Novosti - arhiva - travanj - svibanj 2009.
6/5/09.
Tjedan poribljavanja voda
JP "Elektroprivreda HZ HB" d.d. Mostar godinama vrši poribljavanje ribolovnih voda na kojima su izgrađene hidroelektrane u vlasništvu ovoga poduzeća. Plansko poribljavanje vodnih resursa kojem je cilj nadomjestak izlovljenih autohtonih riba iz ribolovnih voda i njihovo dugoročno očuvanje jedna je u nizu aktivnosti na očuvanju i zaštiti okoliša.
Tako je ovog tjedna započelo poribljavanje kompenzacijskoga bazena Hutovo (5.5.2009.), akumulacije HE Mostar i rijeke Neretve (6.5.2009.), akumulacije HE Rama i rijeke Rame (7.5.2009.), Velikoga plivskog jezera, Maloga plivskog jezera i Bareva (8.5.2009.) kao i hidroakumulacije Peć Mlini (12.5.2009).
Ribolovne vode postat će bogatije za 187 750 komada riblje mlađi šarana i protočne pastrve.
Sistemsko poribljavanje vodotoka i akumulacije vrši se prema Godišnjem planu poribljavanja kojeg je izradio Zavod za ribarstvo, zoologiju i zaštitu voda Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru.
Poribljavanje na svakoj rijeci uz ribolovna društva koja gospodare pojedinim vodama prate i poljoprivredni kantonalni inspektori.
Riblja je mlađ zdravstveno ispravna, a nabavljena je od poduzeća Salmon d.o.o. Ljubuški kao najpovoljnijeg ponuđača nakon raspisanog tendera. /ephzhb.ba/
6/5/09.
Skupština Sportsko ribolovnog društva Rama
Redovna godišnja skupština Sportsko ribolovnog društva Rama održat će se u ponedjeljak, 11. svibnja 2009. godine u restoranu Ramske kuće na Makljenu s početkom rada u 19 sati.
Dnevni red:
1. Usvajanje:
- izvješća o radu
- financijskog poslovanja za 2008 godinu
- Informacija nadzornog odbora
2. Usvajanje:
- financijskog plana
- programa rada za 2009. godinu
3. Dodjela zahvalnice takmičarskoj ekipi
4. Razno
/ribolovrama.blog.hr/
5/5/09.
U posjeti Srednjoj školi Prozor
U utorak, 5. svibnja 2009. godine učenici osmih razreda osnovnih škola općine Prozor-Rama posjetili su Srednju školu Prozor. Posjet se odvijao u sklopu projekta "Profesionalne orijentacije", a ujedno i predstavljanja Srednje škole Prozor.
Posjet učenika odvijao se prema zanimljivom protokolu. Učenici su najprije sudjelovali na jednom uvodnom teoretskom dijelu. Ravnateljica Srednje škole Prozor Anđa Mlakić je pozdravila učenike i njihove nastavnike. Pedagog škole Nikola Zadro učenike je upoznao s općim informacijama o školi i što je najvažnije s programom i zanimanjima škole.
U nastavku su učenici sami upoznavali svoje kolege o radu u školi s naglaskom na izvanškolske aktivnosti odnosno sekcije od kojih svakako treba izdvojiti ekološku, folklornu, dramsku i sekciju civit@as. Nezaobilazno je bilo predstavljanje učeničkih uspjeha na natjecanjima kao što su žuapnijska i Federalna natjecanja iz matematike, hrvatskog, povijesti i drugih disciplina. Učenik Franjo Šarčević je ovih dana na natjecanju matematičara s područja balkanskih zemalja koje se odvija u Srbiji. Predstavljeni su i projekti sekcije civit@as s kojima su se učenici natjecali na županijskim natjecanjima HNŽ-a, te plasman u finale projekata na državnoj razini. Kroz ove i druge projekcije kolege su vodile učenice Marijana Knežević i Antonija Zane.
Vrhunac zabavnog dijela bila je predstava "Božić u Rami" koju su izveli učenici dramske sekcije; Ivan, Marijana, Ana, Dajana, Marina, Pero i tonac Mafa.
U drugom dijelu učenici su uz pratnju učenika Srednje škole Prozor obišli kabinete i učionice škole te uređeno dvorište i sportsku dvoranu gdje se izvodi tjelesni odgoj.
Nakon ove profesionalne orijentacije očekivati je da će mnogi osmaši svoje obrazovanje nastaviti u Srednjoj školi Prozor. /ZS/
Fotografije su u Picasa galeriji: Profesionalna orjentacija!
5/5/09.
Obljetnica brigade Rama
Udruge proistekle iz Domovinskog rata HVO-a Rama u petak, 8. svibnja će obilježiti 17. obljetnicu od osnivanja brigade Rama. Program će početi u 9 sati svetom misom za poginule branitelje u crkvi Presvetog srca Isusova u Prozoru. U 10 sati je polaganje vijenaca kod spomenika ramskim braniteljima u Prozoru. U Domu kulture u Prozoru bit će održana svečana sjednica od 10.30 nakon čega je otvaranje izložbe ratnih fotografija. Sudionici programa obilježavanja 17. godišnjice brigade Rama druženje će nastaviti uz domjenak. Kako smo doznali u Organizacijskom odboru za obilježavanje ovog događaja očekuju se neki od zapovjednika brigade Rama koji će na svečanoj sjednici osvježiti sjećanja na ratne dane i predstaviti kronologiju brigade Rama. /A. Burić/
3/5/09.
Lomovi i s Nebom
Predstavljanje knjige: Nebolom duše, autora fra Bone Ravlića
U subotu, 2. svibnja, u dvorani Franjevačkog samostana Rama-Šćit predstavljena je knjiga Nebolom duše pokojnog ramskog fratra fra Bone Ravlića a u izdanju Svjetla riječi i Franjevačkog samostana Rama/Šćit. Zbirka je to izreka, crtica i pjesma koje je za objavljivanje priredio i pogovor napisao Anto Jeličić. Predstavljači knjige bili su Anto Jeličić, Ivan Lovrenović i fra Mijo Džolan. Njih i goste na početku je pozdravio fra Mato Topić, ramski gvardijan.
Anto Jeličić prisjetio se godine 2003. kada je od fra Bone uzeo na pregled 60 komada numeriranih bilježnica - teka - s preko tri tisuće stranica. Tada nije ni slutio što se u njima krije i kakvi će "treptaji uzbuditi njegovu dušu i tako ga dugo vremena zaposliti na povezivanju razbucanih misli. Bile su to riječi dubokog doživljavanja teologa i stihovi ispjevani kako u mirnim tako i u burnim trenucima pjesnika, a iznad svega strastvenog tragača za smislom vlastitog života i ponorom vječne istine." I u bilježnicama od kojih je nastala knjiga Svjetlo u tami (objavljena 2003.) Jeličić je našao puno osobnih i pjesničkih izljeva, koje je zapisao i pohranio za neko drugo vrijeme. Nije dugo trajalo da fra Boni predloži da od 60 bilježnica i nekih izvadaka iz onih koje su uglavnom radile o povijesnim ljudima i događajima napravi knjigu o njegovom životu, čije je borbe tako tankoćutno zapisivao kroz gotovo punih sedam desetljeća života. Fra Bono je pristao da Jeličić napravi izbor crtica, pjesama i izreka razbacanih i često ponavljanih u razna vremena i napisanih u različitim duševnim stanjima. Zbog smrti fra Bono nije doživio konačni odabir koji je stavljen u knjigu, istakao je priređivač knjige Anto Jeličić.
Književnik iz Sarajeva Ivan Lovrenović istakao je kako s knjigom Nebolom duše dobivamo izuzetnog autora koji nije unišao u imaginarni korpus priznate književnosti, ali je potpuno siguran da će jednoga dana književnost fra Bonu Ravlića, ne samo prepoznavati, nego i priznavati zbog toga što je u književnost unišao lišen bilo kakvih ambicija i htijenja izvan same namjere da bude iskren istraživač vlastite duše. To je najteže kod svih poziva koje čovjek ima. Lovrenović je iskoristio sintagmu Antuna Barca i ocijenio fra Bonine zapise kao književnost - kao "veličniu malenih".
Fra Mijo Džolan naglasio je kako je fra Boni moguće pisati poeziju zbog toga što se kršćani trude vjerovati u Boga koji i sam prihvaća patnju u povijesti. Fra Bono je našao toga Boga i mogao je pjesnički apsorbirati svoje životne nevolje tako što knjiga ne završava rezignacijom. Ona u sebi krije duboku poruku da danas u Rami, u Bosni i Hercegovini i svijetu vrijedi živjeti i pronalaziti riječi koje će zagrliti naše male, osobne, ljudske, ali i svjetske tragedije.
U glazbenom dijelu predstavljanja knjige nastupio je zbor Franjevačke mladeži, predvođen Sonjom Jozić.
Autor knjige fra Bono Ravlić rođen je 1914. u Ripcima. God. 1926. otišao je u visočko sjemenište gdje je maturirao. Nakon novicijata studirao bogoslovlje u Sarajevu, da bi nakon svećeničkog ređenja služio u mnogim mjestima kao kapelan i župnik. U Rami je od 1973. kao gvardijan i župnik, te s kraćim prekidom stalno boravi u ramskom samostanu. Fra Bono je umro u Rami 11. siječnja 2006. godine. Godine 2003. objavljena je prva fra Bonina knjiga Svjetlo u tami a nakladnik je bio ramski ogranak Matice hrvatske.
Fotografije s predstavljanja knjige su u Picasa galeriji: Predstavljanje knjige
3/5/09.
Krizma u župama Uzdol i Prozor
U nazočnosti kumova, kuma, roditelja, rodbine, prijatelja te okupljenih vjernika u župama Uzdol i Prozor, pomoćni vrhbosanski biskup, dr. Pero Sudar podijelio je sakrament svete potvrde, krizmanicima kojih je ove godine bilo ukupno 145 (župa Uzdol -10 i župa Prozor - 135). U subotu, 02. svibnja 2009. godine u župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja, svečano koncelebrirano misno slavlje u 17 sati, predvodio je i pod njim propovijedao, pomoćni vrhbosanski biskup, dr. Pero Sudar, u nazočnosti: župnika župe Uzdol, vlč. Miljenka Džalte; domaćeg sina, vlč. Željka Marića, župnika župe Bijelo Brdo kod Dervente; Preč. Franje Ivandić, župnika župe Prozor i dekana ramskoga dekanata te vlč. Marija Ćosića, voditelja internata KŠC-a "Sv. Josip" Sarajevo. Nakon nadahnute propovijedi, pomoćni vrhbosanski biskup dr. Pero Sudar podijelio je sakrament svete potvrde, krizmanicima kojih je ove godine bilo 10 (6 dječaka i 4 djevojčice). Na kraju svete Mise, vlč. Miljenko zahvalio biskupu, braći svećenicima te svima onima koji su na bilo koji način pridonijeli ovom radosnom događaju te posebno pohvalio krizmanike koji su se u narodnim uzdolskim nošnjama zajedno sa svojim kumovima i roditeljima pričestili. Nakon misnoga slavlja kojeg je i ovoga puta svojim pjevanjem uljepšao župni zbor pod ravnanjem gospođe Biljane Glibo, te zajedničkoga fotografiranja uslijedilo je narodno veselje na prostoru ispred župne crkve, a svoj obol dali su i sami krizmanici.
U nedjelju, 03. svibnja 2009. godine na trgu dr. Josipa Stadlera tj. ispred župne crkve Presvetoga Srca Isusova u Prozoru, svečano koncelebrirano euharistijsko slavlje u 11 sati, predvodio je i pod njim propovijedao, pomoćni vrhbosanski biskup, dr. Pero Sudar, u nazočnosti: župnika župe Prozor i dekana ramskoga dekanata Preč. Franje Ivandić; vikara župe Prozor vlč. Hrvoja Kalem, župnika župe Gračac fra Jure Perić; župnika župe Deževice vlč. Slaviše Stavnjak te vlč. Marija Ćosića, voditelja internata KŠC-a "Sv. Josip" Sarajevo.
