Novosti
23/12/09.
Božićna priredba
U povodu božićnih i novogodišnjih blagdana i završetka prvog obrazovnog razdoblja učenici i nastavnici OŠ fra Jeronima Vladića Ripci priredili su tradicionalnu Božićnu priredbu za sve učenike, roditelje i nastavnike. u kino dvorani Franjevačkog samostana na Šćitu. Učenici su zajedno sa svojim nastavnicima pripremili bogat kulturno-zabavni program u kojemu je bilo pjesme, plesa, igrokaza i skečeva. Ova priredba imala je i humanitarni karakter, jer su učenici, roditelji i nastavnici svojim dragovoljnim prilozima uljepšali ove božićne blagdane jednoj ramskoj obitelji.
Fotografije!
22/12/09.
1989-2009: Ni čovjeka ni vica
U nas vlada neduh, neduh jednog posebnog totalitarizma, jer nema ni vica, ni šale, ni humora na račun vlastodržaca, na račun svih onih koji su "viši" ljudi. Nema šale, jer su oni totalno uništili sumnju u vlastitu ispravnost i pravovjernost, zbrisali samoironiju, onemogućili ponizni pogled u Nebo i u drugo lice.
Piše: Fra Ivan Šarčević
Posve je teško pronaći riječi kojima bi se opisao duh našega vremena, političke smicalice, zlobe i zla koje nas stežu i ne dopuštaju da se osjećamo ništa drugo nego ljudima. Još je teže pronaći stil ili metaforu koji bi raskrinkali izopačenost onih vlastodržaca koji su upregnuli sve da rade za njih i za njihovo ostajanje na vlasti, čak i oni koji se snagom argumenata i moralnom odvažnošću suprotstavljaju tim neopisivim ljudskim kreaturama. Stigli smo, izgleda, do one razine kada se odustajanje smatra zadnjom obranom čovještva, jer kao da je sve već učinjeno, pa, i kad bi se promijenila vladajuća politička garnitura, političko ponašanje, mišljenje i djelovanje, izgleda da se ne bismo pomaknuli nimalo na bolje. Zaraženi smo zlom. Još na pomolu nema dobra ni dobrih koji bi nas spasili.
Političarima koji su u politici samo radi sebe, njima i jest osnovni cilj da se odustane od kritike prema njima, da se odustane od čovještva, i da se istodobno misli kako su oni jedini spasitelji i vođe svoga stada. Naravno, uvijek je bilo i bit će političara diktatora i totalitarista. No, varljivo je misliti kako je dovoljno prokazati takve tipove. Još je varljivije definitivno ih etiketirati misleći da je time ispunjena misija vlastite slobode i odgovornosti. Još je ljudski poraznije odustati od kritike, povući se u privid nemoći i bijedno čekati rasplet situacije. Tada zlo trijumfira u liku aktivista i neumornih đavoljih slugâ.
Tako su se brzo stvari dogodile i događaju, a bitno se ništa ne mijenja. U dvadesetak zadnjih godina u svijetu, a u Bosni i Hercegovini još neizmjerno više, nesagledivo više, dogodile su se silne promjene koje ni oni suptilni budni umovi nisu mogli pratiti a kamoli opisati. I ne ulazeći u kolektivne povijesti, narodne, a kamoli u nebrojene osobne, ovom zemljom su projahali i još jašu jahači posljednjih dana apokalipse, oni što ostavljaju pustinju po ljudskoj zemlji i u ljudskim dušama, oni pred kojima zastaje i dah i misao, oni od kojih bi se - da se samo može i ima kamo - preselilo na drugi planet.
Nije da ne traže: traže ljudi primjerenu usporedbu za duh našega vremena, traže melodiju, sliku, dramu, film, traže roman, pjesmu, traže riječ, jednu jedinu riječ da ozdrave. Nema je! I tolerancija, i dijalog, i zajedništvo, i mir, i istina, i pravda, i sloboda, i ljubav - sve su te riječ nemoćne, ispražnjene od upotrebe falsifikatora i licemjera. Ni ona najsvetija, riječ Bog, i ona samo još više usložnjava, još više skriva najmračnije ponore isključivanja, mržnje i zla. I nju su licemjeri i neslobodna religiozna bića upregla u svoje interese.
A šutnja, šutnja je ne samo nemoralna, nego nije dostojna čovjeka. Šutjeti, ne govoriti iskreno, znači zapasti u ropstvo, ono najgore ropstvo, ono kada se samostalno odlučujemo da ne budemo ljudi. Ono što je učinjeno zadnjih dva desetljeća, upravo je poniženje čovjeka, tjeranje u šutnju i odustajanje, uspostavljanje nečovještva kao jedine poželjne veličine.
Upravo u nastojanjima da se ne bude čovjekom, uspjeli su kreatori naših politika, "inženjeri" naših života. Jer, što je ili tko je u nas toliko ponižen zadnjih dvadesetak godina ako ne čovjek? Na što se grste gotovo svi, osobito sveodreditelji nacionalnoga ili religioznoga identiteta ako ne na onoga koji je "samo" čovjek? Pod nacionalističkim, apokaliptičnim jahačima smrti prije smrti, čovjek je rob (rab), koji ne vidi svoju malenost, neumitnost svoga odlaska s ove zemlje, koji bježi od sveopće provizornosti ljudskoga postojanja u neku zatvorenu zemlju (entitet) sreće s istima a koju mu tako bezobzirno i bezočno podastiru voždovi i stožernici, ubrizgavaju zombiji, intelektualci i novinari isprana mozga, trubeći im da će jedino tako biti "svoji na svom". I oni koji obilaze bezbrojna crkvena slavlja, zanosno se klanjajući svome bogu do gubitka pameti, niječu ono na čemu kao tobože temelje svoje život - na projektiranosti u nesagledivu budućnost, na tajnu Vječnosti i tajnu Božjega suda - ne uviđajući pritom da Bog njihove izopačene molitve uopće ne čuje, jer oni ne čuju vapaj nedužnih i ne vide ubogost prezrenih, onih zbog kojih je Bog Bog i zbog kojih je, tako vjeruju kršćani, Bog postao ništa ni manje ni više nego baš čovjekom.
U nas vlada neduh, neduh jednog posebnog totalitarizma, jer nema ni vica, ni šale, ni humora na račun vlastodržaca, na račun svih onih koji su "viši" ljudi. Nema šale, jer su oni totalno uništili sumnju u vlastitu ispravnost i pravovjernost, zbrisali samoironiju, onemogućili ponizni pogled u Nebo i u drugo lice. Vrijeme je sveopće tragedije koju režiraju bešćutni probisvijeti i neljudi mračnih duša, ne uviđajući da su slijepe vođe koje vode u ponor.
16/12/09.
Poziv na Božićni program
KUD "Hrvatska sloga" organizira prigodni Božićni program
18.12.2009. (petak),
u Kinodvorani u Prozor, u
18 sati
Društvo ovim programom želi u tradicijskom ambijentu potaknuti na učestalije pisanje božićnih čestitki koje je skoro nestalo.
Sadržaj programa:
- predstavljanje sačuvanih božićnih čestitki koje su prikupljene
- izložba novoizrađenih čestitki - učenici OŠ Marka Marulića Prozor, fra Jeronima Vladića Ripci, Ivana Mažuranića Gračac, te članovi KUD-a "Hrvatska sloga"
- likovna izložba domaćih umjetnika - Antonio Džolan, akademski kipar i slikar, Tmislav Zane, učenik likovne škole, te Husein Šljivo s fotografijama ramskih običaja
- nastup hrvatskih kulturno-umjetničkih društava iz Rame, Bugojna, Tomislavgrada i pjevačkog zbora KUD "Hrvatska sloga"
- Božićni igrokaz
- prigodni domjenak.
Pozivamo se one koji su u mogućnosti da prate program, te ako imaju sačuvanih božićnih čestitki, bilo ispisanih, bilo ne ispisanih da ih ponesu sa sobom kako bi bila nagrađena najstarija sačuvana čestitka.
DOBRO DOŠLI!
13/12/09.
Božićni koncert
U organizaciji župa ramskoga kraja večeras je u Domu kulture u Prozoru održan već tradicionalni Božićni koncert. Nastupili su zborovi ramskih župa: župni zbor iz Gračaca, zbor mladih i župni zbor župe Prozor, dječji zbor filijalne crkve iz Luga, župni zborovi župa Rama-Šćit i Uzdol.
Prigodne Božićne čestitke uputili su ramski gvardijan fra Tomislav Brković, dekan don Franjo Ivandić i načelnik općine Prozor-Rama dr. Jozo Ivančević.
Božićni koncert je humanitarnog karaktera i održava se već šestu godinu druge nedjelje pred Božić kada slavimo Materice.
Fotografije!
8/12/09.
Novo plemstvo slugâ
Uz intelektualce, osobito povjesničare i pisce, suvremeni vlastodršci dobro paze da se ne zamjere novinarima, vole ih u svome društvu, osiguravaju im beneficije. Ako ih ne mogu kupiti, onda kupuju ili stvaraju svoje vlastite medije, svoje sluge.
Piše: Fra Ivan Šarčević
Izbačeni mladi teolog s bogoslovije, pa onda "novi čovjek" - ateist, jedan od najokrutnijih tirana svih vremena, Josif Džukašvili Staljin, za ostvarenje boljševičke revolucije stvarao je i "revolucionarno plemstvo" u koje se, osim pripadnika partijskog i policijskoga aparata, ubrajala i "poštena" inteligencija. Među njima opet posebno su vrijedili pisci - "inženjeri ljudskih duša", kako ih je on nazivao.
Staljin je i sam strastveno čitao. "Još od sjemeništa tijekom 1890-ih proždrljivo je čitao, tvrdeći da prolazi pet stotina stranica dnevno. Tijekom progona, nakon što mu je umro kolega zatvorenik, Staljin je ukrao njegovu biblioteku i odbio je dijeliti sa šokiranim drugovima. Njegova glad za književnim znanjem bila je gotovo jednako jaka kao i njegova marksistička vjera i megalomanija." (S. S. Montefiore)
Unutar novog književnog plemstva jedno od najvažnijih i najutjecajnijih mjesta imao je Maksim Pješkov koji se zbog svoga teškog života siročeta kasnije prozvao Gorkim. Pisao je djela i pamflete koji su inspirirali Revoluciju osobito za deportaciju i ubijanje seljaka u boljševičkoj čistki od kulaka. Na njemu Staljin nije škrtario ni u novcu, ni u podmićivanju kroz povlastice, dopuštajući mu gotovo sve, kiteći ga najvećim priznanjem - Lenjinovim ordenom, pozivajući ga na gozbe, imenujući po njemu moskovski teatar umjesto po Čehovu i dajući njegovom rodnom gradu Nižni Novgorod ime Gorki.
Ništa novo i u nas, i danas. U svome briljantnom eseju Intelektualci i zlo (1998) Mirko Kovač govori kako je "povijest intelektualne nastranosti gotovo beskrajna", kako ni mi "u zloj književničkoj i intelektualnoj sorti nismo nikada oskudijevali. Sve što je naopako ovdje se, na našoj grudi, s lakoćom primalo i cvjetalo. I u ovom času kod nas se trse intelektualci koji podupiru ideju drumskog i svakog drugog razbojstva (.) kako god što su jučer, možda ti isti tipovi, pripomagali procvatu nakaznih ideologija. Ti vražji šegrti idu njuhom tamo gdje se ćuti opačina i gdje se može dati neki obol 'kulturi zla'."
Uz dio mračnih (polu)intelektualaca i pisaca koji su svesrdno palili ratnu vatru, širili mržnju i pomagali i pomažu najgora politička zla i političke zločince, zadnjih se desetljeća pod zaštitom i blagajnom političkih i tajkunskih mafijaša profilirao i novi tip intelektualca, pisca, i novih tip intelektualnih institucija. Riječ je o novinarima i njihovim medijima. Mediji su gotovo preuzeli ulogu obrazovno-odgojnih instancija, od obitelji, škola do religioznih institucija, a njihovi novinari ulogu novih "inženjera ljudskih duša".
Očit primjer je i talijanski premijer Berlusconi koji je u jeku svoga beskompromisnoga uspona na vlast najprije osigurao vladavinu medijima. Išao je čak i dotle da je u ratnim godinama u opkoljenom Sarajevu instalirao jedan od svojih tv-kanala kako bi talijanska publika imala sliku i riječ s mjesta ratnoga događanja ali se, u tipičnoj maniri senzacionalističkoga i amoralnog novinarstva, nikada ni on ni njegovi novinari nisu izjašnjavali tko su doista žrtve a tko krivci. Pa to i nije bila svrha njegovoga medijskoga populizma. Tako se i preko sarajevskoga logora i na muci Sarajlija, uz nove vodeće intelektualce-novinare, popeo na vlast. I njegova vlast tako traje više od desetljeća.
I kod nas se bez medija ne može praviti i voditi politika. To nije sporno. Štoviše, mediji i novinari nezaobilazni su u suvremenom društvenom životu i kreatori su jednoga novog i potrebnog znanja. Bez njih bismo ostali lišeni za dobar dio informacija pa i istina. To dakle nije sporno. Problem nastaje onda kada se stvara novo političko i mafijaško plemstvo, onda kada intelektualci-novinari zaboravljaju na značenje koju njihova riječ treba imati u stvaranju slobode za druge, kada Berlusconi postaje uzor i ideal, kad novinari gube etičnost po diktatu političke i ekonomske moći koja ih uzdržava.
Uz intelektualce, osobito povjesničare i pisce, suvremeni vlastodršci dobro paze da se ne zamjere novinarima, vole ih u svome društvu, osiguravaju im beneficije. Ako ih ne mogu kupiti, onda kupuju ili stvaraju svoje vlastite medije, svoje sluge.
Ps. Neki dan je Večernjak, glavne hrvatske novine za BiH, inače "organ" čelnika stožerne hrvatske stranke, objavile da je razlog napada na dvojicu braće Hrvata u Perkoviću kraj Šibenika, a koji su na automobili imali bh.tablice, baš to što su oni iz Busovače. Šibensko-kninska policija osumnjičila je, međutim, i privela dvojicu napadača jer su motivirani nacionalnom mržnjom prepriječili vozilom vozilo dvojice braće i pokušali ih ubiti "zbog nacionalnog podrijetla". Tko kome služi u vlasti i laži?
Oslobođenje
30/11/09.
Održano prvo kolo dječje karate lige
U nedjelju, 29. 11. 2009. godine, u sportskoj dvorani u Prozoru održano je prvo kolo dječje karate lige u organizaciji Karate Saveza Regije Hercegovina koja broji oko 30 klubova, iz tri županije F BiH i Republike Srpske. Natjecanje je održano u tehničkoj organizaciji Karate kluba "EMPI" iz općine Prozor-Rama. Ukupno je sudjelovalo četrnaest klubova sa 246 natjecatelja, koji su se natjecali na tri borilišta u disciplinama kate i borbe.
Turnir je otvorio načelnik općine dr. Jozo Ivančević koji je svim sudionicima turnira zaželio dobrodošlicu i dobar rezultatski uspjeh, a domaćinu turnira KK "EMPI" obećao daljnju podršku kako bi se karate kao sport još više razvijao i popularizirao kod mlađe populacije naše općine.
Cilj dječje karate lige jest popularizacija sporta, te učestvovanje mlađih kategorija koji će kroz ligu početi stjecati iskustva i natjecateljsku formu za odlazak na jače međunarodne turnire. Naš Karate klub "EMPI" nastupio je sa 53 natjecatelja i osvojio ukupno 34 medalje. U katama je osvojeno 11 medalja (tri zlata, četiri srebra i četiri bronce), a u borbama 23 medalje (4 zlata, 8 srebra i 11 bronci).
Drugi turnir predviđen je za 12 ili 13. 12. 2009. godine, a organizaciju turnira preuzeo je KK "Blagaj". Turnir će se održati ili u Blagaju ili u egipatskom selu. /prozor-rama.org/
23/11/09.
Zečevi i zmije
Mentalitet preziranja i vrednota i drugoga ovladao je ovom zemljom. Preziratelji su novi nadljudi, novi uzori. Oni zlim mudrovanjem zamjenjuju ljubav prema istini; sofisterijom i skrivanjem iza uzvišenih načela, razaraju otvoreni dijalog; pozama i namještenim osmjesima potiru svaki proplamsaj iskrene radosti i smijeha; od drugih čine plašljive zečeve koje fasciniraju svojom lukavošću i zlom.
Piše: fra Ivan Šarčević
Bez politike se ne može. Onoga tko je žele izbjeći, ona uvijek iznenadi, i to kad se najmanje nada. Zato nije tek fraza ona stara istina da je čovjek političko biće.
Politika nije sve, ali upravo najviše pobjeđuje kada se njome ne zanimamo, kada je negiramo, kada se izdvajamo ili uzdižemo u tobožnji prostor nadmoćnoga prevladavanja političkih rasprava i sukoba, jer i najmanje političke rasprave sadrže nužnost moralne odluke. A kad se u takvim raspravama igra na kartu istine i pravde, tu ne može biti neutralnosti. Apolitičnost zato nije adekvatan odgovor na politiku, a nikako na onu lošu ili zlu.
Ako politiku razumijevamo u njezinom najširem značenju, kao uređivanje međuljudskih odnosa, onda se nitko ne može izdvojiti iz odnosa, iz politike, a da pri tome ne postane okrnjen u svome čovještvu. Upletenost u politiku ili točnije, osobna politička odgovornost jest ona dimenzija koja bitno i neotklonjivo pripada čovjeku i jedan je od najtežih problema svakoga društva.
Nažalost, kod nas je vrlo malo politički odgovornih ljudi. Nije riječ samo o odgovornosti profesionalnih političara, ljudi na vlasti, vođa, vjerskih poglavara, intelektualaca, novinara, ljudi koji su na bilo koji način nadređeni nad drugima. Politička se odgovornost odnosi na sve, iako ne na jednakom stupnju.
Da se politički odgovorno djeluje ili da se postane politički zreo, nije lako. Ali nije, kako neki misli, potrebno završiti silne škole. Taj mukotrpni ali nužni put najprije uključuje slobodu od straha za sebe samoga. Istodobno taj put podrazumijeva trajno nastojanje da se nepotkupljivo, samostalno, slobodno i istinoljubivo iznosi vlastito mišljenje sukladno onoj etici koja neće nanositi hotimično zlo drugome (zlatno pravilo), nego će biti motivirano empatijom i solidarnošću prema drugome.
Put prema politički odgovornom djelovanju nikada nema za cilj učiniti od sebe neku izdvojenu, samo sebi okrenutu pojedinačnost. Takva originalnost bi bila čudaštvo, ljudski čin ali bez humanosti. Politički zrelog čovjeka ne čini nužno ni negacija pripadanja kolektivu, od obiteljskoga do nacionalnoga, ali radi vlastite slobode i dostojanstva, radi istine i pravde koju je dužan zastupati, politički odgovoran čovjek spreman je i na osudu, raskid i najbližih veza (veza krvi, tla, prijateljstva), spreman je i na smrt. Nije ovdje riječ o jeftinom mučeništvu, niti o mazohističkoj viktimizaciji kojom obiluju frojdizirani pojedinci na Zapadu niti epskim mitologijama zadojeni naši balkanski kolektivi. Riječ je o osnovnom dostojanstvu pojedinca koji postaje čovjekom nadilaženjem uske osobne ili kolektivne koristi, koji je svjestan da i malim, pa i skrivenim (tajnim) postupkom utječe na sudbina čovječanstva, dakle, da djeluje tako da bi njegove postupke mogli i trebali prihvatiti svi ljudi.
Pred svakim čovjekom stoji dakle pitanje kako se što više osloboditi za političku odgovornost. To pitanje je pogotovo goruće u našoj državi u kojoj su loši i zli političari hipnotizirali gotovo sve, od akademika i intelektualaca, vjernika i nevjernika, velikih i malih. Toliko je ovladala banalnost političkoga zla i neodgovornost za svijet (za druge) da većina ljudi stoji pred odlukama političara kao zec pred zmijom - nemoćni, odsjekle im se noge, zavezao jezik, izručeni njihovoj milosti i nemilosti.
Zmijska politika je proizvela i novi mentalitet - mentalitet prezira drugoga. Doista, prezir drugoga susrećemo na svakom koraku: kao relativiziranje činjenica, deformaciju istine, negaciju pravde, kao duboku moralnu iskvarenost koja graniči s patološkom bolešću. Naše sudbine većinom određuju ljudi kojima se ne može ništa reći, koji ni fizički više ne mogu čuti. Njih ne pokreće ni istina ni patnja drugih. Oni ustaju protiv svega što je ljudsko. Najčišćim emocijama suprotstavljaju tobože trezven stav, a u biti su odvjetnici i najgorega zla. Hladni preziratelji ljudi grobari su svake čiste strasti, svake ljepote ljudskih razlika i zajedništva.
Mentalitet preziranja i vrednota i drugoga ovladao je ovom zemljom. Preziratelji su novi nadljudi, novi uzori. Oni zlim mudrovanjem zamjenjuju ljubav prema istini; sofisterijom i skrivanjem iza uzvišenih načela, razaraju otvoreni dijalog; pozama i namještenim osmjesima potiru svaki proplamsaj iskrene radosti i smijeha; od drugih čine plašljive zečeve koje fasciniraju svojom lukavošću i zlom. Zato sve više ljudi postaju zečevi i sve ih više preziru politiku. Razumljivo, tko u politici traži samo svoju korist, on postaje zmija ili zec. Pri tome, jao zečevima!
17/11/09.
