Meditacija dana
18. rujna
Bog i ja - nas dvojica pripadamo skupa
Ti Neizmjerni - stvorio si me.
Ti Veliki - imaš mjesta u mome srcu.
Ti Ljubeći - čekao si na moju naklonost.
Ti Silni - držiš me u svojoj ruci.
Ti Ureditelju - želiš moju suradnju.
Ti Sveobuhvatni - baviš se mnome.
Ti Nadvremenski - sadržaj si mojih dana.
Ti Svemogući - djeluješ i preko mene.
Ti Suputniče - držiš korak sa mnom.
Ti Stvoritelju - imaš obzira prema meni.
Ti Snovatelju - daješ mi da budem kreativan.
Ti Izvoru radosti - činiš me sretnim.
Ti Pute, Istino i Živote - ideš sa mnom.
Bože, koji ne želiš biti bez mene i bez koga ni ja ne mogu biti:
Ti si tu i ja sam tu,
tražiš me i ja tražim Tebe,
ljubiš me i ja ljubim Tebe,
živiš u meni i ja živim u Tebi.
Ti i ja - nas dvojica pripadamo skupa:
Ti, jer me ljubiš -i ja, jer sam od Tebe ljubljen.
17. rujna
Cijena sreće
Ako želimo biti sretni
moramo za to platiti određenu cijenu.
Cijena naše sreće je:
da sami sebe darujemo
i ništa više i ništa manje.
Sebe samog darovati,
ne radi se o fanatizmu,
ili potrebom za vrijednošću
niti je to teška dužnost,
ili kao natovarena žrtva.
To se može samo slobodno dogoditi,
veselo i iz ljubavi.
Onda je moja sreća tu
kao sjena ljubavi.
16. rujna
Ruke
Hvala Ti Gospodine za prljave ruke
što moj štednjak i hladnjak diraju.
Za malene vlažne prste
što kocke za mostić biraju.
Za nevine ruke što lutaju
i nešto novo traže.
Za majčine ruke što uvijek
pokazuju put,bol ublaže.
Za drage malene ruke
I luckastu malu ruku
što dodirom ljutnju tjera.
Hvala Ti na Tvojoj ruci
što me ka svijetlu vodi.
Čuva me da ne posrnem,
da moj brod ravno brodi.
I dok male ruke traže
da im kažem što da čine,
sigurna,mirna,voljena,
sežem za Tobom u visine.
14. rujna
Prije svega ne gubiti hrabrosti
Kako je? Dobro ili loše?
Izvrsno ili katastrofalno?
Ima nekoliko misli
koje bi trebalo jako dobro zapamtiti.
Kad je dobro, nemoj svoje dobre dane
kvariti kopkanjem, brigama i strahovima
kako će biti sutra.
Kad je loše, tada prije svega
nemoj gubiti odvažnosti.
Inače će biti još gore,
i ti ćeš potpuno propasti.
Hrabro samo!
Hrabrošću ćeš sve nadvladati.
Kako? Nitko to ne može reći unaprijed,
ali uspjet ćeš.
Razmišljaj o onoj ne baš tako glupoj
priči o dva miša u kanti mlijeka.
Jedan je izgubio odvažnost,
prestao se gibati i ugušio se.
Drugi nije prestao,
hrabro se praćakao i koprcao
dok nije nastao komadić maslaca.
Tako se spasio.
U najbezizlaznijim, najcrnjim situacijama
moraš dobro tragati za zrakama svjetla.
I naći ćeš ih!
13. rujna
Nove oči i novo srce
Gledati lijepe stvari! To može jedino onaj
tko je u svojoj nutrini postao otvoren i slobodan,
tko se može opustiti, tko se uspio smiriti.
S nogom na gasu sve vidiš tek letimično.
S glavom pak u spisima a srcem pokopanim u pohlepi
ne vidiš baš ništa. Sve postaje dosadno i pusto.
Praznici znače: smiriti se. Gledati lijepe stvari!
Jesi li ikad promatrao brezu, osjetio njezin nježni list?
Znaš li da ne postoje dva sasvim jednaka lista?
Sve je to rad po mjeri, nema masovne proizvodnje.
Jesi li se već divio stablu jabuke i stablu kruške
koja rastu u vrtu blizu jedno drugome?
Svojim nogama stoje na istome tlu,
uzimaju iz zemlje istu hranu,
njihove grane obasjava isto sunce.
No, jabukovo stablo rodi jabukama, a kruškovo kruškama.
Jabuke i kruške iz iste osnove i istoga tla, a ipak su tako
različite oblikom, bojom, mirisom, okusom.
Fantastično! Ali tko ima oči da to vidi?
Kad najnoviji model automobila prođe ulicom,
ljudi se zaustave i okreću diveći se.
Krajnje je vrijeme da dobijemo druge oči.
Oči za gledanje lijepih stvari!
Ali možda se za to mora najprije izmijeniti srce?