Nakon nadahnute propovijedi, pomoćni vrhbosanski biskup dr. Pero Sudar podijelio je sakrament svete potvrde, krizmanicima kojih je ove godine bilo 135 (70 dječaka i 65 djevojčica). Osim pjevanja članova župnoga zbora pod ravnanjem s. Anđeline Perić, SMI, svečanosti i uzvišenosti misnoga slavlja doprinijeli su i sami krizmanici kroz prigodne govore, prinos darova (križ, Bibliju, Katekizam, kruh, vino, vodu i pjesmaricu) te recitacije. Na kraju misnoga slavlja, a prije zahvalnoga govora kojega je uputio preč. Franjo, krizmanici su biskupu Peri predali dar župe Prozor (narodni instrument - gusle). Poslije Mise uslijedilo je zajedničko fotografiranje krizmanika sa biskupom, župnikom i župnim vikarom.
Tekst i fotografije: Marinko Rumbočić
3/5/09.
Asfalt na kockice
Prije nepunih osam mjeseci otvoren je put Prozor-Uzdol koji je željno očekivan dugi niz godina. Asfaltiranje puta treba ponajprije zahvaliti župniku vlč. Miljenku Džalti, a Vlada Republike Hrvatske financirala je asfaltiranje puta i to iznosom s više od 5 milijuna kuna. Naravno, realizacija projekta pripala je ondašnjoj općinskoj vlasti i poduzeću "Brina".
Uz mnogobrojne propuste kao što su neuobičajeni zavoji, odvodnja oborinskih voda i mnoge druge "znamenite zanimljivosti" Uzdoljani su bili više nego presretni. Sada će se ono malo preostalih mještana zasigurno češće viđati, ne samo sa vikendašima iz Prozora, nego i onima iz Zagreba i drugih europskih zemalja.
Kako ta željno očekivana cesta izgleda nakon samo osam mjeseci može se vidjeti na fotografijama. Što će se dogoditi s putom kasnije samo se može zamišljati.
Naš narod bi kazao da se ljudi vezuju za riječ. Koliko vrijedi UGOVOR govori cesta!
3/5/09.
Šah
U petak, 1. svibnja, članovi Hrvatskog šahovskog kluba Rama i članovi Šahovskog kluba Sloga iz Uskoplja odigrali su simultanku protiv međunarodnog majstora dr. Zdravka Zelića na 19 ploča. Ukupno gledajući pobjednik je dr. Zelić, a šahisti Rame i Sloge ostvarili su 4 pobjede, 6 remija i 9 poraza.
Pobijedili su: Mijo Bešker, Jozo Burečić, Jozo Sičaja i Tomo Miličević. Remizirali su: Mijo Kuraja, dr. Jozo Ivančević, Mirko Sičaja, Željko Debeljak, te dva juniora - Vjekoslav Drežnjak i Toni Kuraja.
2/5/09.
Obnovljena školska dvorana u Prozoru
Ministarstvo prosvjete, kulture i sporta HNŽ financiralo je kompletno preuređenje sportske dvorane u OŠ Marka Marulića u Prozoru. Postavljen je novi parket, otvori, preuređene su svlačionice, ulazna vrata, tuš kabine i dva WC - kazao je Ivan Prskalo ravnatelj OŠ Marka Marulića dodavši kako je za cijeli projekt ministarstvo izdvojilo 25 tisuća KM. Dodatne radove financirala je općina Prozor-Rama, a dio novca osigurala je i OŠ Alije Isakovića koja djeluje pod istim krovom. Tako je oko 800 školaraca koji pohađaju nastavu u ovoj školi napokon dobilo uređenu sportsku dvoranu. Po Prskalovim riječima što prije je potrebno sanirati krov škole koji prokišnjava. Riječ je o skupom projektu koji smo poslali Vladi RH i tražili novčanu potporu a pokušat će se iznaći sredstva i donatori na drugim adresama. /A. Burić/
1/5/09.
Proslava Sv. Josipa radnika u Lugu
Blagdan svetoga Josipa radnika i ove je godine proslavljen u župi Presvetoga Srca Isusova Prozor, točnije u mjestu Lug. U filijalnoj crkvi sv. Josipa svečano koncelebrirano euharistijsko slavlje u 11 sati predvodio je i pod njim propovijedao vlč. Jakov Kajinić, duhovnik travničkoga sjemeništa "Petar Barbarić". Kao i proteklih godina i ove godine skupina mladih hodočastila je od župne crkve iz Prozora do spomenute filijalne crkve. Na početku Mise, okupljenim vjernicima obratio se župnik župe Prozor i dekan ramskog dekanata preč. Franjo Ivandić, koji je pozdravio domaćega sina vlč. Tihomira Šakotu, župnika župe Lastovo, župnog vikara vlč. Hrvoju Kalema te samoga predvoditelja misnoga slavlja, a zatim mještane Luga, njihovu rodbinu, prijatelje te ostale hodočasnike. U prigodnoj propovijedi vlč. Jakov, iznio je nekoliko zanimljivih činjenica vezanih za život sv. Josipa, istaknuvši kako je sv. Josipa bio čovjek vjere, pouzdanja i ljubavi. Misno slavlje svojim pjevanjem u narodnim nošnjama uljepšali su članovi pjevačkoga zbora Lug pod ravnanjem gospođice Mirjane Šakota. Nakon Mise ispred filijalne crkve upriličeno je narodno veselje, a u poslijepodnevnim satima u organizaciji malonogometne ekipe Lug upriličen je i turnir u malom nogometu.
1/5/09.
Student sa Colorado Colledgea Antonio Škarica pobijedio u projektu "Nagrada za mir"
Dva studenta sa Colorado Colledge-a pobijedila su u projektu "Nagrada za mir" sa prijedlogom Bosne i Hercegovine. Naime, Antonio Škarica iz Prozora i Melissa Serafin (SAD) su dio tima koji je pobijedio na "Kathryn Wasserman Davis 100 Projects for Peace" programu. Njihov projekt nazvan "The Prozor Project" (Projekt Prozor) pobijedio je i osvojio 10 000 USD za realizaciju.
Projekt će biti realiziran ovog ljeta na području općine Prozor-Rama, a obuhvaća tri tjedna glazbenog kampa za mlade. U projekt su također uključeni i studenti sa drugih prestižnih američkih fakulteta kao što su McGill i Brown. U kampu će sudjelovati oko 30 mladih osoba od devet do devetnaest godina, a polaznici će biti Bošnjaci i Hrvati. Cilj ovog kampa je taj da se učesnicima pokaže kako kroz glazbu mogu zajedno izgraditi međusobno razumijevanje i prihvaćanje. Nakon završetka projekata glazbeni instrumenti bit će uručeni Centru za mlade "Carpe diem" da bi potakli nastavak suradnje.
Na pitanje odakle ideja za ovaj projekt Antonio kaže da, kada je čuo za ovaj konkurs, prvo je počeo pisati projekt za neko mjesto u Africi, te da nije imao točnu ideju, ali je znao da želi raditi nešto sto će imat pozitivan efekt na više ljudi. Tada mu je palo na pamet, zašto bi išao u Afriku, ako već može radit nešto pozitivno sa zajednicom u Prozoru.
"I sam sam sudjelovao u par projekata slične tematike, ali poslije svakog projekta raja je uvijek ostala bez instrumenata. I svi znamo kako naš kraj ima bogatu kulturu i veoma nadarenu djecu, da se samo par mjesta u BiH može mjeriti s nama, ali čemu sav talent ako nemamo instrumente i lokaciju za svirat? Zato sam napisao ovaj projekt u nadi da će se ovog ljeta raja imat negdje skupljat i razmjenjivat glazbena iskustva. Znači, učit ćemo svirat par različitih instrumenata, organizirat glazbene radionice, kako štimat gitaru, bubnjeve, kako skopčat miksetu i slično. Također planiramo i par malih koncerata i poetskih večeri. Znači, ništa posebno, ali opet dosta za mlade da se druže jedni s drugima nevezano za vjeru, nacionalnost ili boju kože", istakao je Antonio Škarica.
1/5/09.
Zlatna medalja za fotografiju Huseina Šljive
Na Međunarodnom salonu fotografije "Dani prirode 2009" koji se održava u organizaciji: KFFA "Ponjavica", FIAP-a i Foto Sveza Srbije, Husein Šljivo sa fotografijom "Attack" osvojio je zlatnu medalju. Žiri u sastavu Geza Lennert (Srbija), Vinko Skale (Slovenija) i Branislav Brkić (Srbija) je od 596 pristiglih fotografija od 155 autora za izložbu izabrao 120 fotografija od 68 autora.
Na izložbu su pristigle fotografije iz 25 zemalja iz cijelog svijeta, a iz Bosne i Hercegovine na konkurs je prijavljeno 24 fotografije od šest autora, od čega je odabrano samo pet fotografija od tri autora. Od tog broja, pored nagrađene nalaze se još dvije fotografije Huseina Šljive.
30/4/09.
Zanimljivi projekti učenika Srednje škole Prozor
U sklopu sekcije Civitas učenika Srednje škole Prozor urađena su dva projekta, "Renoviranje školskog WC" i u sklopu natjecanja Projekt građanin "Prepisivati ili učiti?
U Sarajevu je 29. travnja 2009. prezentiran projekt "Renoviranja školskog WC-a" u sklopu natjecanja "Aktivni mladi" u organizaciji Omladinske informativne organizacije - OIA.
Ova organizacija nudi sredstva za početak realizacije najuspješnijih projekata. Učenici Srednje škole Prozor svojom uspješnom prezentacijom projekta su se plasirali između 26 škola na finalno natjecanje koje će biti u Sarajevu od 24. do 26. svibnja 2009. godine. Zadatak svake škole bio je što kreativnije predstaviti projekt.
Inače članovi sekcije Civitas 30. travnja 2009. u Mostaru sudjeluju na županijskom natjecanju s projektom "Prepisivati ili učiti". Ovim projektom učenici žele ukazati na problem prepisivanja koji je nastao prema istraživanjima neredovnim učenjem i preopširnim teoretskim gradivom. Glavni rezultat rada nije samo prezentacija podataka, nego i izrađena brošura o savjetima i informacijama kako organizirati vlastito učenje. Uskoro će ta brošura biti predstavljena i dostupna svim učenicima, a zasigurno bit će korisna i studentima.
30/4/09.
Prozorski srednjoškolci među najboljima u BiH
Pet projektnih ideja srednjoškolaca iz cijele BiH o temi što bi uradili u svojoj školi, naselju, gradu kada bi imali minimalnu financijsku podršku pobijedili su na današnjem regionalnom Sajmu ideja mladih u Sarajevu.
Pobijedili su projekti "Sajam preduzetnika za mlade" Srednje škole Foča, "Renoviranje školskog toaleta" Srednje škole Prozor, "Sve mogu ja" Srednje grafičko-tehničke škole Sarajevo, "Eko - kamp" Mješovite srednje drvno-šumarske škole Sarajevo i "Prikupljanje starih i istrošenih baterija" Treće gimnazije Sarajevo.
"Pobjednici ovog, kao i sajma ideja, koji su protekle sedmice održani u Tuzli, Banjaluci, Zenici i Bihaću, imat će mogućnost da prezentiraju svoje projekte u finalu na Drugim BH danima aktivizma mladih koji će krajem maja biti održani u Sarajevu", rekla je Srni koordinator projekta Ena Gotovuša. Prema njenim riječima, pobjednici u finalu dobit će novčana sredstva kao nagradu koja će im omogućiti realizaciju svojih projekata.
Ena Gotovuša dodala je da su na sajmu ideja učestvovalo 124 projekta iz Sarajeva, Foče, Sokoca, Trebinja, Rogatice, Višegrada, Mostara i Prozora.