Sanacija parkinga OŠ fra Jeronima Vladića
U zadnji tjedan dana izvođeni su radovi na sanaciji parkinga OŠ fra Jeronima Vladića Ripci. Cjelokupan parking je saniran i presvučen je novim slojem asfalta. Radove je izvodila firma Grude putovi d.o.o . a cijeli projekt je financirala općina Prozor-Rama. Sanacijom ovog parkinga dobiven je novi izgled školskog dvorišta i sigurniji prilaz školi.
Fotografije!
17/11/09.
Ekskurzija u Herceg Novi
Nakon dugog iščekivanja konačno je svanuo i taj 1. Listopad 2009. godine. Podigavši sidro u 08.00 sati iz Prozora, puni entuzijazma zaplovili smo u jedno sasvim novo životno iskustvo. Najprije smo napravili kratku pauzu u Mostaru, a zatim smo se uputili prema prekrasnome srednjovjekovnom gradu Počitelju. Počitelj se u povijesti prvi put spominje 1444. godine.
Izgrađen je na kamenoj litici lijeve obale rijeke Neretve sa ulogom obrane Hercegovine od turaka. Punih pet godina grad je odolijevao napadima da bi 1471 pao kao posljednje uporište Hercegove zemlje. Nakon razgledavanja kulturnih znamenitosti grada oni najodvažniji su se uputili prema kuli sa koje se pruža predivan pogled na grad i dolinu uz rijeku Neretvu. I doista, taj prizor je vrijedio svog onog napora. Očarani ljepotom tog gradića nastavili smo put prema našem odredištu - Herceg Novom.
Grad herceg Novi smješten je na značajnom i izuzetno atraktivnom geografskome prostoru između najviše planine dinarskoga masiva Orjena i ulaza u jedan od najljepših zaljeva svijeta Boku Kotorsku. To je grad nježnog cvijeta mimoze, a u svim dijelovima godine je vrlo živ. U njemu živi oko 40 000 stanovnika. Nakon duge, ali udobne vožnje konačno smo stigli u poslijepodnevnim satima i smjestili se u Hotelu Plaža. Nismo dugo čekali da bismo se bacili u more koje je bilo iznimno toplo. Poslije tih malih radosti slijedila je večera, a zatim večernji izlazak sa našim kolegama - maturantima iz Livna u caffe bar Saint Tropez u Igalu, do kojeg smo, doduše samo tu večer, morali pješačiti. A izlazak ko´ izlazak, nema šta da se o tome puno priča :)).
U jutro 2. listopada, probudili su nas grmljavina i snažan vjetar, a kiša je lijevala k`o iz kabla. Upravo zbog toga naši su planovi za taj dan morali biti odgođeni, a mi smo bili prisiljeni da cijeli dan ostanemo u hotelu. Svatko je na svoj način ispunio taj dan, jedni spavanjem, a drugi u prelijepom pogledu sa balkona. Gledajući valove kako se pjene, a zatim lome od stijene. Željno iščekujući večernji izlazak, pitali smo se: Pa zašto je danas morala padati ta kiša? No, ovaj put bez Livnjaka (na žalost nekih :)).
Prva pomisao, nakon buđenja, koja mi je prošla glavom bila je: Da li i danas pada kiša? Očekujući da ću ugledati lijepi suncem obasjan dan brzo sam skočila na prozor i razočarala se. Da, kiša je padala, ali ne istim intenzitetom kao jučer, te smo ipak odlučili posjetiti gradove Kotor i Budvu. Odmah nakon doručka smo se uputili zajedno sa lokalnim vodičem prema Kotoru.
Kotor je smješten na krajnjem sjeveroistočnome dijel Bokokotorskog zaljeva. Opasan je starim, 4 km dugim zidinama. A od 1979. godine uvršten je u UNESCO-ov popis Svjetske baštine. Ime grada potječe od srednjovjekovnog latinskog naziva Catarum. Za povijest grada Kotora veliku važnost je imala i Bokeljska mornarica. Tu smo imali priliku vidjeti katedralu sv. Tripuna, ujedno i zaštitnika grada, i obići Pomorski muzej. Zatim smo se uputili prema Budvi, koja se smatra da je jedno od najstarijih naselja na Jadranu. Danas je Budva turističko središte Crne Gore koju posjećuju i brojni pripadnici jet seta, a može se reći da je jedinstven turistički biser ovoga dijela Jadrana. Tu smo nakon razgledavanja znamenitosti grada imali više vremena za samostalno razgledavanje i šetnju. Pri povratku u hotel vozili smo se trajektom najužim dijelom zaljeva, tjesnacem Verige, koji je svega 300 metara širok. U hotel smo se vratili na večeru a potom je uslijedio neizostavni večernji izlazak.
Posljednji dan ekskurzije je tako neprimjetno brzo došao, nažalost. To jutro smo brodicom krstarili Bokokotorskim zaljevom, a usput smo posjetili otok Gospe od Škrpjela. Inače, to je umjetni otok sagrađen na morskoj hridi. Legenda govori da su dvojica braće mornara našli sliku Gospe na toj hridi, te da su dali obećanje da će tu sagraditi crkvu. Tako su Peraštani donosili kamenje i bacali u more, pa su nakon 300 godina sagradili crkvu Gospe od Škrpjela na tom otočiću. Nakon toga smo posjetili grad Perast, koji je 12 km udaljen od Kotora. Po povratku u hotel morali smo predati ključeve naših soba, te posljednjim pogledom na grad, oprostiti se s njim u nadi da će nas nekad život ponovno dovesti tu u taj predivni grad koji je bio naš dom 4 dana. Na povratku kući svratili smo u Dubrovnik, koji je administrativno središte Dubrovačko-neretvanske županije, i jedno od najvažnijih povijesno-turističkih središta Hrvatske, a koje broji oko 44 000 stanovnika. Godine 1979. grad je dodan na UNESCO-ov popis Svjetske baštine. I nakon što smo šetali Stradunom, pogledali crkvu sv. Vlahe, Orlandov stup, Onofrijevu česmu i neke dijelove starogradske jezgre, nastavili smo put kući. Rastali smo se vidno umorni sa tugom na licu a ipak sretni jer su naša očekivanja bila nadmašena.
I što da na kraju kažem, nego veliko hvala svima onima koji su nam omogućili i uljepšali te, uistinu nezaboravne trenutke?! Pa hvala našim profesoricama Vesni i Nevenki, vozaču Johnu-Ćićku te naravno našim vodičima Adnanu i Emiru!
Tekst: Ljubica Banušić
16/10/09.
"Ramsko silo" u Austriji
Proteklog vikenda Gornja Austrija, bolje rečeno, živopisno mjesto Wels, bilo je u znaku Rame i Hrvatske sloge.
Već po drugi put skupina entuzijasta Ramljaka koji su daleko od rodnog kraja okupljaju Ramljaci i prijatelje Rame. "Ramsko silo", kako je nazvano druženje Ramljaka i njihovih prijatelja okupilo je iseljenike i radnike s područja Rame, Hercegovine, Uskopaljske i Lašvanske doline. Mnoštvo obitelji i pojedinaca sjatilo se iz skoro cijele Austrije; od Linza, Tirola, Salzburga pa sve do Graza, te značajnim brojem iseljenika iz Muenchena, Sttutgarta i Augsburga. Na druženju se okupilo više od 300 iseljenika s gostima iz Rame. Nije toliko značajan broj koliko je značajno okupljanje s raznih strana čineći idiličnu "Hrvatsko-iseljeničku slogu".
Sve je počelo sv. Misom u 17. Sati koju je predvodio dekan Ramskog dekanata don Franjo Ivandić pozvavši sve na ustrajnost i vjernost Bogu, Rami i hrvatskom rodu. Nakon misnog slavlja uslijedila je večera sa zanimljivim i sadržajnim programom.
Iseljenike je pozdravio načelnik općine Prozor-Rama dr. Jozo Ivančević iznoseći nekoliko crtica o stanju u općini te planovima za naredni period pozvavši iseljenike da se uključe u potporu razvoju Rame. Treba kazati da se općina Prozor-Rama uključila u ovaj projekt konkretnom potporom osiguravši prijevoz folklorašima.
Duh Rame i ramskih običaja uobličilo je KUD "Hrvatska sloga" uz sudjelovanje dijela članova HKUD "Gornja Rama" i HKUD "Donja Rama" što je bio još jedan znak složnosti kada su u pitanju Ramljaci i ramski običaji. Društvo je izvelo zanimljive i skoro zaboravljene čobanske igre i pjesme kao što su potezanje klipa, šica, te razna kola i pjesme. Nezaobilazne su diple, gusle, te posebno obilježje Rame; ganga i bećarac. Oduševljenje među gostima izazvali su mladi folkloraši koji zorno govore da je tradicija u Rami veoma važan segment života. Uz folkloraše goste je zabavljao glazbeni sastav Zagrebačkih Ramljaka.
Budući da je druženje bilo humanitarnog karaktera organizirano je prikupljanje pomoći nesretno stradalom mladiću Anti Bošnjak iz mjesta Maglica za njegovo liječenje. U tom dijelu posebnu pozornost privukla je dražba modnih kreacija Ružice Drinovac inspirirane narodnim motivima i izrađenim od prirodnih tradicionalnih materijala. Zanimljivo je da je jedna kreacija prodana za 800 eura, a u svrhu potpore stradalom mladiću. Najveću ponudu dao je Anto (Mate) Andričić. Na večeri se ukupno prikupilo 4.500 eura.
Vođeni ovim primjerom mnogi Ramljaci najavljuju slične projekte i u drugim krajevima Austrije i Njemačke. /Z. Stojanović/
Fotografije!
15/10/09.
Poniženje čovjeka
Živimo u državi i u narodima čije su vođe majstori licemjerja i laži. Njihovu smo smrtnu igru, njihovo kolo dehumanizacije prihvatili kao jedinu smislenu, dakle, nužnu igru, pa se i sami predstavljamo u najboljem svjetlu, kao istinoljubivi, tolerantni - nitko kao mi; predstavljamo se uvijek spremnima za dijalog, suradnju, kao dobri vjernici i ljudi - i opet nitko kao mi; govorimo i pišemo istinu - nitko kao mi.
Piše: Fra Ivan Šarčević
Suđenje Iliji Jurišiću u Beogradu, ulični protesti i ubojstva u Sarajevu, tuča navijača, razbijanja i ubojstvo Vedrana Puljića u Širokom Brijegu, blokade cesta, demonstracije, sastanak Čovića i Dodika u Mostaru, susret ovoga i onoga, sastanak političara u Butmiru...
U ovom našem "loncu" svaki nas čas užasnu događaji netrpeljivosti i brutalnosti, i svaki nas čas sustižu neka pusta obećanja sa sastanaka u koje ne vjeruju ni njihovi akteri. U ovom vremenu isticanja prava i sloboda čovjeka nitko nije toliko nemoćan kao čovjek. Čini se da nećemo pogriješiti ako konstatiramo kako je velikoj većini građana naše države utjeran strah od drugih i tjeskoba od zajedničke budućnosti.
U takvom urušavanju i zadnjih nada uvijek iznova trijumfira laž, arogancija, kolektivna agresivnost, kriminal i nasilje. Izgleda da je postalo ne samo uzaludno i bezuspješno ukazivati na uzroke, prozivati krivce i najodgovornije nego se čini i krajnje besmislenim svako iole ozbiljnije razmišljanje i prosuđivanje - i duha vremena i društvenoga konteksta, i politike, i religiozne prakse. Iako nije rat, caruje obesmišljavanje svega bitnoga, izokretanje činjenica i izopačivanje vrednota na svim mjestima i razinama, od medija do sudnica, od škola do religijskih sastanaka. Nema vjerodostojnih, nema pouzdanijeg oslonca, jer se izokreće sve, i istina i pravda i ime Božje.
U ovakvom vremenu najbolje se snalaze najgori. Oni vode glavnu riječ i sve uvjetuju, vladajući ljudskim strahovima, egoizmom i mržnjom - naravno, prema drugima. Ovo je njihovo vrijeme, jer dobri, ako nisu ušutkani, umorni su, rezignirani, stalno su u dilemama. Čak i oni istančani i etični umovi sumnjaju u mogućnost boljega. Zato za sve bitno najveću šansu imaju najgora rješenja. Nije ovo vrijeme, kako nekome izgleda, vrijeme dezorijentacije, nego upravo uspjeha zlih ljudi u zlom usmjeravanju i općem kontroliranju drugih, u njihovom svođenju svega na vlastitu ili kolektivnu ugroženost, jagmu za brzim bogaćenjem i neutemeljenu mržnju prema drugima kao jedini put i cilj.
Strah, egoizam i mržnja golema su poniženja čovjeka. Prihvatili smo ih kao najvažniji dio identiteta. Ne analiziramo ih, nego podrazumijevamo kao samorazumljive. Zato nam se i događa da ni najdestruktivnija ponašanja naših pojedinaca ili naših skupina, naš kriminal i ubojstva, i ne promatramo kao najgoru degradaciju čovjeka, nego kao sebepotvrđivanje, kao pravednu obranu, u konačnici obranu svog (našeg) identiteta. Građanima ove države se propisuje od zlih vođa da se raspadne od uzvišenih (osobito nacionalnih) identiteta straha, egoizma i mržnje. S time se ustaje, živi, s time se, da, i s mržnjom prema drugima, klanja Bogu.
Živimo u državi i u narodima čije su vođe majstori licemjerja i laži. Njihovu smo smrtnu igru, njihovo kolo dehumanizacije prihvatili kao jedinu smislenu, dakle, nužnu igru, pa se i sami predstavljamo u najboljem svjetlu, kao istinoljubivi, tolerantni - nitko kao mi; predstavljamo se uvijek spremnima za dijalog, suradnju, kao dobri vjernici i ljudi - i opet nitko kao mi; govorimo i pišemo istinu - nitko kao mi.
Sve se više i sve radikalnije polariziramo. Jedni su sve nasilniji, bezobzirniji i bezočniji. Drugi se sve više umiljavaju, prepuni "božanskih" riječi upućenih svom "nebeskom", "blagom", "merhametli" narodu. Treći sve povučeniji. Što se više ima straha, što smo pohlepniji, što više mrzimo druge, sve su nam mračniji i prkosniji naši entiteti i naša sveta mjesta; sve više i sve jače izgovaramo pobožne riječi, sve češće se obraćamo "braći i sestrama", sve više zazivamo Božju pomoć i inšalah.
Kolikom onda duhovnom prazninom odzvanja naša država, domovina u kojoj i sama ta riječ više ništa ne znači, kao ni mnoge druge, ili znači sve drugo osim njezine potvrde? Koliko je samo samotničkog nijemog vapaja za istinom, bezglasne molitve šutljivom Nebu za pravdu, čežnje za utjehom, onom jednostavnom, ljudskom utjehom? Koliko je samo ponižen čovjek bez empatije za drugoga? Koliko smo degradirani u identitetu ako smo isključili solidarnost prema drugima?
Samo u sebe "sunovraćeni", u strahu za sebe, za svoje granice, i sukobima opsjednuti identiteti, kako to mračno i opasno zvuči! Kakvo poniženje čovjeka!
Oslobođenje
16/9/09.
Održan tradicionalni susret Ramljaka u Sesvetskoj Sopnici
U suorganizaciji franjevačkog samostana Šćit i Ramske zajednice Zagreb u nedjelju 20. rujna 2009. godine održan je tradicionalni susret (Svake godine druga nedjelja poslije Male Gospe). Kao i svake godine i ovaj put u S. Sopnici okupio se veliki broj Ramljaka i prijatelja Rame. Susret je počeo misnim slavljem sa početkom u 11 sati, a predvodio ga je novoizabrani šćitski gvardijan fra Tomislav Brković. U obredu misnog slavlja još su sudjelovali: fra Mijo Džolan, fra Zdravko Dadić, fra Branko Malekinušić, don Pavao Crnjac, fra Stipo Karjica i šćitski mješoviti crkveni zbor. Poslije mise nastavilo se pučkom veselicom, a Ramska zajednica je za sve goste u kripti crkve organizirala domjenak.
Razne kajde Ramljaka, raspoređenih po grupama i natpjevavanju (u gangi i bećarcu) odzvanjale su Sopnicom do kasnih poslijepodnevnih sati. Mladi tamburaški orkestar angažiran od strane RZ-e, za ovu prigodu, upotpunio je raspoloženje prisutnima. Razdragana lica dovoljno su govorila što za Ramljake znače ovakva i slična druženja, jer vrlo česta pitanja u Sopnici rukovodstvu Ramske zajednice bila su "kad ćemo i gdje opet ovako"?
Svakako da za uspješnu organizaciju ovog susreta treba zahvaliti u prvom redu gvardijanu fra Tomislavu Brkoviću i župnicima S. Sopnice, a i organizacijskom odboru RZ koji je vodio gosp. Šimun Babić. A da bi mogli upriličiti gozbu za sve goste kao i obično pobrinulo se dvadesetak redovitih donatora RZ-e. Prigoda je spomenuti i dvije osobe koje su aktivno sudjelovale u pripremi ovog susreta, ne štedeći sebe ni vrijeme u uređenju okoliša i prostorija, a to su gosp. Jakov Topić rodom iz Posavine i naš ramac Marko Grbavac iz Sesveta. Nadamo se da će se njihovim primjerom rukovoditi i drugi, te će nam za neke sljedeće susrete ponuditi svoju pomoć koja je itekako potrebna.
Fotografije su u Picasa galeriji: Sopnica 2009.
RZ/Mirko Marić
16/9/09.
Hudutsko: Spomen misa za poginule
Na mjesnom groblju sela Hudutsko danas je služena sv. misa za poginule Jajčane, njih dvadeset i četvoricu. Poginuli su braneći selo Hudutsko prije točno šesnaest godina. Njima u čast, mještani sela Hudutsko zajedno sa njihovom rodbinom i prijateljima iz Jajca podignuli su spomenik, na kojem su ispisana njihova imena.
Misu je predvodio župnik župe sv. Ante Padovanskog fra Jure Perić, koji je istakao kako njihove žrtve nisu uzaludne, te da su žrtvujući svoje živote, povezali mještane sela Hudutsko i žitelje Rame sa njihovom rodbinom u Jajcu. Ta se veza ne bi smjela prekinuti nego bi se bar na dan obljetnice njihove smrti morali mostovi prijateljstva povezivati i jačati.
Prije početka sv. mise položeni su vijenci ispred rodbine, prijatelja iz Jajca, te mještana sela Hudutsko i općine Prozor-Rama. Poslije sv. mise, mještani i općina pripremili su ručak za goste i prijatelje iz Jajca.
Fotografije su u Picasa galeriji: Hudutsko!
14/9/09.
Uzdol: Obilježena šesnaesta obljetnica uzdolskih žrtava
U ponedjeljak, 14. rujna na blagdan Uzvišenja Svetog Križa u župi sv. Ivana Krstitelja u Uzdolu, obilježena je šesnaesta obljetnica masakra nad 41 uzdolskim Hrvatom katolikom, kojeg su 1993. godine počinili pripadnici postrojbi Armije BiH. Svetu misu, uz suslavlje dvadesetak svećenika, predslavio je nadbiskup Alessandro D'Errico, apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini. Okupilo se oko dvije tisuće vjernika iz cijelog ramskog kraja i šire, a među njima je bilo veći broj političkih dužnosnika: predsjednica Federacije BiH g. Borjana Krišto, zamjenik ministra za ljudska prava i izbjeglice g. Slavko Marin, predsjednik Vlade Hercegovačko-neretvanske županije Srećko Boras, načelnik općine Prozor-Rama dr. Jozo Ivančević i drugi. Srdačne riječi dobrodošlice nunciju D'Erricu i svim nazočnima uputio je uzdolski župnik vlč. Miljenko Džalto. Osvrćući se na masakr nad nedužnim civilima, kazao je da se to dogodilo upravo na današnji blagdan Uzvišenja Svetog Križa. Istaknuo je kako je, za sve koji tuguju za nedužno ubijenim ljudima, posebno bolna činjenica što ni nakon šesnaest godina nitko nije odgovarao za ovaj teški masakr.
U prigodnoj homiliji nuncij D'Errico je najprije progovorio o blagdanu Uzvišenja Svetog Križa naglasivši da, prije svega, Križ pokazuje ljubav nebeskog Oca za ljude te da Isus poziva sve one, koji žele za njim, da se odreknu samog sebe i danomice uzimaju svoj križ te idu za njim. "Rado sam prihvatio poziv kardinala Puljića i dragog don Miljenka da predslavim ovo euharistijsko slavlje, jer znam da je ovo dan od posebne važnosti za vas. Vi danas ne slavite samo blagdan Uzvišenja Križa Isusova, zajedno sa svim katolicima svijeta, nego - u zajedništvu sa hrvatskim narodom i svim osobama dobre volje - spomen na onaj tragični 14. rujan 1993., kada su ovdje 28 civila i 12 hrvatskih vojnika barbarski masakrirani, i Uzdol je spaljen i razrušen. Pod ovom svetom Misom želim se ujediniti s vama u molitvi utjehe i razmatranju vjere. Boga - Svjetlo pravde i Oca milosrđa - molimo još jednom da udijeli vječni počinak onim nevinim žrtvama kojima je prerano oduzet dar života. Ali, istovremeno, molimo svjetlo i utjehu vjere za svih nas, kako bi mogli čitati u kršćanskoj perspektivi vjere i ovaj strašni trenutak kušnje, s kojim se Uzdol morao dodatno suočit, i pored mnogih drugih trpljenja svoje povijesti vjernog svjedočenja Isusova Evanđelja. Poznajem dobro vašu tugu i vašu bol zbog činjenice da - i u razmaku od 16 godina - još nisu privedeni pred sud pravde odgovorni za ovaj strašni masakr. Ipak, u perspektivi vjere pod ovim euharistijskim slavljem, želim vas pozivati da se ne zaustavite samo na ovom iako opravdanom očekivanju. Vaša je povijest vjernička, koju je u prošlosti dao Uzdol jedan od važnijih katoličkih centara Sarajevske nadbiskupije i Bosne i Hercegovine. U ovoj logici vjere - koja se razlikuje od one svjetske - vjerujem da je potrebno ne prepustiti se samo ljudskim osjećajima, iako razumljivi i opravdani za rane koje još krvare", kazao je nuncij D'Errico naglasivši da, i pored ljudske pravde, vjernici vjeruju u Božju pravdu, koja je nenadmašivo veća i u potpunosti nepristrana.
