavna: fragmentarno sabiranje nad vlastitim vjerničkim identitetom.
Ništa naime u ovih dvadeset godina nije toliko okrnjeno i javno izopačeno kao vjernički identitet. Naravno, ne od vjernika, nego od falsifikatora vjere. I nisu u tome sudjelovali samo političari-vjernici nego i ne mali broj onih kojima je religiozno zvanje postalo svjetovna profesija. Jer ni kroz rat - kroz ubijanja i progone, silovanja i pustošenja - ni poslije rata sve do danas nije jedino politika zlorabila religiju, nego su ljudi religioznog zvanja poklekli pred kušnjom svjetovne moći i upregli političare, tajkune i razne moćnike za svoje ciljeve. Zapravo, moćnici jedni druge traže i pronalaze, jedni drugima dolaze, i nepozvano, jedni druge obdaruju, nagrađuju, iskorištavaju...
Vjernički identitet nije nešto svjetovno moćno kako svojim podložnicima nerijetko serviraju njihovi navodno slobodni vjerski poglavari i od njih traže da svoju vjeru, zbog koje su prije trpjeli, što više manifestiraju, osobito u nadmoći i osionosti prema drugima kao i da se priklanjaju onim vođama koji su svjetovno uspješniji i snalažljiviji. Podložnost Bogu nije istoznačna podložnošću zemaljskim autoritetima niti je vjernički identitet zatvorena tvrđava od drugoga. On je životni proces trajne i odvažne skromnosti u poštenu djelovanju pod kriterijem čovjekova dostojanstva pred Bogom, prije svega dostojanstva nezaštićenijega čovjeka.
Jedna od sastavnica vjerničkog identiteta svakako je usklađivanje djelovanja sa svetom knjigom, objavljenom Božjom riječi te vlastitim razumom, savješću i slobodom. No, što se dogodilo u ovih dvadeset godina u tom pogledu? Mnogi su se zadovoljili samo nabavkom svete knjige i njezinim postavljanjem na vidno mjesto, da je drugi vide i da se ne bude mimo svijet. Neki su i od religioznih poglavara i dostojnika kroz rat do danas strašljivo i besramno prelazili preko nesreća drugih ljudi i onda kada ih je vlastita savjest tjerala da ne smiju šutjeti ili postupati mimo Božje riječi. Mnogi su vjernici mrzili i ubijali nedužne samouvjereno se mireći s bezbožnom parolom kako je sveti tekst (vjera) jedno a realnost (politika) drugo. Od nemirne savjesti vrlo su ih lako oslobađali njihovi servilni duhovnici uvjeravajući ih čak da je to sukladno Pismu pa i Bogu ugodno djelo.
Danas smo također preplavljeni ne samo nasilničkim religioznim simbolima nego i nasilnim iskorištavanjem svetog pisma, njegovim nerazumljivim, prekomjernim i iskrivljenim citiranjima kojima se skriva vlastita nedostojnost i dvoličnost, stvara se privid pravovjernosti i obmanjuju potlačeni. Ne sliči li to oholo navođenje na onu rigidnu učenost negdašnjih i svih ideoloških komesara koji su istrgnutim citatima iz Marxova Kapitala, Manifesta crvene partije, riječima Vođe ili predaje suzbijali svako zdravo mišljenje, pozivali one koji su se usudili misliti na besplodnu samokritiku i samooptužujući ispit savjesti. Pri tome nisu samo anestezirali nužni zahtjev za promjenom socijalnih nepravdi nego su tim ubojitim "sakralnim jezikom" direktno ili indirektno prokazivali vanjskog i unutarnjeg neprijatelja? U korijenu svakog religijskog fanatizma i fundamentalizma bilo kao izvor bilo kao pokriće stoji zloupotreba svetoga teksta. Naša je povijest prepuna usta punih svetih riječi kojima su nedužni optužuju, isključuju iz društva, nasilno ispraćaju iz života.
Na osobnom planu još tragičnija a na društvenom još opasnija posljedica sunovrata vjerničkoga identiteta odnosi se na gubitak ili izokretanje stava pred Bogom. Upravo u vremenu totalne religijske izvanjskosti nije riječ o vanjskome stavu, o molitvenom položaju tijela ili mjestu u hramu. Riječ je o onom stavu za kojega se nikad nije totalno sigurno, za kojega se vjeruje da ga vidi samo Bog, i koji prethodi svakoj riječi, obredu i djelu. Riječ je prije svega o stavu i djelovanju prema bližnjem što će biti presudno i pred Božjim sudištem. Jasno, taj stav nikada dokraja nije vidljiv ni provjerljiv. Nitko ne može ući u dušu drugoga niti otkriti Božji naum. Ipak, nevjerničko ponašanje mnogih vjernika opravdano zahtijeva pitanje: Kako se mogu tako ponašati ako vjeruju u Boga? Zar Bog nije uvijek Bog za one koji su nepravedno progonjeni, izvlašteni, osiromašeni? Zar on doista želi takve države, entitete, kantone i gradove u kojima će se ostvariti integralistički model identiteta - jedan narod, jedan teritorij, jedna religija, jedan bog?

Oslobođenje, 21. 6. 2010.

---

20/6/10.
Vodič o Rami na engleskom jeziku: Oasis of Peace and Beauty (Oaza mira i ljepote) Rama -Šćit

U izdanju ramskog samostana objavljen je vodič o Rami i Franjevačkom samostanu na engleskom jeziku. Vodič je prevela Dragana Divković.
Prvo izdanje vodič o Rami na hrvatskom jeziku objavljeno je 2003. godine. Nakon postavke novih sadržaja u prostor oko samostana 2009. godine tiskano je drugo prošireno izdanje, koje je nedavno objavljeno na engleskom jeziku: Oasis of Peace and Beauty - Rama-Šćit.
Majka od milosti stoljećima je sakupljala hodočasnike i štovatelje, ne samo iz naselja oko rijeke Rame nego i iz uskopaljskog kraja, srednje Bosne i iz Hercegovine. Hodočašće Gospi ramskoj bilo je čvrsto vezano uz sliku Majke od milosti. I nakon prenošenja slike iz Rame u Sinj, svetište na Šćitu je ipak bilo i ostalo sveto mjesto kamo se hodočasti. Čak iz Sinja, gdje se i danas čuva čudotvorna slika, vjernici dolaze u svetište na Šćit.
Uz tekst o hodočašću, vodič govori o Rami dvosmjerno: povijesni pregled, fra Stjepana Lovrića, zapravo je govor o stalnim nedaćama u Rami vezanim uz bijeg iz Rame, najčešće bez povratka. Drugi dio vodiča, uz tekst fra Ivana Šarčevića,  govori o duhovnom bogatstvu i ljepoti Rame koji poziva na hod u obrnutom smjeru, hod prema Rami.
Vrijednost svetišta Gospine crkve na Šćitu, koja je nerazdvojno vezana uz franjevački samostan, uz brojne hodočasnike među prvima su otkrili umjetnici čije skulpture i slike, postavljene u crkvama, galeriji i Kući mira, bacaju snažno svjetlo na ove sadržaje.
Etnografski muzej postavljen u namjenski renoviranoj staroj zgradi ramskog samostana iz 1857. godine, otvoren 2007. godine, za kratko vrijeme postala je omiljena turistička destinacija.
Sve ovo, kao i sam ambijent otoka jesu skrivene ljepote Rame koje se ne mogu tek tako usput pogledati, nego ih valja potražiti, otkriti i upoznati.
Ovaj vodič upravo želi biti pozivnica, ponuda i putokaz za Ramu svima koji traže prostor svetoga i nastoje u govoru tišine i zapanjujućeg mira otkriti svijet lijepoga i duhovnoga.
Vodič je zahvala, u slici i riječi, svima onima koji su u ljepotu Rame utkali svoju dušu, molitvu i rad, počev od svakog ramskog franjevca do umjetnika, prijatelja, dobročinitelja, klesara i majstora, sve do običnog čovjeka koji je s ljubavlju pridonio da se prošire obzori zajedničkog smisla vjere u Isusa iz Nazareta, stoji zapisano u uvodnoj riječi vodiča