Omladinska informativna agencija BiH i Inicijativa za aktivizam mladih, u koju je učlanjeno 177 srednjih škola iz 84 općine, otvorili su javni poziv prije mjesec dana na koji su stigla 134 projekta mladih za ovaj sajam.
29/4/09.
Profesionalna orijentacija
U utorak 5. svibnja 2009. godine s početkom u 11 sati u Srednjoj školi u Prozoru održat će se profesionalna orijentacija učenika osnovnih škola sa područja općine Prozor-Rama.Cilj profesionalne orijentacije je podrška u odabiru budućeg zanimanja. Preko 150 učenika zajedno će sa pedagozima sudjelovat na ovom profesionalnom informiranju.
Osnovni cilj ove posjete je da učenici dobiju informacije o školi, koja im sve zanimanja nudi, informacije o pojedinom zanimanju, te koje uvjete učenik treba ispunjavati da bi upisao to zanimanje. Učenicima će se obratiti ravnateljica Srednje škole i učenici koji će prezentirati školu. /N. B./
28/4/09.
Proljetna korona svećenika ramskog dekanata
Proljetna korona Ramske dekanije za 2009. godinu održat će se sutra u župi Doljani s početkom u 10 sati.
Predviđeni dnevni red:
1. Predavanje "Krist živi i sad djeluje u Crkvi i s njome na nov način, vlastit tomu novom vremenu. On djeluje po sakramentima. To predaja zajednička Zapada i Istoka naziva "sakramentalnom ekonomijom", koja se sastoji u priopćavanju ili dijeljenju plodova vazmenog otajstva Kristova u slavlju sakramentalne liturgije Crkve." (KKC 1076). Predavač zadane teme fra Anto Šarčević
2. Razgovor o izloženoj temi i praktična primjena u ramskoj dekaniji
3. Proslava ovogodišnjih patrona i eventualne specifičnosti
4. Čitanje dekreta potvrđenog Dekana
5. Razno
6. Sveta misa
7. Ručak
27/4/09.
Državno prvenstvo Tornjaka
U Rami je održano Državno prvenstvo Tornjaka na kojemu je ove godine sudjelovalo dvadesetak kinoloških klubova iz Hrvatske i BiH. Domaćin ovoj, već tradicionalnoj izložbi bio je Kinološki klub Tornjak Rama dok je ove godine pokrovitelj bila općina Prozor-Rama čime je dala punu potporu aktivnostima kinologa iz Rame koji su zadnjih nekoliko godina dali ogroman doprinos u očuvanju i unapređivanju pasmine tornjak te osvojili mnoštvo trofeja na raznim izložbama. Šezdesetak tornjaka predstavljeno je i ocijenjeno te su birani najljepši primjerci po razredima od najmlađih od 3 do 6 mjeseci do šampiona veterana. Ukupni pobjednik je klub domaćin a najljepšim psom na izložbi proglašena je kuja Cela, uzgajivača Ive Ramljaka iz KK Tornjak Rama. Ocijenjeni su i birani najljepši psi drugih pasmina u vankataloškoj konkurenciji. Izložba je održana u subotu na planini Makljen, uz prometnicu Rama - Uskoplje te je privukla veliki broj posjetitelja. /A. Burić/
27/4/09.
Superbia religiosa
Oholice u namještenoj poniznosti prepoznaju se u izbjegavanju ulaska u nužni konflikt, u bilo kakav rizik, u borbu za istinu i pravdu, u preuzimanje odgovornosti, jer misle da se od ponizna čovjeka očekuje povlačenje u neodređenost, u poziciju mirenja svih sa svima.
Piše: Fra Ivan Šarčević
U podijeljenim društvima i državama vjernici i njihove zajednice imaju zadatak da svjedoče živoga Boga koji je zauzet za sve ljude bez razlike, polazeći od najugroženijih. Taj teški zadatak osobito se odnosi na religiozne poglavare, teologe, vjeroučitelje i uopće vjerske službenike. I nitko ne bi mogao brže i moralnije povratiti smislenost općeljudskoga zajedništva, zajedništva različitih ljudi kao vjernici. Ta njihova prednost ne leži, međutim, u njihovoj apriornoj savršenosti i sreći, ne dakle u tome da bi vjernici samim time što vjeruju bili iznimni ljudi, nego u podatku da njihovo zajedništvo ne počiva na parcijalnim, individualnim ili kolektivnim interesima, ne počiva na rasi, krvi, teritoriju, nego se konstituira u ime Božje, u ime onoga koji ne niječe razlike među ljudima nego ih potvrđuje u jednakosti, skladu i razumijevanju.
Nažalost, slika Boga koju imamo nerijetko je samo sredstvo naših egoističnih potreba za svakovrsnim utjehama; više je instrument vlasti nad drugima nego izraz temeljnoga stava vjere - stava kojega monoteističke vjere nazivaju bogobojaznost.
Ako bismo bogobojaznost prerekli u suvremeni rječnik, ona bi značila svetu Božju drugačijost, njegovu nespoznatljivost i transcendentnost koja je pretpostavljeni okvir za život uopće, čovjekov život od rođenja do smrti. U suvremenoj religioznosti nije, međutim, ništa tako zanijekano kao ta Božja drugačijost, odnosno bogobojaznost u smislu osnovnog vjerničkog stava kojim se poštuje i Božja i ljudska drugost. A kad se ona odbaci, kad se s njome manipulira, ostaje nam oholost - najteži grijeh i najgore ljudsko izopačenje iz kojega izlazi svako zlo. Oholost je ona ljudska mana koja se gnijezdi osobito među elite, profesionalce, savršene i iznimne pa se i događa da se može nijekati Božja drugost, a time i drugost ljudi, i ujedno vjerovati da se bezrezervno predajemo Bogu, da savršeno vjerujemo u njega.
"Predanje Bogu" - česta sintagma mnogih suvremenih vjernika - može biti izraz najgore oholosti, isprazne uznositosti koju vrlo dobro označava latinska riječ superbia jer podrazumijeva nekoga tko je iznad (super) a u stvari to nije, nekoga koji se predstavlja drukčijim nego što jest. "Predanje Bogu" kod mnogih je najlakša formula da se umakne odgovornosti u rješavanju stvarnih problema, slogan kojim se zatvaraju usta onima koji se zauzimaju za ispravljanje socijalnih i drugih nepravdi. Koliko smo samo puta u raspravama oko bitnih stvari i problema čuli kako pojedini vjerski stručnjaci i sitne duše za rješenje nepravdi predlažu neupitne recepte bezbolnih i umnoženih molitava, pozivaju na pojačano "predanje Bogu", pri tome žrtvujući pravednike nikome drugom nego Molohu koji voli patnje i nepravde.
Osim što niječe Božju drugačijost i postavlja se u svojoj samodostatnosti na mjesto samoga Boga, oholost ima i bezbroj drugih lica. Najgora se oholost skriva u formu savršenoga znanja i savršene poniznosti koja dok maše ljubavlju prema Bogu i zahtijeva predanje, prezire ljude, prezire duh i život, prezire pravdu i dobrotu. Oholice u namještenoj poniznosti prepoznaju se u izbjegavanju ulaska u nužni konflikt, u bilo kakav rizik, u borbu za istinu i pravdu, u preuzimanje odgovornosti, jer misle da se od ponizna čovjeka očekuje povlačenje u neodređenost, u poziciju mirenja svih sa svima. Oholice će se poznati i po zauzimanju smrtno ozbiljnoga lica, po mesijanstvu bez distance od sebe, po odsutnosti humora, po neosjetljivosti i nesolidarnosti sa stvarnim žrtvama, po namještenoj patetičnosti, po fascinaciji zlom, po tome da više brane mrtve propise i svoga Boga nego ponižene ljude. Oholi ljudi uvijek više spašavaju zlo i zločince, nego što se odlučuju za dobro i pravedne. Oholima i jesu problem dobri i pravedni, jer u strahu slute da ih ovi ugrožavaju u njihovoj poziciji. Zato se uvijek i nađu u istom društvu sa zlima.
Oholost postaje pravilo djelovanja "izabranih" koji tu oholost vjernicima prikazuju i posreduju kao najponiznije "predanja Bogu". Zato se danas i događa da mnogi vjernici u namještenoj poniznosti postaju bezbožni rušitelji Božje i ljudske drugosti te umjesto da budu prvi zagovornici i graditelji suživota, oni prvi proglašavaju suživot nemogućim i radikalno ga odbijaju.
Ipak, povratkom bogobojaznosti vjernici će se vratiti i svojoj autentičnosti i poštivanju drugačijosti ljudi s kojima žive. Time će učiniti mogućim i novo ljudsko zajedništvo pred Bogom u kojega vjeruju i koji to od njih zahtijeva.
/Oslobođenje/
27/4/09.
Hodočašće: Križni put Zagreb-Bleiburg 2009.
Hrvatsko katoličko dobrotvorno društvo Zagreb već četvrtu godinu organizira pješačko vjersko-nacionalno hodočašće Zagreb-Bleiburg. I ove godine ćemo proći putovima kojim su naši djedovi i očevi 1945. godine koračali četverored od Bleiburga do SMRTI. Smisao je hodočašća kao i prošlih godina, posjetiti grobišta u kojima se nalaze posmrtni ostaci stradalih na Križnom putu. Posjetit ćemo 14 grobnica kao 14 postaje Križnog puta a 14. postaje će biti Bleiburg. Hodočašće počinje 10. svibnja ispred crkve sv. Marka u Zagrebu, a u Bleiburg stižemo u popodnevnim satima 15. svibnja. Informacije na mob.: 098 / 194 65 69
Plan puta sa cijenom
I. dan - 10. svibanj 09.
- 06:00 sati sv. Misa u ŽUPI PREČKO - ZAGREB
RUTA: PREČKO ( I. postaja ) - ZAPREŠIĆ - ZABOK - SV. KRIŽ ZAČRETJE
Spavanje u KLETI KOZJAK
46 KM
II. dan - 11. svibanj 09.
RUTA: SV. KRIŽ ZAČRETJE - KRAPINA - MACELJ ( II. Postaja - LEPA BUKVA) - MACELJ ( III. Postaja - KAPELICA ) - GRANIČNI PRELAZ MACELJ - MOTEL MAJOLKA
Sv. Misa u Macelju
Spavanje u motelu MAJOLKA
Oko 38 km
III. dan - 12. svibanj 09.
RUTA: MOTEL MAJOLKA - MARIBOR, ( IV. Postaja - MJESNO GROBLJE i V. Postaja - TEZANSKI GOZD ) - HOČE
Sv. Misa u Hoče
Spavanje u GOSTIŠĆU DIVJAK
Oko 35 km
IV. dan - 13. svibanj 09.
RUTA: HOČE - SL. BISTRICA ( VI., VII. i VIII. Postaja ) - SL. KONJICE
Sv. Misa u Sl. Bisrtici na groblju
Spavanje u GOSTIŠĆU ULIPI
Oko 35 km
V. dan - 14. svibanj 09.
RUTA: SL. KONJICE - STRANICE (IX. postaja)- G. DOLIČ ( X. i XI. postaja ) - MISLINJA ( XII. Postaja ) - SLOVENJ GRADEC
Sv. Misa u G. Doliču
Spavanje u hotelu SLOVENJ GRADEC
Oko 37 km
VI. dan - 15. svibanj 09.
RUTA: SLOVENJ GRADEC ( XIII. Postaja - ŽANČINA ) - RAVNE NA KOROŠKE - BLEIBURG ( XIV. Postaja )
Sv. Misa u Slovenj Gradecu
Spavanje u Bleiburgu
Oko 30km
Cijena po osobi - 190,00 EU (U cijenu je uključena večera, spavanje i doručak)
/ramska-zajednica.hr/
26/4/09.