Nakon Mise svi su zajedno molili na grobovima nevino ubijenih. Posebno je bila dirljiva molitva za pokojne koju je predmolio svećenik rođen u Uzdolu a sada misionar u Gani don Ivan Stojanović kojem se u spomenutom masakru ubijeni majka, otac i sestra. Prije Mise, pred pločama s imenima stradalih u prošlim i u zadnjem domovinskom ratu vijence su položile i zapalila svijeće brojne udruge proistekle iz rata, izaslanstva sa svih razina vlasti i političkih stranaka. (kta)
Fotografije su u Picasa galeriji (foto: S. Bošnjak): Komemoracija 2009.
13/9/09.
Susret Ramljaka u Sesvetskoj Sopnici
U nedjelju 20. 9. 2009. je susret Ramljaka u Sesvetskoj Sopnici. Misa je u 11 sati. Nakon mise nastavit će se s radosnim druženjem Pozvani su svi Ramljaci koji mogu doći na ovaj susret. Obavijestite svoje koji žive izvan Rame, u Zagrebu, okolici ili negdje u Slavoniji i Moslavini da dođu na susret.
Susret organiziraju Franjevački samostan Rama-Šćit i Ramska zajednica iz Zagreba.
13/9/09.
Sveti teror
Iako ima tako mnogo oblika svetoga, način na koji se vežemo za "svoje" sveto, gotovo je identičan kod svih. Sveto poštujemo, apsolutiziramo, gotovo nikada ne dovodimo u pitanje, za sveto se trošimo, borimo, izgaramo. Ako se, kako sociologija religije naglašava, sveto veže uz religiju, onda ovako široko shvaćen pojam svetoga potvrđuje da nema nereligioznih ljudi, jer doista ima malo onih kojima ništa nije sveto (V. Bajsić). Pa gdje je onda problem ako svi imamo svoje svetinje, ako smo svi religiozni?
Piše: Fra Ivan Šarčević
U prošlom režimu religiozni su pored sebe morali prihvaćati nereligiozne i čak se mirili s tom činjenicom. Danas se čini da su gotovo svi u ovoj zemlji religiozni ili da to moraju biti. Nekadašnje fanatično nereligiozne čini se da su zamijenili fanatično religiozni koji smatraju da je religioznost nešto što se po sebi razumije, da su nereligiozni ne samo okrnjeni u ljudskosti i manje vrijedni nego su pod utjecajem Zloga pa ih se treba kloniti. Slično kao što se prije mislilo da fanatično nereligiozni ne mogu učiniti ništa loše, i da zlo dolazi od religioznih, tako današnji religiozni fanatici misle da sve rade ispravno, da uopće ne griješe, jer oni to jednostavno ne mogu učiniti iz prostoga razloga što su u istini i ispravno vjeruju u pravoga Boga, dok zlo dolazi od onih koji uopće ne vjeruju ili ne vjeruju kao oni.
No, premda bi se moglo pomisliti da se ovi ideološki tipovi ljudi posve razlikuju, njihova je sličnost iznimno velika. Slični su ne samo po onoj klasičnoj: Krajnosti, ekstremi se dodiruju, nego jer su i jedni i drugi posve vezani za nešto što ih se bezuvjetno tiče, nešto neupitno, nešto s čime stoje ili padaju, nešto "sveto". Naravno, oblikâ svetoga za koje se vežemo ima gotovo koliko i nas ima. Uz to uvijek ide i kolektivno sveto. Tako za jedne sveto ili najviša vrednota može biti sloboda, za druge poslušnost; za jedne revolucija, partija, klasna borba, za druge domovina, nacija, vjera, sveta knjiga; za jedne materijalna zbilja od hrane i kuće do sporta i mode, za druge duhovna od Boga i pobožnosti do odricanja i žrtve života.
Iako ima tako mnogo oblika svetoga, način na koji se vežemo za "svoje" sveto, gotovo je identičan kod svih. Sveto poštujemo, apsolutiziramo, gotovo nikada ne dovodimo u pitanje, za sveto se trošimo, borimo, izgaramo. Ako se, kako sociologija religije naglašava, sveto veže uz religiju, onda ovako široko shvaćen pojam svetoga potvrđuje da nema nereligioznih ljudi, jer doista ima malo onih kojima ništa nije sveto (V. Bajsić). Pa gdje je onda problem ako svi imamo svoje svetinje, ako smo svi religiozni?
Sarajevska je Svjetlost u svojim najboljim danima (1983) izdala sjajnu knjigu teologa i komparativnog istraživača religija Rudolfa Otta s naslovom "Sveto" (Das Heilige, 1917), knjigu koja je svjetski utjecala na sve kasnije teologije, sociologije, filozofije religije, na sve religiologe od Tillicha do Eliadea, od Junga do Dürckheima. U njoj Otto govori o temeljnim aspektima svetoga zajedničkim svim vjerama i vjernicima, od animističkih do monoteističkih religija. Sveto čovjek otkriva kao numinozno, kao nedokučivo, tajno, onostrano, kao neuvjetovanu volju neobuhvatnoga božanstva, kao ono nepredočivo. Pred svetim čovjek najprije iskusuje svoju malenost, inferiornost, boji ga se, ima strahopoštovanje; osjeća da se radi o nečemu ili nekomu posve Drugom, nemjerljivom, nezaposjedljivom. Istodobno ga to sveto toliko privlači, (mistično) grabi i čovjek pred svetim osjeća da je njegov sastavni dio, da mu može iskazati bezuvjetno povjerenje. U bitnom, Otto je na jedinstven i pojmovno jasan način sažeo odnos prema svetom. Sveto je istodobno tajna koja plaši i odbija (mysterium tremendum) i tajna koja opčarava i privlači (mysterium fascinosum).
Bez obzira na određenu kritičnost prema Ottovim postavkama, naročito s obzirom na njegovo mišljenje kako je iskustvo svetoga nešto apriorno, čovjeku s rođenjem dano, ipak bi valjalo u ovom našem vremenu, zemlji i društvu, iznova preispitati svoje svetinje i odnos prema njima. Ottovi uvidi će nas zacijelo najprije uzdrmati u našim postavkama ako smo uvjerenja kako smo sa svojim svetinjama načistu, na blisko "ti", kako je sveto ili Sveti u našoj službi. Možda će nanovo otkrivena malenost, inferiornost pred svetim, pred nedokučivom tajnom, pred posve Drugim, umanjiti našu licemjernu i bahatu nadmenost pred drugim ljudima i njihovim svetinjama, onu na smrt ozbiljnu gorljivost i fanatizam zbog toga što drugi ne vjeruju kao mi. Možda će nas nemoć koju iskusimo pred svetim razoružati u našem nasilju prema onima kojima naša svetinja djeluje banalno i fanatično i počet ćemo se pred drugima ponašati plemenitije i solidarnije. Možda ćemo uvidjeti da je naše sveto, osobito slike o njemu i način kako se odnosimo prema njemu, nešto krajnje iskvareno i opasno, čemu žrtvujemo ne sebe, nego najsvetije - različitog čovjeka.
Možda ćemo zaključiti da nije osnovno pitanje vjeruje li netko u Boga ili ne, je li religiozan ili nije, nego s koliko primitivizma, straha i kompleksa želi ispuniti tajnu svetoga, s koliko kulturne zaostalosti i formalizma, grčevitog izvanjskog pokazivanja iskrivljuje i orobljuje vlastitu svetinju, koliko slijepom vjerom u to svoje sveto od sebe čini čovjeka koji sije sveti teror nad drugima, koliko je, konačno, sam zauzeo mjesto onoga svetoga.
Oslobođenje, 14. 9. 2009.
13/9/09.
Zatvoren sajam Dani šljive Rama 2009
U Rami je završen sajam Dani šljive Rama 2009 čijim je zatvaranjem završena manifestacija Ramske jeseni 2009. Šezdesetak izlagača raznih proizvoda sudjelovalo je na četvrtim po redu Danima šljive. Kroz trodnevni program sajam je u Sportskoj dvorani posjetilo mnoštvo posjetitelja, gostiju te sudionika programa. Na završnoj manifestaciji dodijeljene su nagrade i priznanja za najbolje proizvođače. Zlatnu plaketu u kategoriji Prirodne rakije šljivovice dobila su dva proizvođača iz Rame - Stipo Jelić i Jozo Tomić. Srebrnu plaketu u ovoj kategoriji dobila je Extra šljivovica Ante Anđelića, zatim Ivo Bošnjak, Ivo Uložnik-Ruškić i Dragan Uložnik. Brončane plakete pripale su rakiji Prunus d.o.o Rama, Ivanu Tadiću, ZZ Rama i Ramskoj fratarskoj šljivovici. Najbolja rakija orahovača prema ocijeni stručnjaka je proizvođača Ive Uložnika-Ruškića. Zlatnu plaketu za prirodnu rakiju travaricu-borovaču s medom dobio je Ante Anđelić-Komit.U kategoriji sir iz mijeha zlatnom plaketom nagrađen je Branko Ćuk iz Rame a druga nagrada pripala je proizvođačima Milici i Zdravku Džolan. Obiteljsko gospodarstvo Radić nagrađeno je za kvalitetu suhe šljive - ramske požegače. Za promociju pejzaža i ljepote Rame nagrađen je fotograf Husein Šljivo. Kuća mira Franjevačkog samostana Rama-Šćit i Sportsko ribolovno društvo nagrađeni su plaketom za razvoj turizma. Šumski plod d .o.o Prozor nagrađen je plaketom za paletu ponude poljoprivrednih proizvoda na manifestaciji Dani šljive Rama 2009.
Nakon zatvaranja sajma održana je kazališna predstava Državni lopov autora Fadila Hadžića čime je završen program Ramskih jeseni koje su trajale od 5.rujna. /A. Burić/
11/9/09.
Otvoren sajam Dani šljive Rama 2009
Federalni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Damir Ljubić svečano je otvorio Četvrti međunarodni sajam poljoprivrede, prehrane i turizma "Dani šljive Rama 2009." Federalno ministarstvo želi pomoći poljoprivrednike i gospodarstvenike na ovom području kroz povoljna kreditna sredstva i poticaje a nadamo se da će ovaj sajam doprinijeti i boljem povezivanju gospodarstvenika u BiH a i šire. U prvom redu bitno je zaštiti i promovirati ramsku šljivu te proizvode kao što su rakija,suha šljiva i drugi proizvodi - kazao je ministar Ljubić.
Svečanom otvaranju Sajma nazočili su brojni ugledni gosti među kojima, Mili Žilić konzul 1. klase zamjenik konzula RH u Mostaru Velimira Pleše ( koji je uputio brzojav isprike i čestitku), Luka Faletar ministar zdravstva, rada i socijalne skrbi HNŽ-a, profesori Agronomskog i Poljoprivrednog fakulteta iz Sarajeva i Mostara, predstavnici Agencija, te dužnosnici iz Općine Prozor-Rama predvođeni Načelnikom Općine dr. Jozom Ivančevićem.
Ovogodišnji Sajam šljive u Općini Prozor-Rama održava se u Sportskoj dvorani u Prozoru od 10. do 12. rujna 2009. godine. Organizator Sajma je općina Prozor-Rama, a Sajam se održava u sklopu manifestacije "Ramske jeseni 2009." Ove godine na Sajmu je 60 izlagača iz BiH, RH i po prvi put, na ovom Sajmu izlagači iz NR KINE. Predsjednik udruženja gospodarstvenika iz Kine u BiH Chen Chun Feng kazao je da predstavlja Agenciju i da želi dati svoj doprinos u popravljanju suficita u razmjeni s BiH.Na sajmu očekujemo nove kontakte i poslovnu suradnju.
Nakon otvaranja sajma gosti i posjetitelji su posjetili štandove 60 izlagača, zatim je održan okrugli stol o poljoprivredi i turizmu u funkciji lokalnog razvitka i prezentacija Programa za poticaj za zapošljavanje u općini Prozor-Rama.
Sajam i ove godine ima i humanitarni karakter. Prihod od ulaznica namijenjen je Udruzi djece s posebnim potrebama "Djeca nade" Prozor-Rama. Sajam će s radom nastaviti i sutra, kada je za kraj planirano dodjela nagrada i priznanja izlagačima, tombola, te bogat kulturno-zabavni program. /A. Burić/
8/9/09.
Proslava Male Gospe
Danas je na Šćitu proslavljeno rođenje Blažene Djevice Marije - Mala Gospa. Majci od milosti hodočastili su danas, kao i stoljećima prije, mnogobrojni vjernici posebno Ramljaci raseljeni diljem svijeta, ali i vjernici iz drugih župa Srednje Bosne, Uskopaljske doline, Tomislavgrada, Livna, Hercegovačkih župa, kao i Hrvatske (posebno Sinjske i Imotske Krajine).
Svetu misu predvodio je fra Stipo Kljajić. U propovijedi je govorio o Mariji kao službenici Gospodnjoj, jer je život pretvorila u služenje Bogu i svoju je volju podvrgla volji Božjoj. Uz službu Bogu Marija je služila i čovjeku. Bila je i ostala trajni uzor vjernicima. Postala je majka koja izgara za svoju djecu, za sva Božja stvorenja, za čovjeka....
Prije euharistijskog slavlja položeni su vijenci pred imenima ubijenih kod Ramskog križa.
Radio postaja Kupres realizirala je direktno prenošenje euharistijskog slavlja iz Rame putem njihove radio postaje. U prijenos se uključila i radio postaja Rama.
Fotografije su u Picasa galeriji: Mala Gospa 2009.
7/9/09.
Misa uočnica Male Gospe
Vjernički, dostojanstveno i pobožno večeras je proslavljena uočnica blagdana Rođenja Blažene Djevice Marije - Mala Gospa. Misu je uz suslavlje svećenika predvodio fra Jozo Grbeš, rođeni Ramljak, župniku župe sv. Jeronima u Chicagu! U propovijedi je istakao Mariju preko koje je Bog ušao u ljusku povijest i promijenio je. Iz Marijine šutnje rodila se Riječ koja je progovorila i danas govori ljudima tiho i nenametljivo.
Fotografije su u Picasa galeriji: Mala Gospa - Misa uočnica!
Sutrašnju misu u 11 sati iz samostanskog dvorišta prenosit će Radio postaja Kupres - pratiti slijedeći link!
3/9/09.
Poziv na Prve Ramske jeseni 2009. godine
Poštovani građani općine Prozor - Rama,
U nastojanjima da poboljšamo kvalitetu života u našoj općini, odlučili smo se organizirati manifestaciju koja će u sebi imati kulturni, sportski, gospodarski i zabavni program, kao i svečanost povodom Dana naše općine. Već desetak dana traje sportski program kroz tradicionalni noćni malonogometni turnir, dok su šahovski turnir i Inline alpin slalom pred nama.
Kulturna događanja će biti predstavljena izložbom slika akademskog slikara Vinka Lamešića, književnom večeri Petra Milića Periše, te filmom Jakova Sedlara o bosanskom misionaru fra Vjeki Ćuriću. Također ćemo sugrađanima darovati čuvenu kazališnu predstavu Državni lopov autora Fadila Hadžića iz Tuzle.
Gospodarstvenici i ljudi skloni poduzetništvu naći će se na tradicionalnom 4. Sajmu Dani šljive Rama 2009, koji će se u sportskoj dvorani organizirati u dane 10. 11. i 12. rujna. Bit će to prigoda i za sagledavanje vlastitih mogućnosti i planiranje razvoja, kako općine u cijelosti tako i pojedinačnih poduzetnika.
Dan općine obilježit ćemo polaganjem vijenaca na spomen obilježja našim pokojnim, svečanom sjednicom Općinskog vijeća i nazočnošću Svetoj misi za blagdan Male Gospe na Šćitu.
U zabavnom programu manifestacije planirali smo koncert na otvorenom, nakon finala malonogometnog turnira, to jest u utorak, 8. rujna, te zabavni program u sklopu završetka Sajma Dani šljive, kada ćemo i službeno zatvoriti manifestaciju RAMSKE JESENI 2009.
Napominjem da ćemo u tom periodu imati dosta uzvanika i gostiju iz susjednih općina i šire, te vjerujem da ćemo pokazati dobru ramsku gostoljubivost.
Pozivam sugrađane da se uključe u ova događanja - poduzetnike i poljoprivredna domaćinstva da izlažu na Sajmu, osobe sa sportskim duhom da sudjeluju u sportskim natjecanjima, a sve sugrađane da posjećuju i gospodarska, sportska i kulturna događanja.
Načelnik općine Prozor-Rama
Dr. Jozo Ivančević
Program Ramske jeseni 2009
Subota, 5. rujna 2009.
10.00 - Šahovski turnir (prostorije Šahovskog kluba Rama)
14.00 - Inline alpin slalom (ul. Kralja Tomislava, Prozor)
19.15 - Film Jakova Sedlara Vjeko - bosanski fratar i mučenik (kino dvorana Franjevačkog samostana Rama-Šćit)
Nedjelja, 6. rujna 2009.
19.30 - Otvaranje izložbe slika akademskog slikara Vinka Lamešića (Dom Kulture u Prozoru)
20.15 - Književna večer s Petrom Milićem Perišom - predstavljanje pete knjige pjesama Otajstva slobode (Dom Kulture, Prozor)
Ponedjeljak, 7. rujna 2009.
10.30 - Polaganje vijenaca poginulim ramskim braniteljima
11.00 - Svečana sjednica Općinskog vijeća (Dom Kulture, Prozoru)
Utorak, 8. rujna 2009.
10.30 - Polaganje vijenaca kod Ramskog križa, Šćit
11.00 - Sv. Misa, Franjevački samostan Rama-Šćit
17.30 - Završnica Tradicionalnog noćnog malonogometnog turnira (igralište OŠ Marko Marulić, Prozor)
21.00 - Koncert Macao band (igralište OŠ Marko Marulić, Prozor)
Četvrtak, 10. rujna 2009.
18.00 - "DANI ŠLJIVE RAMA 2009" - Registracija sudionika (Sportska dvorana, Prozor)
Petak, 11. rujna 2009.
10.00 - "DANI ŠLJIVE RAMA 2009" - službeno otvaranje Sajma
12.00 - Prijem uzvanika i gostiju kod Načelnika općine
13.30 - Okrugli stol: Poljoprivreda i turizam u funkciji lokalnog razvitka
19.00 - Večer Ramske šljivovice i gastro ponuda Rame
Subota, 12. rujna
09.30 - Nastavak rada Sajma
12.00 - Obilazak poljoprivrednih proizvođača i turističkih odredišta na području općine Prozor - Rama
18.00 - Dodjela nagrada i priznanja
19.00 - Zahvala sudionicima, službeno zatvaranje sajma "DANI ŠLJIVE" i manifestacije "RAMSKE JESENI"
21.00 - Kazališna predstava : DRŽAVNI LOPOV" (Fadil Hadžić, Kino dvorana u Prozoru)
/prozor-rama.org/
2/9/09.
Proslava blagdana Male Gospe
U povodu blagdana rođenja Blažene Djevice Marije - Male Gospe na Šćitu će u subotu, nedjelju i ponedjeljak biti trodnevnice:
SUBOTA (5. 9.):
17,00 sati: Ispovijed školaraca, studenata, nastavnika, profesora i odgojitelja
18,00 sati: Misa za dobar početak školske godine, predvodi fra Andrija Jozić
NEDJELJA (6. 9.):
17,00 sati: Ispovijed za hodočasnike.
18,00 sati: Misa, predvodi fra Jure Perić
PONEDJELJAK (7. 9.):
16,00 sati: Ispovijed za hodočasnike
18,00 sati: Misa uočnica u samostanskom dvorištu, predvodi fra Jozo Grbeš
Na sam blagdan (8. 9.) mise su:
8,30 sati: Rana misa
11,00 sati: Pučka misa u samostanskom dvorištu, predvodi fra Stipo Kljajić
1/9/09.
Susret duhovnih zvanja župe Prozor
Danas je u župi Presvetog Srca Isusova u Prozoru susret duhovnih zvanja. Na današnji dan 1968. godine posvećena je nova župna crkva i ovaj dan uzet je kao dan susreta duhovnih zvanja. Svetu misu u 11 sati predvodit će don Tihomir Šakota rodom s Luga. Nakon mise nastavit će se radosno druženje.