Obilježavanje 38. obljetnice dolaska "Fenix" skupine

U organizaciji Hrvatskog katoličkog dobrotvornog društva Sarajevo, Kluba hrvatskih povratnika iz iseljeništva-Zagreb i Hrvatske Uzdanice obilježena je 38. obljetnica od dolaska na prostor općine Prozor-Rama, prve hrvatske oružane postrojbe "Planinske lisice", poznatije pod nazivom "Fenix" (Bugojanska) skupina. Obilježavanje obljetnice započelo je u petak 18. lipnja 2010. godine, prikazivanjem kratkog dokumentarnoga filma o iskapanju i istražnim djelatnostima na prostoru Republike Slovenije točnije u rudniku sv. Barbare u Hudoj jami, gdje je otkrivena masovna grobnica Hrvata koji su ubijeni na kraju II. svjetskoga rata te predstavljanjem knjige "Prikrita grobišta - Izvješće komisije Vlade Republike Slovenije za rješavanje pitanja skrivenih grobišta 2005. - 2008." u multimedijalnoj dvorani Doma kulture u Prozoru.
Knjigu su predstavili don Anto Jelić, župnik župe Novi Grad - Sarajevo i predsjednik HKDD-a Sarajevo i don mr. Željko Marić, župnik župe Bijelo Brdo.
Prema riječima don Željka i don Ante, ova knjiga je jedna u nizu svih onih publikacija koji na sustavan, znanstven i istinit način žele rasvjetlili tragične događaje vezane za hrvatski narod iz 1945. godine i ne samo iz te godine nego i svih narednih godina kada su zbog svih uvjerenja ubijani i proganjani oni koji se nisu slagali sa ondašnjim komunističkim sustavom.
U subotu, 19. lipnja 2010. godine na planini Raduši točnije na lokalitetu Grebovi u nazočnosti rodbine, prijatelja, hrvatskih domoljuba te sedmorice katoličkih svećenika upriličena je središnja komemoracija koja je započela pjevanjem hrvatske himne. Nakon pjevanja hrvatske himne, riječi dobrodošlice nazočnima je izrekao don Anto Jelić, koji je u nastavku svoga govora pročitao kratke životopise devetnaestorice pripadnika "Fenix" skupine te onih osoba koje su zbog (navodne) povezanosti s ovom skupinom poubijani od strane pripadnika tajnih službi bivše Jugoslavije.
Molitvu za poginule i ubijene hrvatske domoljube predvodio je prof. dr. sc. Pavo Jurišić, dekan Katoliučkog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu, a odlomke svetopisanskih tekstova čitao je don Dragan Jurić, župni vikar u župi Otinovci-Kupres. U svome nadahnutom govoru prof. dr. Jurišić povezao današnje vrijeme i vrijeme izlaska izraelskog naroda iz egipatskog ropstva, kazavši kako su 19-ica hrvatskih domoljuba prije 38 godina imali hrabrosti suprostaviti se "crvenome faraonu".
U ime Kluba hrvatskih povratnika iz iseljeništva i Hrvatske uzdanice, nazočnima se isto tako obratio gospodin Ante Sorić. Komemoracija je završila polaganjem vijenca i paljenjem svijeća ispred spomen obilježja.
Nakon komemoracije u prostorima Ramske kuće na Makljenu za sve pozvane goste upriličen je objed, a poslije njega predstavljena je knjiga "Hrvatsko revolucionarno bratstvo - Rat prije rata". Knjigu su predstavili gospodin Bože Vukušić, autor knjige i gospodin Ivan Butković, jedan od utemeljitelja Kluba hrvatskih povratnika iz iseljeništva.
Autor knjige gospodin Vukušić, nazočnima je iznio razloge pisanja, metodologiju rada te okvirni sadržaj knjige koja kao što i u naslovu piše govori o HRB i svim bitnijim akcijama (pa tako i o akciji iz 1972. godine) koje je poduzimalo HRB i svim onim događajima vezanim uz njih.
Osim gospodina Vukušića, knjigu je s drugog stajališta predstavio i gospodin Butković (inače, i sam član HRB i bliski prijatelj članova "Fenix" skupine) koji je u emotivnom govoru između ostaloga rekao da su članovi "Fenix" supine bili istinski junaci.
Istoga dana u 18 sati u mjestu Rumboci pokraj prometnice Prozor - Tomislavgrad otkriveno je spomen obilježje Vejsilu Keškiću, jednom od pripadnika HRB i skupine "Fenix". Nazočnima su se obratili don Anto Jelićn i gospodin Ante Sorić. Spomen obilježje otkrio je gospodin Hasib Keškić, brat ubijenog Vejsila, koji se isto tako u emotivnom govoru obratio nazočnima. /Marinko Rumbočić/

Fotografije: Fenix!

Proslava male mature

Večeras su u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije na Šćitu osmi razredi - četiri odjeljenja, ukupno 85 djece - u pratnji roditelja i prosvjetnih djelatnika sa svetom misom zahvalnicom u 18 sati, zahvalili Bogu na osmogodišnjem obrazovanju i započeli proslavu male mature u motelu u Prozoru.  Misu je predvodio fra Tomislav Brković.
Osmoškolci su zahvalili roditeljima, učiteljima, nastavnicima i odgojiteljima što su učinili da im škola bude mjesto rasta ne samo u znanju, nego u cjelokupnom mladenačkom razvoju u zrelu osobu. U školi se uče mnoge zakonitosti, zakonitost postojanja. Najvažnija i najpresudnija zakonitost ljudskog postojanja jest ljubav, a ljubavi nema bez spremnosti da se podnese žrtva - poručeno je mladima.

Fotografije!

Predstavljanje knjige PRIKRITA GROBIŠTA

U subotu, 18. lipnja 2010. godine u organizaciji Hrvatskog katoličkog dobrotvornog društva Sarajevo, u 19 sati u multimedijalnoj dvorani Doma kulture u Prozoru predstavljena je knjiga "Prikrita grobišta". Riječ je o izvješću povjerenstva Vlade Slovenije za rješavanje pitanja skrivenih grobišta. Izdavač slovenskog izdanja je Družina iz Ljubljane. Nakon što je prevedena na hrvatski jezik, knjigu je izdalo HKDD Sarajevo. Nakon pozdrava,a prije samoga predstavljanja knjige nazočni su imali priliku pogledati kratku projekciju dokumentarnoga filma o iskapanju i istražnim djelatnostima na prostoru Republike Slovenije točnije u rudniku sv. Barbare u Hudoj jami, gdje je otkrivena masovna grobnica Hrvata koji su ubijeni na kraju II. svjetskoga rata. Poslije projekcije, knjigu su predstavili: don mr. Željko Marić, župnik župe Bijelo Brdo (podrijetlom iz župe Uzdol) i don Anto Jelić, župnik župe Novi Grad - Sarajevo i predsjednik HKDD-a Sarajevo (podrijetlom iz župe Rama-Šćit).
Prema riječima don Željka i don Ante, ova knjiga je jedna u nizu svih onih publikacija koji na sustavan, znanstven i istinit način žele rasvjetlili tragične događaje iz 1945. godine i ne samo iz te godine nego i svih narednih godina kada su ubijani i proganjani oni koji se nisu slagali sa ondašnjim komunističkim sustavom.
U knjizi su doneseni znanstveni članci od 11 autora, a knjigu je uredio predsjednik povjerenstva Jože Dežman. Nakon uvoda na čak 436 stranica knjige doneseni su tabelarni popisi evidentiranih grobnica na području Slovenije.