Poziv na promociju
Franjevački medijski centar Svjetlo riječi i Franjevački samostan Rama-Šćit
pozivaju Vas na
predstavljanje knjige fra Bone Ravlića
NEBOLOM DUŠE
Izreke, crtice, pjesme
O knjizi će govoriti:
Fra Mijo Džolan, Ivan Lovrenović, Anto Jeličić
Predstavljanje će se održati u dvorani Franjevačkog samostana Rama-Šćit
u subotu, 2. svibnja 2009. s početkom u 19 sati
25/4/09.
Izjava s Provincijskog kapitula Franjevačke provincije Bosne Srebrene
Sudionici Provincijskog kapitula Franjevačke provincije Bosne Srebrene koji je održan u Sarajevu od 20. do 24. travnja 2009., uputili su javnosti slijedeću izjavu:
Mi, franjevci Bosne Srebrene, okupljeni na svom redovitom izbornom sastanku (kapitulu) u Sarajevu, u godini slavljena 800-te obljetnice Franjevačkog pokreta (1209-2009), u trenutku rasprava o ustavnim promjenama, ostajemo dosljedni i prijašnjim stavovima, te i ovaj put želimo potvrditi svoju baštinjenu povezanost s katoličkim pukom, Crkvom i hrvatskim narodom, kao i opredijeljenost za univerzalne vrijednosti zajedničkog života s drugim narodima i religijama u ovoj zemlji.
U svezi s tim želimo ponoviti stavove koje smo javnosti prezentirali sa zadnjeg Provincijskog kapitula (2006):
1. Ustrajavamo pri mišljenju da bi Bosnu i Hercegovinu trebalo reorganizirati do ugasnuća Federacije BiH i Republike Srpske.
2. Stoga smatramo da je za BiH najprimjereniji regionalni ustroj na principu jednakopravnosti svih naroda i općeg dobra svih stanovnika.
3. Držimo da bi to bio najbolji poticaj za osiguravanje povratka kao temeljnog prava svakog pojedinca na život u slobodi i sigurnosti u svojoj zemlji i na svome posjedu.
Molimo sve one koji o tome odlučuju da svojim djelovanjem pomognu da se ovo ostvari na dobrobit svih naroda i građana Bosne i Hercegovine.
A i mi ćemo i nadalje, uz Božju pomoć i u okvirima mjesnih Crkava, pridonositi temeljnim evanđeoskim i ljudskim vrednotama na svim mjestima gdje smo prisutni. /FIA/
25/4/09.
Praizvedba Missae Bosniensis
SARAJEVO (FIA) - U sklopu obilježavanja 800. obljetnice nastanka Franjevačkog reda i sedamstoljetne franjevačke prisutnosti u Bosni i Hercegovini, u Narodnom je pozorištu u Sarajevu 23. travnja prvi put koncertno izvedena Missa Bosniensis kompozitora i dirigenta Andrije Pavliča. Liturgijska praizvedba uslijedit će 28. lipnja u Franjevačkoj crkvi Sv. Petra i Pavla u Mostaru.
Koncert je priređen pod visokim pokroviteljstvom gosp. Željka Komšića, člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Pozdravne riječi uputio je dosadašnji provincijal Bosne Srebrene fra Mijo Džolan i kratko upoznao goste s osobom Franje Asiškog. "Franjina se modernost i aktualnost prepoznaje danas kao nepatvoreni odnos bratstva prema svemu stvorenju. Taj Franjin odnos posve je različit od odnosa eko-stratega i globalnih stratega, koji kušaju čovjeka i njegov svijet istovremeno deklarativno štititi i praktično prezirati. Za Franju je ljubav jedini pravedan odnos prema čovjeku i prirodi. Ta pravednost je kod njega ontološki utemeljena: po biblijskoj slici stvaranja, po utjelovljenju, križu i uskrsnuću Isusa Krista, po kojemu je svako biće obdareno unutarnjom neuništivom vrijednošću. Tu je podrijetlo Franjine slobode (.)
Franjevačka duhovnost susrela se s našim duhovnim, kulturnim i političkim prostorom, današnje BiH prije više od sedam stoljeća i nastojala ga kultivirati i humanizirati, uglavnom u nepovoljnim povijesnim okolnostima. To nastojimo i danas činiti s preko 500 franjevaca u objema provincijama u BiH: Bosni Srebrenoj i Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji, kao i dvjema provincijama sestara franjevki, te nekoliko tisuća članova FSR-a i FRAME.
Upravo zbog stanja duha i ranjenosti našega društva ova nas obljetnica potiče da za cjelokupno BiH društvo pokušamo kroz različite kulturne, duhovne i druge manifestacije i projekte ukazati na neke temelje ljudskosti u našoj franjevačkoj memoriji, koje bi bilo dobro za sve ljude u BiH prepoznati i na njima graditi našu budućnost.
Glazbenim jezikom Mise Bosanske, skladatelja Andrije Pavliča, dobrotom izvođača i međusobnoj ljudskoj solidarnosti i blizini želimo večeras: izreći zahvalnost svim našim sugovornicima i suputnicima; zamoliti oproštenje od svih ljudi čiju patnju nismo uspjeli spriječiti ili ublažiti; afirmirati čovjekoljublje i aktualnost Franjine duhovnosti za modernog čovjeka; oživjeti odgovornu nadu da smo i danas živ i bitan dio duhovnosti i kulture hrvatskog naroda, te istovremeno i bosansko-hercegovačkog crkvenog, kulturnog, duhovnog i društvenog mozaika." Fra Mijo je također čestitao novoizabranom provincijalu Bosne Srebrene fra Lovri Gavranu.
Potom je uslijedio koncertni program kojega je Sarajevska filharmonija pod ravnanjem Andrije Pavliča otvorila skladbama: Cuius animam, Stabat mater G. A. Rossinija (solo: Angelo Ferrari - tenor), Pieta Signore A. Stradelle (arr. Mario Katavić, solo: Ivica Šarić - bas) te Ingemisco, Requiem G. Verdija (solo: Angelo Ferrari - tenor). Zatim je zbor Pontanima pod ravnanjem Josipa Katavića izvela po jednu skladbu iz svake od četiri monoteističke tradicije prisutne na tlu Bosne i Hercegovine: Mashpil, geim C. Vinavera (solo: Željka Biloš - sopran), Molitva Davidova, Psalam 86,1-7 V. Milosavljevića (solo: Melisa Hajrulahović - sopran), Salla 'alejkellahu, trad. islamska kasida (solo: Sandra Kurtović i Gordana Manojlović - soprani) te Aleluja A. Pavliča uz pratnju Sarajevske filharmonije (solo: Melisa Hajrulahović - sopran, Maja Budimir - sopran, Miran Karabašić - tenor i Dejan Bojanić - bas).
Na koncu je uslijedila sama praizvedba Pavličeve Missae Bosniensis (Kyrie, Gloria, Credo, Sanctus, Agnus Dei) u kojoj su uz pratnju Sarajevske filharmonije sudjelovali Hor Opere Narodnog pozorišta Sarajevo, zbor Pontanima, te solisti Amila Bakšić - sopran, Zana Staniškovska - mezzosopran, Angelo Ferrari - tenor i Ivica Šarić - bas.
U podnaslovu Mise stoji da je ona "posvećena Sv. Franji Asiškom, svima nesretnima, ispaćenima i izgubljenima ovoga svijeta, te bosanskim franjevcima i zboru Pontanima". I zaista, u vremenu kada se zatire sve što je izvorno bosansko, kada je toliko obespravljenih oko nas, u vremenu kada bosanski franjevci slave više od sedam stoljeća prisutnosti i djelovanja na ovim našim prostorima, Pavlič je učinio hvale vrijedan korak. Svojom je Misom - svečanom, progresivnom i energičnom, bogatom napetim sekundama, na momente sjetnom - zasigurno podigao vrijedan spomenik bosanskoj duši i njezinoj prošlosti na moderan, suvremen način.
Andrija Pavlič rođen je 1959. u Sarajevu gdje je odrastao, školovao se i završio dirigiranje i klavir na Muzičkoj akademiji. Daljnju izobrazbu nastavio je u Beču 1990-1993. U Sarajevu je u Operi Narodnog pozorišta bio korepetitor baleta 1979-1980, korepetitor i asistent dirigent 1982-1985, te dirigent 1986-1992. Ujedno je za toga vremena vodio više horskih društava (Proleter, V. M. Crni, S. P. Seljo, Aprilke). Od 1992. predaje u Beču na Prayner konzervatoriju, a od 2000. na G. Mahler konzervatoriju. Andrija komponira orkestarsku, scensku, korsku i kamernu glazbu, te svakako valja spomenuti njegovu režijsku aktivnost. Kao dirigent i korepetitor surađivao je i nastupao na koncertima ne samo s mnogim čuvenim pjevačima (Holm, Nesterenko, Schemtschuk, Slabbert, Schörg, Vacik, Eröd, Chen, Miljaković), nego i solistima Bečkih filharmoničara (W. Schulz, D. Kübelböck). Od 1993. glavni je dirigent kamernog orkestra PONS ARTIS i PONS ARTIS ansambla u Beču koji izvodi pretežno suvremenu muziku. Održavao je koncerte u Njemačkoj, Italiji, Austriji, Srbiji, Slovačkoj, Španjolskoj, Rusiji, Japanu (Kanazawa Ensemble Orchestra) i SAD. Otpočetka Andrija Pavlič surađuje s Pontanimom i profilira je kao dirigent, kompozitor, savjetnik i prijatelj. Za Pontanimu je komponirao Memento Homo i Zapis o Zemlji Maka Dizdara, Aleluju s kojom je Pontanima osvojila prvo mjesto za suvremenu duhovnu glazbu u Rimu 2007. na festivalu Musica mundi, a vrhunac suradnje je aktualna Missa Bosniensis.
Foto galerija!
24/4/09.
Sjednica Općinskog vijeća
Šesta sjednica Općinskog vijeća naše općine održat će se 30. travnja 2009. godine u HE Rama - sala za sastanke u Prozoru s početkom rada u 9 sati.
Nakon usvajanja Izvoda iz zapisnika sa 5-te sjednice Općinskog vijeća Prozor/Rama, slijedi sjednica sa slijedećim dnevnim redom:
1. Realizacija zaključaka sa prethodne sjednice Općinskog vijeća Prozor/Rama
2. Izvještaj o radu Općinskog javnog pravobraniteljstva Prozor/Rama za 2008.god.
3. Informacija u predmetu P-9/06 tužitelja GP "Hercegovina-Niskogradnja" d.d. Mostar protiv tužene općine Prozor/Rama.
4. Prijedlog Odluke o utemeljenju javnog poduzeća za zbrinjavanje i upravljanje otpadom
5. Prijedlog rješenja o konačnom imenovanju članova Upravnog vijeća Doma zdravlja Rama
6. Prijedlog rješenja o konačnom imenovanju članova školskih odbora iz reda osnivača
7. Pitanja i inicijative vijećnika
22/4/09.
Izabrana nova uprava Bosne Srebrene
Trećeg dana Kapitula Franjevačke provincije Bosne Srebrene, koji se održava u Sarajevu u kući Franjevačke teologije na Nedžarićima, izabrana je nova uprava Bosne Srebrene. Za provincijala je izabran fra Lovro Gavran, dosadašnji definitor Provincije na službi u Đakovici na Kosovu. Za njegova zamjenika - vikara Provincije - izabran je fra Marijan Karaula, dosadašnji gvardijan samostana sv. Ante u Sarajevu. Za definitore (vijećnike) Provincije izabrani su: fra Luka Marković, voditelj Hrvatske katoličke misije u Münsteru (Njemačka), fra Mirko Majdandžić, dosadašnji gvardijan samostana u Fojnici, fra Mato Topić, dosadašnji gvardijan samostana u Rami i fra Pero Vrebac, bivši misionar u Africi.
Kapitul nastavlja s radom do konca ovoga tjedna, do kada treba formulirati zadatke rada nove Uprave i franjevaca Bosne Srebrene u slijedećem trogodištu.