Župa Prozor osnovana je 1906. godine. Prva crkva, veličine 10 x 5 metara, sagrađena je od ćerpiča 1908. godine. U isto je vrijeme sagrađena i prva župna kuća, koja je uklonjena 2004. godine. Druga župna crkva sagrađena je 1936. godine. U Drugom svjetskom ratu crkva je dosta stradala i jedno vrijeme služila kao skladište partizanskim vlastima, a u kuću su se uselili partizanski stanari. Nova župna crkva završena je 1968. godine, a nova župna kuća 1991. godine. Od 1943. do 1951. godine u Prozoru nema župnika pa sve župne poslove obavljaju uglavnom franjevci sa Šćita. Prvi poratni župnik Petar Vidović stanovao je u franjevačkom samostanu na Šćitu do 1953. godine kada se vratio u župni stan u Prozor. Crkva je renovirana 2001. godine. Vitraje u crkvi uradio je akademski slikar Ante Mamuša. U povodu stote obljetnice postojanja župe, 2006. godine uređeno je crkveno dvorište. Župa ima i područnu crkvu na Lugu gdje se redovito slavi sv. misa.
31/8/09.
Viza za prošlost
Vize za budućnost običnih, malih ljudi u BiH uvjetovane su i autentičnim sagledavanjem prošlosti njihovih poglavara i utjecajnih ljudi. A najautentičniji odnos prema prošlosti i znak zdrave memorije jest u neidentificiranju s nasiljem i (svojim) silnicima te u prepoznavanju patnje susjeda.
Piše: Fra Ivan Šarčević
Na otvaranju nove maglajske džamije 15. 8. poglavar Islamske zajednice reis Cerić, uspoređujući sultana Mehmeda Fatiha, osvajača Bosne, s "briselskim sultanima", govorio je i o Ahdnami koju su bosanski franjevci 1463. dobili od spomenutog sultana. Ahdnamom, naglasio je reis, franjevcima je bilo zajamčeno da ih posjećuje tko god hoće, da putuju po Carevini kamo hoće, te da nitko ne smije dirati ni njih, ni njihovu vjeru ni njihovu slobodu, ni imetak ni čast. S druge strane, briselski sultani, nastavlja reis, "imali bi šta od njega naučiti pa nama Bošnjacima neka kažu isto što je Mehmed Fatih kazao bosanskim franjevcima: I vi, dobri Bošnjani, imate pravo da vas obilazi ko god hoće da vam dođe, imate pravo da idete po Evropi, mojoj carevini, gdje god hoćete bez viza. Ali mi to ne možemo. Zašto ne možemo? Pa zato što nismo iste vjere kao što je sultan u Briselu."
Reis je zahvalio bosanskim franjevcima što su sačuvali Ahdnamu koja im je garantirala slobodu i dodao: "Mi tome nismo pridavali značaj, ali kako vrijeme prolazi, to nam postaje veoma važno."
Kako vrijeme prolazi, prošlost, osobito njezino tumačenje i upotrebe u politici, u nas postaje prevažno. Reisova usporedba između sultana Osvajača i briselskih političara, kao i usporedba između onodobnih bosanskih franjevaca i današnjih "dobrih Bošnjana" nije primjerena, jer kriterij povijesne istodobnosti, odnosno mogućnost da se ponove događaji na isti način ili da se neki model iz prošlosti bez ostatka preslika na današnje političko djelovanje, ne samo da je nemoguće nego je krajnje upitno a i opasno.
Onemogućavanje viza građanima Bosne i Hercegovine, čime su bez sumnje najviše pogođeni Bošnjaci, jest krajnje nehuman čin, ali odgovornost nije samo na "briselskim sultanima" nego i na domaćim, i bošnjačkim, predstavnicima vlasti.
Ne znamo koliko će ovo reisovo putovanje u prošlost iz današnje dnevnopolitičke vizure potaknuti vratare Europske unije na promjenu. No, njegovo pozivanje na Ahdnamu u najmanju ruku je skraćeno i reducirano tumačenje koji ne uvažava kontekst i cjelinu povijesti, ni onu franjevaca i katolika u Bosni i Hercegovini, a vlastitim vjernicima podastire nevjerodostojnu sliku prošlosti s kojom bi se kao trebali poistovjetiti. Naime, reis se ne pita čemu uopće Ahdnama u vlastitoj zemlji! Bosanski franjevci su doista brižljivo čuvali Ahdnamu, prepisivali je - današnja Fojnička je prijepis jer je prvotna najvjerojatnije izgorjela sa samostanom - ne samo kako bi zaštitili samostane, sebe i katolike od nameta lokalnih valija, aga, kadija, pa i pravoslavnih vladika, nego i goli život.
U zborniku o fra Anđelu Zvizdoviću (2000.) Dženana Čaušević, oslanjajući se na istraživanja H. Šabanovića i S. Kemure, navodi neke sultanske fermane, pašinske bujruldije i druge dokumente koji se kroz cijelo razdoblje turske vladavine pozivaju na Fatihovu Ahdnamu tražeći od lokalnih turskih moćnika da se franjevce nepravedno ne globi, ne hapsi, da se njima i njihovim vjernicima omogući miran i slobodan život.
Nema sumnje da je Ahdnama političko-pravno-teokratski spis (ahd - prisega pred Bogom) koji jamči toleranciju prema katoličkoj zajednici koja nije izbjegla pred turskim osvajanjem i rušenjem Bosanskog kraljevstva i dopušta povratak izbjeglima. Sličnu povelju isti je sultan dao pravoslavnom patrijarhu Genadiju II. Skolarisu pri osvajanju Carigrada (1453), armenskom patrijarhu Hovakimu. Vjerojatno su i franjevci Srebreničke kustodije dobili sličan dokument 1462. No sve to treba iščitavati u onodobnom kontekstu. Stoga, susret sultana Fatiha i franjevca Zvizdovića susret je u kojem više nego državničku razumnost osvajača Bosne - jer što će mu zemlja bez ljudi - ako ne politički a ono iz humanosti i vjere treba vrednovati hrabru ljubav prema svojoj franjevačkoj zajednici, katolicima i zemlji Bosni golorukog franjevca. Zvizdović je u svojoj franjevačkoj baštini imao ne samo miroljubiva načela kako treba živjeti i djelovati među muslimanima koje je Franjo Asiški stavio u Pravilo za franjevce, nego i primjer samoga Franje koji se usred rata i križarskoga napada na Damiettu 1219. susreo s egipatskim sultanom Malikom al-Kamilom, Saladinovim nećakom. Zato su bosanski franjevci čuvali Ahdnamu i u duhu susretâ u Damietti i Milodražu ostajali u svojoj zemlji i susretali mnoge osvajače i silnike: tako su išli na Portu ne po privilegije nego po potvrdu ravnopravnosti, utjecali se vezirima u Banju Luku, Travnik i Sarajevo, Lastrić je putovao u Rim kad je Bosna Srebrena dokinuta, Jukić pisao sultanu Abdul-Medžidu za prava raje, susretao Omer-pašu Latasa, Martić primao europske diplomate, Misilo zauzimao stavove prema Paveliću, a Markušić i drugi odlazili Titu.
Naravno, nije jednostavno prošle događaje osloboditi zloupotrebe - precjenjivanja i podcjenjivanja. "Čuvari Bosne" čuvari su autentičnog sjećanja i historije. A tko prati naša tumačenja, vidi da je Fatihova gesta za jedne vrhunski domet tolerancije i slobode, a franjevački postupak za druge servilnost, papučarstvo, religiozna i nacionalna neosviještenost. Treći sve ignoriraju. U svakom slučaju vize za budućnost običnih, malih ljudi u BiH uvjetovane su i autentičnim sagledavanjem prošlosti njihovih poglavara i utjecajnih ljudi. A najautentičniji odnos prema prošlosti i znak zdrave memorije jest u neidentificiranju s nasiljem i (svojim) silnicima te u prepoznavanju patnje susjeda. Što se tome prije dadne stvarno značenje, bit ćemo slobodniji - manje ćemo izdavati vize za prošlost, za slobodu u vlastitoj zemlji.
Oslobođenje, 31. 8. 2009.
26/8/09.
Akcija darivanja krvi
Jučer je u Srednjoj školi u Prozoru održana akcija dobrovoljnog darivanja krvi na koju se odazvalo 30 građana. Akcija je ocijenjena vrlo uspješnom budući se ovaj put odazvalo 15 darivatelja koji su prvi put darovali krv. Akciju su zajednički organizirali Crveni križ Prozor-Rama i Transfuziologija SKB Mostar. Sve je proteklo bez problema i iznad svih očekivanja - zadovoljno je na kraju akcije kazao predsjednik CK Prozor-Rama Ante Filipović. /A. Burić/
24/8/09.
Potpisani novi ugovori u općini Prozor-Rama
U petak, 21. 08. 2009. godine, načelnik općine dr. Jozo Ivančević i gosp. Dubravko Brdar, direktor Livnoputova d.o.o. potpisali su pet ugovora o izvođenju radova na teritoriju općine Prozor-Rama. Radi se o slijedećim ugovorima:
Ugovor o izvođenju radova na uređenju i asfaltiranju lokalnog puta u povratničkom naselju Varvara u općini Prozor-Rama. Vrijednost radova iznosi 81.713,50 KM. Radove financira Fond za povratak Bosne i Hercegovine.
Ugovor o izvođenju radova na uređenju i asfaltiranju lokalnog puta Herska Krivina - Kute (dionica od R-418b do Kapele na Kominu). Vrijednost radova iznosi 47.775,00 KM. Radovi se financiraju iz proračuna općine Prozor-Rama.
Ugovor o izvođenju radova na uređenju i asfaltiranju dijela lokalnog puta Orašac - Klanac (dionica od raskrižja kod crkve do ulaza u Osnovnu školu). Vrijednost radova iznosi 20.678,50 KM. Radovi se financiraju iz proračuna općine Prozor-Rama.
Ugovor o izvođenju radova na uređenju i asfaltiranju dijela puta Prozor-Gmići. Vrijednost radova iznosi 123.919,40 KM. Radovi se financiraju iz proračuna općine Prozor-Rama.
Ugovor o izvođenju radova na mjestimičnom saniranju oštećenja - uređenju i asfaltiranju dionica lokalnog puta Prozor (Varoš) - Borovnica (Jukići). Vrijednost radova iznosi 45.327,80 KM. Radovi se financiraju iz proračuna općine Prozor-Rama.
Dr. Jozo Ivančević, načelnik općine Prozor-Rama, potpisao je ugovor i sa gosp. Jurom Kneževićem, direktorom firme Ometale d.o.o., o isporuci betona MB-20 i betoniranje lokalnog puta u selu Gornji Krančići i dionice puta Uzdol-Donja Vast. Vrijednost radova iznosi 52.205,40 KM. Radovi se financiraju iz proračuna općine Prozor-Rama.
Isti dan su potpisana još tri ugovora, a vezana su za povratnike općine Prozor-Rama:
Ugovor o izvođenju radova na rekonstrukciji i sanaciji 10 stambenih jedinica povratnika po sistemu "ključ u ruke" u općini Prozor-Rama između Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, Fonda za povratak, općine Prozor-Rama i firme Univerzal d.o.o. Gornji Vakuf-Uskoplje. Vrijednost radova iznosi 132.966.35 KM.
Ugovor o izvođenju radova na rekonstrukciji i sanaciji 10 stambenih jedinica povratnika po sistemu "ključ u ruke" u općini Prozor-Rama između Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, Fonda za povratak, općine Prozor-Rama i firme Univerzal d.o.o. Gornji Vakuf-Uskoplje. Vrijednost radova iznosi 122.065,38 KM.
Ugovor o vršenju stalnog nadzora nad građenjem na izvođenju radova na rekonstrukciji i sanaciji 20 stambenih jedinica (ZP- 08) povratnika u općini Prozor-Rama između Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, Fonda za povratak, općine Prozor-Rama i firme Plan d.o.o. u iznosu od 7.600,00 KM.
19/8/09.
Turnir u povodu Dana općine Prozor-Rama
Općina Prozor-Rama - Kulturno-športski centar povodom Dana općine Prozor-Rama organizira noćni malonogometni turnir na igralištu OŠ Marka Marulića u Prozoru. Turnir se održava od 23. kolovoza do 8. rujna 2009. godine, u vremenu od 18,30 do 22 sata. Ekipe za turnir mogu se prijaviti do 22. kolovoza do 15 sati u prostorijama radio postaje Rama.
Nagrade za :
- mjesto 5000 KM - pehar - zahvalnica
- mjesto 2500 KM - pehar - zahvalnica
- mjesto 1000 KM - pehar - zahvalnica
- mjesto 500 KM - zahvalnica
Također su osigurane i nagrade za najboljeg strijelca, najboljeg igrača, najboljeg vratara i ferplay ekipu. Uplata po ekipi je 200 KM.
19/8/09.
Marinko Rajić u Karate reprezentaciji BiH
U vremenu od 1. do 8. kolovoza održan je "38. WKF T.LJ.T. KARATE KAMP ZAOSTROG 2009" na kojem je sudjelovalo 15. klubova sa 105. takmičara. U navedenom kampu takmičari su se pripremali za polaganja za majstorska zvanja MK CP 1. Dan, trenirali tehnike i kate i specijalke za kumite, prošli poseban specijalistički trening dizanja utega za brzinu i snagu, prisustvovali na 6. predavanja iz oblasti karate sporta, te se takmičili na "Kupu Zaostrog 2009". Između ostalih na kampu je sudjelovao i Marinko Rajić iz Prozora-Rame, član KK "Sloga" Gornji Vakuf-Uskoplje.
Marinko Rajić je položio za zvanje MK CP 1.DAN i to je ujedno prvo majstorsko zvanje u poratnom periodu koje je stekao neko od takmičara iz ovog kluba. Kriteriji za polaganje su bili pooštreni i od 17. kandidata samo su 4 položila. Polaganje je vršeno pred ispitnom komisijom: Suad Čupina MK CP 7.DAN - predsjednik komisije, Nermin Babić MK CP 5.DAN - član komisije i Husein Huzejrović MK CP 4.DAN - član komisije.
Posebna - radosna vijest je to što je Marinko Rajić službeno promoviran u reprezentativca BiH u kategoriji "U 21" seniori od 18 - 21. godinu. Imenovani je ostao u Karate kampu Zaostrog i u drugoj smjeni od 8. do 16. kolovoza 2009. godine radi drugog dijela pripremnog ciklusa za reprezentativce i već 05. rujna 2009. godine imat će nastup za reprezentaciju BiH na Mediteranskom prvenstvu u karateu koje će se održati u Podgorici. Nadamo se uspješnom plasmanu na mediteranskom šampionatu.
17/8/09.
Hrvatska narav
Čović s Dodikom nastavlja od Tuđmana započeto dogovaranje s Miloševićem, s "epicentrom zla", oko podjele BiH. Samo slijepi i nečasni Hrvati ne žele vidjeti da im je takva politika u BiH propala i da je iza sebe ostavila katastrofu nesagledivih razmjera. Posavina je tome najbolje svjedočanstvo, najistočniji grijeh Tuđmanove politike.
Piše: Fra Ivan Šarčević
Među našim vodećim političarima na koje bi se mogle primijeniti mnogi Machiavellijevi stavovi o vladaru, uz Dodika kojega pokreće "državni razlog" (RS prije svega i iznad svega!), svakako spada predsjednik HDZ BiH i svedržac hrvatskoga pitanja u BiH dr. Dragan Čović. Obojicu ih karakterizira vulgarizirana varijanta makijavelizma: Ja sam iznad svega!
Niccolo Macchiavelli, književnik, diplomat i teoretičar vladanja, u prevratničkom i sukobima označenom vremenu renesanse, sastavlja svoj spis "Vladar" (De principatibus, 1513) koji kasnije postaje klasičnim priručnikom velikog dijela novovjeke zapadne politike, politike bez etike, spisom kojim su se izravno ili neizravno služili svi "real-političari" od beskrupuloznoga kardinala Richelieua i Bismarcka do Kissingera i mnogih lokalnih kabadahija i amorlanih silnika kojima je samoodržanje na vlasti jedini cilj političkoga djelovanja.
Zbog kratkoće prostora, za navesti je tek nekoliko stavova iz toga Machiavellijevog, i danas aktualnoga spisa u kojem se može očitati glavna struja hrvatske politike posljednjih dvadeset godina a koju je zadnje desetljeće prigrabio i uosobio dr. Čović. Čović s Dodikom nastavlja od Tuđmana započeto dogovaranje s Miloševićem, s "epicentrom zla", oko podjele BiH. Macchiavelli kaže da takva politika propada, jer "propada onaj koji je uzrokom nečije moći". Samo slijepi i nečasni Hrvati ne žele vidjeti da im je takva politika u BiH propala i da je iza sebe ostavila katastrofu nesagledivih razmjera. Posavina je tome najbolje svjedočanstvo, najistočniji grijeh politike Tuđmanova "državnog razloga" za "matičnu" državu Hrvatsku te njegove vlastordžačke podvarijante u herceg-bosanskoj tvorevini i kasnijem Čovićevom političkom samoodržanju.
Machiavelli navodi primjer biblijskih vladara Davida i Saula u kojem se također može ogledati hrvatska politika kopiranja velikosrpske agresije. Naime, kad se David odlučio "podijeliti megdan s Golijatom, filistejskim izazivačem, Saul mu, da ga ohrabri, ponudi svoje oružje. David ga pripasa na sebe a onda odbije, govoreći kako ga ono sapinje, pa će radije poći na neprijatelja sa svojom praćkom i svojim nožem. Jednom riječju, tuđe oružje ili spada sa tebe, ili ti je preteško, ili te sapinje." Iako su se i drugi služili i služe "srpskim oružjem" (zlo je zamamno i zarazno!) - i Bošnjaci i makijavelistički nastrojeni međunarodni real-političari - slijepi i nemoralni Hrvati ni danas ne uviđaju da u svojoj politici ne trebaju koristiti tehniku i sredstva zla drugih, jer ih ona vodi u propast.
Machiavelli navodi kako propadaju također i oni koji zagovaraju neutralnost kada se sukobljuju dvije strane, te "da onaj koji ti nije prijatelj ište tvoju neutralnost". Hrvatska politika lažne neutralnosti u sukobu između Srba i Bošnjaka marginalizirala je hrvatsku politiku, neutralizirala kritičku javnu riječ, poništila moralnu obligaciju prema istini i pravdi, što se posebno očituje prema najvećim žrtvama Bošnjacima kojima je čitava RS njihovo groblje sa Srebrenicom kao strašnom ali tek lokalnom metaforom stradanja, dok su Posavina i banjolučka regija nezacjeljive hrvatske rane. I dok budnim u sjećanju drži amoralnu Izetbegovićevu politiku nemiješanja u "naš rat" (sjetimo se i Ravnoga!), licemjerna hrvatska politička neutralnost, očekivanje da se drugi "iscrpe", te "iznimna" Čovićeva kooperativnost učinile su od hrvatske politike nezrelo, neuvjerljivo i samo verbalno kukanje nad hrvatskom ugroženošću. Machiavelli za to kaže: ".ako se ne očituješ, bit ćeš siguran plijen pobjedniku, na veselje i zadovoljstvo pobijeđenome. Ni jedan ni drugi neće imati zašto da te prima k sebi i zaštiti, jer pobjedniku ne treba strašljivih prijatelja koji ne priskaču u pomoć u nevolji; pobijeđeni, pak, neće da te primi zato što se nisi htio zajedno s njime izvrći pogibli."
U Machiavellijevoj klasifikaciji umova zacijelo sposobni vladar Čović spadao bi u onaj um koji "shvaća sam po sebi", dok njegovi laskavci i potrčkala, od ministara (osobito onih "iz reda hrvatskog naroda" u RS) do crkvenih ministranata i HB novinara, shvaćaju ono što im netko drugi predoči ili naredi, dok većina iz hrvatskoga naroda "ne shvaća ništa, ni sami sa sobom ni s tuđom pomoći".
Prema Machiavelliju vladar treba imati, odnosno "glumiti" pet osobina: milosrđe, vjernost, iskrenost, čovječnost i pobožnost. Ako, dakle, nema te osobine, treba ih hiniti, "da se drugima čini da ih ima", jer ljudi više vjeruju lažima nego istini, "svjetina se zanosi prividom" i na "svijetu i nema doli svjetine"; dok "svatko vidi ono što hiniš, rijetki znaju ocijeniti ono što jesi".
Machiavelli smatra da se vladar treba služiti zakonom i silom, silom više. Zato mu trebaju životinjska svojstva, najbolje su ona lava i lisice. Vrhunac je biti lisica, "hinac i licemjer", jer "ljudi su toliko tupi i toliko se pokoravaju nuždi, kad nadođe, da će onaj koji vara uvijek naći nekoga tko će se dati prevariti". Za primjer takvoga vladara navodi papu Aleksandra VI. Borgiju "koji nije ništa drugo radio niti išta drugo smišljao doli to kako će varati ljude, i uvijek je nalazio ljudi na kojima će izvoditi prijevare. Nije bilo čovjeka koji bi s većom uvjerljivošću nešto tvrdio, koji bi se više kleo i preklinjao da će nešto učiniti, a onda to ne izvršavao. Ipak su mu prijevare uspijevale, jer je dobro poznavao narav ljudsku." Treba li izvlačiti još usporedbi iz Machiavellijeva "Vladara" ili je dovoljno postaviti pitanje: Tko to bolje od Čovića poznaje "hrvatsku narav"?
Oslobođenje, 17. 8. 2009.
15/8/09.
Proslava Velike Gospe na Šćitu
Za proslavu svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo, zaštitnice ramske župe i cijele Rame, vjernici su se pripremali kroz tri dana misama koje je predvodio fra Mario Radman, župnik iz Rumboka. Teme njegovih propovijedi bile su: alkohol, droga i psovka. Na sam dan Velike Gospe, euharistiju je predvodio fra Gabrijel Mioč, vizitator provincije Bosne Srebrene.