Poziv

HRVATSKO KATOLIČKO DOBROTVORNO DRUŠTVO
KLUB HRVATSKIH POVRATNIKA IZ ISELJENIŠTVA I UZDANICA

Organiziraju komemoraciju uz 38. obljetnicu stradanja članova "Fenix" skupine

PROGRAM

(OPĆINA PROZOR-RAMA, BOSNA I HERCEGOVINA)
Prozor, Dom kulture, (petak) 18. lipnja 2010. godine u 19 sati
Predstavljanje knjige u izdanju HKDD-a
"PRIKRITA GROBIŠTA", Izvješće komisije Vlade Republike Slovenije za rješavanje pitanja skrivenih grobišta 2005. - 2008.
Planina Raduša, (subota) 19. lipnja 2010. godine u 12 sati
HOD U HRVATSKU SLOBODU, kod spomen obilježja na lokalitetu Grebovi
Ramska kuća, Makljen (subota) 19. lipnja 2010. godine u 16 sati
Predstavljanje knjige gospodina Bože Vukušića
"HRVATSKO REVOLUCIONARNO BRATSTVO - RAT PRIJE RATA"
Rumboci, (subota) 19. lipnja 2010. godine u 18 sati
Otkrivanje spomen obilježja
VEJSILU KEŠKIĆU (jednom od pripadnika oružane skupine "Fenix")

(OPĆINA BUGOJNO, BOSNA I HERCEGOVINA)
Skopaljska Gračanica, (nedjelja) 20. lipnja 2010. godine u 11 sati
Slavlje svete Mise
Gornji Lužani (groblje kod rodne kuće Ilije Glavaša), (nedjelja) 20. lipnja 2010. u 15 sati
Komemoracija
Bugojno, Hrvatski dom (nedjelja) 20. lipnja 2010. godine u 19 sati
Predstavljanje knjige gospodina Bože Vukušića
"HRVATSKO REVOLUCIONARNO BRATSTVO - RAT PRIJE RATA"

(OPĆINA MUĆ, REPUBLIKA HRVATSKA)
Ogorje Gornje (Leskuri), (subota) 24. srpnja 2010. godine u 11 sati
Komemoracija kod spomen obilježja
Crkva sv. Mateja u 12 sati
Slavlja svete Mise

(GRAD OMIŠ, REPUBLIKA HRVATSKA)
Trnbusi (župna crkva), (subota) 24. srpnja 2010. godine u 18 sati
Slavlje svete Mise
Nakon svete Mise komemoracija kod spomen obilježja u zaseoku Tomići

Srdačno Vas pozivamo!

Ćiro Truhelka: Djevojački grob - knjiga o Divi Grabovčevoj

Katolički puk Rame i okolnih mjesta već tri stoljeća štuje usamljeni grob na Kedžari, usred planine Vrana, kao sveto mjesto. U njemu, prema predaji, počiva tijelo Dive Grabovčeve koju je, u cvijetu mladosti, ubio razuzdani turski plemić jer se suprotstavila njegovoj pohoti. Kronika i martirologij Franjevačkog samostana na Šćitu ne spominju Divinu mučeničku smrt. Samo ju je ramski puk u nemirnom tijeku legendom spašavao od zaborava.
Početkom dvadesetog stoljeća arheolog Ćiro Truhelka otvorio je grob na lokalitetu Kedžara (tur. djevojka) u Vranu i znanstveno potvrdio da u njemu leže kosti mlade krasotice.
Otkriće groba nije bilo poput drugih. Kao što su se ramske djevojke kušane kakvim zlom s Divinog groba vraćale drugačije, utješene i ohrabrene, tako se i znameniti arheolog s Divina groba vratio dirnut. O tome svjedoči njegov zapis objavljen u knjizi Djevojački grob. Lijepim i jednostavnim jezikom ispripovijedana je narodna legenda o nezaštićenoj djevojci i moćniku koji je vjerovao da se silom može svega domoći.
Franjevački samostan Rama-Šćit objavio je Truhelkinu knjigu (četvrto izdanje!). Na pregradnim listovima knjige objavljene su fotografije Rame koje su snimljene na staklu 1936. godine.

Ćiro Truhelka (Osijek, 2. veljače 1865. - Zagreb, 18. rujna 1942.), hrvatski arheolog i povjesničar umjetnosti. Povijest umjetnosti i arheologiju završio je u Zagrebu. Bio je kustos Strossmayerove galerije u Zagrebu, te kustos i direktor Zemaljskog muzeja u Sarajevu.
Pisao je o prapovijesnim, rimskim i srednjevjekovnim nalazima, o turskim ispravama, stećcima, rimskom i srednjevjekovnom novcu, bosančici, a bavio se i albanologijom. Uređivao je časopis Glasnik Zemaljskog muzeja.

Dio objavljenih fotografija: Fotografije!

Proslava patrona Sv. ante Padovanskog u župi Gračac

I ove godine župljani i hodočasnici proslavili su nebeskog zaštitnika župe Gračac, sv. Antu Padovanskog. Duhovnu obnovu župe i svete mise kroz vrijeme trodnevnice kao i na sami dan patrona župe predvodio je i pod njima propovijedao fra Mato Topić, definitor i duhovni asistent FRAME i FSR provincije BOSNE SREBRENE.
U subotu, 12. lipnja 2010. godine u posljedni dan trodnevnice pod svetom misom u 18 sati, pred fra Matom Topićem, oko 60-ak članova Franjevačkog svjetovnog reda (FSR) s prostora ramskoag dekanata obavilo je obnovu zavjeta, a 7 vjernika iz župe Doljani primljeni su u članstvo FSR.
U nedjelju, 13. lipnja 2010. godine, uz suslavlje  6 svećenika, svečanu Misu na sami blagdan sv. Ante Padovanskoga u 11 sati ispred župne crkve, predvodio je i pod njom propovijedao (domaći sin) fra Mato Topić. Na početku prigodne propovijedi fra Mato je objasnio istinsko značenje hodočašća. U nastavku je propovijedi pozvao nazočne vjernike da poput sv. Ante budu primatelji i istinski širitelji BOŽJE, a ne SUVIŠNE RIJEČI. Riječi dobrodošlice i zahvale izrekao je fra Jure Perić, župnik župe Gračac, koji je u svome govoru, osim čestitanja patrona župljanima, čestitao i fra Mati na njegovoj 25-godišnjici svećeništva. Svečanost misnoga slavlja svojim pjevanjem i sviranjem uveliko su uljepšali članovi mješovitog župnog zbora pod ravnanjem gospođe Biljane Glibo, profesorice glazbe i etnomuzikologije.
Nakon Mise uslijedilo je narodno veselje na prostoru ispred župne crkve. U poslijepodnevnim sati, povodom proslave sv. Ante i patrona župe, u mjestu Ustirama, na lokalitetu Klekovnica upriličen je malonogometni turnir.
Kao što je to već postala tradicija, pod večernjom svetom misom u 18 sati upriliče je blagoslov djece.

Marinko Rumbočić

---

13/6/10.
Proslava patrona Srca Isusova u župi Prozor

Kao i proteklih godina, tako je i ove godine u župi Prozor svečano proslavljen blagdan Presvetog Srca Isusova koji je ujedno i zaštitnik župe. Vjernici su se za proslavu patrona pripremali devetnicom odnosno trodnevnicom kada je u župnoj crkvi u 18 sati, svete Mise predvodio i pod njima propovijedao fra Andrija Jozić, župnik župe Doljani. Uz suslavlje  8 svećenika, svečanu Misu na sami blagdan Presvetog Srca Isusova u 11 sati ispred župne crkve, predvodio je i pod njom propovijedao fra Andrija Jozić. Tema prigodne propovijedi fra Andrije bila je: GDJE SU I TKO SU KRŠĆANI DANAS. Riječi dobrodošlice i zahvale izrekao je Preč. Franjo Ivandić, župnik župe Prozor i dekan ramskoga dekanata. Svečanosti misnoga slavlja svojim pjevanjem i sviranjem uveliko su uljepšali članovi mješovitog župnog zbora pod ravnanjem s. Anđeline Perić, SMI. Nakon Mise uslijedilo je narodno veselje na trgu dr. Josipa Stadlera.
Istoga dana u 17 sati ponovno na trgu dr. Joispa Stadlerta, organiziran je TREĆI po redu dječiji festival duhovnih šansona pod nazivom PJEVAJMO ISUSU. Nakon uvodnih riječi voditeljica programa, nazočnima se obratio Preč. Franjo, župnik župe Prozor, a nakon njegova obraćanja, kao uvod izvedene su dvije pjesme. Prvu pjesmu pod nazivom SIMBOL izvela prošlogodišnja pobjednica festivala, Ana Topić. Drugu pjesmu pod nazivom BUDI S NAMA ISUSE (koja je na prvom festivalu PMI u Voćinu osvojila prvo mjesto za tekst) izveli su članovi vokalne skupine PMI PROZOR: Daria Rako, Lucija Kuraja, Ana Topić, Jurica Bešker i Barbara Bilić. U natjecitateljskom dijelu programa nastupilo je 31 natjecatelj/ica koji su u duetu ili pak solo izveli 25 pjesama.
Prema glasovima peteročlanoga povjerenstva, prvo mjesto zauzela je skladba pod nazivom SAMUEL koju su izvele Martina Šakota i Matea Ćavar, drugo mjesto  zauzela je skladba pod nazivom TI ISUSE koji je izvela Ivana Franjić-Tubić, a treće  mjesto zauzela je skladba pod nazivom TRI PALME koju je izvela Manda Papak (takst za pjesmu napisao je Mandin otac, gospodin Petar Papak).
Na kraju festivala, pobjednicama su uručene novčane nagrade, a svim ostalim natjecateljima te onima koji su doprinijeli ostvarenju ovoga događaja uručene su spomen diplome.
Vanjska proslava za cijeli ramski dekanat, zbog proslave sv. Antuna Padovanskoga u župi Gračac, bila je u subotu, 12. lipnja, na blagdan Srca Marijina. Središnje koncelebrirano euharistijsko slavlje u 11 sati ispred župne crkve uz suslavlje 9 svećenika predvodio je i pod njim propovijedao (domaći sin) Preč. Ivan Bošnjak, župnik župe Jelah. Tema prigodne propovijedi Preč. Ivana bila je ŠTO JE ČOVJEK?
Kao i na nutarnjoj proslavi patrona, riječi dobrodošlice i zahvale izrekao je Preč. Franjo, župnik župe Prozor i dekan ramskoga dekanata. Misno slavlje svojim pjevanjem i sviranjem ponovno su uljepšali članovi mješovitoga župnog zbora pod ravnanjem s. Anđeline Perić, SMI.
Nakon misnoga slavlja uslijedilo je narodno veselje na trgu dr. Josipa Stadlera u kojem su kao i prošle godine nastupili pobjednici dječijeg festivala PJEVAJMO ISUSU, članovi PMI PROZOR (koji su osvojili prvo mjesto za tekst pjesme na Prvom festivalu PMI u Voćinu) te članovi folklornih skupina.
Na kraju ne treba zaboraviti istaknuti i jednu činjenicu, a ta je da je po prvi puta u povijesti ramskih župa, zaslugom članova ramskog Internet portal www.rama-prozo.info bio realiziran izravni prijenos (slikom i zvukom) misnoga slavlja putem Interneta.