Novi provincijal fra Lovro Gavran rođen je u Velikom Prnjavoru, župa Foča kod Doboja, klasičnu gimnaziju je završio u Visokom, teologiju u Sarajevu i od tada do danas djelovao je u Đakovici na Kosovu i u Albaniji, gdje je nakon pada režima Envera Hodže imao zadatak iznova organizirati albansku franjevačku provinciju, koja je za vrijeme komunizma bila zabranjena i gotovo uništena. Fra Lovro je vršio službe gvardijana, definitora i zamjenika provincijala albanske provincije te, osim redovitog pastoralnog angažmana, jedno vrijeme predavao je dogmatiku na Nacionalnom katehetskom institutu u Skadru. /FIA/
22/4/09.
Ramski običaji: Jurjevo - Jurjevdan (23. 4.)
Zanimljivo je da su neke običaje vezane za kršćanske blagdane držali i muslimani, nekada i više od katolika. Tako katolici Jurjevdan (23. travnja) nisu obilježavali nekim posebnim običajima, a muslimani su ovaj dan proslavljali na poseban način. Već nekoliko dana prije Jurjeva sva ramska djeca, i katolička i muslimanska, počinjala su praviti trube od vrbove kore i svirati u njih. Trube su pravili posebno čobani. Taj jednostavni i jednokratni glazbeni instrument od vrbove kore ili jasike, s piskom od lijeske ili oraha, čuo se sa svih brežuljaka, stvarajući tako, na jedan neobičan način, ugođaj proljetnog buđenja prirode. Katolici su ih češće zvali ćurlik ili truba. Kod muslimana je učestaliji naziv trubaljika, ali su taj termin koristili i katolici.Najčešće su čobani pravili trube. Dok bi čobani svrćali pisak, udarali komadom drveta po nožem obrubljenoj lijeskovoj ili orahovoj grančici, s koje bi skinuli koru i napravili pisak, koji bi stajao na suženom dijelu trube, pjevušili bi mu pjesmicu:
Svrni se pisko,
reko ti je lisko.
Ako se ne svrneš,
osić ću ti glavu
na oravu panju.
Od orahove grane pravile su se pišće (pištaljke) u koje bi svirali najčešće čobani i djeca. Pišće su bile po svom načinu sviranja jedna vrsta preteče ćurliku i svirali. Dok bi se pišća svrćala, pjevala bi se pjesmica:
Skoči kora od drveta
kono mišić od jareta.
Pušći koro sok, sok,
Pomogo te dragi Bog!
Poseban je običaj bio u selima Kopčići i Duge, kojeg su držali samo muslimani. Uoči Jurjeva, i jednog i drugog (po starom i novom kalendaru), priređivali su svečane povorke zvane trubaljike u kojima je sudjelovalo 80 do 100 duša s trubama napravljenim od kore. "Uoči malog i velikog Jurjevdana sastane se po akšamu veći broj muslimana na jedno mjesto. Svaki nosi u ruci uoči malog Jurjevdana trubaljku, oguljenu od vrbovine, koju je prije dan-dva napravio, a uoči velikog Jurjevdana od ljeskovine. To se društvo sastoji većim dijelom od mlađarije, a često se tu nađe i bradatih ljudi. Iz svake kuće treba da bude u tom društvu, ako ne više, a ono barem po jedan član. Između sebe proberu jednoga koji će komandirati, biti vođa cijelom društvu. U vođe treba biti najveća trubaljka. S onog mjesta na kojem su se sastali, krene vođa naprijed, a za njim ostala družina: ponekad idu jedan za drugim, a ponekad bez nekoga reda. Vođa najprije zatrubi na svoju dugačku trubaljku, a onda i ostala družina - sve u jedan glas. Začudno je slušati tu "glazbu". Huka njihovih trubaljki razliježe se po čitavoj okolici dotičnog mjesta. Za njim ide opet jedna skupina sitne djece, koja svojim tankim glasom potcikuje. Tom se prigodom ne izvode neke pjesme, samo se mogu čuti razni tonovi njihovih trubaljki i djetinji glas. Slušajući izdaleka, reklo bi se da je to prava glazba, jer su kod nekih trubaljke duge i široke, a one daju dubok glas, a kod nekih su uske i tanke, koje daju visok glas. Vođa uvijek ide na čelu društva. Valja im doći u svako dvorište kuće i po nekoliko se časaka zabaviti trubeći. Čim dođu pred koju kuću, iziđu gazda kuće i ostala čeljad pa ih promatraju. Kada završe "posao" u jednoj kući i malo se zabave, trubeći u njenom dvorištu, polaze u drugu, treću kuću sve dok ne obiđu cijelo selo. Ako se misli na kakvu babu u selu da je čarababa (sihirbazica - žena koja čara), onda društvo treba prvo posjetiti njezinu kuću i pred njom trubiti. Ako takve žene nema, onda idu redom od kuće do kuće.
Kad su prohodali cijelim selom i pred svaku kuću došli i malo zatrubili, onda se vrate opet onako svečano na ono mjesto odakle su pošli. Tu se oko vođe okupi cijelo društvo u okrug, držeći svoje trubaljke spremne za tučnjavu. Vođa prvi zamahne svojom trubaljkom, koja se rastavi na mnogo komada i gotovo svaki komadić zakači nekoga od družine. Čim vođa to učini, učine i ostali. Tada nastane velika tučnjava. Rekao bi čovjek, gledajući izdaleka, da su se sastale dvije neprijateljske vojske. Nastane huka trubaljki koje udaraju po glavama pojedinaca, praćena velikim smijehom. Tučnjava neće prestati sve dotle dok ne polome trubaljke, udarajući njima jedan drugog po glavi i po ostalim dijelovima tijela. Kada su polomili svoje trubaljke, vraćaju se svojim kućama zadovoljni.
Narod vjeruje da će, kad se provede taj običaj uoči oba Jurjeva, na način ovdje opisan, tim činom pokvariti posao svim babama za koje se misli da čaraju, da sihirčine. Nijedan se sudionik ove igre kroz cijelu godinu, do idućeg Jurjevdana, ne boji čarobnjačica jer je uvjeren da one njemu, njegovim ukućanima, kući i njegovoj stoci ne mogu naškoditi.
Uoči Jurjeva jeo bi se bijeli luk i mazali su se lukom da bi se zaštitili od vještica. Na Dugama je bio običaj da se nečim gvozdenim zatvore vrata uz uobičajenu drvenu ključanicu kako ne bi ušle vještice. Pričalo se u Prozoru kako su sihirbačice(vračare, gatare) u noći uoči Jurjeva jahale na vratilu."
Kod muslimana je postojao običaj da onaj član obitelji, najčešće momak, koji je na badnju večer prvi zalogaj ostavio ispod nastrešice kuće ili pojate, u noći uoči Jurjeva izvadio bi taj zalogaj i otišao na guvno gdje se vrše žito, te bi zalogaj stavi na stožinu. Stao bi uz stožinu i čekao s vilama u ruci kad će doći čarobnice jašući na stapovima (posuda u kojoj se mete mlijeko). One se uvijek sastaju na guvnu i tu vijećaju kome će napakostiti. Čim se pomole na svom drvenom konju, odmah idu k stožini jer već unaprijed znaju što na njoj stoji. Otimaju se za onaj zalogaj osušena jela i, ako bi ga ugrabili, onda im je posve lako umoriti čuvara jer je on sam po sebi klonuo.
Na sam Jurjevdan ustajali su rano u muslimanskim selima, prije zore, pa se odmah počinjali veseliti: kupali su se i ljuljali na ljuljačkama od drenovine i šibali drenovim šipkama. Kao i na Božić, tako se i na Jurjevo u muslimanskim selima pravio čurek. Muslimanske su djevojke na Jurjevo palile barut i gledale na koju će stranu vjetar nositi dim jer je to bio znak da će se na tu stranu udati.
U Doljanima u muslimanskim zaseocima nekada su držani sastanci na Jurjevdan. Na Orašcu su pričali kako su nekada uoči Jurjeva čobani i stopanice palili mašale (baklje)i s njima prolazili kroz selo. U Varvari je nekada davno bio običaj da se mašale nosaju oko stoke da bi bolje napredovala.
Kod katolika u preporukama večernje i jutarnje molitve molila se i zaštita svetoga Jure: Jedan Očenaš, Zdravomariju, Slava Ocu svetom Juri i Iliji, svetoj Kati, našim zaštiteljima i braniteljima, da nas zaštite i ubrane od ova tri biča strašna: od kuge, glada i rata; od munje, grada i zla vrimena. Od svakoga zla i grija, oslobodi nas, Gospodine Bože!
Postojala je krilatica iz narodnih pjesama, ušla u narod kao tradicionalni izričaj u pričanju: Jurjevdanak, hajdučki sastanak. Hajduci bi početkom zime raspustili hajdučku družinu jer im zimski uvjeti ne bi omogućavali hajdučki način života u okrutnoj i surovoj planini. Znalo se da hajduci idu svojim jatacima. Na Jurjevdan hajduci se okupljaju na zakazanom i samo njima poznatom mjestu i to je bio dan "otvaranja hajdučke sezone".
Na Jurjevo bi sva priroda oživjela. Bezbroj različitih ptičjih pjevanja i čavrljanja ispunilo bi atmosferu. Kukavica bi posebno bila zapažena u prirodi po svom karakterističnom kukanju. Zato bi se pjevalo:
Kukavica goru razgovara,
Od Jurjeva do Petrova dana.
Na Jurjevo je bio dernek u Prozoru. To je bio prvi proljetni dernek kada se kupovao i prodavao ajvan (stoka). Onaj tko nije imao piće za izimiti volove ili konje, a planirao je orati svojim volovima ili upariti sa susjedima, kupovao bi na Jurjevo. Tada bi se kupovala i prodavala proljetna sjemena i motike, plugovi i drugi alati za proljetnu sjetvu.
20/4/09.
Nove medalje članova KK "EMPI"
U nedjelju je u Međugorju održan humanitarni karate turnir "Međugorje open 2009", za mlađe dobne skupine (10 - 15 godina); pojedinačno i ekipno, na kojem je sudjelovao i
Karate klub "EMPI" iz Prozora sa 25 natjecatelja raspoređenih u 13 dobnih kategorija (6 djevojčica i 19 dječaka).
Najuspješniji su bili:
DJEVOJČICE:
1. Katarina Petričević (32 kg - 10,11 godina - prvo mjesto - zlatna medalja);
2. Delfina Tadić (34 kg - 10,11 godina - prvo mjesto - zlatna medalja);
3. Josipa Baketarić (34 kg - 10, 11 godina - drugo mjesto - srebrena medalja);
4. Ivana Šarčević (45 kg - mlađa kadetkinja - 12, 13 godina - treće mjesto - brončana medalja).
DJEČACI:
1. Toni Rajič (34 kg - 10, 11godina - prvo mjesto - zlatna medalja);
2. Marko Sičaja (34 kg - 10,11 godina - treće mjesto - brončana medalja);
3. Ivan Križanac (36 kg - 12, 13 godina - mlađi kadeti - treće mjesto - brončana medalja);
4. Dominik Petrović (52 kg - 14, 15 godina- kadeti - treće mjesto - brončana medalja);
5. Ivan Sičaja (52 kg - 14, 15 godina - kadeti - treće mjesto - brončana medalja).
Karate klub "EMPI" nastavlja i dalje sa svojim aktivnostima i sudjelovat će 25. travnja 2009. godine na turniru u Ljubuškom i dan kasnije na turniru u Banjoj Luci.
20/4/09.
Proslave Prve pričesti: Doljani, Gračac, Uzdol
Župne zajednice župa Doljana, Gračaca i Uzdola proslavile su Prvu svetu pričest na Bijelu nedjelju, 19. travnja, svetim misama u 11 sati. U Doljanima je prvi put stolu Gospodnjemu pristupilo i primilo prvu pričest 3 djece, na Gračacu 9 i na Uzdolu 3 djece. Djeca su po prvi puta doživjeti i radost sakramenta pomirenja - sv. ispovijedi.