Na kraju mise od vjernika se oprostio dosadašnji ramski gvardijan i župnik fra Mato Topić koji ovih dana odlazi na novu dužnost u kuću provincijalata na Kovačićima u Sarajevu, kao definitor provincije Bosne Srebrene. U ime vjernika, u ime fratara i časnih sestara, fra Mati se zahvalio fra Tomislav Brković na njegovom neumornom radu i brizi kroz protekle godine. Fra Mato je napravio puno za Ramu i samostan, učinio je mnogo dobrih stvari koji se ne vide. Fra Mato, hvala Ti za zajednički život, razumijevanje, susretljivost i za silni angažman.
Slavlje Velike Gospe na Šćitu postalo je nezaobilazni lijepi dio vjerničke prakse ramskoga puka kada u Ramu dolaze iseljeni Ramljaci na godišnji odmor i postaju dionikom proslave Velike Gospe. Vrijedilo je biti dionikom slavlja!
13/8/09.
Proslava patrona župe
Jučer je započela trodnevnica u povodu slavlja Velike Gospe. To je prilika za duhovnu obnovu župe i Rama koja se sprema za slavlje patrona Velike Gospe. Mise trodnevnice - srijeda, četvrtak, petak - su u 18 sati a predvodi ih fra Mario Radman, župnik iz Rumboka. Svećenici su na raspolaganju za ispovijed od 17 sati.
Misa uočnica Velike Gospe, kao i prošlih godina, bit će za pokojne ramske fratre.
Na sam dan Velike Gospe (15. 8.) mise su u 8,30 i 11 sati. Misu u 11 sati predvodi fra Gabrijel Mioč, vizitator provincije Bosne Srebrene.
Također na sam dan Velike Gospe održat će se na stadionu kod osnovne škole fra Jeronima Vladića u Ripcima malonogometni turnir. Prijava ekipa je na sam dan, a turnir počinje u 16 sati.
11/8/09.
Gospe Sinjska - Majko Rame
U povodu sedmogodišnje priprave za proslavu 300. obljetnice čudesne obrane Sinja (2015. godine), pod pokroviteljstvom Hrvatskoga sabora, u petak 7. kolovoza u Sinju je održan prvi Festival marijansko-duhovne klapske pjesme "Klape Gospi Sinjskoj". Klapa "Sinj" odlukom publike i stručnog žirija proglašena je u konkurenciji 13 klapa s novim glazbenim skladbama u klupskoj maniri, u klapskom idiomu koje su pjevane Mariji, pobjednikom s pjesmom "Gospe Sinjska - Majko Rame" autora glazbe i stihova Mile Čačije, a u aranžmanu njegova brata, voditelja klape "Sinj" Mojmira Čačije. Klapa Sinj utemeljena je 1982. od kada čuva i njeguje izvornu dalmatinsku klapsku pjesmu i promovira hrvatsku glazbenu baštinu u Domovini i inozemstvu.
Festival je bio humanitarnog karaktera jer su prikupljeni prilozi bili namijenjeni za siromašne studente, a održan je u dvorištu franjevačkog samostana Gospe Sinjske u Sinju koji je bio ispunjen do posljednjeg mjesta. Na početku programa publici se obratio sinjski gvardijan fra Bože Vuleta koji je pozdravio predsjednika Hrvatskoga sabora Luku Bebića, provincijala Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Željka Tolića, izaslanika splitsko-makarskog nadbiskupa Marina Barišića generalnog vikara mons. dr. Ivana Čubelića, veleposlanika RH pri Svetoj Stolici dr. Emilija Marina, državnog tajnika Jozu Saraća, dožupana splitsko-dalmatinske županije Luku Brčića, sinjskoga gradonačelnika prof. Ivicu Glavina, zagrebačkoga gradonačelnika Milana Brandića i druge uglednike.
Dvije druge nagrade žirija osvojili su Vokalisti Salone s Marulićevim stihovima o Mariji - pjesmom Divici Mariji (glazba Blaženko Juračić) i ženska klapa Dalmatinke - Filip Dević iz Splita s pjesmom Hvala ti, Marijo (glazba Živko Ključe, stihovi Marija Ključe).
U narednim godinama planirano je posegnuti za skladbama iz bogate baštine marijanskih pjesama, sa željom da se postojeće skladbe reafirmiraju prilagodbom za klapsko pjevanje. Na Festivalu će se izvoditi ne samo marijanske skladbe, već i druge skladbe duhovnog sadržaja, primjerice različite mise, bilo suvremene, bilo one iz postojeće baštine duhovne i crkvene glazbe. Na taj način stvorit će se repertoar klapskih, kako marijanskih tako i općenito duhovnih pjesama. Festival će se održavati svake godine do same proslave čudesne obrane Sinja, 2015. godine. Organizatori planiraju nastaviti s održavanjem tog festivala i nakon same proslave obljetnice. /IKA/
10/8/09.
Mlada misa fra Ive Bošnjaka
Jučer je u župi Rama-Šćit proslavio svoju mladu misu fra Ivo Bošnjak, sin Bože i Anuše, r. Fofić, rođen 1982. u Ripcima. Proslava je započela blagoslovom roditelja, prigodnim recitacijama, te pozdravom župnika fra Mate Topića. Propovjednik na mladoj misi bio je fra Mile Babić, crkveni kum fra Josip Tomas a civilni gosp. Nikola Žilić.
Nakon mise uslijedilo je mladomisničko veselje u dvorištu samostana, a nastavljeno u salonu EuroBiser u Prozoru do kasni večernjih sati.
Fotografije su u Picasa galeriji: Mlada misa!
3/8/09.
Bosna, Andrić i Bog
U zemljopisnom smislu rijetko je koja zemlja kao Bosna u suvremenoj europskoj povijesti, a našoj povijesti pogotovo, kamen spoticanja, razdora i sukoba, iseljavanja, progona i genocida, mijenjanja čitavih pejzaža i preimenovanja mjesta i ulica, najgore vrste mržnje prema drugom i drugačijem, ali i ljubavi do najuzvišenijih ljudskih žrtava.
Piše: Fra Ivan Šarčević
Rijetko koje riječi u ovoj i o ovoj zemlji, posebno dvadesetak zadnjih godina, predstavljaju toliko suprotstavljanja do isključivosti i uništenja kao riječi Bosna, Andrić i Bog. One su riječi u ime kojih se ljudi svrstavaju, dijele, pa i uništavaju. Naravno te su riječi više od riječi. One sa sobom nose ne samo veliki teret povijesti nego i mnoga egzistencijalna pitanja. Pored njih, naime, teško da ijedan pojedinac ove zemlje može proći nezainteresiran ili nedodirnut. Nas se u Bosni i Hercegovini malo što toliko bezuvjetno tiče kao ove tri riječi i sve ono što se uz njih veže: zemlja, domovina, kultura, jezik, (nacionalna i religijska) pripadnost, moralnost, transcendencija, ljudskost. A što se sve s njima nije činilo i danas ne čini?!
U zemljopisnom smislu rijetko je koja zemlja kao Bosna u suvremenoj europskoj povijesti, a našoj povijesti pogotovo, kamen spoticanja, razdora i sukoba, iseljavanja, progona i genocida, mijenjanja čitavih pejzaža i preimenovanja mjesta i ulica, najgore vrste mržnje prema drugom i drugačijem, ali i ljubavi do najuzvišenijih ljudskih žrtava. Od predratne tjeskobe za zajedničku budućnost, preko ratnih strahota kolektivističkih mitologija - iako ne s jednakim razlozima, niti s vremenskom istodobnošću a nikako s jednakim posljedicama - Bosnu su njezini najgori kreatori prometnuli u nenastanjivu i nepoželjnu zemlju: jedni u totalno nijekanje svega što bi ukazivalo na njezinu cjelovitost i na sve što nosi njezino ime (negacija kroz Republiku Srpsku), drugi u ništa manje katastrofalno omalovažavanje i licemjernu sebičnost (kroz Herceg Bosnu), treći u unitarističko prisvajanja svega što se veže za Bosnu, od braće Batona do jezika (Bosna je zemlja Bošnjaka).
U kulturnom prostoru nikoga se toliko ne razvlači, prisvaja i niječe, kao književnika Ivu Andrića. Njegovi se tekstovi koriste kao politički pamfleti, ili neupitne historiografske činjenice, a njegova se biografija zlorabi kao potvrda već unaprijed razrađenih ideologija. Svedeno na najmizerniji nazivnik, Andrić je za jedne pravi Srbin, za druge nikakav Hrvat, za treće mrzitelj M/muslimana, Bošnjaka. S nesvladanom elementarnom, školskom književno-teorijskom metodologijom njegovi se tekstovi iščitavaju ili kao "sveti" ili kao "sotonski" programatski spisi. Ne pravi se razlika unutar narativne komunikacije između moralnosti autora, moralnosti naratora i moralnosti onoga što je ispripovijedano. Samo rijetki to čine, ali njih se po poznatom receptu isključivosti, često mrzi više nego i samoga Andrića.
U transcendentnom, religijskom području ništa u povijesti nije obezvrijeđeno kao riječ Bog. U Bosni i Hercegovini pogotovo. S Buberom treba kazati da je to "najopterećenija od svih ljudskih riječi" i "nijedna nije tako okaljana, tako rastrgana". "Naraštaji ljudi navalili su na tu riječ teret svoga tjeskobnog života i pritiskli je uza zemlju; ona leži u prašini i nosi sav njihov teret. Naraštaji ljudi sa svojim religijskim strančarenjima rastrgli su tu riječ; za nju su ubijali i za nju su umirali; ona nosi trag podignutog prsta i krvi svih njih."
I dok se vode rasprave, sučeljavaju mišljenja i prakse o ove tri riječi, o ove tri polifonične i za pojedinačni i zajednički život gotovo presudne zbilje, svaka od njih na svoj način leži ponižena ljudskim uskoćama. Ima mnogo, iznimno mnogo, onih koji bi da se nametne šutnja o tim temama. Neki od njih misle da je najvažnija ekonomija te da je govor o njima izraz intelektualnog mudrovanja, nedostatak smisla za politiku, manjak nekog "poštenog" posla. Drugi, u ciničnoj samodovoljnosti, smatraju da bi trebalo nametnuti šutnju nad tim zbiljama jer bi se tako, misle oni, spasile od zloporabe, a sačuvala bi se pravda i istina za ljude. Koliko smo samo puta bili prekinuti ili prezreno ignorirani, i izvan Bosne i u Bosni, s porukom "dosta više govora o Bosni, Andriću i Bogu". Međutim, tako se neće spasiti ove riječi, ova zemlja, njezin najveći književnik i predstavnik kulture, a tako se neće "spasiti" ni sam Bog, i s njima povezane istina i pravda. Štoviše, tako se neće spasiti čovjek, najveća vrednota i Bosne i Andrića i Boga. Jasno, ne mogu se, da opet uključimo Bubera, ove riječi i njihova značenja isprati od svake manipulacije, osloboditi svake sumnje. Ne možemo ih neoštećene reparirati, ali ih trebamo umrljane i rastrgane podići sa zemlje, uspraviti ih u njihovom dostojanstvu, ne tek zbog njih samih, nego zbog naše ljudskosti, zbog naše budućnosti, zbog nas samih.
Oslobođenje, 3. 8. 2009.
31/7/09.
Žalobno sjećanje za poginule ustanike
U subotu, 25. srpnja prijepodne, u Ogorju Gornjemu, kraj Muća, a popodne, u Trnbusima, kraj Blata na Cetini, održana su žalobna sjećanja na poginule članove skupine Fenix '72. Njih su pripremili: Klub hrvatskih povratnika iz iseljeništva, iz Zagreba, i Hrvatsko dobrotvorno katoličko društvo, iz Sarajeva, a u dogovoru s rodbinom pripadnika Skupine. Pokrovitelji žalobnoga sjećanja bili su: HVIDRA Republike Hrvatske, HVIDRA HVO-a iudruga Hrvatska uzdanica.
Kao što je poznato, naoružanu skupinu 'Operacija Matilda' utemeljila je iseljeničkaudruga Hrvatsko revolucionarno bratstvo. Njezini članovi, rodom iz Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske, tajno su, godine 1972., prešli granicu tadanje države, da bi podignuli ustanak i oslobodili hrvatske krajeve, a povod zato su im bili Hrvatsko proljeće i sveučilištarski prosvjedi u Zagrebu.
Tada su, u Ogorju Gornjemu, 24. srpnja 1972., pripadnici JNA, čuvari Jugoslavije i milicija ubila: Iliju Glavaša, Filipa Bešlića i Stipu Ljubasa, a Petar Bakula je zarobljen a poslije je ubijen bez suđenja.
U Trnbusima su, 21. srpnja 1972., ubili vođe skupine 'Operacija Matilda' '72. Ambroza Andrića i Pavu Vegara.
Na sv. misi, u župnoj crkvi, u Trnbusima okupilo se oko tristotinjak ljudi, koji su molili za 19 ubijenih feniksovaca. Misu su slavili svećenici: dr. fra Andrija Nikić, don Marijan Kancijanić, brat pok. Viktora Kancijanića, iz Istre, don Anto Jelić, iz Sarajeva, fra Vinko Prlić, fra Vjekoslav Lasić, OP, fra Martin Planinić. Bio je nazočan i don Ivan Kovačević trnbuški župnik.
U propovijedi fra Andrija je rekao:
Draga braćo i sestre, okupljeni smo oko Kristova oltara, kao oko Krista Gospodina, kojega su njegovi sunarodnjaci nevina izdali, osudili i sramotno pogubili, ali Isus Krist je uskrsnuo. - Okupila nas je ljubav prema našima poginulim, prešućenim i umorenim sunarodnjacima. Neki su od njih iskusili gorku sudbinu zbog svoga domoljublja i čovjekoljublja a drugi zbog bogoljublja. Katolička Crkva i Hrvati-katolici bili su nekima, kako su neki govorili, njihovi 'klasni neprijatelji', unaprijed i bez suda osuđeni. Sotonini suradnici nisu mogli podnijeti Božje prijatelje. Mislili su da su uspjeli. Prevarili su se. (Usp. govor biskupa Valentina Pozaića, u Macelju, 5. lipnja 2009. g.). Vjerujemo da su i ovi naši junaci koji su dali svoje živote za našu domovinu u Kristovoj slavi.
Mi želimo biti i živjeti dostojno svetoga imena kojemu pripadamo, a to je ime Isus Krist, raspeti, umrli ali uskrsnuli. To je ono sveto ime po kojemu se kršćanima zovemo. Bog sve zna. On je pravedan, nepristran i sudac svakoj savjesti. Samo onaj tko prizna i kaje se za svoje grijehe i želi živjeti u svjetlosti istine i pravde, samo on može dobiti oproštenje grijeha i s Bogom se pomiriti.
Braćo i sestre! Poštovatelji Bugojanske skupine. Ili prema nazivu samih sudionika, 'Operacija Matilda' 1972! Hvala vam da ste se pridružili skupini vjernika, koja se, posljednjih godina, okuplja i na ovomu mjestu, da bismo, u tišini pred Bogom, sa svojim poznanicima i prijateljima i u svojoj duši prebrali ono što se dogodilo, prije 37 godina, s hrvatskom mladeži, koja je dobrim i plemenitim namjerama pokušala zapaliti iskru nade, koja bi ne samo podržavala nego i najavila slobodu hrvatskomu narodu. Vjerovali su da nisu bili sami. Imali su povjerenje u svoje predvodnike da će se sve odvijati prema njihovu naumu.
Uvjereni smo da su 'Bugojanci' vjerovali u pobjedu istine, pravde i ljubavi, ali stvarnost je bila drukčija. Bili su članovi Hrvatskoga revolucionarnog bratstva. Učlanili su se u nj, jer su vjerovali da je ono hrvatska udruga i da će uspjeti potaknuti slobodu hrvatske države. Kada su vođe te Udruge nagovarali Hrvate, najprije su imali u vidu mlade ljude koji su se rodili u obiteljima koje je protunarodna vlast bivše države proganjala i zatvarala. Iz takvih su obitelji potekli 'Bugojanci'. Vođa hrvatskih domoljuba upoznao je oduševljene mladiće da će se vođe, iz australskih i europskih ogranaka njihove Udruge, sa stotinama svojih članova pridružiti 'Bugojancima', čim oni započnu svoj pothvat. Udruga je nastajala od od 1961. do 1972. godine.
Iskreni hrvatski rodoljubi, u prisilnomu iseljeništvu, shvatili su da je hrvatski narod u bivšoj državi nazvan 'klasnim neprijateljem', jer je katolički. Vlast je ponižavala obezglavljeni narod, onemogućivala i protjerivala umne radnike i sudila uglednim i čestitim domoljubima i svima mogućim protivnicima.
Početkom mjeseca lipnja 1972. godine 'Bugojanci' su, u malim skupinama, došli u mjesto na austrijskoj granici. Ondje su ostali nekoliko dana, gdje su im njihovi vođe dali posljednje upute. Međusobnim su glasovanjem izabrali vođe svoje skupine: Ambroza Andrića, Pavu Vegara i Adolfa Andrića. Tadanji su im prosvjedi hrvatskih sveučilištaraca i politička previranja u Hrvatskoj bili uvjerljivi dokaz da je hrvatski narod pripravan za ustanak i da je sve bilo istina što su im njihovi vođe govorili. 'Bugojanci' su pošli za svojim poslom, uvjereni da će se sve odvijati prema naumu njihova vodstva. Međutim, stvarnost je bila drukčija.
Hrvatski narod nije bio (pripravan) za ustanak. 'Bugojanci' su ostali sami, njih devetnaest (Ambroz i Adolf Andrić, Nikola Antonac, Petar Bakula, Filip Bešlić, Vidak Buntić, Vilim Eršeg, Ilija Glavaš, Đuro Horvat, Viktor Kancijanić, Vejsil Keškić, Vinko Knez, Ilija Lovrić, Stjepan Ljubas, Vlatko Miletić, Ivan Prlić, Pavao Vegar, Mirko Vlasnović i Ludvig Pavlović) protiv trideset tisuća vojnika, desetke tisuća teritorijalne obrane, na tisuće milicije i veliki broj suradnika Udbe.. Puna dva mjeseca borili su se lavovski, jedan po jedan bio je ubijen ili uhićen. Ubijeni su i ovi hrvatsku mučenici jer je jedini zajednički grijeh bio što su voljeli hrvatski narod i svoju domovinu. Njihovom prolivenom hrvatskom krvlju ovo tlo postalo je sveto. Na tom svetom tlu izrasli su novi mladići koji su dvadesetak godina poslije uz Božju pomoć i s krunicom oko vrata ostvarili snove minulih pokoljenja stvorivši samostalnu Republiku Hrvatsku.
Tako su 'Bugojanci' 1972. razbili privid o moći vojske bivše države, njezine nepobjedivosti i postojanosti. Hrabri su 'Bugojanci' uzdrmali njezine temelje, pa se bivša država počela urušavati u se i nije se više nikada upostojila a 19 godina nakon uništenja 'Bugojanske skupine' raspala se a Republika se Hrvatska osamostalila.
Cilj neprijatelja slobode hrvatskoga naroda bio je proganjanje Hrvata svugdje u svijetu i u bivšoj državi. Njihov je cilj bio poniziti Hrvate, slomiti im duh i u njima ubiti nadu i vjeru o njihovoj slobodnoj državi. Međutim, dogodilo se obratno. Prisjetimo se da Adolf - Ado Andrić, koji je brzo pucao i izvrsno gađao, nije ubio 'desetara Boška' dok je popravljao pušku svjedočanstvo da njegova duša koja je u biti čeznula za univerzalnom pravdom, nije toga trenutka mogla ubiti drugog čovjeka, ma tko on bio. Ado je bio revolucionar u kojem je u smrtnom času prevladala zanesenjačka crta njegova buntovnog, ali čovjekoljubljivoga karaktera. Gledao je neprijatelja u oči i nije pucao! To je razlog zašto je poginuo, ali i još jedan dokaz da feniksovci nisu bili bezdušni teroristi - već doista iznimke, ljudski i hrvatski ponos. (Svjedoči njegovo poznavatelj Ivo Butković, Hrvatski list, 18.VI. 2009., str.6.-7.). - Bugojanska je skupina imala samo jedan cilj: svojim poštenim radom osigurati sebi bolju budućnost i novčano pomagati njihove roditelje. Oni su bili brižni mladići s njihovim rodoljubnim i ljudskim plemenitim osjećajima. Imali su od 18 do 33 godine, kada su uvedeni u zamku da su bili pobijeni. Samo je Mirko Vlasnović imao 40 godina. 'Bugojanci' su bili časni ljudi, hrvatski domoljubi i mučenici. Njihov pothvat, njihova ljubav za našu domovinu i njihova hrabrost, vrijedni su divljenja i čuđenja. Poginuli su mladi za Hrvatsku. Za njihove se grobove ne zna.
Danas, ovdje u ozračju hrvatske slobode, možemo govoriti i svjedočiti istinu o svakomu od onih koji su započeli Rat prije rata, kako je naslovljen serijal u gotovo 30 nastavaka, u Hrvatskomu listu (Zadar, 2008.-2009.).
Tijekom cijele povijesti čovječanstva neprekidno se bori dobro i zlo. U čovjekovoj je naravi, budući da je on Božji stvor, biti opredijeljen za dobro. Na ovakvim i sličnim skupovima, čovjek spoznaje da svako nasilje, nakon nanijetih zala, nestaje.
Nitko ne može predvidjeti ni reći koliko će se naših hrvatskih vitezova i junaka-mučenika za slobodu Domovine hrvatski narod sjećati i koliko će ih spominjati.