Tekst i fotografije: Marinko Rumbočić

---

11/6/10.
Mala hidroelektrana Zagradačka puštena u probni rad

Danas je u probni rad svečano puštena Mala hidroelektrana Zagradačka, izgrađena na istoimenoj rijeci u mjestu Gračanica u općini Prozor Rama. Hidroelektranu je u probni rad pustila Borjana Krišto, predsjednica Federacije BiH, u pratnji  Gorana Mihovilovića, direktora poduzeća  Hidro Wat d.o.o. Zagrab i Kate Papak, direktorice poduzeća Struja d.o.o. Prozor Rama.
Predsjednica Krišto je, je  uz čestitke   menadžmentu, istaknula da je ovo, iako u nazivu mala, iznimno velik i vrijedan projekt, posebno u vremenu kada se zemlja nalazi u teškim ekonomskim prilikama.
Okupljenima  na otvaranju  obratio se u ime investitora Alojzije Papak, direktor hidroelektrane, koji je govorio o tome kako je protekao put dug pet godina od rađanja ideje pa do realizacije ovog projekta.
Hidroelektranu je blagoslovio fra Jure Perić, župnik župe Gračac.
Prisutni su se s tugom, ali i ponosom, prisjetili pokojnog Stjepana Burića, mladića tragično preminulog na gradilištu prilikom izvođenja radova na objektu. Obitelj Papak je u znak sjećanja na pokojnog Stjepana spustila buket cvijeća u rijeku.
Inače, Mala hidroelektrana Zagradačka je prva mala hidroelektrana na području općine Prozor Rama. Izgrađena je partnerskim odnosom dvije tvrtke, Struja d.o.o. Prozor Rama i Hidro Wat d.o.o Zagreb. Planovi izgradnje počeli su 2005.godine, a sama gradnja hidroelektrane počela je 1. rujna 2008.godine.
Investicija iznosi 2 milijuna KM, instalirana snaga je 0,8 MW, a planirana godišnja proizvodnja 3,5 GWh. Po riječima investitora prilikom projektiranja i gradnje vodilo se računa da se što manje poremeti prirodni ambijent, tako da je negativan utjecaj na okoliš sveden na minimum. /Blaženak Matešić/

Fotografije!

---

8/6/10.
Radio Rama obilježio sedamnaest godina rada

Danas  je, sjećanjem na 8. lipanj 1993. godine simbolično obilježen 17. rođendan Radio postaje  Rama. U teškim ratnim okolnostima općina Rama je donijela odluku o utemeljenju Radio postaje koja se prvi put oglasila prije 17 godina na frekvenciji 88.8 MHz. Nekoliko entuzijasta preuzelo je na sebe ogroman teret kreiranja programa i uređivačke politike dok je u općini Rama i susjednim općinama bjesnio rat. Od tada do danas bez prekida se radilo te je ova radijska postaja izrasla u omiljeni i profesionalan radio rado slušan u Rami i nekoliko susjednih općina.
Danas program emitiramo 24 sata dnevno. Nastojimo slušateljstvu približiti sva aktualna zbivanja u općini i šire i nudimo dosta obrazovnih i zabavnih sadržaja. Opremljeni smo najsuvremenijom radio opremom te smo dobili dozvolu za emitiranje od CRA na period 10 godina na što smo izuzetno ponosni - kaže ravnateljica Radio Rame Snježana Škarica. Danas je na radio Rami uposleno 9 djelatnika,  koji kao i drugi hrvatski mediji u BiH, muku muče sa financiranjem i čekaju izmirenje dugova prema njima koji se uglavnom odnose na neisplaćene tople obroke, troškove prijevoza, rad praznicima i sl. Valja istaknuti kako je općina Prozor-Rama  ove godine u proračunu osigurala oko 100 tisuća maraka za podmirenje dugova i financiranje ove radijske postaje.  Obilježavanje 17. rođendana Radio Rame proteklo je uobičajeno i radno. /Ana BURIĆ/

---

7/6/10.
Te "druge države" nema

Nitko se od nesluganskih Hrvata uopće ne zgražava nad nemoralnim paktiranjem s Dodikom, i uskoro s Radončićem, stožernika Čovića, niti se razmišlja nad njegovim licemjernim riječima upućenim u Mostaru njegovim stranačkim poslušnicima