Misno slavlje u Doljanima predvodio je fra Branko Malekinušić, na Gračacu fra Jure Perić i na Uzdolu don Miljenko Džalto. Pod misama djeca su izvela prigodne recitacije koje su pripremali zajedno sa svojim župnicima vjeroučiteljima roditeljima i župnom zajednicom.
U Picasa galeriji nalaze se fotografije s Gračaca i Uzdola: Prva pričest!
19/4/09.
Ekološka sekcija Srednje škole Prozor
Gotovo svakodnevno, svjedoci smo naglih klimatskih promjena, globalnog zatopljenja i dosad neviđenih prirodnih katastrofa. Opasnosti za okoliš, kao što su učinak staklenika, ozonske rupe, gomilanje otpada, zagađenje vode i sl., opasnosti su i za cjelokupno čovječanstvo. Do ovih navedenih problema doveli smo se mi sami svojim neodgovornim ponašanjem, neprimjerenim odnosom prema okolišu, prema živoj i neživoj prirodi.
Postavlja se pitanje što sada možemo učiniti da bismo spasili što se spasiti može i da bismo spriječili najgore.
Potaknuti poznatom krilaticom "Misli globalno, djeluj lokalno" ekološki osviješteni učenici naše škole, zajedno s profesorom zemljopisa Mirom Pavličevićem, profesoricom biologije Irenom Ćališ i profesoricom kemije Nevenkom Bošnjak početkom ove školske godine osnovali su ekološku sekciju.
No, i prije osnivanja sekcije, marljivi srednjoškolci brinuli su se o svome dvorištu. Posebno valja istaknuti školsku 2006./07. godinu kada je Vijeće učenika zajedno s profesoricom Katicom Vukoja osmislilo i u djelo provelo projekt kompletnog preuređenja dvorišta. Postavljene su klupe, kante za smeće, kamene pločice, zasađeno je cvijeće, i iz blata i
neuglednog grmlja niknula je oaza ljepote i školskog mira kojom se ponosimo.
Sekcija broji 36 učenika koji su uvijek spremni ostaviti druge obveze i prionuti na posao zajedno sa voditeljima sekcije. Ovih dana i vrijeme nam je pomoglo pa je uspješno obavljeno prvo proljetno čišćenje i sađenje novog zelenila i cvijeća o čemu svjedoče priložene fotografije u Picasa galeriji: Ekološka sekcija! /J. Ć/
19/4/09.
Obavijest: Udruga umirovljenika općine Prozor-Rama
Udruga umirovljenika općine Prozor-Rama ove je godine pokrenula inicijativu za odlazak na hodočašće na godišnjicu stradanja Hrvata 1945. godine u Bleiburg. Hodočašće će se održati 15./16. svibnja 2009. god.
Pozivamo sve osobe zainteresirane za odlazak na hodočašće da se jave u Udrugu umirovljenika Prozor-Rama u zgradi HE-Rama Prozor svakog ponedjeljka, srijede i petka od 9 do 12 sati od dana objavljivanja ove obavijesti pa do 5. svibnja 2009. godine.
Pored umirovljenika mogu se prijaviti i ostali zainteresirani gradjani, uključujući i mladež, a koji posjeduju hrvatske putovnice ili vize za ulazak u Europsku Uniju.
Troškovi odlaska na hodočašće sudionika hodočašća ovisiti će o prikupljenim donatorskim sredstvima.
Predsjednik Udruge
Ivo-Ico Biloš
18/4/09.
Upisi u Registar poljoprivrednih gazdinstva
U općini Prozor-Rama započeo je upis poljoprivrednih proizvođača u Registra poljoprivrednih gospodarstva/gazdinstava, a upis se vrši u Službi za poljoprivredu Općine Prozor-Rama.
Iz ove službe su pozvali sve poljoprivredne proizvođače, koji budu htjeli ostvarivati poticaj za svoju proizvodnju iz budžeta Federacije BiH, da se upišu u navedeni registar. Uvjet o upisu u registar za ostvarivanje poticaja primjenjivati će se od 15. listopada 2009. godine, pa su poljoprivredni proizvođači pozvani da se na vrijeme informiraju i upišu u registar kako ne bi sebi uskratili pravo na poticaj od navedenog roka.
17/4/09.
Oproštajni govor župnika fra Vinka Sičaje na sprovodu s. Anastazije - Luce Jozić
Draga rodbino + Anastazije, sestro Velimira, brate Ilija i članovi obitelji Jozić, drage sestre franjevke bosansko-hrvatske i hercegovačke provincije, ostale časne sestre, misnici, dragi puče Božji iz Bugojna, Rame i drugih mjesta!
U okrilju uskrsne poruke i navještaja buđenja na novi život, suočeni smo s tjelesnom smrću još jednog Božjeg stvorenja. Ovaj put to je s. Anastazija - Luca Jozić! Iscrpljena od opake bolesti, ali tiho i mirno otišla je u okrilje Ljubavi i to na dan sv. Anastazije koju je slavila kao svoju nebesku zaštitnicu. Anastazija znači ona koja je uskrsnula. No, rado je slavila i sv. Luciju kao blagdan svjetla! Neka ovo ostanu svete i tajne veze naše sestre Anastazije! Teško je govoriti o nezaštićenom stvorenju, koje je htjelo zaštititi svako drugo stvorenje, nije mi lako govoriti o sestri koja mi je prirasla srcu, a ona, kao da je mene još više voljela. Oprostite na ovoj osobnosti! Pokušat ću barem naznačiti obrise njezina lika crticama njenog rada i vjere. Bila je to inteligentno nadarena sestra, koja je posijala mnogo ljubavi u ovom svijetu, služeći prvenstveno u svojoj zajednici Školskih sestara franjevki, kod fratara, a posebno u našem sjemeništu u Visokom i Baškoj Vodi, no još posebnije na Ilidži u Institutu za rehabilitaciju. Upravo tu, služeći kao servirka, ali ne samo kroz rad, nego još više kroz stav, razumijevanje i suosjećanje ugrađivala je okosnicu svoga poslanja i vjere. Nama koji smo imali sreću biti s njom, uopće nije iznenađenje toliko zanimanje za s. Anastaziju od strane ondašnjih pacijenata, jer iskusili smo njezinu požrtvovnost, iskusili smo njezinu ljubav koju je tako snažno znala utkati u bilo koju vrstu posla. Jedna od većih njenih mana je što nije znala odmarati. Kao da je bdjela nad nama, želeći priuštiti nam ugodnost. Ne samo oprati, očistiti i skuhati, znala je ona i dušu hraniti, opominjati i savjetovati od čega nije odustajala bez obzira što to baš uvijek ne urodi plodom, a znala je i hrabriti. Imala je u sebi nešto brižno majčinsko! Opet nije iznenađenje za nas koji smo poznavali obitelj Ilije i Marte Jozić. Otac Ilija je mlad poginuo 1944. godine u Uskoplju, ni za grob mu se ne zna, dva mjeseca kasnije rođen je sin koji dobiva očevo ime, a majka Marta nastavlja sama othranjivati i podizati svojih troje djece. Sjećam se te žene s krunicom u ruci, takve je se sjeća cijela Rama, žene koja je očito svoj život, svaku nevolju, a i radosti pohranjivala u ruke Providnosti. Dva duhovna zvanja, s. Velimira i s. Anastazija, ponajbolje potvrđuju o kakvom se okrilju vjere radi. Sve ono dobro što smo mi uspjeli prepoznati i susresti u s. Anastaziji izraslo je iz te fine atmosfere duha koju iščitavamo i iz Isusovih blaženstava. Ponovno nije iznenađenje njezina snažna povezanost uz bratiće i bratane, te pokoljenje dalje, i njih na nju! S posebnim ponosom spominjala je svoju obitelj, ponekad s tolikom zabrinutošću da je prerastala u strepnju. Ipak davala si je oduška proizvodeći vlastiti humor u hodu, znala se našaliti i na tuđi račun, ali ne prelazeći granice ukusa i pristojnosti. Kad pokušam dosegnuti što je to što je ona željela na ovome svijetu, dosegnem samo do jednog odgovora, kraljevstvo Božje! A takvi su u ovom svijetu ponekad i neshvaćeni! Tada su na površinu izbijali znakovi koji su svjedočili da u toj osobi živi stvorenje s posebno istančanim osjećajima. Upravo kao takva i mogla je biti bliska, kroz dugi niz godina svoga redovništva i rada, s onim najmanjima. Ona im je bila kao melem. Kao da je pogodila srž ili ono najbitnije iz Isusova nauka! Kroz punih sedam mjeseci bolesti sagorijevala je poput svijeće da bi na koncu bila potpuno spremna na susret s uskrslim Gospodinom i sa svojim vlastitim uskrsnućem. Vjerujem da sada uživa u slavi uskrsnuća. Iz poštovanja prema njoj i njezinoj plemenitoj duši, mi ćemo zemne ostatke, njezino tijelo, ono preko čega se ona nama očitovala, po njezinoj želji položiti u bugojansku zemlju do konačnog uskrsnuća.
Braćo i sestre, ovo sada se ipak zove smrt! Od te činjenice ne možemo pobjeći! Neminovna je praznina, bol, žal za propuštenim. Mi od tih činjenica i ne bježimo, ali ih imamo mogućnost ugraditi u obećanje naše vjere po uskrslom Kristu. Preko naših pokojnih, Nebo nam postaje bliže! Da smrti nema, mi ljudi bismo Nebo zaboravili i ne bi nas uopće zanimalo! A Nebo je prostor za kojim čezne naše biće, toliko čezne da bismo ga željeli i ovdje barem osjetiti. I ovo nezaštićeno stvorenje što bespomoćno leži pred nama najvećim dijelom svoga života zaskakivalo se dohvatiti ljepotu Neba. Vjerujem da je tu Ljepotu s. Anastazija, svima nama barem malo više, otškrinula. Neka zato Gospodin njoj raskrili vrata radosti i obasja onom puninom koja je sadržana u njezinim imenima: Lucija - svjetlo i Anastazija - ona koja je uskrsnula!
Pokoj vječni daruj joj Gospodine!
/zupa-bugojno.org/
17/4/09.
Umrla s. Anastazija - Luca Jozić (1941.-2009.)
U Zagrebu je u samostanu časnih sestara franjevki u Držićevoj - Zagreb u 68 godini preminula s. Anastazija Jozić.
S. M. Anastazija (Luca) Jozić, (+ Ilije i +Marte r. Mitrović), rođena 8. 10. 1941. godine u Kopčićima. Osnovnu školu završila je u Rami. Kao kandidatica u redovničku zajednicu primljena je 17. 11. 1959. godine u Visokom. Godinu novicijata započela je 25. 3. 1963. godine u Kloštru Ivaniću, prve zavjete položila je 30. 3. 1964. godine u Kloštru Ivaniću. U Kloštar Ivaniću 13. 8. 1969. polaže i doživotne zavjete. U Sarajevu je završila višu ugostiteljsku školu, te je najdulji dio radnog vijeka živjela na Ilidži i radila kao servirka na Institutu za fizijatriju i rehabilitaciju. Osim na Ilidži, djelovala je u: Kotor Varošu, Zagrebu, Baškoj Vodi, za vrijeme rata i u Italiji (Campobasso), gdje je bilo smješteno Franjevačko sjemenište Bosne Srebrene i u Visokom. Od kolovoza 2007. godine radi u župnoj kući u Bugojnu. Sredinom rujna 2008. godine u Zagrebu joj liječnici dijagnosticiraju karcinom pankreasa (gušterače). Nakon sedam mjeseci teške bolesti, umire 15. travnja 2009. u samostanu časnih sestara franjevki u Držićevoj - Zagreb. Danas, 17. travnja, nakon mise zadušnice u 12 sati u crkvi sv. Ante Padovanskoga u Bugojnu, bit će pokopana na groblju Sultanovići u Bugojnu.