O povratku, sličnoga junaka, Zvonke Bušića u njegov zavičaj, Pjesnikinja bolno svjedočeći piše: - (.)
U tvomu dolasku vidim dolazak moga brata Stjepana,-
dolazak svakog nestalog Hrvata.
Za njima jecaju prazne, stare, kamene kuće,
ognjišta.
Nema tko odškrinuti vrata,
sjesti na kamen ispred kuće,
dočekati sina, brata, strica.
Nema očevih i majčinih žuljevitih ruku,
da te zagrle.
Nema.
Nema tko odškrinuti vrata,
suzama ti umiti lice,
osmijehom orositi srce... -
(S. Bernardina Crnogorac, Plamena čežnja, proljeće 2009.)
Moram izreći bolnu činjenicu da i u Republici Hrvatskoj, u našoj narodnoj Majci, kao da nema mjesta za dobre i plemenite ljude. Cijena osobnoga svjedočenja istine u ljubavi za svoju Domovinu i narod, na koje se Hrvat odluči, ovdje se još uvijek skupo plaća! Kada se, ovdje ili bilo gdje, sjetimo naših poginulih vitezova za našu narodnu slobodu, bojimo li se Boga, kao narod i pojedinci? Što to činimo? Gdje se 'zagubilo' naše 'hrvatsko' ljudstvo i kršćanstvo? Vratimo se i vjerujmo živomu Bogu, našemu jedinom Spasitelju i cilju našega života i povijesti! Samo nas on može spasiti iz dužničkoga jada i duševnoga pogubnog bezizlazja.
Pravo je, spominjući 'Bugojance', ovdje spomenuti i nju, Kraljicu Mira i najvjerniju hrvatsku Odvjetnicu. Njima koji više nisu u (ovomu) vremenu, neka je vječna hvala i radost u Bogu, a živima-ožalošćenima, neka je utjeha i neumrla nada u pobjedu istine i pravednosti. -Neka je slava hrvatsk im narodnim mučenicima i vitezovima, svima znanim i neznanim žrtvama i 'Feniksovicima' za slobodu hrvatskoga naroda. Poštovani sunarodnjaci! Počivajte u miru Božjemu! Neka za Vaš spas moli i sva hrvatska zemlja, za koju ste poginuli i u kojoj ste rođeni.
- Hvala svima vama koji ste došli na ovu sv. misu, da bismo zajedno zahvalili Bogu za nesebične sinove-domoljube i što čuvamo zajedničku uspomenu na zaboravljene tvorce hrvatske države i one osobe koje su poginule za slobodu i opstojnost hrvatskoga naroda.- Danas se ovdje s poštovanjem molimo za sve one Hrvate čije je dostojanstvo pogaženo, čiji je život naprasno zatrt! Molimo da ubuduće, u hrvatskoj domovini, bude poštivano dostojanstvo i pravo Boga i čovjeka, da svaki čovjek na ovoj Zemlji gdje živi hrvatski narod, slavi i časti sveto Božje ime, čovjekova Stvoritelja i čovjekoljubca.
Čuvajmo i poštujmo dostojanstveno sva mjesta mučeništva i smrti naših vitezova kao svjedočanstvo zla koje se događalo. Nevine žrtve koje tu počivaju to zaslužuju. Neka im je vječna hvala i slava. Pokoj vječni daruj im Gospodine. Počivali u miru Božjem - poručio je večerašnji propovjednik.
Don Marijan Kancijanić je poslije kraj spomenika naglasio važnost spoznaje istine i njezino prenošenje mlađim naraštajima.
Po završetku svečanog i prigodnog molitvenog i komemorativnog druženja, evociranje uspomena nastavilo se do kasno u noć. Potom smo se rastali s obećanjem da ćemo se susretati i idućih godina.
Fra Andrija Nikić
30/7/09.
Djeca iz Rame 1942. na prehrani u Zagrebu i okolici 1942. i 1943. godine
Ovo je sažetak referata mr. Pave Crnjca koji je održan na simpoziju "Mudrost Rame", na Šćitu 4. srpnja 2009. Donesen je popis djece iz Rame na prehrani 1942. i 1943. godine u Zagrebu, te popis 1945. i 1946. godine prema Kartoteci djece iz Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu. Autor upućuje poziv svima koji su zainteresirani da pomognu upotpuniti jedan i drugi popis djece. Poželjno bi bilo javiti autoru ovog popisa netočan navoda, ili nestanak djeteta a zna se da je otišlo u toj grupi od kuće. Adresa je: don Pavo Crnjac, 10110 Zagreb, Mošćenička 3, mail: pavao.crnjac@zg.t-com.hr
1. Uvod
Rama je poznata po seobama i raseljavanju. Misao iz poslovice nam je poznata: "Rama sve naseli a sebe ne raseli". U svojoj stoljetnoj povijesti najpoznatija seoba je bila 1687. godine, a seobe u 20. stoljeću su bile brojne: od odlazaka na radu u inozemstvo do seobe prije potopa jezera i najnovijih iseljavanja poslije obrambenog rata. Seoba o kojoj je ovdje riječ ne odnosi se na odrasle nego na djecu i to na njihovo odlazak na prehranu 1942. i 1943. godine. Postavlja se pitanje koji su razlozi navela odlazak 493 djece na prehranu? Ovaj članak gleda istražiti povijesne izvore i na temelju njih rekonstruirati one kobne ratne događaje kao i kartoteku u koju su bila popisana djeca iz Rame. Nadalje u referatu se pita tko je organizirao odlazak i prijem djece? U kojim mjestima su djeca primljena i što su radila? U tim godinama u Zagrebu je bila humanitarna kriza glede smještaja djece. Ipak uz pomoć nadbiskupa Alojzija Stepinca sva su djeca primljena i smještena po župama. . Preokret 1945. i dolazak komunističke partije na vlast stvorila je nove perspektive za djecu iz Rame koja su bila na prehrani. Nova je vlast nanovo popisala svu djecu i jedan dio poslali u domove na zanate i preodgoj a drugi dio djece se vratio svojim kućama ili je bio posvojen po obiteljima. Referat se pita koliko se djece vratilo i koliko ih je nestalo u tom poratnom vremenu? I u zaključku se žele istaći pozitivne strane ove akcije spašavanja djece.
2. Uzroci odlaska djeca na prehranu a to je ratno stanje 1942. i 1943. godine
Raspadom Jugoslavije Rama se našla u sastavu Nezavisne države Hrvatske. Politički ona je činila jedan kotar sa sjedištem u Prozoru i općinam u Prozoru i Šćitu.
Kroz Ramu je u tome vremenu prošlo nekoliko različitih vojska. Svaka je od njih iza sebe ostavila ljudske žrtve, pustoš, jad i bijedu.
Prva vojska koja je poslije uspostave NDH 1942. prošla kroz Ramu bila je njemačka vojska.
Druga vojska koja došla te iste 1941. godine u listopadu bila je talijanska vojska.
Treća vojska koja je došla u svibnju 1942. bili su partizani. Oni su došli iz Zahuma, sa Zvirnjače. Oni će se ponovo vratiti u veljači 1943. godine i u krvavoj bitci poraziti talijansku vojsku.
Četvrta vojska koja dolazi u Ramu bili su četnici. Oni dolaze kao saveznici talijanske vojske koji bi trebalo protjerati partizane iz Ramskog i Duvanjskog kraja.
A zapravo cilj im je bio opljačkati hranu i novac, oteti konje i ostalu stoku. Da to postignu prvo su ubijali sve muške: djecu i odrasle. Mjera im je bila talijanska mala puška. Oni koju su bila viši od nje četnici su ih klali ili ubijali, a žene i djevojke su silovali. Među ljudima je najprije bilo neko naivno vjerovanje da im neće ništa učiniti jer su nedužni, a onda je zavladao strah i panika. Koji su na vrijeme uspjeli pobjeći i skloniti se, spasili su se.
3. Važno je bilo spasiti djecu
U pohodima vojski u te tri prve godine rata 1941., 1942. i 1943., župe su bile bez svećenika osim franjevačkog samostana i župe Šćit. Veliki je zločin što su partizani na Šćitu zapalili crkvu i samostan, uništili neprocjenjivo blago arhiva i knjižnice a uz to još ubili gvardijana fra Julijana Jurkovića , i vikara fra Viktora Sliškovića odveli i na nepoznatom mjestu mučke likvidirali. Velik je zločin što su ga četnici izveli tri mjeseca poslije po selima cijele Rame da su ubili preko 1000 nevinih ljudi, popalili kuće i uništili ljetinu.
Dolazak za župnika fra Marijana Brkić i gvardijan fra Mladen Lucić narodu je vraćena nada i pouzdanje. Tako je poslije pohoda četnika prva misa bila na Šćitu 15. studenog 1942. A franjevci su sa Šćita obilazili susjedni župe Prozor, Uzdol i Solakovu Kulu i ljudima donosili Božju utjehu.
Stanje u pučanstvu je bilo katastrofalno: zavladala je panika , zatim glad i tifus od kojeg su brojni umrli. Budući da je bilo mnogo siročadi bez roditelj, javila se ideja da se djecu siročad smjesti na sigurno i prehrani one zime 1942. i 1943. godine. Načelnik općine Gornja Rama Jure Žilić i poslanik u Hrvatskom saboru u Zagreb Nikola Kovačević pokrenuli su akciju da se djecu povede na prehranu u Zagreb. Nikola Kovačević stupio je u kontakt s hrvatskim Caritasom iz Zagreba i sestrama milosrdnicama. Trebalo je djecu dovesti u sabirne centre, zatim vlakom prevesti do Sarajeva i dalje do Zagreba. U kratkom vremenu jednu grupu djecu su skupili na Šćitu i Prozoru i prevezli na željezničke stanice Rama, koja 30 km udaljena od mjesta. Druga grupa djece su preko Raduše prebjegla u Bugojno i Donji Vakuf i odatle vlakom otpremljena za Travnik odnosno za Sarajevo i Zagreb. U pratnji djece bila su sestre milosrdnice koje su se brinule za njih dok su bili u grupi. Svako je dijete na sebi imalo malo vrećicu na vratu s imenom i prezimenom. Neka su djeca bila i po tri mjeseca stara, a neka su imala i 15 godina.
Neka su djeca odsjela u domu za siročad u Reljevu kod Sarajeva gdje su ostala i do kraja rata. A neka su upućena u Zagreb. Polazak je bio između 6. i 20. studenoga a u Zagrebu su posljednji došli 16.prosinca kad se završavao popis djece u kartoteku. U toj grupi bilo je 359 djece.
Drugi konvoj djece za prehranu iz Rame otišao je polovicom travnja 1943.godine. U toj grupi je bilo 133 djece koja su na sličan način bila smještena u Zagrebu i okolici.
Rastanak djece s rodnim zavičajem i roditeljima, koji su ih još imali, bio težak i bolan, bilo je mnogo suza. Ali svi su bili ispunjeni iščekivanjem i nadom da će imati što jesti, da će imati odjeću i topao dom. Kad su došli u Zagreb nastupilo je humanitarna kriza. Nitko nije očekivao toliko djece, njih oko 500 koliko ih je došlo u Zagreb. Istovremeno bilo je 5000 djece iz Stare Gradiške, Kozare i Like koja su se raspodjeljivala po domovima i po obiteljima u Hrvatskom Zagorju , Prigorju, Moslavini i Slavoniji u brizi akcije Dijane Budisavljević. Stoga su neku ramsku djecu smjestili u prihvatni dom Caritasa ispod katedrale, a neku su smjestili u vojne kasarne na Črnomercu. Nadbiskup Alojzije Stepinac je pozvao dekane i župnike iz okolice Zagreba da pozovu obitelj i prihvate djecu iz Rame na prehranu. I tako su kod dobrih obitelji mnogi našli privremeno sklonište i obiteljski smještaj.
U oba konvoja 1942. i 1943. bilo je 493 djece. Najviše ih je bilo u dobi između 7 i 12 godina: 218 djece, zatim 131 dijete između 6 godine i jedne godine, a 121 dijete je bilo između 12 i 22 godine.
Popis djece iz Rame na prehrani u Zagrebu i okolici 1942. i 1943. godine
Popis djece iz Rame na prehrani u Zagrebu i okolici 1945./1946. godine
Popis djece iz Rame na prehrani u Zagrebu i okolici 1942./43. godine - nestali
Popis djece iz Rame na prehrani u Zagrebu i okolici 1942./43. godine - umrli
29/7/09.
Takmičenje lovaca u gađanju
U nedjelju je na Makljenu, u organizaciji Lovačkog društva "Vepar" održano takmičenje lovaca u gađanju pokretne mete na dužini od 80 metara. Na takmičenju je sudjelovalo oko tridesetak lovaca iz tri sekcije, a pobjednici su osvojili vrijedne nagrade. Prvo mjesto osvojio je Ante Džajić, drugo Vlado Bošnjak i treće Stanko Ćurčić. Najstariji takmičar i ove godine je bio Andrija Dolić, a najmlađi Džanan Mahmutbegović. Predsjednik LD "Vepar" Ante Dolić je pobjednicima uručio vrijedne nagrade i diplome i to za prvo mjesto lovačka košulja i hlače, za drugo lovački prsluk i treće lovački nož, a za najmlađeg i najstarijeg učesnika po paket municije.
Takmičenju i druženju lovaca koje je organizirano nakon takmičenja pridružio se i načelnik općine Prozor-Rama dr. Jozo Ivančević.
Fotografije su u Picasa galeriji: Takmičenje lovaca!
28/7/09.
Obljetnica stradanja na Stipića livadi
Na Stipića livadi povrh Doljana, na obroncima Čvrsnice, obilježena je 16. obljetnica stradanja 33 pripadnika HVO-a i 6 civila koje je počinila Armija BiH 1993. godine na njihovom povlačenju iz Doljana.
Prije svete mise položeni su vijenci i zapaljene svijeće kod spomen-obilježja ubijenima. Vijence su položile udruge proistekle iz rata kao i predstavnici pojedinih institucija općina Prozora-Rame, Tomislavgrada, Posušja, Širokog Brijega, predstavnici Zapadno-hercegovačke županije, političkih stranaka, Ministarstva obrane te predstavnici Federacije Bosne i Hercegovine.
Euharistiju za pokojne uz suslavlje deset svećenika predvodio je fra Andrija Jozić, novi župnik u Doljanima. Pozvao je prisutne na hrabrost života i nasljedovanje Evanđelja.
Fotografije su u Picasa galerij: Stipića livade!
26/7/09.
Podbor: Proslava sv. Ane
U sklopu proslave sv. Ane u Podboru, područnoj crkvi šćitske župe, vjernici su kroz četiri dana molili, slavili i družili se u različitim priredbama. Euharistiju kroz trodnevnicu predvodili su fra Ivan Šarčević, fra Stjepan Lovrić, odgojitelj iz Visokog i gvardijan fra Mato Topić. Trećega dana predivnu podborsku crkvu ispunila su djeca i mladi iz Rame. Oni su pod misom svoga blagoslova molili i pjevali. Kao zna sjećanja dobili su medaljice s likom sv. Ane i Marije.
U nedjelju, na sam dan svete Ane i ujedno vanjske proslave došlo je na euharistiju dosta vjernika iz susjednih ramskih župa, ali i lijep broj iseljenih Ramljaka koji ljetuju u Rami ili su došli posjetiti svoje bližnje. Misu je predvodio rumbočki župnik fra Mari Radman. U propovijedi je na primjeru svetih Ane i Joakima istaknuo važnost i svetost obitelji
Uz pjesmu i kola, okrepu i razgovor, koji su uslijedili poslije mise a sve uz gostoljubive domaćine nastavljeno je radosno druženje. U poslijepodnevnim satima dobar dio ljudi se uputio jedinstvenim Putom križa na lokalitet Gračac iznad Podbora na kojem su se jedno razdoblje za turskoga vremena boravili franjevci i s narodom i ondje skrovito misili i molili. Doista je impresivan put pokraj postaja, urasle u prirodu, a sačinjene su od starih križeva donesenih iz groblja svih ramskih mjesta. A na brdu Gračac sve je brujalo od mladosti i djece. U jedinstvenom programu uz recitacije, pjesme, šale, a u organizaciji Ante Jeličića i njegovih suradnika, nastupilo dosta mladih, što je cjelokupnoj proslavi dalo zavidnu kulturnu notu. Radosno i dostojanstveno.
Bez sumnje, crkva u Podboru, jedinstvena je kako po svojoj unutarnjoj ljepoti, ali i po svim vjernicima koji zdušno dolaze nedjeljom na misu, vole svoju crkvu. Put križa do Gračaca zacijelo je nešto što privlači svakoga koji želi kroz prirodu zastati, moliti, možda promijeniti svoj život. U svakom slučaju, slavlje uz sv. Anu postalo je nezaobilazni lijepi dio vjerničke prakse ramskoga puka. Valja doći i vidjeti!
Fotografije s Gračaca su u Picasa galeriji: 4. kulturna večer na Gračacu!
23/7/09.
Osma sjednica OV Prozor-Rama
Jučer je u zgradi HE "Rama" održana osma sjednica Općinskog vijeća Prozor-Rama na kojoj je sudjelovalo 19 vijećnika i na kojoj se raspravljalo o devet tačaka dnevnog reda. Prilikom rasprave o dnevnom redu predsjednik kluba SDA Elevedin Grcić je tražio da se skine točka o osnivanju mjesnih zajednica na području općine Prozor-Rama, zbog odstupanja od materijala sa kolegija Općinskog vijeća, ali nije dobio potrebnu većinu.
Prilikom prezentacije izvještaja o radu općinske Službe za zapošljavanje vijećnici su ukazali na porazne podatke o broju nezaposlenih na području naše općine, ali i velikom broju osoba koje rade na crno. Vijećnik HSP-a Ivan Fofić je predložio da se uputi Inicijativa prema Ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta HNK da zajedno sa nadležnom općinskom službom u osnovnim školama na području općine Prozor-Rama organizira doškolovavanje ili prekvalifikaciju, jer kako je kazao, na evidenciji je veliki broj polukvalificiranih osoba, što su vijećnici i prihvatili.
Vijećnici su raspravljali i o Izvještaju o dodijeljenim koncesijama za izgradnju mini hidroelektrana do 5 MW na području općine Prozor-Rama. Vijećnik Mirza Đogić (SDA) je kazao da se prilikom izdavanja koncesija nametnuo problem sa lokalnom zajednicom, koja se zaobilazi u širokom luku.
Prema izvještaju kojeg su razmatrali vijećnici od osam dodijeljenih koncesija, samo su dva projekta izgradnje u toku realizacije i to MHE Crima na rijeci Crimi, gdje je investitor firma ECCO-Crima doo Lug i MHE Zagradačka na rijeci Zagradačka, gdje je investitor Mini hidroelektrana Zagradačka doo Prozor-Rama. Za obje mini hidroelektrane planirano je da budu puštene u rad naredne godine. I ovaj izvještaj je dobio potrebnu većinu.
Prilikom razmatranja Ivještaja o upisu djece u prvi razred osnovnih škola većina vijećnika se složila da bi radi upoređivanja podataka bili poželjni podaci i o upisu u prethodnim godinama, pa je vijećnica Ivka Babić (HDZ BiH) predložila da se Izvještaj dopuni informacijama o upisu u osnovne škole prethodnih godina da bi se vidjela kretanja kada je ova oblast u pitanju, što su vijećnici i prihvatili.
Općinsko vijeće Prozor-Rama na današnjoj sjednici donijelo je i Odluku o osnivanju i radu Javne ustanove Kulturno-sportskog centra Prozor-Rama, koji će, između ostalih, imati slijedeće djelatnosti: prikazivanje filmova, radio i televizijske djelatnosti, umjetničko i književno stvaralaštvo i scenska umjetnost, djelatnost objekta za kulturne priredbe, zaštita kulturnih dobara, prirodnih i drugih znamenitosti, djelatnost sportskih objekata i stadiona, te ustale uslužne djelatnosti.
Prilikom rasprave o prijedlogu Odluke o imenovanju komisije za odabir korisnika projekta i rekonstrukcije stambenih jedinica za općinu Prozor-Rama vijećnik Mehmed Hero (SDA) je izrazio nezadovoljstvo sastavom komisije.
"Nismo zadovoljni predloženim sastavom komisije. Pošto su povratnici većinom Bošnjaci, trebalo bi da u kosmiji bude i više Bošnjaka, jer oni bolje poznaju stanje na terenu " kazao je Hero.
Jozo Vukoja, vijećnik HDZ-a je kazao da ova komisija već postoji i da bi se trebala donijeti odluka o razrješenju članova komisije, na što je predsjedavajući Općinskog vijeća Prozor-Rama Zajko Čorbadžić kazao da ovom odlukom automatski prestaje sa radom stara komisija.
U ovu komisiju predloženi su Ivica Jozić, Amir Hadžić, Stipo Krešo i Muamer Jašarević i prijedlog je dobio potrebnu većinu.
Najviše interesa vijećnici su pokazali prilikom rasprave o Odluci o osnivanju mjesnih zajednica na području općine Prozor-Rama. Zajko Čorbadžić, predjsednik Općinskog vijeća je kazao da ovom odlukom osniva se 12 mjesnih zajednica. Dodao je i to da je prethodno održana javna rasprava na kojoj je bo slab odziv građana, ali da su prijedlozi koji su izneseni uzeti u razmatranje. Dodao je i to da je formiranje mjesnih zajednica odlagano 13 godina, te da je krajnje vrijeme da se formiraju.