Piše: Ivan Šarčević

Nedavno je u jednim hercegovačkim crkvenim novinama požarni za hrvatska pitanja, vlč. Božo Goluža, po tko zna koji put napao neke svećenike iz Katoličke crkve u BiH zbog njihova tobožnjeg "podaničkoga odnosa prema svojim naredbodavcima i svojim osobnim interesima, u besmislenom blaćenju osobe i djela pokojnoga predsjednika". Goluža dalje lamentira da se "u tom sluganstvu redovito plasira priča o podjeli BiH, koju je uvijek prema 'neznanim izvorima', žarko želio pokojni predsjednik."
Ništa novo. Autor ponavlja poznato nacionalističko i usko klerikalno difamiranje bosanskih franjevaca. Njihova duga povijest, osobito kroz otomansko i socijalističko razdoblje, njihovo vjerničko i političko djelovanje, po njegovom mišljenju, svedivi su jedino na ropski mentalitet. Svakako bi papučarstvo bosanskih franjevaca trebalo analizirati iz vjere, autentične teologije a ne iz ove Golužine, koja je zapravo dvorska - režimska (tuđmanovsko-bobanovska) teologija.
Ovu nacionalističku kritiku sluganskog hrvatstva i katoličanstva vrijedilo bi usporediti s Nietzscheovom kritikom slabog kršćanstva koje zagovara ropski moral. Jer ondje gdje se Golužini i slični prigovori posve približuju tom sekularnom proroku nihilizma jest vjera u moć i snagu, u preokretanje moralnih vrednota i etike utemeljene na evanđelju u makijavelističku politiku volje za moć. Iz Golužina govora o podaništvu u konačnici se nameće pitanje: U koga doista vjeruju naši svećenici i njihovi vjernici - u snagu raspetoga i nemoćnoga Isusa ili u Dioniza, boga spletki i meteža, ugode, moći i vlasti? No, o tome drugi put.
Ono na što ipak valja uvijek iznova ukazivati jest nepobitna činjenica da je Tuđman - kojega Goluža uopće ne imenuje nego jednostavno kaže "predsjednik" - uz svoje bezdušne hercegovačke izvršioce Šuška i Bobana, ne samo pristao na Miloševićev i Karadžićev, zapravo masovno prihvaćeni velikosrpski projekt podjele Bosne i Hercegovine nego je to nastojao i praktično ostvariti.
O tome tako nedvoslimsleno svjedoče i nedavno objavljeni dijelovi iz dnevnika najvećega srpskog generala smrti i uzročnika najvećih nesreća u ovoj zemlji - Ratka Mladića. Ondje se naime osim opisa nemoralne trgovine oružjem i naftom, dok je trećina Hrvatske okupirana, ponovno potvrđuje dogovor srpsko-hrvatskog vodstva o podjeli BiH. Kad se vidi koji su sve likovi sudjelovali u tome, od Šuška, Bobana, Praljka, Prlića, Petkovića i dr., onda ponestaje riječi. A jednako se tako čovjek osupne i pred Golužinim i riječima sličnih koji nedužnima podmeću sluganstvo, sebičnost i špijunski koristoljubivi rad. Zar nije od jednoga crkvenoga službenika ipak previše da ne pravi razliku između tih svećenika i recimo Brune Stojića i Branka (Brane) Kvesića koji su svoj rad za onodobnu Udbu u Sarajevu preko noći preusmjerili i utržili kroz kosovske i druge dogovore sa srpskim bezbednjacima Momčilom Mandićem i Mićom Stanišićem u razbijanju Bosne i Hercegovine kao i kasnijim selektivnim objavljivanjem podataka u opako zlim knjigama "Čuvari Jugoslavije" iza kojih stoje i neki crkveni dostojnici.
Pa ako čak i nećemo uzimati u obzir Mladićeve dnevnike, što je sa svjedočanstvom jednoga od najčasnijih hrvatskih generala Martina Špegelja (Sjećanja vojnika, 2001) koji dokumentirano govori o hrvatskoj dvostrukoj politici prema BiH, o hercegovačkim gospodarima rata, o tome kako ga je Tuđman uklonio da bi se što lakše dogovarao sa Srbima i kako bi se podijelila Bosna i Hercegovina.
Vlč. Goluža ovim neće promijeniti emocije. No, neka u njegove "neznane izvore" za tuđmanovsko-hercegovačku podjelu BiH uđe i knjiga "Visoko podignimo zastavu" (2010) prvog predsjednika Hrvatskog Sabora Žarka Domljana. Domljan posve jasno svjedoči o onome što je poznato: o ambivalentnoj hrvatskoj politici prema BiH, o tome da je Tuđman Bosnu i Hercegovinu smatrao "neprirodnom tvorevinom", da je više vjerovao Kadijeviću, JNA i svom "najneobrazovanijem ministru" Šušku, mnogim laskavcima i sumnjivim tipovima oko sebe, nego ozbiljnim i kompetentnim Hrvatima, pogotovu ne Hrvatima iz Bosne. Piše i da je glavna hrvatska politička i vojna linija zapovijedanja prema BiH išla, mimo Sabora, "putem hercegovačkog kruga oko Mate Bobana, čovjeka manjkavo obrazovana i upravo opsjednuta mržnjom prema Muslimanima". Tuđman se stalno zanosio granicama Banovine, "kratkovidnom politikom dogovaranja i pogađanja s onima s kojima se u povijesti nikada nije moglo ništa dogovoriti i kojima se u principu nije moglo vjerovati". Domljan piše o borbi za teritorij u BiH, o regularnim hrvatskim jedinicama u ratu u BiH - osobito za vrijeme Janka Bobetka, te o tome kako je trebalo ostaviti "malu zemljicu Bosnu", "muslimanski otok" kao tampon između Srba i Hrvata. te da je na koncu kod gotovo svih Hrvata "stvoren dojam da te 'druge države' ustvari nema, da je nikada neće biti".
Goluža tobože ne zna ni za jednu Tuđmanovu izjavu o podjeli BiH, ni za onaj intervju u novogodišnjem broju Slobodne Dalmacije (1991/92) u kojem eksplicitno izjavljuje da se pitanje BiH može riješiti samo između Srba i Hrvata tako da se "nacionalni ciljevi Srbije ostvare i da ona više nema razloga za ekspanziju, a ujedno bi se Hrvatskoj priključilo njezine krajeve, jer je sadašnji hrvatski perec neprirodan." Ostao bi "dio 'zemljice Bosne' gdje bi Muslimani imali većinu i ta bi država Bosna mogla biti tampon zona između Hrvatske i Srbije". "Time bi" - zaključuje Tuđman - "ujedno nestala i kolonijalna tvorevina BiH."
Sve ovo i mnoštvo drugih činjenica - osobito zbrisani i raseljeni zavičaji Hrvata u Bosni te Šuškovo i Bobanovo u Hercegovini - Goluža zavodi pod "neznani izvori" i "podanički odnos". I dalje kod Goluže i sličnih ni danas uopće nije upitna politika "sumnjivih dogovaranja" kao da te "druge države" i nema. Zato se i dalje gotovo nitko od tih nesluganskih Hrvata uopće ne zgražava nad nemoralnim paktiranjem s Dodikom, i uskoro s Radončićem, stožernika Čovića, niti se razmišlja nad njegovim licemjernim riječima upućenim u Mostaru njegovim stranačkim poslušnicima: "Moramo razumjeti da bez dogovora sa srpskim i bošnjačkim strankama mi uopće ne možemo biti u vlasti. Bez ključne srpske i bošnjačke stranke ne može se napraviti vlast, a bez svih hrvatskih stranaka zajedno može se bez problema napraviti vlast i toliko o ravnopravnosti tri konstitutivna naroda u BiH."
Domljan piše da je Tuđman, umišljajući se da je prosvijećeni apsolutist, posve sam htio imati vlast, nije vjerovao skoro nikome, ni u kakvu kolektivnu odluku, pa ni onu Sabora. Više je vjerovao Miloševiću nego svojima. Pitaju li se "politički marginalizirani i obespravljeni" Hrvati u BiH, kako ih opisuje Goluža, komu vjeruje i što zapravo hoće Čović, i uopće hrvatska politika u BiH: jednakopravnost Hrvata u BiH, Hrvata između sebe, ili samo golu vlast?

Oslobođenje, 7. 6. 2010.

---

6/6/10.
Održano šahovsko takmičenje za juniore

Danas je u prostorijama Šahovskog kluba "Rama" u Prozoru održano takmičenje za juniore i juniorke na kojem je sudjelovalo osam takmičara. Od juniorki najbolja je bila Sanja Marić, druga je bila Ana Kuraja, a treća Sara Marić, dok je kod juniora najbolji bio Mirko Ivančić, drugi Antonio Kuraja i treći Marinko Beljo.
Najboljim takmičarima su uručene diplome, a osvajači prvog i drugog mjesta iz obje grupe idu dalje na takmičenje za prvaka u šahovskoj ligi Herceg-Bosne, koje će biti održano u Neumu. Voditelj takmičenja bio je Tihomir Marić. /prozor.net/

Fotografije!

---

5/6/10.
Frama: Dan ekologije Franjevačke mladeži Bosne Srebrene

Svake se godine diljem svijeta 5. lipnja obilježava kao Svjetski dan zaštite okoliša. Na taj je dan 1972. godine u Stockholmu održana Konferencija Ujedinjenih naroda posvećena okolišu, na kojoj je usvojen Program zaštite okoliša Ujedinjenih naroda (UNEP).
Tim povodom Franjevačka mladež Bosne Srebrena (Frama) iz Rame, Guče Gore, Viteza, Uskoplja, Sarajeva, Fojnice, Nove Bile, Novog Šehera, Livna, Vidoša, Ljubunčića i Bile kraj Livna, okupila se u Rami sa osmoškolcima i srednjoškolcima iz Prozora kako bi obilježili ono najdragocjenije što kao pripadnici iste vrste dijelimo - naš okoliš. Mladi su čistili okoliš oko Ramskog jezera, dvorišta osnovne i srednje škole u Prozoru, kao i glavne ulice u Prozoru.
Nakon čišćenja okoliša mladima je u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije na Šćitu za vrijeme mise i molitve o važnosti okoliša kao domu života svih ljudi, životinja i biljaka govorio fra Mato Topić, duhovni asistent FRAME Bosne Srebrene. Po završetku mise, uz objed, nastavljeno je druženje mladih kroz razgovor i pjesmu banda "Second day".
Susret je bio i prigoda za promociju tek osnovane ekološke udruge "EKORAMA - PROZOR" koja je iznikla iz Peticije za zaštitu ekološke i turističke kote Ramskoga jezera.
Putem medija članovi Franjevačke mladeži, po uzoru na svoga osnivača svetoga Franju iz Asiza, zaštitnika ekologije, uputili su poruku svim ljudima, koju prenosimo u cijelosti:

Okupljeni na Šćitu u Rami - predivnom mjestu prirodnih i kulturnih ljepota, okruženi vodom, čistim zrakom, u zajedničkom druženju, sa slutnjom božanskoga dodira u ljepoti svega stvorenoga i svakoga ljudskoga lica, mi pripadnici Franjevačke mladeži Bosne Srebrene, nadahnuti ljubavlju Franje Asiškoga prema svemu stvorenome, obvezujemo se i poručujemo svim mladima i svim ljudima naše domovine Bosne i Hercegovine:

• Čuvat ćemo i brinuti se za prirodne ljepote - vode, šume, polja, životinje i cvijeće - u svojim mjestima i svojim zavičajima. Nećemo zagađivati, uništavati prirodu niti dopustiti da se neplanski i nemoralno iskorištavaju prirodni resursi naše zemlje.
• Čuvat ćemo, poštivati i brinuti se za povijesno i kulturno blago svih naroda, institucija i pojedinaca ove zemlje; za sve ono što su prije nas stvorili marljivi ljudi svojim umom i rukama; brinut ćemo za čistoću naših sela, ulica, gradova, škola, kuća i okućnica.
• Pozivamo sve mlade da se pridruže našoj akciji zaštite okoliša ili da se na sličan način organiziraju u svojim mjestima, župnim ili drugim zajednicama.

Ovim druženjem i čišćenjem okoliša mi potvrđujemo smisao svoga vjerničkog i uopće ljudskog obitavanja na zemlji. Bog nas je stvorio od zemlje, ove naše zemlje i oživio nas svojim duhom. Želimo stoga slaviti Stvoritelja u ljepoti prirode i neba, vode i vatre, sunca i mjeseca, u ljepoti ljudskoga lica - radosnoga i patničkoga, u ljepoti svakog Božjeg stvorenja. A preko ljepote prirode Bog će sa svim svojim darovima učiniti i naše ljudsko zajedništvo prirodnijim i iskrenijim.

Vidimo se nagodinu u kraljevskom Jajcu!
Pozdrav svima!

Šćit, 5. lipnja 2010.

Framaši Bosne Srebrene!

Fotografije su u Picasa galeriji: Ekologija!

---

4/6/10.
Novoizabrano vodstvo Ramske zajednice Zagreb u radnoj posjeti Općini Prozor-Rama

Predstavnici Ramske zajednice Zagreb, predvođeni novoizabranim predsjednikom Šimunom Babićem, boravili su dva dana u radnoj posjeti općini Prozor-Rama. Prvi dan boravka posvetili su Uzdolu, gdje su prisustvovali posveti novog oltara u župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja na Uzdolu. Potvrda je to podrške, koju je Ramska zajednica Zagreb, godinama davala Uzdolu kao i ostalom dijelu Rame. Prema riječima, predsjednika Babića, Uzdol je mjesto koje neprestano budi posebne osjećaje u svakom Ramljaku, napose iseljenom Ramljaku, najprije zbog nevinih žrtava koji su tu stradale, ali i zbog činjenice da se povratak iseljenih Hrvata nije ostvario. Ramska zajednica Zagreb nastojati će i dalje, prema svojim mogućnostima, potpomagati župu Uzdol.
Drugog dana boravka, predstavnici Ramske zajednice Zagreb, Daniela Radić, Željko Jurić, Željko Šarčević i predsjednik Šimun Babić posjetili su načelnika općine dr. Jozu Ivančevića, koji ih je primio u svome uredu. Načelnik općine najprije je čestitao na izboru predsjedniku Ramske zajednice Zagreb Šimunu Babiću i njegovom novom upravnom odboru. Zaželio je i da se odlični odnosi, uspostavljeni sa bivšim predsjednikom Branislavom Brizarom, nastave i u budućnosti, kako više nikada ne bi došlo do narušenih odnosa između Općine i Ramske zajednice. Infrastrukturni i razvojni projekti koji su pred općinom Prozor-Rama garantiraju perspektivnu budućnost ovoga kraja, te kao takvi trebaju biti zanimljivi i iseljenim Ramljacima. Načelnik Ivančević zamolio je novu upravu Ramske zajednice da nastavi i dalje lobirati za općinu Prozor-Rama, te da uspješne gospodarstvenike rodom iz Rame, upoznaju sa svim mogućnostima koje pruža općina Prozor-Rama.
Predsjednik Ramske zajednice Šimun Babić zahvalio se načelniku na prijemu i na upućenim čestitkama, te naglasio kako Ramska zajednica Zagreb prati događanja u Rami, te će se prema svojim mogućnostima uključivati u njih. Želja Ramske zajednice jest da to ne bude samo na kulturnom planu, nego da se ta suradnja nastavi i kroz gospodarski vid suradnje. U skoro vrijeme Ramska zajednica Zagreb organizira donatorsku večer u Zagrebu, gdje će upoznati goste večeri sa situacijom i mogućnostima ulaganja u općini Prozor-Rama.
Posebna tema sastanka bila je zajednička humanitarna akcija kupnja mamografa za dom zdravlja Prozor-Rama. Zaključeno je kako je to uspjela akcija, jer je neophodni novac osiguran i kako se može pristupiti raspisivanju natječaja za kupnju mamografa.  /www.prozor.rama.org/

---

3/6/10.
Tijelovo na Uzdolu

U župi sv. Ivana Krstitelja Uzdol u četvrtak 03. lipnja 2010. godine proslavljena je svetkovina Tijelova i upriličen blagoslov oltara u obnovljenoj crkvi. Svečano euharistijsko slavlje uz koncelebraciju 17 svećenika predvodio je i pod njim propovijedao Uzoriti gospodin Vinko kardinal Puljić, vrhbosanski nadbiskup i metropolita. Misnom slavlju predhodila je Tijelovska procesija koja je u 11 sati krenula iz "stare uzdolske crkve". Na prostoru ispred "stare" crkve, riječi pozdrava i dobrodošlice, nazočnim vjernicima župe Uzdol, iseljenim župljanima, župljanima susjednih župa, predstavnicima društvenih, političkih i kulturnih institucija ... u ime župnika vlč. Miljenka Džalte i župe Uzdol, izrekao je "domaći sin" vlč. Željko Marić, župnik župe Bijelo Brdo. Nakon blagoslova vjernika, procesija sa Presvetim oltarskim sakramentom ušla je u "novu" župnu crkvu. Na početku misnoga slavlja, Uzoriti kardinal Vinko Puljić, blagoslovio je vodu kojom je poškropio okupljene vjernike i novi oltar. Poslije čitanja prigodnih misnih čitanja i evanđelja, uslijedila je propovijed u kojoj je Uzoriti kardinal između ostaloga vjernicima naglasio značenje svetkovine Tijelova, oltara, zajedništva, zahvale... Poslije propovijedi vjernici su Ispovjedili svoju vjeru, a umjesto Molitve vjernika moljene su litanije svih svetih. U središnjem dijelu posvete oltara, u menzu novosagrađenoga oltara pohranjeni su moći sv. Viktorija, moći iz stare "stare" crkve i tekst povelje, Nadbiskup je izmolio posvetnu molitvu, oltar pomazao svetim uljem, pokadio ga i osvjetlio. Obred posvećenja završio je tako što je Nadbiskup predao upaljenu svijeću župniku, koji je upalio ostale svijeće u prezbiteriju. Nakon prekrivanja oltara oltarnikom, misno slavlje nastavljeno je uobičajenim tijekom. Poslije pričesti, Nadbiskup je svečano otvorio novosagrađeno svetohranište, uz kađenje, pohranu Presvetoga sakramenta i paljenje "vječnoga svjetla". Misno slavlje završeno je govorom župnik vlč. Miljenka Džalte koji se zahvalio svima koji su pridonijeli obnovi župne crkve, između ostaloga i poimenice je nabrojao istaknutije osobe i institucije. U nastavku svoga govora vlč. Džalto posebno se zahvalio i Uzoritom kardinalu, zahvalivši mu se na svemu što čini za župu Uzdol i pozvavši ga da bude zagovornikom župe Uzdol kako bi rane iz Domovinskoga rata što prije zarasle i kako bi na svjetlo dana izišla istina i bila zadovoljena pravda. Svečanim blagoslov Uzoritoga kardinala, završena je Misa, nakon koje je upriličena zakuska za uzvanike u kripti župne crkve te usprkos kiši i za narod u župnome dvorištu. /Tekst: Marinko Rumbočić, foto: Stipo Bošnjak - SB/

Fotografije!