17/4/09.
Izrada Programa kapitalnih investicija
Načelnik općine Prozor-Rama imenovao je Koordinacijski tim za izradu Programa kapitalnih investicija za period 2010-2014. godine koji je počeo s prvim aktivnostima. Pozvani su građani pojedinci, udruženja građana, privatni poduzetnici, predstavnici općinskih službi, javne ustanove i ostali subjekti da predlože projekte koji trebaju imati procijenjenu vrijednost veću od 10 tisuća KM s uredno popunjenom dokumentacijom. Usvojen je set kriterija na temelju kojih će se rangirati i bodovati pristigli prijedlozi projekata. Više bodova dobit će projekti koji potiču gospodarski razvoj, povećavaju kvalitetu života, podržavaju rješavanje pitanja mladi. Za sve informacije građani se mogu obratiti Centru za pružanje usluga građanima u zgradi općine a prijedlog projekta trebaju dostaviti najkasnije do 29. svibnja. /A. Burić/
17/4/09.
Pomoć u odjeći i obući za članove Udruge "Djeca nade"
Jučer je u prostorijama Udruge roditelja djece sa posebnim potrebama "Djeca nade" organizirana podjela pomoći u odjeći i obući za članove udruge, a ista je dar Humanitarno-karitativne organizacije Kruh svetog Ante iz Sarajeva.
U Udruzi su kazali da je ova organizacija i ranije pomagala Udrugu "Djeca nade", te da su obećali da će to činiti i u narednom periodu. Također, zahvalili su se donatorima, a posebno fra Stjepanu Radiću koji je najviše pomogao i Općini Prozor-Rama koja je osigurala prijevoz iz Sarajeva.
16/4/09.
Blagoslovi polja, svetkovine i proslave 2009.
26. 4. Blagoslov polja: RIPCI, MALEKINI
3. 5. Blagoslov polja: JAKLIĆI, MLUŠA, DUBO
10. 5. KRIZMA
17. 5. Blagoslov polja: PODBOR, KOZO, PODANIŠ
24. 5. Blagoslov polja: PLOČA, PROSLAP
31. 5. DUHOVI: PRVA PRIČEST
7. 6. Blagoslov polja: MAGLICE, VLAKE
13. 6. Sv. Anto: MLUŠA, GRAČAC, PIDRIŠ
13. 6. Sv. Anto: Vanjska proslava na Gračacu
21. 6. Vanjska proslava Srca Isusova u Prozoru
24. 6. Sv. Ivan Krstitelj: PODBOR, UZDOL, PODMILAČJE
3-4. 7. Susret Ramljaka na Šćitu:
3. 7. Blagoslov križnoga puta i akademija
4. 7. Zabavni program u samostanskom dvorištu na Šćitu
5.7. Divin dan: KEDŽARA
12. 7. Proslava Sv. Nikole Tavelić na ORAŠCU
20. 7. Sv. Ilija u Doljanima i na Tribiševu
16. 7. Sv. Ana u Podboru i misa na Zlopolju
9. 8. Mlada misa fra Ive Bošnjaka
15. 8. Velika Gospa - PATRON ŽUPE ŠĆIT
8. 9. Mala Gospa na ŠĆITU
13/4/09.
Sužnji bez krila
U općoj moralnoj dekadenciji, zasigurno, nijedan autoritet nije toliko nagrižen kao duhovni. Dogodio se duhovni pad čitavih religijskih zajednica. Jer dok vjerski službenik podržava zlu vlast, samo zato što je "naša", dok propovijeda apstraktnoga boga ljubavi bez socijalne pravde i protiv drugih, dok svojima i zlo potvrđuje, poželjan je i čak će biti smatran svecem
Piše: Fra Ivan Šarčević
Mislilo se - a mnogi tako misle i danas - da je padom "crvene" ideologije stigla puna sloboda. Dogodio se, međutim, prijelaz iz jugoslavenskog u isključivo plemensko bratstvo i jedinstvo po krvi, teritoriju i konfesiji. Jedan kolektivizam, zamijenjen je s više ropstava. A i te su promjene mahom izveli i vode "rukovodioci" bivših kolektiva.
I dva desetljeća poslije ne uviđamo da smo komunistički kult ličnosti odmah i bez ostatka zamijenili kultom militantnijih, lukavijih i nemoralnijih autoriteta. I kad nismo toliko izvanjski prisiljeni, i dalje naučenim strahom, naslijeđenim sluganstvom i mizernim interesima obožavamo i vlast i silnike. Tek dosegnutu slobodu od jedne vlasti, odmah smo poklonili drugoj.
I sve je teže do slobode, jer se u međuvremenu prolilo toliko krvi, toliki su zavičaji i životi opustošeni. Nema povratka na polaznu točku, ali se teško pristaje na novi početak, na "drugu slobodu" na koju nas uvijek iznova poziva naša savjest. Čak su i intelektualci, svećenički i duhovni glavari, novinari, pjesnici i teolozi - oni koji bi po definiciji svoga poziva trebali čuvati čovjekovu slobodu od svakog ropstva - svoj autoritet podložili nacionalnim prepredenjacima i licemjernim teistima. Ako se tkogod iz metafizičke odgovornosti - oslonjen na vjeru u Boga ili na humanost - kritički osvrne na zloupotrebu vlasti i autoriteta, na njega će se obrušiti zaglušujuća kolektivistička haranga.
U općoj moralnoj dekadenciji, zasigurno, nijedan autoritet nije toliko nagrižen kao duhovni. Dogodio se duhovni pad čitavih religijskih zajednica. Jer dok vjerski službenik podržava zlu vlast, samo zato što je "naša", dok propovijeda apstraktnoga boga ljubavi bez socijalne pravde i protiv drugih, dok svojima i zlo potvrđuje, poželjan je i čak će biti smatran svecem. No, čim postavi pitanje zašto je netko obespravljen, zašto se nekoga mrzi i nedužna progoni, bit će nazvan nacionalnim otpadom, necrkvenim, islamofobom, razaračem jedinstva, čak nevjernikom, komunjarom ili stranim plaćenikom. Loši duhovnici i političari, i u najmanjoj kritici, osjetit će se ugroženi za svoju poziciju i pozivat će takvog "drznika" da se bavi "svojim" poslom, dakle molitvom bogu koji ionako niti čuje za nepravde, niti je zahtjevan, nego je to sredstvo njihove moći.
Pa što se to onda zapravo promijenilo?
Dok je komunizam "prisiljavao" svećeničke glavare i duhovne osobe da svoj autoritet grade na moralnoj i duhovnoj kompetenciji, dok je trebalo imati hrabrosti i vjerničkog duha susresti se i dijalogizirati s onima koji su imali vlast i fizički raspolagati životima, današnjim duhovnim autoritetima ostala je gotovo samo gola funkcija moći po modelu nacionalističkih vlasti u kojem nema argumenata ni širine vjere, nego vlada bahatost, djelovanje po sviđanju, potkupljivanje, prijetnja i sila. Ili im ostaje da se povuku u sakristiju, pobjegnu od svijeta, ili da se skrase u kakvu karizmatičkom kružoku jeftine duhovne utjehe.
Vrijeme negdašnjeg ateističkog komunizma i današnjih sakraliziranih politika usporedivo je s Isusovom preporukom svojim učenicima da se manje boje onih koji ubijaju tijelo a više onih koji ubijaju dušu. U zadnja dva desetljeća mahom su upravo vjernici i njihovi glavari izručili nacionalnom ropstvu vlastitu dušu i slobodu - poništili esenciju vjerničkog identiteta. Većina je duhovnih autoriteta, koja gotovo za sve okrivljuje prošli sistem, ustvari izgubila bitku s komunizmom jer promjenom vlasti uopće nije nestalo iskušenja vlasti ni "borbe" s njom. Izručujući se "svojoj" vlasti, mnogi su izgubili i bitku i sebe, i identitet i autoritet. Dio ih čak služi svakoj vlasti, te u svoju korist pervertira onu biblijsku: Neka ti ne zna "ljevica" što čini "desnica"! Zavaravajući i sebe i druge kako služe višim ciljevima - narodu, domovini, vjeri i Bogu - većina duhovnih autoriteta okružila se samo onima koji hrane njihovu taštinu. Zato njihovu volju za moć prati i volja za neznanje: više nego intelektualno, otupili su i zaglupili moralno. Najmračnije u svemu tome jest to što su - slijepi u svome ropstvu, osigurani povlasticama - za sobom u duhovnu pustoš i neslobodu povukli i svoje vjernike. Vjernicima zato i ne preostaje drugo nego da slijepo slijede svoje vođe, da sve većom zajedničkom vikom o ugroženosti prividno odgone strah od drugih a time izmiču stvarnom životu; ili da se povuku u svoj prostor i posvete samo sebi; ili u najboljem, ali najtežem slučaju, da se osove na slobodu ali time prihvate izopćenje.
Duhovni autoritet koji slijedi logiku svjetovne vlasti dijeli s njome istu sudbinu. Zato našoj duhovnoj pustinji i unutarnjoj neslobodi treba toliko vanjskih religioznih manifestacija i znakova; zato nekarakternim duhovnjacima nikada dovoljno vlasti i (samo)potvrde, nikada dovoljno servilnosti i žrtvovanja slobode.
Nekada smo rasli uz stihove "okovi su krila da se brže leti" (Kranjčević) i pitali se: "Hoće li sloboda umeti da peva kao što su sužnji pevali o njoj?" (Miljković). Danas? Što su okovi, što krila, tko sužnji, a što sloboda?
/Oslobođenje/
12/4/09.
Slučaj Jelavić: Dvije privedene osobe puštene na slobodu
Dvije osobe, privedene jučer u Prozoru zbog sumnje da su umiješane u otmicu Ante Jelavića, puštene su danas slobodu, a policija sada čeka rezultate forenzičke analize dokaza prikupljenih u kući za koju se sumnja da je poslužila kao skrovište otmičarima, kazao je portparol Uprave policije Ministarstva unutarnjih poslova Federacije BiH Robert Cvrtak.
- Prikupili smo predmete u kući za koju sumnjamo da se u njoj nalazila zatočena osoba. Također smo izuzeli automobil za kojega se sumnja da je korišten za izvršenje ovog kaznenog djela. Svi oduzeti predmeti upućeni su na vještačenje u naš forenzički centar koji će dati krajnje odgovore - izjavio je Cvrtak za BHT1.
On je potvrdio kako se nastavlja istraga o Jelavićevoj otmici, te da se ona odvija u suradnji s hrvatskim MUP-om.
Podsjećamo policija iz Federacija BiH privela je dvije osobe iz Mostara zbog moguće povezanosti sa otmicom bivšeg hrvatskog člana Predsjedništva BiH Ante Jelavića, koje su nakon kriminalističke obrade puštene.
Službenici Federalne uprave policije, radeći na rasvjetljavanju Jelavićeve otmice, jučer su u suradnji sa MUP-om Hercegovačko-neretvanskog kantona, a po nalogu Suda BiH, izvršili pretres jedne kuće na prostoru općine Prozor-Rama za koju se sumnja da je u njoj privremeno bio zatočen Jelavić.
Federalna uprava policije je saopćila da su tokom pretresa pronađeni i izuzeti predmeti koji ukazuju da se u kući nalazila oteta osoba, kao i da je izuzet i jedan automobil za koji se sumnja da je korišten za izvršenje krivičnog djela otmice.
Službenici Federalne uprave policije trenutno u suradnji sa MUP-om Hrvatske i drugim agencijama u BiH rade na potpunom rasvjetljavanju svih okolnosti oko otmice Jelavića, a predmeti koji su oduzeti nalaze se na forenzičkom vještačenju u ovoj upravi, navodi se u saopćenju.
Na području Hercegovačko-neretvanskog kantona, a posebno u Prozoru, od preksinoć pa do jučerašnjih popodnevnih sati vladalo je pravo opsadno stanje.