Predsjednici klubova SDA i HDZ-a BiH Elvedin Grcić i Ivka Babić predložili su da se u svim naseljima održi javna rasprava, pa tek nakon informacija sa terena pristupi izradi odluke, što nije prihvaćeno, nakon čega su oba kluba uložili svoje amandmane koji se odnose na raspored mjesnih zajednica i mjesta koja im pripadaju. Ni ovi amandmani nisu dobili potrebnu većinu.
Vijećnici su izglasali odluku o osnivanju mjesnih zajednica u onom obliku koji je i dostavljen vijećnicima prije sjednice. U odluci o osnivanju stoji da se mjesne zajednice osnivaju radi zadovoljavanja zajedničkih potreba i interesa građana i njihovog neposrednog učestvovanja u lokalnim poslovima. Prema odluci na području općine Prozor-Rama osnovano je 12 mjesnih zajednica i to: MZ Prozor, sa sjedištem u Prozoru (Prozor, Borovnica, Paljike i Ometele), MZ Gmići, sa sjedištem u Gmićima (Gmići, Perići, Dobroša, Blace, Ćališi, Šlimac, Lapsunj), MZ Gračac, sa sjedištem u Gračacu (Gračac, Meopotočje, Ravnica, Trišćani, Ustirama i Kućani), MZ Hudutsko/Tošćanica, sa sjedištem u Hudutskom-Tošćanici (Hudutsko, Tošćanica, Grevići i Lizoperci), MZ Ripci, sa sjedištem u Ripcima (Ripci, Matkovići, Šćit, Jaklići i družinovići), MZ Gračanica, sa sjedištem u Gračanici (Gračanica, Gorica, Heljdovi, Klek, Parcani i Paroš), MZ Šćipe, sa sjedištem u Šćipama (Šćipe, Kute, Here, Pajići i Ivanci), MZ Uzdol, sa sjedištem u Uzdolu (Uzdol, Donja Vast, Gornji Krančići, Glibe Jurići i Ljubunci), MZ Rumboci, sa sjedištem u Rumbocima (Rumboci, Varvara, Konj Dolac i Zahum), MZ Orašac, sa sjedištem u Orašcu (Orašac, Proslap, Kozo, Klanac i Maglice), MZ Podobor, sa sjedištem u Podboru (Podbor, Sopot, Ploća, Mluša i Kovačevo Polje) i MZ Lug, sa sjedištem u Lugu (Lug, Donji i Gornji Višnjani, Šerovina, Skrobućani, Donji Krančići i Duge). Odlukom je usvojeno da tijela mjesne zajednice čini Zbor građana koji djeluje po podružnicama i Savjet mjesne zajednice.
Tekst: Adnan Brkić
22/7/09.
Proslava sv. Ane u Podboru
U povodu slavlja patrona područne crkve u Podboru, Svete Ane, pozivamo vas na pripravu kroz trodnevnice:
1. Četvrtak: u18,00 sati: Križni put do brežuljka Gračac iznad podborske crkve gdje ćemo slaviti misu za obitelji
2. Petak: u18,00 sati: sv. misa ucrkvi i blagoslov majki ublagoslovljenom stanju i onih
koje mole za porod i majčinstvo
3. Subota: u 18,00 sati: sv. misa ucrkvi i blagoslov djece
Nedjelja: 11,00 sati svečana sv. misa slavlja sv. Ane u Podboru
U nedjelju 26. srpnja s početkom u 18 sati, kao i prošlih godina, održat će se
4. kulturna večer na Gračacu
Program:
- Pozdravi i otvaranje.
- Očev dom - pjeva zbor Frame pod vodstvom Sonje Jozić.
- Gračac - vlastitu pjesmu recitira Nenad Meter.
- Mir s prirodom - odlomak iz putopisa Ivana Lovrenovića 2008. - čita Ante Jeličić.
- Lukino obraćenje - igrokaz - izvode Mile Beljo, Ivana Radoš, Zrinko Dolić, Lucijana Pločkinjić i Pavle Jeličić.
- Osmijeh (Božidar Prosenjak) - recitiraju Marija Uložnik i Mateja Radoš.
- Pred sudom - igrokaz - zabavljaju Marinko Beljo, Matej Burečić i Ilija Ćališ.
- Bogatstvo - izvode Pavle Jeličić i Marinko Uložnik.
- Otok - nastupaju Marija Uložnik, Lucijana Pločkinjić, Josipa Jeličić, Ilija Uložnik, Anđelko Zlatić i Ivan Meter.
- Darovana pjesma (Malkica Dugeč) - recitira Antonija Jeličić.
- Što rade visoki ljudi? (Mile Maslac) - recitira Antonela Uložnik.
- Majka (Ena Bogut) - deklamira Ivona Uložnik.
- Slon Napokon (Dubravko Horvatić) - recitira Marko Jeličić.
- Anđeo - izvode Mile Beljo, Mile Beljo i Ivona Uložnik.
- Što je za djecu - recitiraju Katarina Uložnik i Anđelko Zlatić.
- Tanjur leteći (Luko Paljetak) - recitira Matej Burečić.
- Nek se vole đaci i škole - izvode najmlađi: Ivan Jeličić, Marinela Jeličić, Josipa Jeličić, Anđelko Zlatić, Ivan Meter, Izabela Uložnik, Kate Radoš i Katarina Uložnik.
- Mir - pjeva zbor Frame pod vodstvom Sonje Jozić.
- Različitosti - izvode Jure i Mislav Jeličić, Ilija Uložnik, Ilija Ćališ, braća Ivan i Josip Bašić.
- Mane i Dane - iz Like - glume Pavle Jeličić, Zrinko Dolić, Mislav Jozić i Mile Beljo.
- Ustani, dragana, zima je minula - uz gitaru pjevaju Sonja Jozić i Mile Beljo.
- Prvi sudar - monodrama - sudara se Mislav Jozić.
- Anđa (Ljubica Banušić) - igrokaz - izvode Ana Čuljak i Marija Dedić.
- Mudrovanja - mudruju Jure i Mihael Jeličić.
- Franjina pjesma zahvalnosti (Ladislav Fišić) - uz glazbenu pratnju Mile Belje recitiraju Marija Ćališ i Jelena Jeličić.
- Let It Be - pjeva zbor Frame pod vodstvom Sonje Jozić.
Kroz program vode Jelena Ćališ i Antonija Jeličić
Nakon priredbe trenuci opuštenosti uz pjesmu, igru slušatelja i skromnu okrepu! Srdačno ste pozvani s obitelji i prijateljima na ovu kulturnu večer na Gračacu!
Organizator: KD "Gračac" - Gornja Rama
21/7/09.
Kako živjeti zajedno - knjiga fra Luke Markešića
U izdanju FMC Svjetlo riječi izašla je nova knjiga fra Luke Markešića, profesora na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, pod naslovom Kako živjeti zajedno.
Knjiga sadrži Markešićeve članke objavljene u raznim publikacijama, a podijeljena je na četiri dijela: 1. Vjera (Pred Bogom u svojoj zemlji i u svom vremenu), 2. Kultura (Od dijaloga religija do suživota kultura), 3. Politika (Odgovorni angažman vjernika), 4. Knjige (o Bosni i patnji, o otporu zlu i pomirenju).
Kako jedan od recenzenata knjige, fra Velimir Blažević, veli, "fra Luka je svoje tekstove pisao kao neposredni promatrač ratnih zbivanja i kao aktivni sudionik u nekim poslijeratnim traženjima i predlaganjima rješenja za uređenje Bosne i Hercegovine kao zajedničke države ravnopravnih naroda Bošnjaka, Hrvata i Srba. Nije se pritom sustezao da iznese vlastite kritičke sudove o nacionalističkim stremljenima pokretača i vođa rata, kao i da izrazi svoje mišljenje o putovima koji bi vodili, i o sredstvima koja bi omogućavala suživot u slozi ljudi i građana različitih po nacionalnoj ili vjerskoj pripadnosti, a jedinstvenih u težnji za pravednim mirom i prosperitetom svih." /FIA/
20/7/09.
Na raskršću
Uz istinoljubivost, povjerenje je jedna od bitnih kategorija koja povezuje etiku uvjerenja i etiku odgovornosti, moralnost i politiku, ideale i praksu.
Piše: Fra Ivan Šarčević
Politiku ne može zamijeniti ni etika ni teologija, niti političara etičar ili teolog. No, ni politika se ne može prepustiti samo političarima. A upravo se u našem društvu i državi nedovoljno prihvaća autonomnost politike, osobito od strane teokratskih i predmoderno usmjerenih vjerskih službenika, i istodobno se zloupotrebljava vjera od strane političara čemu servilno i gotovo bez zadrške pripomažu i vjernici i vjerske vođe.
Odnos vjerskih uvjerenja i politike ili, još šire, problem moralnosti u politici možemo promatrati kroz poznato razlikovanje Maxa Webera između etike uvjerenja i etike odgovornosti. U naše će vrijeme teolog Hans Küng u svom Projektu svjetskoga etosa to izraziti drugim riječima. On smatra da idealisti (moralisti) ne smiju zapostavljati samostalnost politike, činjenične odnose moći i interesa, inače će moralizirajuća idealpolitika odvesti u nerazumnost i fanatizam. Jednako tako, smatra on, realisti, realpolitičari ne mogu odvajati svoje političko djelovanje od etičkih načela, ideala i vrednota, jer realpolitika bez moralnosti - kako se to stalno i događa - završava u laži, krađi, zvjerstvima, ratovima i uništavanjima. Odatle proizlazi nužna odgovornost svakog pojedinca za ovaj svijet kao i nužnost minimalnog (ne minimizirajućeg) etosa koji se sastoji od moralne obveze poštivanja ljudskosti svakoga čovjeka i obdržavanja "zlatnoga pravila" (Čini drugom što bi želio da tebi drugi čini!).
Kod nas uočavamo da se događa upravo suprotno Weberovim i Küngovim postavkama. Politika i moralnost se gotovo i ne dodiruju. Politika se svela na nekolicinu ljudi, "pruđane" i još pokojeg našeg i međunarodnog aktera koji su "raskrstili" s moralnošću, dok većina građana, od običnih do akademskih obrazovanih i njihovih institucija, to prate moralizirajućom osudom kako je politika "prljava", a u stvarnosti se posve izručuju toj "prljavštini". Uklanjanjem u navodnu čistoću moralnih načela, u superiornu i ugodnu "apolitičnost", ti čistunci uvijek iznova pristupaju istoj biračkoj kutiji ili svoju građansku (moralnu) obvezu prepuštaju drugima.
Ako bismo pokušali svesti na najmanji nazivnik političke, dakle nacionalne, religijske i mnoge druge odnose u ovoj našoj - raznim "multi" - umreženoj zemlji, čini se da nećemo pogriješiti ako kažemo da je u krajnju krizu došla elementarna politička kultura koja počiva na uzajamnom povjerenju, na osnovnom htijenju da se drugoga ozbiljno i s poštovanjem prihvaća. Nemoguće je u ovoj zemlji napraviti/nametnuti ikakav zajednički zakon, pa tako ni ustav, bez te političke kulture. Naravno, kroz povijest ove zemlje i njezinih ljudi povjerenje je stalno bilo na ispitu. Razlika je u tome što su u njegovom pravnom reguliranju do devedesetih godina presudno utjecali više faktori sa strane, izvan BiH. I sada to čine, ali je uloga naših političara, nas samih, u izgradnji i povjerenja i političke kulture i vlastite države neusporedivo veća od prijašnjih vremena i režima.
Uz istinoljubivost, povjerenje je jedna od bitnih kategorija koja povezuje etiku uvjerenja i etiku odgovornosti, moralnost i politiku, ideale i praksu. Povjerenje je također ona dimenzija koja leži u temelju same vjere u Boga te je odatle razumljivo zašto se od crkava, vjerskih zajednica, vjerskih vođa i vjernika, očekuje da budu prvi graditelji povjerenja među ljudima u ovoj nepovjerenjem i lažju rastrganoj zemlji, da budu prvi graditelji nove političke kulture i da prvi zahtijevaju moralnost i u (svojoj) politici.
Stari su Rimljani govorili: Quid leges sine moribus - Što su zakoni bez moralnosti, bez vrednota, među koje bez sumnje spada uzajamno povjerenje u smislenost i nužnost zajedničkoga života s različitima a što za vjernike proizlazi iz same vjere u Boga. Događa se, međutim, da se vjerom u Boga kojeg se ne vidi niječe povjerenje u čovjeka kojeg se vidi. I dok crkve i vjerske zajednice u većini slijede politike uspjeha u grubom nacionalnom nadbijanju, manifestativnu religioznost u kojoj ima puno prkosa, prezira, dominacije nad drugima, često iz bezbožnog (nevjerničkog) straha, u kojoj ima puno duhovnjačkog i moralizatorskog bijega iz stvarnosti, na drugoj se strani događa tihi odlazak, stvarno sekulariziranje, unutarnja emigracija mnogih vjernika, jer se vjera izjednačuje s nekulturnom (barbarskom) realpolitikom i zemlja nam sve više postaje nepoželjna i nenastanjiva.
Nalazimo se na raskršću: ili nastaviti putem političke nekulture koji će kad-tad opet dovesti do sukoba i rata, ili ćemo se okrenuti, obratiti na put povjerenja i nove političke kulture.
Oslobođenje, 20. 7. 2009.
18/7/09.
Misa na grobu fra Stjepana Barišića
Danas je u Donjoj Vasti, župa Uzdol, na grobu fra Stjepana Barišića u 11 sati organizirano jedanaesto hodočašće i slavljena sveta misa koju je predvodio fra Slavko Topić, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Fra Slavko je u propovijedi kroz nekoliko zgoda iz života fra Stjepana pozvao okupljene vjernike na kršćansko nasljedovanje ovog mučenika, koji i nama može biti primjer kako svatko na svom mjestu može svjedočiti svoju vjeru.
Fra Stjepan Barišić rođen je 23. siječnja 1882. godine u Podhumu kod Ostrošca, Neretvica, osnovnu školu je završio u Kreševu, franjevačku klasičnu gimnaziju u Gučoj Gori i Visokom. U novicijat je stupio u Fojnici 12. kolovoza 1901., privremene zavjete u Fojnici 12. kolovoza 1902., svečane zavjete na Petrićevcu 3. rujna .1905., zaređen za svećenika na Petrićevcu 17.rujna 1905. god. Bogoslovlje je završio u Livnu. U zajednici je vršio službe župnog vikara (Podhum/ Žitače, Kreševu, Kraljevoj Sutjesci) župnik je bio u Stratinskoj, Banbrdu /Lepenici i Podhumu., a vikar samostana u Kreševu i Kraljevoj Sutjeskoj. Iz župnog stana 31. sriječnja 1944. odvela ga je partizanska patrola u kojoj su bili dvojica mještana u Solakovu Kulu, gdje je prenoćio i cijelu noć proveo u molitvi. Potom su ga odveli u selo Kute, gdje se nalazila komanda ramskog partizanskog odreda i tu je osuđen na smrt. Strijeljan je u selu Kute, 3. veljače 1944. god. u Donjoj Vasti, nakon teškog mučenja tako da je jedna stara muslimanka koja je te muke vidjela priznala "mora da je u ovom 'vlahu' bio (Alahov duh) Duh Božji kad je tako muke mogao podnijeti". Ubijen je 3. veljače 1944. u 63. godini života, a tijelo mu je tri dana stajalo i nitko ga nije smio pokopati, dok se nije odvažio jedan vjernik katolik i po noći ga sahranio pri strani na neprimjetnom mjestu u selu Donja Vast. Na njegov grob dolaze posebno žene rodilje i djevojke prije udaje moliti se kao i svi s psihičkim smetnjama.
Fotografije su u Picasa galeriji: Na grobu fra Stjepana Barišića!
15/7/09.
U Srednjoj školi Prozor 20% više upisanih učenika
Mjesec lipanja je za osnovce i srednjoškolce svakako najstresnije razdoblje. To je mjesec kada se zbraja uspjeh tijekom školske godine, a završne razrede očekuju nove odluke. Osnovci upisuju nova zanimanja i određuju daljnje obrazovanje, dok maturanti gimnazije i drugih četverogodišnjih zanimanja pokušavaju obrazovanje nastaviti na nekom visokom učilištu prema mogućnostima.
Odluke nisu samo teške za učenike nego i za njihove roditelje. U ovom vremenu krize i rezultata koje postiže Srednja škola Prozor za mnoge je bila odluka jednostavna, upisati neko od ponuđenih zanimanja upravo u ovoj školi. Naime, izbor nije bio pretežak, ponuđena je opća gimnazija, zatim ekonomsko-trgovačka, strojarska-bravar i vodoinstalater, te je u ta zanimanja upisano 110 učenika što je više za 20% nego prethodne školske godine.
U Srednjoj školi Prozor nisu iznenađeni povećanim interesom za nastavak školovanja u ovoj školi. O čemu se radi? Uprava škole i njezini djelatnici stalno rade na povećanoj kvaliteti obrazovanja, prilagodbi suvremenim pomagalima, a mnogi uspjesi učenika govore upravo o radu u školi. Strategija škole je potpuna otvorenost za učenike i roditelje. Takav pristup se najprije osjetio u kvalitetnim van nastavnim aktivnostima kada su učenici radili na različitim projektima koji su doprinijeli opremanju škole. Zahvaljujući potpori Vlade R Hrvatske i domaćim institucijama do početka nove školske godine bit će u školi opremljeno 5 učionica s novim školskim namještajem i pomagalima.
Često se čuju komentari kako bi bilo dobro uvoditi nova zanimanja. Međutim, ta nova zanimanja iziskuju znatna ulaganja u školu. Stoga će škola početkom nove školske godine obaviti razgovore s učenicima osnovnih škola i roditeljima te prema njihovu interesu pripremiti sve za uvođenje novih zanimanja u narednoj godini. Za sve to neminovna je potpora općinskih i županijskih vlasti.
Tekst i foto: Zoran Stojanović
15/7/09.
Žalosna istina Maria Crnjca
U nakladi Ramske zajednice Zagreb iz tiska je izašao roman autora Maria Crnjca pod nazivom Žalosna istina. Naime, ova knjiga dobila je potporu Ramske zajednice u okviru Natječaja za objelodanjivanje rukopisa, prvotno objavljenog u časopisu Rama br. 3 iz 2007. godine. Između druga dva odabrana djela koja su se našla u užem izboru (autora: Rajka Glibe i Joze Joskana Brizara), Povjerenstvo za procjenu rukopisa ocijenilo je navedeni rukopis kao najvrjedniji za potporu i objelodanjivanje. Tema romana je rat u BiH i Hrvatskoj kao i određena egzistencijalna pitanja, odnosno specifični pogledi mladog čovjeka na život i svijet oko sebe. Urednik knjige je Vlado Vladić, a recenzenti Ivan Šarčević i Ante Matić.
Mario Crnjac je rođen 5. Listopada 1972. godine u mjestu Donja Vast, Rama, BiH. Osnovnu i srednju školu završio je u Prozoru. 1991. u Sarajevu upisuje Ekonomski fakultet, smjer turizam i ugostiteljstvo. Studij je napustio 1992. te odlazi na bojišnicu. Nakon rata ponovno pokušava studirati, ovaj put Građevinski fakultet u Mostaru, ali s malo uspjeha. Trenutno studira filozofiju na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu. Žalosna istina njegova je prva knjiga.
Matej Škarica
12/7/09.
Proslava sv. Nikola Tavelića na Orašcu
Svetom misom u 11 sati proslavljen je patron područne crkve sv. Nikole Tavelića na Orašcu. Kalendarski se sv. Nikola slavi 14. studenoga, ali zbog zimskog vremena, svake godine slavi se drugom nedjeljom poslije svetkovine sv. Petra i Pavla. Svetu misu predvodio je fra Miro Jelečević, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, uz suslavlje gvardijana fra Mate Topića, fra Zorana Vukovića, fra Andrije Cvitanovića, fra Miljenka Petričevića i fra Tomislava Brkovića.
Govoreći o mučeništvu sv. Nikole Tavelića fra Miro se u propovijedi upitao: Mislimo li da u mučeništvu radi Isusa treba ići nerazborito i tvrdoglavo, onako sa zanosom u očima i mačem u rukama, ili mučeništvo može biti i sasvim obično, svakodnevno i toliko nama blizu? Jesmo li spremni proliti krv za Isusa - poput njegovih učenika iz Evanđelja - a nismo spremni boriti se protiv laži, krađe i pljačke, pokvarenosti i sebičnosti u svojoj sredini? Šutimo kad se među nama događaju nepravde i zla, ali smo spremni poginuti za pravu vjeru. Mislimo kako će nam biti negdje drugdje dana prilika da budemo bolji ljudi i Isusovi učenici: na nigdje bolje prilike nećemo naći, nego ovdje, na svom Orašcu, u svojoj Rami, u svojoj Bosni i Hercegovini. Ne trebamo ići drugdje da bi Bog bio na našoj strani, jer on je uvijek na strani onih koji se zalažu za dobro, i kad sve izgleda loše i zlo; na strani onih koji čine skrovita djela dobrote svojim bližnjima, i onda kada se čini da vrijedi samo sebično gledati svoj interes; na strani onih koji praštaju i pomažu svakom čovjeku, i onda kada se čini da se među ljude uvukla mržnja i osveta.
Sv. Nikola je možda u nekim stvarima bio previše ravan i gorljiv, ali u bitnome je bio spreman svjedočiti svojim životom za Isusa. Naše vrijeme traži jedno drugačije svjedočenje: odlučiti se za istinu, poštenje, pravdu, za očuvanje Božjih stvorenja, za skromnost, dobrotu i praštanje, za solidarnost i osjetljivost za siromašne. To je put vjere. To je put svjedočenja Isusova evanđelja. To je put koji ne smijemo danas izbjeći, ako želimo biti Isusovi učenici - istakao je fra Miro u svojoj propovijedi.