Gospodine, daj nam novo srce i nove oči
da gledamo čuda i budemo sretni.
12. rujna
Put do mira sa samim sobom
Razloge svojih problema, svojih sukobljavanja,
svojih neuspjeha nemoj uvijek tražiti negdje drugdje,
kod svog muža, svoje žene, kod svojeg pretpostavljenoga,
u svom poslu ili u vremenu "kakvo je danas".
Mogao bi vrlo mnogo profitirati
ako ih potražiš - kod sebe.
Razmisliti o samome sebi, prihvatiti istinu
o svojim pogreškama i nedostacima
jedini je put do mira sa samim sobom
i do razumijevanja za druge.
Nemoj sebe uvijek smatrati žrtvom drugih
prije nego si sasvim pošteno istražio
nisi li žrtva svojeg vlastitog ja,
svojeg umišljaja, svojega raspoloženja.
Najčešće od drugih očekuješ previše,
a od sebe premalo.
Bio si dobar prema drugima,
oni ti na tome nisu zahvalili, pa kažeš:
"Ne bih to bio očekivao. Sada je gotovo!"
Upitaj samoga sebe
kako ispunjavaš očekivanja drugih.
Možda ćeš shvatiti kako je drugima teško
voljeti te i biti dobar prema tebi.
Možda moraš učiniti još poprilično mnogo dobra.
8. rujna
Čežnja za izvorom
Tekst napisan za polaganje vijenaca ispred Ramskog križa na Šćitu, 8. 9. u 10, 30 sati!
Kao što košuta žudi za izvor vodom
Tako duša moja čezne, Bože, za tobom!
Kao što košuta žudi za čistom vodom, za izvorom, tako mi ljudi čeznemo za puninom svoga života, za potpunom srećom, za Bogom, kako kažemo kao vjernici. I ove smo se godine skupili pred Ramskim križem, pred Isusovim križem, da potvrdimo vjeru da su se naši pokojni našli s izvorom i uvirom svoga života. Vjerujemo da su utažili svoju žeđ za pravdom i istinom.
Braćo i sestre, naše skupljanje pod Isusov križ, naše sabiranje pred imenima naših stradalih, paljenje svijeća i molitve za njih nije okamenjeni obred, ponavljanje praznoga hoda, nego poticaj da i mi svoju čežnju za čistim izvorom, za dobrom vodom, za puninom života osnažimo i na ovom mjestu koje natkriljuju Isusove ruke s križa i njegova otvorena knjiga kako bismo i mi ljudski časno i vjernički dosljedno dočekali posljednji dan svoga života.
Zato uvijek kada ovuda prolazimo, kada se spominjemo svojih poginulih i pokojnika, želimo ne zaboraviti njihova lica. Jer, dosita, postoji mogućnost da zaboravimo ne samo zašto dolazimo, zašto palimo svijeće i molimo, nego da zaboravimo njihova lica. Postoji mogućnost da zaborav sakrije njihova lica, njihovu dobrotu, a da nama ostane samo gorčina ili ne daj Bože osveta.
Njihova lica, koja se, vjerujemo tako, sada zrcale, ogledaju na Božjem izvoru mira i ljubavi, pozivaju da izgrađujemo svoje obiteljske i sve druge odnose u skladu, razumijevanju i dobroti. Samo tako njihove žrtve neće biti uzaludne, njihova lica neće postati bezlična, a mi se nećemo pretvoriti u mrke povorke koje žive od loše i neprerađene prošlosti.
Dok polažemo vijenac, mi se ne vežemo samo sa svojim pokojnima, nego vijenac simbolizira i našu bolju međusobnu povezanost, veću solidarnost i zajedničku vezu s Isusom i njegovim križem.
Dok svojim pokojnima palimo svijeće, i mi nastojimo svoje živote darovati svojim bližnjima, potrošiti se za druge.
Molimo dakle za svoje pokojne, sjećajmo se njihovih lica, praštajmo im, praštajmo jedni drugima, te u svome zemaljskom hodu prema izvoru, prema Bogu, budimo ljudi spremni žrtvovati se za dobro bližnjih i za zajedničko dobro.
Pomolimo se!
Bože, čijem milosrđu nema mjere i čija je dobrota neizmjerno blago, izručujemo ti sve svoje pokojne, sve one čija su imena ovdje zapisana kao i sve one koji su rasuti po raznim grobljima ili kojih se ne želimo spominjati, ili kojih se nema nitko spomenuti. Sve ih privedi k izvoru svoje blizine.
Pokoj vječni daruj im Gospodine!
Počivali u miru!
4. rujna
Opuštenost
U današnje doba ima jako mnogo nemirnih ljudi,
ljudi u jurnjavi, kao natjeranih u hajku, prestrašenih ljudi,
ljudi koji su čitav svoj život kao u nekom bijegu.
Pokušat ću ti dati jedan dobar recept za opuštenost,
za duševni mir.