---

3/6/10.
Okupljanje mladeži Ramske zajednice u dosad neuobičajenom broju

U prostorijama Ramske zajednice Zagreb jučer je održan skup mladeži i studenata porijeklom iz Rame, a koji se trenutno nalaze na radu ili studijama u Zagrebu. Skupu je prisustvovao dosad neuobičajeno velik broj mladih ljudi, njih preko četrdeset, koji nisu krili oduševljenje ovakvim događajem. Na početku skupa prisutne je ispred Ramske zajednice prigodnim riječima pozdravio predsjednik udruge Šimun Babić skupa s Željkom Šarčevićem - voditeljem Odjela za šport i turizam te Željkom Jurićem - voditeljem Odjela za organizaciju Ramskih susreta. U pozdravnom govoru istaknuto je kako upravo mladež i visoko obrazovani ljudi imaju zadatak graditi budućnost Zajednice odnosno raditi na dobrobiti Ramskog kraja, a samim time i Hrvata u BiH!
Odjel za suradnju s mladeži i studentima obavio je iznimno dobar zadatak uspjevši već u početku novog mandata izabranog vodstva privući ovako značajan broj mladih. Kako su istaknuli voditelji ovog Odjela, Marta Brizar i Franjo Bošnjak, zadaća nije bila nimalo laka ali ih sve raduje činjenica da se Ramska zajednica otvara prema mladima općenito prepoznajući potencijal studentske populacije u Zagrebu. Za sljedeći susret koji uskoro slijedi očekuje se još veći broj mladih i studenata. No ujedno, postavilo se i pitanje - da li će službene prostorije i sjedište RZ-e moći primiti već sad nekoliko desetina novih potencijalnih članova?
Tajnik Zajednice Mirko Marić naveo je kako se u buduće na ovom području djelovanja planiraju kulturni susreti, druženja, kao i sportska natjecanja. U planu su i manji skupovi na kojima će se raspravljati o tradiciji, povijesti te kulturi Ramskog i Hercegovačkog kraja. Sve mogućnosti tako ostaju otvorene, a na članovima i simpatizerima je sada stvar koliko će poraditi na daljnjim projektima. Druženje na navedenom skupu u kojem su se izgradile nove veze i obnovile stare, potrajalo je do večernjih sati. /Autor: Matej Škarica/

---

1/6/10.
Za četiri projekta dvadeset tisuća eura

U suradnji općine Prozor-Rama i islandske organizacije PEP International u selima Lapsunj, Orašac, Uzdol i Gornji Krančići realizirat će se projekti koje su kandidirali mještani. PEP International će za svaki projekt osigurati po 5 tisuća eura dok se i općina Prozor-Rama zajedno s mještanima obvezala pomoći financiranje projekata. Koordinator projekta Amir Hadžić je kazao kako je jako zadovoljan suradnjom s mještanima iz sela koja je PEP International izabrao s ciljem pomoći ruralnim područjima i jačanja suradnje između općine i mještana. Mještani su kandidirali projekte koji su od vitalnog značaja, tako u selima Uzdol i Gornji Krančići financiramo ulaganje u putnu infrastrukturu, mještani Lapsunja su kandidirali projekt izgradnje vodospreme kako bi selo opskrbili pitkom vodom dok će se u Orašcu realizirati sanacija lokve u središtu sela - kazao je Hadžić. Inače suradnja između općine Prozor-Rama i PEP International počela je prije godinu dana potpisivanjem Memoranduma o razumijevanju. /Ana BURIĆ/

---

24/5/10.
Dan ekologije Franjevačke mladeži Bosne Srebrene

U subotu, 5. lipnja 2010. kada se obilježava Svjetski dan zaštite okoliša obilježit ćemo Dan ekologije Franjevačke mladeži Bosne Srebrene (FRAME).   Petsto (500) mladih, članova Franjevačke mladeži iz cijele Bosne i Hercegovine - iz Rame, Guče Gore, Viteza, Nove Bile,  Novog Šehera, Kreševa, Livna, Jajca, Fojnice, Osove, Vidoša, Ljubunčića, Bile kraj Livna, okupit će se na obalama Ramskoga jezera kako bi, uređujući obalu  prelijepog Ramskog jezera, poslali poruku svim mladima i svim ljudima u Bosni i Hercegovini da prirodu kao Božji dar čovjeku treba zaštititi od tlačitelja prirode, a to su ljudi i njihove institucije.Tom prigodom mladima će govoriti o zaštiti okoliša fra Mato Topć, duhovni asistent FRAME Bosne Srebrene u okviru molitve i mise za život u ovome svijetu kao domu života svih ljudi, životinja i biljaka.
Ovo će biti dobra prigoda za  promociju tek osnovane ekološke udruge "EKORAMA - PROZOR"  koja je iznikla iz Peticije za zaštitu ekološke i turističke kote Ramskoga jezera. Putem medija toga dana mladi, članovi Franjevačke mladeži franjevačke provincije Bosne Srebrene, po uzoru na svoga osnivača svetoga Franju iz Asiza, zaštitnika ekologije, žele uputiti poruku svim ljudima.
Početak akcije je u 11,00 sati; molitva i misa s izlaganjem o ekologiji u 14,00 sati.

S poštovanjem,
Fra Mato Topić,
FRAMA Bosne Srebrene

---

24/5/10.
Uspjeh prozorskih osnovaca

U subotu je u Jablanici, u organizaciji Auto moto kluba "Sunce" iz Jablanice, održano 14. prometno-obrazovno natjecanje učenika osnovnih škola u Hercegovačko-neretvanskoj županiji pod nazivom "Znanjem u Evropu Jablanica 2010". Natjecanje je održano u dvorani Osnovne škole "Suljo Ćilić" Jablanica, a među deset prijavljenih u takmičenju su sudjelovali Osnovna škola "Alija Isaković" i  "Marko Marulić" iz Prozora.
U ekipnom takmičenju OŠ "Marko Marulić" je osvojila treće mjesto, dok je učenik ove škole Ivan Čuljak osvojio prvo mjesto u pojedinačnom takmičenju za dječake. Naida Hero, učenica OŠ "Alija Isaković" osvojila treće mjesto u takmičenju za djevojčice. Organizator je za najbolje učesnike pripremio vrijedne nagrade, pehare i diplome.
Nakon natjecanja učenici škola iskoristili su vrijeme za zajednički posjet Muzeju "Bitka na Neretvi". /Tekst i foto: Husein Šljivo/

Fotografije!

---

24/5/10.
Zločin i nagrada

Republika Srpska ne počiva samo na žrtvama nesrba, na etničkom čišćenju, nego na šutljivom pristanku mnogih Srba, ali i Bošnjaka i Hrvata, kao i mnogih drugih, povrh svih dijela moćnih međunarodnih predstavnika koji su je darovali Miloševiću i Karadžiću i drugim slugama zla kao nagradu za "istorijske zasluge".