Crkva na Orašcu građena je od 1969. do 1972. po projektu Mladena Fučića. Slikar Đuro Seder uradio je veliku zidnu sliku u tri dijela (1990). U središnjem je prikazan Nikola Tavelić privezan na stup i u plamenu u gradu Jeruzalemu gdje je podnio mučeništvo. Njemu s desne i lijeve strane slike su ramskoga puka u molitvi. Iako je riječ o smrti i mučeništvu, slikar je snažnim koloritom, osobito plavom bojom, uspio unijeti vedrinu i snagu života. I ondje odakle se zbog siromaštva i zapostavljenosti trajno seli, uvijek se iznova snažni ljudi odlučuje za život. Ondje gdje sve djeluje oporo, ispod površine se nailazi na mekoću i nježnost, na plemenitost i nesebičnost. Nikola Tavelić je podnio mučeništvo. Život se rađa ondje gdje se ne muči nego gdje se je za dobre ciljeve spremno podnijeti velike žrtve, i polaganje života za bližnje.
Nakon mise nastavljeno je radosno druženje, a na stadionu u neposrednoj blizini crkve započeo je malonogometni turnir "Orašac 2009". Organizator turnira je udruga "Vran".
Pobjednici turnira su: 1. mjesto ekipa Radić company iz Jajca, 2. mjesto Torcida Ripci i 3. mjesto ekipa Prozor.
Fotografije su u Picasa galeriji: Sv. Nikola, 2009.
11/7/09.
Promoviran 9. broj književnog časopisa "Kolaps"
Sinoć je u Centru za mlade "Carpe diem" u Prozoru održana promocija devetog broja književnog časopisa "Kolaps - časopis za urbane spavače", a u promociji su sudjelovali Mehmed Begić, Mili Krpo, Marko Tomaš i Andreja Dugandžić.
Marko Tomaš, jedan od promotora je kazao da je kroz ovaj časopis prošlo oko stotinu autora iz regije, te da je časopis ranije češće izlazio. Dodao je i to da se "Kolapsom" književna kritika nije bavila, ali da je imao dobru promociju u medijima u regionu.
Prisutni na promociji su imali priliku više saznati i o samim promotorima i njihovom radu. Promocija časopisa instrumentalno je popratio bend Filip Veliki iz Prozora.
U novom broju časopisa mogu se pronaći tekstovi Predraga Lucića, Nedima Ćišića, Vladimira Arsenijevića, Olje Savičević Ivančević, Zvonke Gazivode, Damira Uzunovića, Gorana Samardžića i drugih.
10/7/09.
Općina Prozor-Rama i Misija OSCE-a potpisali Memorandum o razumijevanju
Danas su načelnik općine Prozor-Rama dr. Jozo Ivančević, predsjednik Općinskog vijeća Prozor-Rama Zajko Čorbadžić i Trefor Williams, direktor Odjela za demokratizaciju Misije OSCE-a u BiH, potpisali Memorandum o razumijevanju u sklopu podrške Misije poboljšanju efikasnosti rada općina u zastupanju najboljih interesa svojih građana.
Općina Prozor-Rama je potpisnica dijela projekta koji se bavi Upravljanjem općinom i preuzimanje odgovornosti, čiji je cilj da razvije sposobnosti općine koje su potrebne kako bi odgovorila izazovima i zahtjevima njenih građana. Kroz ovaj projekt Općina Prozor-Rama će raditi na uspostavi i unaprjeđenju standarda dobre uprave.
Radmila Vlatković, glasnogovornica regionalnog uredu OSCE-a u Mostaru za agenciju ONASA je rekla da je ovo jedna komponenta u okviru velikog programa "Lokalno je primarno", kojeg je pokrenula misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini ove godine u martu i koji se sastoji od sedam komponenti. Ovo je druga komponenta koja se odnosi na upravljanje općinom i preuzimanjem odgovornosti.
"Ova komponenta se sastoji od tri elementa. Jedan element je unaprjeđenje sposobnosti za planiranje razvoja, drugo je jačanje kapaciteta za upravljanje i treća preuzimanje odgovornosti. Naša uloga će biti tehnička, stručna i konzultantska podrška općini u realizaciji svih ovih osnovnih elemenata ove komponenti. Građani općine bi trebali imati koristi jer će općina raditi na poboljšanju kvaliteta usluga koje pruža građanima.,a općina će kroz ovu komponentu raditi i na razvoju strateških planova koji su bitni za općinu, a time i građane ove općine", kazala je Radmila Vlatković, glasnogovornica regionalnog ureda OSCE-a u Mostaru.
6/7/09.
Politički monoteizam
Imamo li mi na južnoslavenskome prostoru ikakvog drugog iskustva od iskustva političkoga monoteizma, politike i vlasti kojoj nacionalno ili partijsko jedinstvo nije "religiozna" dogma?
Piše: Fra Ivan Šarčević
Što je pojedina vlast autoritarnija, zahtijeva više jedinstva. I svaka promjena u njezinom vrhu, egzistencijalno potresa i one na nižim razinama (V. Havel). Sjetimo se smrti ili svrgnuća diktatora, apsolutističkih vođa koji su uz sebe vezali državu, narod, partiju. Što je pak vlast ili neki režim demokratičniji, što je uz sebe manje vezao biti ili ne-biti "svojih", promjene na vrhu uzrokuju manje gubitka orijentacije.
Hitlerovu diktaturu ugroženim nacionalnim jedinstvom i pristajanje uz samo njegovu partiju, teolog Erik Peterson kritizirao je kao "politički monoteizam": model religijskog monoteizma preslikan na društveni model vlasti u kojem je nacija božanstvo, a vođa vrhovni svećenik i bog.
Imamo li mi na južnoslavenskome prostoru ikakvog drugog iskustva od iskustva političkoga monoteizma, politike i vlasti kojoj nacionalno ili partijsko jedinstvo nije "religiozna" dogma?
Hrvatima se u BiH od 1989. kao glavni problem, njegovo biti ili ne-biti, stalno natura nacionalno jedinstvo. Pokazalo se, međutim, da ono nije bilo povezano sa stvarno ugroženim Hrvatima, nego samo kao političko jedinstvo za održavanje HDZ-a na vlasti, najprije hrvatskog onda i onoga u BiH.
Posljednjih se mjeseci to narodno jedinstvo svodi na još nižu razinu, samo na stranačko ujedinjavanje dviju HDZ stranaka. Bez tog ujedinjenja, tako serviraju osobito oni iz Čovićeva HDZ-a, njima priklonjeni novinari i ljudi iz Crkve, nestat će Hrvata iz BiH. Dakle, uvijek isto načelo: jedan narod - jedna stranka - jedan vođa, ili nas nema!
Do koje je mjere hrvatska politika u Bosni i Hercegovini izgubila politički subjektivitet, vidi se i po tome što kao osnovni cilj ima ostajanje na vlasti i što uglavnom slijedi srpsku politiku. Ponaša se čak tako kao da su neki drugi faktori bili sve ove godine na vlasti, čak i u Mostaru. Uvijek prisutna, autoritarna, ni za što odgovorna, ta je politika uspjela ušutkati kritički govor. Pod njezinim utjecajem (de)politizirani su gotovo svi mediji, čak i intelektualci, i crkveni i svjetovni, i oni gordog "hrvatskog" sveučilišta. Ta je politika uspjela ustoličiti "načelo samoodgovornosti" (pa ni Sanader ne govori o stvarnim razlozima svoga čina!). U volji za moć, u karijeromaniji ništa nije nemoguće i ništa bezuvjetno osim ponašanja po svome. Doista, tko se pita: tko je stvarno podijelio narod, tko HDZ, ili kako to da se odnos hrvatskoga HDZ-a, odnosno Sanadera odjednom promijenio pa je ponovno "privilegiran" Čović i njegov HDZ, a da su Ljubić i njegov HDZ pali u "nemilost"? Odnosno, zašto se Čović promijenio kada u razgovoru za Večernji list (27. 4.) naglašava kako Zagreb (Sanader) hoće ujedinjenje, a donedavno se junačio nužnim samostalnim (hrvatskim) putem, bez Zagreba, pri tome čak odričući i kardinalu Puljiću razumijevanje politike.
Čović izričito govori o priključenju njegovoj stranci, ne o ujedinjenju dva HDZ-a, pri čemu se, uz ostalo, mora poštivati vodstvo (misli na sebe), te da nitko ne smije postavljati ikakve uvjete. Prema njegovu mišljenju i riječima njegova vjernoga novinara, razlog podjele HDZ-a, a onda i poteškoća oko "priključenja", leži samo u nezasitnoj želji "političkih davljenika" (misli na HDZ 1990) za pozicijama i foteljama. Poznata je ta politikantska zamka svih vlastodržaca, onih kojima je sebični politički refleks pomutio mozak: jedni su rođeni s foteljom i za pozicije, a drugi ne smiju imati nikakvih političkih ambicija. Ako imaju, ruše jedinstvo, dijele narod.
Čović ide i dalje, pa i optužnice podignute protiv njega veže uz politički razlog: zato što je predsjednik HDZ i zato što se svesrdno zalaže za ustavne promjene! Koliko mu je važno hrvatsko jedinstvo uočljivo je i iz činjenice kako se ignorantski odnosi prema izjavi drugih subjekata Kreševskog deklaracije da ih Čović nema pravo više zastupati. I tko to iz tog "umnog, kulturnog i vjerničkog" hrvatskog naroda išta govori o takvom hrvatskom jedinstvu? Najviše o njemu govori HDZ, ruši ga i uspostavlja!
Ono što je HDZ "uspio", a s Čovićem usavršio, jest brisanje s hrvatske političke scene gotovo svakog slobodnog, odgovornog i (samo)kritičkog mišljenja. Potisnuta je moralnost, kultura javnoga srama i kajanja. Nije ni čudno, jer čelnik Čović izjavljuje: "Ne treba u politici tražiti iskrenost. To bi bilo naivno!"
Naivno je, dakle, očekivati ikakvu iskrenost i skoru promjenu u hrvatskoj politici. Danas ovako, sutra suprotno. Što situacija bude gora, loši političari će se bolje snalaziti. HDZ 1990, kao druga politička snaga, slabo što može učiniti, jer se nije odvojila od HDZ ne samo imenom nego ni drugačijom političkom akcijom. Ona se bavi sobom dokazujući da se nije iznevjerila zajedničkoj povijesti. Nije dakle pročistila naslijeđe, niti se odrekla pogubne politike, niti ponudila drugi prijedlog uređenja BiH i u njemu pitanja Hrvata - bez obzira na političku cijenu. Dotle Čović i njegovi sve one koji bi mogli nešto politički značiti, majstorski "kupuju"; koje ne mogu, kao dio Devedesetke, love u zamku istovjetnosti, a nepoćudne, okrivljuju za razbijanje jedinstva već ionako ugroženoga naroda. Na to padaju gotovo svi Hrvati jer više ne misle, jer su kao dogmu prihvatili da su "osuđeni" na politički monoteizam. To je njihova stvarna ugroženost - moralna, kulturna i politička smrt.
Oslobođenje, 6. 7. 2009.
5/7/09.
Divin dan na Kedžari
Na obroncima crnoga Vrana, 5. srpnja 2009., na lokalitetu Kedžare, gdje se po tradiciji zbio događaj umorstva Dive Gravčeve, hodočastilo je ove nedjelje tisuće vjernika iz Rame, Doljana, Jablanice, Rakitna, Posušja, Duvanjskoga kraja. Došli su vjernici i od Mostara, čitave Hercegovine, dio sinjskih alkara. Bilo je vjernika iz Uskoplja, Bugojna, srednje Bosne. Posebna velike skupina bila je ona iseljenih Ramljaka koje su organizirale Ramske zajednice iz Zagreba, Požege, Dubrovnika. Dio je njih dopješačio do Divina groba, među njima posebno mladih.
Po predivnom vremenu molilo se, pjevalo, prosilo Boga za potrebe, zahvaljivalo za uslišane molitve i zavjete. S dvadesetak franjevaca i svećenika euharistiju je predvodio fra Ivan Šarčević. U propovijedi je istakao važnost slušanja Božje riječi koja se i nama dariva kao proročka riječ. Za ljudskost i vjeru potrebno je odreći se tvrdokornoga pogleda i okorjela srca kako traži prorok Ezekijel, a ponašati se po savjesti kako je to činila i Diva Grabovčeva, ponašati se mudro po onoj biblijskoj: Početak mudrosti strah je Božji. Gdje smo na taj način mudri nema straha od ičega.
Susret na Kedžari organizirao je fra Branko Malekinušić, župnik doljanski na čijem teritoriju je Divin grob kao i Franjevački samostan Rama Šćit. Poslije svete mise nastavljeno je druženje na svježem planinskom zraku, u blizini visina koje nas pozivaju na veću ljudskost. Doista jedinstven doživljaj koji i ove godine, velikim mnoštvom vjernika, molitvom i radošću druženja, pokazuje, kako se vraćamo provjerenim vrednotama i želimo svoje suvremeno svakodnevlje učiniti ljudskijim i kršćanskijim.
Pjevanje je predvodio župni zbog s Gračaca, poruku Dive Grabovčeve na početku mise izrekla je Marija Ćališ.
Fotografije su u Picasa galeriji: Divin dan, 2009.
4/7/09.
Ramski susreti 2009.
Piše: Matej Škarica
Ramski susreti započeli su jučer svečanim dočekom članova Ramske zajednice koji su organiziranim autobusnim prijevozom u Prozor stigli iz krajeva od Zagreba, Požege pa do sve do mjesta Rovišća kod Bjelovara. Svečani doček gostiju u 16 sati održao se u Motelu Rama uz ručak i trenutke prijateljske razmjene iskustava između iseljene i Rame kao izvornog - starog kraja. U uvodnim govorima okupljene su prigodnim riječima pozdravili načelnik općine Prozor-Rama dr. Jozo Ivančević i predsjednik RZ Zagreb mr.sc. Branislav Brizar.
Potom je u 19 sati započeo blagoslov postaja Križnog puta na Šćitu prigodom kojeg se okupio veliki broj vjernika za vrijeme svete mise te procesije oko samostana i obližnje novouređenog spomen područja. Postaje Križnog puta umjetnički je osmislio hrvatski kipar Kuzma Kovačić, a svaka postaja (izrađena u bronci) puta je poklon ramskih obitelji ili prijatelja Rame. Kovačić je inače već poznat i udomaćen kipar u okružju Gornje Rame i franjevačkog samostana.
Danas je u 9 sati u kino dvorani Franjevačkog samostana Šćit održan znanstveni skup - simpozij Mudrost Rame, a pod pokroviteljstvom Ramske zajednice Zagreb, općine, samostana, ramskih župa te cijenjenih suradnika. Nakon otvaranja simpozija i upućivanjem pozdravnih riječi od strane gospodina Branislava Brizara, Joze Ivančevića i fra Mate Topića - nastupili su brojni uvaženi znanstvenici koji su svoje radove posvetili istraživanju stare i novije ramske povijesti, kulture, umjetnosti, filozofije itd. Neka od imena izlagača: fra Ivan Šarčević (Sarajevo), Ivan Čulo (Zagreb), Šimun Penava (Zagreb), Pavao Crnjac (Zagreb), Krešimir Čvrljak (Zagreb), Ivan Bekavac Basić (Zagreb), Zdravko Kordić (Mostar), Vlado Vladić (Zagreb), Rajko Glibo (Biograd), Fabijan Lovrić (Knin - Rama), Marko Dragić (Split), Ivan Babić (Zagreb), Božidar Petrač (Zagreb), Zdravko Gavran (Zagreb), Miljenko Buljac (Sinj), Đuro Vidmarović (Zagreb), Nikola Šimić Tonin (Knin).
Posebno zanimljiva izlaganja održali su Zdravko Kordić, Šimun Penava i Ivan Šarčević, Ivan Bekavac Basić i Rajko Glibo.
Teme su se kretale od svakodnevnih i uobičajeno znanstvenih pa sve do razina žestokih i vrlo aktualnih, točnije onih koja se tiču novije bolne povijesti poput zločina ARBiH nad Hrvatima u Ramskim selima (Šimun Penava). Iako postoje brojeni originalni dokumenti o zapovjednim odlukama i povezanostima, ostalo je otvoreno pitanje zašto za zločine nad Hrvatima 1993. godine nitko od bošnjačkih lidera nitko do danas nije odgovarao?..
Zdravko Kordić govorio je o Rami u djelu istaknutog i vrlo djelatnog ramskog franjevca fra Jeronima Vladića (1848.-1923.). Fra Jeronim Vladić uvelike je zadužio Ramski kraj i velika je greška što nema svoj spomenik u zavičaju!?
Program navedenog skupa uspješno su vodili dr. sc. Vlado Vladić, Šimun Babić i Vladimir Kuraja.
U 15 sati na gradskom stadionu u Prozoru održana je nogometna utakmica između veterana Rame i iseljene Rame. Susreti, odnosno barem njihov veći dio, završiti će se večeras koncertom Krunoslava Kiće Slabinca i tamburaškog sastava Slavonske lole kao i nastupom folklornih društava iz Rame.
Ramski susreti službeno završavaju sutra 5. srpnja tradicionalnim hodočašćem na grob mučenice Dive Grabovčeve i služenjem svete mise na mjestu Kedžara na Vran planini. Očekuju se stotine hodočasnika iz Rame ali i drugih hercegbosanskih mjesta.
Fotografije su u Picasa galeriji: Ramski susreti!
4/7/09.
Blagoslov postaja Križnog puta
Sinoć su u večernjim satima blagoslovljene postaje Križnoga puta. Blagoslovu je prethodilo okupljanje u župnoj crkvi na Šćitu, gdje je ramski gvardijan fra Mato Topić, pozdravio sve nazočne, u prvom redu provincijala Bosne Srebrene fra Lovru Gabrana koji je i predvodio blagoslov i Križni put. Nazočnima se obratio i autor postaja akademski kipar Kuzma Kovačić. Nakon pozdrava uslijedila je molitva Križnog puta i blagoslov postaja kroz fratarski gaj na Šćitu.
Posjetiteljima Franjevačkog samostana na Šćitu, koji se bar nakratko žele povući u samoću, prikladno je pored crkve s lijeve strane prošetati do Fratarskoga gaja. Nakon što se prođe obnovljena "stara kapela", sada Etnografski muzej, nakon tristotinjak metara nailazi se na jedinstven Put križa (2009) Kuzme Kovačića. Vrlo zanimljivo i teško ostvariva ideja koju je uz pomoć suradnika i dobročinitelja, te kipara Kovačića, realizirao gvardijan fra Mato Topić. Ovaj Put križa je niz od četrnaest brončanih barjaka na čijim je pločama umjetnik na svoj prepoznatljiv način - izranjanje tradiranih događaja Isusove muke iz neobrađene prirode, izranjanje ljudstva iz naravne datosti, izranjanje dobrote iz složene i kaotične stvarnosti - nastojao, ne ponavljajući se, prikazati Isusovu patnju kao smisao ljudskoga življenja, izraziti zapravo ljubav. Jedino je XII. postaja na vrhu puna plastika: Isus umire na križu a pod križem su njegova majka i učenik Ivan. Gotovo stegnuto u kipu, ali izražajno u boli, majka kleči i hoće od boli da se sruši, a učenik Ivan ili Ivan Krstitelj pokazuje svojom rukom na Isusa. Isus umire i međusobno daruje majku Ivanu i Ivana majci, rađanje je zajednice, crkve vjernika. Istodobno, svojom izražajnošću ove nas figure koje komuniciraju između sebe, a što je teško postići u punoj plastici, podsjeća na jedno od najboljih djela ove tematike, na Grünewaldovo Raspeće u Isenheimu. Posljednje dvije postaje položene su na kamen, jer se njihova radnja i veže na zemlju, na skidanje s križa i na polaganje u grob.
Ovi su Kovačićevi usputni znaci ponuda su svima koji stazom u gaj žele samoći ili u zajednici razmišljati, šetati ili moliti. Oni su to, nenametljivi, a opet uočljivi. Nema nasilja u vjeri. Isusova muka se nudi, ona se daruje za sva vremena. Pred svakim barjakom treba zastati, pogledati u tu ploče, pokušati iščitati događaj od Pilata, preko padova i Isusovih susreta, s majkom, Veronikom, ženama, vojnicima, Šimunom Cirencom, i tom Putu križa odgonetavati i nositi svoj križ i križ svoje braće i sestara. Opet jedinstveni susret religioznoga i prirodnoga, svetoga i lijepoga, s pogledom u Isusovu povijest i u vlastiti život, s pogledom na prirodu, na jezero i okolne planine, s pogledom na vlastitu čežnju, na vlastite čistoće i snage, na vlastite planine opakoga i lošega u nama. Ova Put križa, put je nas samih a i molitvene zajednice do središta, do smisla našega vlastitoga postojanja.
Fotografije su u Picasa galeriji: Križni put!
ARHIVA NOVOSTI
Novosti svibanj - lipanj 2009.
Novosti travanj - svibanj 2009.
Novosti ožujak 2009.
Novosti siječanj - veljača 2009.
Novosti prosinac 2008.
Novosti studeni 2008.
Novosti listopad 2008.
Novosti svibanj-rujan 2008.
ARHIVA - ČLANCI
Na Blidinju sunce čekajući
Vječna Rama 