Ne prenapreži svoj motor.
Žuri kad je to potrebno,
ali ne trči čitav dan naokolo kao divlji.
Radi i jedi u miru,
napravi povremeno ugodnu stanku.
Nemoj previše pušiti i piti
i ne pravi od svog odmora
nervoznu jurnjavu za užitkom.
Nemoj se ljutiti, ne daj se uplesti u opasne
novčane ili osjećajne situacije.
Nemoj svoju sreću danas proigrati
pretjeranom brigom za ono što će biti sutra.
Čini sve što najbolje možeš i vjeruj da je to dobro.
Ako vjeruješ u Boga,
ako ga ljubiš kao istinskog Oca,
nećeš ni u teškim olujama
izgubiti oslonac i ostat ćeš miran
poput djeteta koje zna:
otac je za upravljačem.
3. rujna
Slobodan čovjek
Ako imaš pet minuta vremena,
znaš li što moraš tada učiniti?
Ništa! Jednostavno, ne čini ništa, nemoj se ničim baviti.
Pobrini se za tišinu: isključi radio, televizor,
zatvori novine, ilustrirani časopis. Ugasi, isključi.
Oslobodi se iz kandža potrošačkog društva.
Ono kao vampir pokušava svojom udarnom reklamom
isisati iz tebe posljednje ostatke slobode i duha.
Pobrini se za tišinu oko sebe, pobrini se za tišinu u sebi.
I izmjeri si temperaturu. Moraš znati jesi li već mrtav,
jesi li umro u luđačkoj košulji zarađivanja, kupovanja,
trošenja - zatvoren u mrtvački sanduk puke materije.
Znam nešto protiv potrošačke groznice. Možda jedino
što pomaže: umjerenost, samodisciplina, odricanje.
To ne znači sebe besmisleno mučiti i osakaćivati.
Nego znači: nadvladati pohlepu strasti.
To te dovodi do duhovne slobode, do unutarnjeg mira,
do radosti!
Takvo uklanjanje sala i pročišćavanje života
otvara oči za uzvišenije i ljepše stvari
nego što su novac i uživanje, seks i senzacije.
Čini te osjetljivim za svijet i ljude.
Više nećeš pohlepno grabiti, moći ćeš i ostaviti.
Moći ćeš se ponovno diviti, biti brižljiv i nježan.
Moći ćeš raditi i igrati se.
Bit ćeš veseo, radovat ćeš se životu.
Postat ćeš slobodan čovjek.
2. rujna
Ljubav je poput sunca
Što misliš o suncu?
Za većinu ljudi ono je nešto najobičnije na svijetu.
Pa ipak, svaki dan čini čuda.
Izjutra pali svjetlo i vatru na svijetu.
Bori se protiv oblaka da nas gleda
i pripravi nam dobar dan.
Noću se nalazi na drugoj strani Zemlje,
da bi i one ljude tamo opskrbjelo svjetlom.
Da se ugasi sunce, svi bismo sjedili
u najcrnjoj noći i najledenijoj hladnoći.
Isto je tako i s ljubavlju.
Pojavi li se ljubav u tvojem životu,
ona donosi svjetlo i toplinu i zadovoljstvo.
Imaš li ljubavi, mnogo ti što može nedostajati.
Nije ti teško odricati se
u korist sreće i radosti drugih.
Tada nemaš potrebe za bogatstvom i luksuzom
ni za najnovijim tehničkih dostignućima.
Tko ima ljubavi, mnogo mu što može nedostajati.
Zato: čvrsto se drži ljubavi!
Zađe li ljubav u tvojem životu,
sjene postaju sve veće,
a ti upadaš u sve dublju noć i hladnoću.
Ljubav je poput sunca.
Tko nje ima, može mu mnogo što nedostajat.
Ali komu ljubavi nedostaje, nedostaje mu sve.
1. rujna
POTEŠKOĆE
Premalo je sretnih ljudi.
Mnogi danas imaju sve:
dobro pojesti, dobro stanovati,
dobro plaćeni posao, tisuće pogodnosti,
nerijetko čak i luksuz.
Pa ipak su zapali u velike probleme.
To je bolest našeg vremena.
Ljudi su razmaženi, ništa ne mogu
pretrpjeti, ništa podnijeti.
Pri najmanjoj nelagodi
sredstvo protiv bolova.
Svake večeri sredstvo za spavanje,
a protiv crnih misli tableta za sreću.
Prave problem iz najmanjih poteškoća.
Zaboravljaju da poteškoće
spadaju u život, u posao, u brak,
u odgoj, u zajednički život.
Kroz ovo brdo poteškoća
treba jednostavno proći.
Mi ne živimo u raju.
Ako iz najmanjeg križa
na svojim ramenima stvaraš problem,
nikada nećeš izaći iz mraka i hladnoće.
Tada u svom životu nećeš vidjeti sunce,
nego samo probleme.