Piše: Ivan Šarčević

U Novom zavjetu opisuje se događaj kako su Isusa njegovi sugrađani protjerali iz Nazareta. U uzavreloj atmosferi neprihvaćanja rekao im je da "nijedan prorok nema priznanja u svom zavičaju". Strašno se zamjerio svojim sugrađanima ne samo zbog toga što je s neuglednim podrijetlom tesareva sina počeo tumačiti sveti tekst, nego ponajviše zbog toga što je iz povijesti naveo primjere dvojice velikih proroka koji su u nevolji pomogli ne najprije svojima nego strancima, neprijateljima: Ilija udovici iz Sidona, Elizej Naamanu iz Sirije. Gnjevni lokal-patrioti izbacili su Isusa iz njegova grada, doveli ga na rub brijega i htjeli ga strmoglaviti. I završava ovaj izvještaj sažeto a snažno: "Ali on prođe između njih i umakne."
Na Dan pobjede nad fašizmom, na Dan općine Foča, stigao je u svoj grad dr. Vojislav Maksimović da primi jednoglasno dodijeljeno najveće priznanje srpskih općinskih odbornika: Povelju općine. Nekadašnji profesor književnosti na Sarajevskom univerzitetu, Jugosloven, odani i podobni partijac, nadobivao se nagrada. Među onima prije rata treba istaknuti Orden bratstva i jedinstva sa srebrenim vijencem i Šestoaprilsku nagradu grada Sarajeva. Obnašao je Maksimović i mnoge važne funkcije. Evo nekih: predsjednik kluba poslanika Karadžićeva SDS-a, za rata poslanik u Skupštini RS-a, gradonačelnik Srpskog Sarajeva, rektor Univerziteta RS u Srpskom Sarajevu, jedan od glavnih za Foču u ratu, mjestu koje se iza Srebrenice s Prijedorom i Višegradom "bori" za prvo mjesto na listi "srpskih uspjeha".
Okitio se Maksimović i za ratne zasluge ne samo titulom RS-akademika nego i s dva najveća RS-ordena: Ordenom Republike s lentom ("za naročite zasluge u razvoju međudržavne saradnje i za doprinos prema državi") i Ordenom Nemanjića ("zbog posebnog doprinosa u organizovanju i vođenju odbrane srpskog naroda i države"). O akademikovom liku i djelu, o licemjerstvu njegova ordenja, već je na ovoj stranici kritički pisao Gojko Berić.
Uznosito je Maksimović besjedio u svojoj Foči. Kazao je da "uz ostale nagrade ova mi je posebno draga, jer je primam u zavičaju, Staroj Hercegovini, staništu časnih prethodnika", te da nagradu prima i kao "priznanje nizu mojih prijatelja, istomišljenika i saradnika, bez kojih ne bih mogao učiniti sve ono što sam mislio i nastojao da ostvarim u svojoj sredini".
I dok se ovih dana raspravljalo o Maksimovićevim ostvarenjima u "svojoj sredini", o načelniku Krsmanoviću koji se pilatovski prao od ikakve političke odgovornosti za Maksimovićevo nagrađivanje, sjetio sam se pokojnog don Branka Sbutege i njegova teksta koji spada među najbolje tekstove ne samo o Foči nego o srpskom nacionalističkome zlu uopće. Naime, Sbutega piše o značenju preimenovanja Foče u Srbinje. Sbutega, koji po majci vuče korijene iz porodice Karađorđevića, nije se mogao pomiriti da "poprište masakra nad muslimanskim stanovništvom" nosi "ime jednog naroda, koje zrači ukupnošću značenja. srpskoga naroda". Sbutega, koji nikada nije bio u Foči, proročki se zaprepašćuje nad "indiferentnošću cijelog jednog naciona, svih koji se Srbima ili Srbijancima zovu", jer tko god je to "svejednošću, šutljivošću, dopustio., zaklao je imenom ono što nije srcem. U Srbinju zločinac je sebi podigao spomenik, lingvistički spomenik. ... Svi nisu učestvovali u zločinima i tko to tvrdi, laže. Ali svi šutnjom učestvuju u spomeniku."
Foča-Srbinje samo je ogledalo za ono što se još uvijek zove Republika Srpska, pars pro toto. Republika Srpska ne počiva samo na žrtvama nesrba, na etničkom čišćenju, nego na šutljivom pristanku mnogih Srba, ali i Bošnjaka i Hrvata (od Tuđmana do Čovića), kao i mnogih drugih, povrh svih dijela moćnih međunarodnih predstavnika koji su je darovali Miloševiću i Karadžiću i drugim slugama zla kao nagradu za "istorijske zasluge".
O Maksimovićevu slučaju i priznanjima mnogi govore kao o nečemu što je gotovo nemoguće, neočekivano, neshvatljivo. No, očituje se da su jedan "državni razlog", jedan nacionalizam, jedna "realna" politika zamijenjeni drugim, te da se "istorijske zasluge" uvijek i nepogrešivo nagrađuju. Prije se srpski nacionalizam imenovao srpskom "istorijskom misijom" među yu-narodima i "jugoslovenskim državotvorstvom", i kao takav se nagrađivao, danas se srpski nacionalizam imenuje i nagrađuje kao doprinos za srpsku državu unutar države BiH.
Za sada je, kako kaže prvi Srbin RS-a, ta država "vječna kategorija". Ima li, međutim, rad za takvu "vječnost" ikakvu alternativu? Može li se barem u ovom vremenu postaviti dilema: Ili prihvatiti (podržavati) Republiku Srpsku, i njoj slična imena, zlodjela i ratne tvorevine, kakve ne pamti suvremena povijest, ili krenuti putom Ilije, Elizeja, Isusa, Sbutege - svih onih koji su bez priznanja pomagali nesvojima i tako dovodili u pitanje nagrade za zločine?

Oslobođenje, 25. 5. 2010.

Već tradicionalno u župi Rama-Šćit nedjelja Duhova ili Pedesetnice je prvopričesnička nedjelja. Djeca trećega razreda osnovne škole, njih 35 (18 muških i 17 ženskih), primilo je sakrament svete pričesti. Djecu su za prvu pričest pripremili s. Marta Barišić i fra Zoran Vuković. Misno slavlje u 11 sati predvodio je fra Tomislav Brković, uz suslavlje fra Živka Petričevića, fra Branka Malekinušića, fra Zorana Vukovića i don Željka Marića. Prvopričesnici su svojim sudjelovanjem pridonijeli lijepom euharistijskom slavlju i izrazili svoju zahvalu Bogu i roditeljima:
Roditelji naši dragi,
što ćemo vam reći?
Sada HVALA, a ostalo,
kad budemo veći.

Poslije mise uslijedilo je fotografiranje kod Ramskog križa i druženje u restoranu Kuće mira!

Fotografije su u Picasa galeriji: Prva pričest!

U nedjelju 23. svibnja 2010. godine, kao i prošle godine na blagdan Duhova u župi Presvetoga Srca Isusova Prozor, točnije na trgu dr. Josipa Stadlera ispred župne crkve, pod svetom misom u 11 sati, sakrament svete pričesti po prvi puta primilo je 66 prvopričesnika/ca. Svečano misno slavlje u koncelebraciji ž. vikara vlč. Hrvoja Kalema, predvodio je i pod njim propovijedao župnik župe Prozor Preč. Franjo Ivandić. Misnome slavlju nazočio je i gospodin Ante Petrović, stalni đakon, bečke nadbiskupije, koji je podrijeklom iz Doborše, župa Prozor. Euharistijsko slavlje svojim recitacijama, pjevanjem i čitanjima prigodnih tekstova uljepšali su sami prvopričesnici, njihovi roditelji, prijatelji te članovi župnoga zbora PMI pod ravnanjem s. Anđeline Perić, SMI. Nakon zajedničkog fotografiranja, ispred i u župnoj crkvi, u vjeronaučnoj dvorani priređena je zakuska za male slavljenike, nakon koje je uslijedilo narodno veselje.

Tekst i foto: Marinko Rumbočić

---

22/5/10.
Mostar: Ulična utrka

Dana, 22. 5.2010. godine održana je međunarodna ulična utrka u Mostaru, pod nazivom "Mostar 2010." Sudjelovali su učenici osnovnih i srednjih škola naše županije te seniori i seniorke. Škola fra Jeronima Vladića iz Ripaca također je sudjelovala sa 33 učenika koji su ostvarili sljedeće rezultate:

DJEVOJČICE V.-VI. razred
l. Ana Pivić -1. mjesto
2. Marij Bešker-2. mjesto   
3. Ana Ostojić -3. mjesto

DJEČACI  V.-VI. razred
1. Nikica Čuljak -1. mjesto
2. Branko Petričević -2. mjesto
3. Mario Beljo - 4. mjesto

DJEVOJČICE VII.-VIII.razred

1. Josipa Pavličević -1. mjesto
2. Katarina Jurić - 2.mjesto
3. Anita Andričić - 3. mjesto

DJEČACI VII.-VIII. razred
1. Vinko Peranović - 1. mjesto
2. Ivan Kovačević - 2.mjesto
3. Ante Petrović -3. mjesto

Učenici škole fra Jeronima Vladića bili su najuspješniji u svim kategorijama te kao nagradu dobili su diplome, pehare i za prva mjesta športske trenirke.
Voditelji su bili nastavnik tjelesne i zdravstvene kulture Ilija Faletar i ravnatelj naše škole Dragan Tadić.

Fotografije su u Picasa galeriji: Ulična utrka!