U potrazi za otmičarima bivšeg člana Predsjedništva BiH i lidera HDZ BiH Ante Jelavića, kao i osobama povezanim s ovim slučajem, službenici, ali i specijalci Federalne uprave policije i MUP-a HNK s dugim cijevima upadali su u pojedine kafiće u Prozoru, prikupljajući sve moguće informacije o otmici.
U naselju Ometala kod Prozora/Rame policija je locirala kuću u kojoj je on bio zatočen.
Jučer je u toku dana privedeno više osoba, dok se za dvojicom muškaraca koji se direktno dovode u vezu s učešćem u otmici još tragalo. Neki od privedenih predati su nadležnom tužilaštvu, a očekuje se da se od osumnjičenih dođe do saznanja i o nalogodavcima Jelavićeve otmice.
Među privedenima bila je i jedna ženska osoba, koja je rodica jednog od osumnjičenih za otmicu, ali je ona nakon saslušanja puštena.
U naselju Ometala izvršen je pretres kuće Stipe Ćorića, oca Vlade Ćorića Barona, koji je uhapšen u Zagrebu pod sumnjom da je povezan s Jelavićevom otmicom.
Na ovoj kući je u prizemlju dvospratnice razbijeno staklo praznog poslovnog prostora, što upućuje na to da bi Jelavićeve tvrdnje o tome kako je razbio vrata i prozore prilikom bjega mogle biti zaista istinite.
U garaži kuće policajci su pronašli bijeli "mercedes", registarskih oznaka 153-J-718. Ovaj automobil je nakon gotovo cjelodnevnog uviđaja "pauk služba" odvezla u Konjic radi dodatnih vještačenja.
Prema neslužbenim saznanjima, osnovano se sumnja da su u tom "mercedesu" otmičari prevezli Jelavića iz Hrvatske u BiH. Također, policija je u kući pronašla stvari poput traka i poveza za usta i oči i niz drugih tragova koji upućuje na to da je Jelavić bio vezan tokom zatočeništva u ovoj kući. /prozor.net/
11/4/09.
Provincijalova Uskrsna čestitka
Kršćani slave Uskrs kao središnju točku okupljanja zajednice oko radosne vijesti:
Isus Krist, onaj koji je raspet i umro na križu nije ostao među mrtvima. Uskrsnuo je! Nitko nije tako duboko umro kao Isus: Božjom smrću ljubavi i ljudskom smrću pravednika. Zato je Isus kritično mjesto svakog smisla. Nitko tako božanski nije dodirnuo čovjeka i njegov svijet životom i nadom.
"Samo Bog koji trpi može pomoći" (D. Bonhoeffer).
Naše oslobođenje i spasenje po Isusu Kristu ne zaobilazi osobnu patnju, patnju braće i sestara, patnju svijeta.
Ni Isus nije emigrirao iz svijeta povijesti i patnje. "Veliki petak zasigurno stoji u središtu ovog tužnog svijeta, no uskrsno jutro donosi osvit novog Božjeg svijeta" (J. Moltmann). Dokle god postoji Veliki petak bilo kojeg stvorenja, kršćani će u vjernosti Isusu taj "osvit uskrsnog jutra" darivati svijetu.
Nitko nas ne može osloboditi sumnji da je takav kršćanski angažman u svijetu, areni bespoštedne borbe za opstanak, kontrolu i moć na granici pameti, nerazuman, rasipan, čudan...
No, ni uskrsna vjera nije tek oportunistička računica. Ona je susret s uskrslim Kristom, Bogom koji, upravo jer je velik, postade poniženi sluga naše slobode.
To je put i našeg oslobođenja.
Neka nas uskrsli Gospodin na taj put poziva i na njemu prati.
Sretan ti Uskrs, brate i sestro!
U ime braće Bosne Srebrene,
fra Mijo DŽOLAN, provincijal
10/4/09.
Natječaj za dodjelu stipendija redovnim studentima
Općina Prozor-Rama objavila je Natječaj za dodjelu studentskih stipendija redovnim studentima druge i viših godina studija koji imaju prebivalište u općini Prozor-Rama, sukladno odredbama Pravilnika o stipendiranju studenata.
Osnovni kriteriji za dodjelu stipendija su:
Uspjeh u učenju,
Prosječna primanja po članstvu domaćinstva,
Deficitarnost zanimanja za koje se školuje student,
Dodatni otežani uvjeti života.
Za sudjelovanje u Natječaju potrebno je, priložiti slijedeće:
Prijavni obrazac
Potvrda o upisu u tekuću akademsku godinu sa ovjerenim prijepisom ocjena prethodne godine,
Izjavu o zajedničkom kućanstvu,
Dokaze o prosječnim mjesečnim primanjima članova zajedničkog kućanstva (potvrde - uvjerenja, ček od mirovine i slično),
Preslik osobne iskaznice,
Uvjerenje o prebivalištu (CIPS),
Izjavu o neprimanju stipendije ili kredita od drugog davatelja i o dodatnim otežanim uvjetima,
Planirana visina mjesečne stipendije iznosi 100,00 KM, a isplatit će se za 10 mjeseci akademske godine.
9/4/09.
Ramski običaji: Veliki petak - Uskrs
Veliki petak je dan zapovjednog posta i nemrsa. Mnogi su i na ovaj dan žežinjali. U Donjoj Rami dulje se sačuvala tradicija da je izuzetno kreposno i dobro na Veliki petak, kada ljudi ustanu, popiti crnoga vina koliko se može, jer se ono odmah u krv pretvara. Poslije toga, smatralo se pred Bogom izuzetno vrijednim moliti Isusove krunice, koliko se stigne izmoliti. Najbolji je zavjet ako se izmole do podne 33 Isusove krunice (jedna se sastoji od molitve Vjerovanja, tri desetka Očenaša, a nakon svakog desetka se izmoli Zdravomarija i Slava Ocu), što bi rijetkima uspijevalo. Na Veliki petak bi, više nego u druge dane u korizmi, pjevali Gospin plač.
Bio je običaj da na Veliki petak, kao i na Markovdan, nitko ne radi na svojoj njivi, nego je bilo poželjno taj dan pomoći siromašnima, posebno u sijanju i oranju. Čak bi se običavalo ponijeti i sjetveno sjeme kojim bi se zasijalo njivu.
Za razliku od Molitve križića na Veliki četvrtak, molitva Poje Gospe tužnim putom, što se molila na Veliki petak, kudikamo je ranije nestala iz molitvene prakse ramskoga puka:
Poje Gospe tužnim putom,
zagrni se crnim skutom.
Ona ugleda drven križ.
Isus s križa progovara:
"Oj Marijo, mati moja,
ne velim ti da si moja,
već ti velim: budi Božja.
Teže su mi suze tvoje,
neg po meni rane moje.
Teže mi je tvoje uzdisanje,
neg na križu moje umiranje."
Ko moju molitvicu molio
na blag danak,
na Veliki petak,
pedeset i pet puta,
Bog će mu dati svitli raj
na umrli sat.
Na Veliki petak, vjerojatno i u Velikom tjednu, pa možda i tijekom čitave korizme, mogla se čuti brojkavica Pivčići pivaše:
Pivčići pivaše,
Mariju buđaše.
Ustaj, Divo Marijo,
Sin ti se rodio
i po polju hodio,
zlatnu krunu nosio.
Džudije ga sritoše,
zlatnu krunu skidoše,
a trnovu staviše.
Dokle trnci dopiraše,
tuda kapi kapijaše,
tuda ruže cvatijaše.
Bog posla tri anđela
da tu ružu berijaše,
u ktice kitijaše,
u vinčiće vinijaše
i prid Boga donosiše.
Velika subota je dan posta u Rami, iako nije prema crkvenoj odredbi. Posebnih tradicijskih obreda oko Isusova groba ovdje nema, kao u nekim bosanskim varošima i gradovima. Na Veliku subotu donosilo se u crkvu posvetališće, jelo za blagoslov koje se blagovalo na uskrsno jutro. Svaka kuća bi morala donijeti posvetališće. Za posvetališće bi donosili pogaču ukrašenu križem ili nekim drugim šarama s križićima, mladih plodova, mesa, sira i jaja.
Posvećeno jelo bi se blagovalo na uskrsno jutro, odmah kada čeljad ustanu na jutarnju molitvu. Prije blagovanja posvetališća morali bi svi oprati ruke, jer se blagoslovljeno jelo nije smjelo uzimati neopranih ruku. Prije blagovanja, uz redovitu jutarnju molitvu, molile bi se i neke posebne molitvice koje se samo na Uskrs mole.
Jedna, koje se sjećam iz svoga djetinjstva, se molila ovako:
Aleluj, aleluj, Gospe pomiluj!
Faljen Isus slavna Divo!
Daj ti meni dobar dar,
ja ću tebi bolji glas
od Isusa Sina tvoga.
Jutros ti je usrksno.
Na nebesa uzašo.
Daj mi ga, Gospe daj,
na umrli dan,
ko što je tebi na
jutarnji dan!
Na Uskrs je svaka kuća imala bojena jaja. Jaja su se kuhala i bojila dan ranije, najčešće u kuhanoj čađi, ljuski od crvenoga luka i korijenu nekih biljaka. U novije vrijeme jaja se boje kupovnim bojama. U Rami je poznato i šaranje jaja s motivima grančica, cvjetića i sličnih ukrasa. Slični motivi su i drugdje prepoznatljivi, stoga se zaključuje da je to šaranje bez određenih posebnosti ovoga kraja.
Posebna čar je bila tucanje uskrsnim jajima. To je znalo biti pravo nadmetanje u kojem su uživali i djeca i stariji, posebno muškarci. Znalo se danima poslije Uskrsa pričati o nečijem jajetu koje je razbilo drugih pedesetak jaja. Baš zato su i pripreme tvrdih jaja trajale za neke i kroz čitavu godinu. Neki su tragali za jajima od posebnih kokoša kojih nema u Rami pa se takvo jaje nazivalo vražje jaje. Govorili su kako su tvrđa jaja za tucanje od kokoši koje nemaju u blizini dovoljno vode. Neki bi tražili pronosak, prvo jaje koje kokoš snese.Neki su po čitavu godinu sušili jaje za tucanje koje su zvali osušak, aneki su raznim tehnikama na neprimjetan način punili jaje katranom, pečatom ili nekim drugim sadržajima. Takvo se jaje nazivalo nalivak. Onaj tko razbije svojim jajetom drugo jaje, dobije ga i može ga odnijeti, pa bi se prije tucanja obično naglasilo da se tuca u nosivo.
Na Uskrs se posebno burečilo kada bi se išlo kmisi. Djevojke bi oblačile košulje koje bi tkale i spremale preko čitave korizme. Poslije mise bi bilo kolo, pjesma kraj kola, ašikovanje. Na Uskrs su bile užine kraj crkve koje bi, kao i u drugim prigodama, okupile širu rodbinu, uz blagovanje onoga što bi tko donio.
9/4/09.
Ministar Boris Babić posjetio općinu Prozor-Rama
Ministar Prometa i veza HNŽ-a Boris Babić boravio je jučer, 08. 04. 2009. godine, u općini Prozor-Rama gdje se susreo s načelnikom općine dr. Jozom Ivančević. Razlog posjeta je početak radova na rekonstrukciji regionalne ceste R-418 (Prozor-Mokronoge). Sastanku su prisustvovali i izvođači radova Putovi d.o.o. Grude koji su naglasili spremnost da počnu s radovima. Vrijednost radova iznosi 883.894,05 KM.
Ovih dana počeli su radovi na rekonstrukciji ceste R-418b (Prozor-Rama-Konjic) u iznosu 663.010,80 KM. Radove izvodi HP Investing.
Od ostalih projekata koji se rade u suradnji sa ministarstvom Prometa i veza HNŽ izdvajamo izradu Idejnog rješenja i Glavnog projekta obilaznice regionalne ceste R-418 (Prozor-Mokronoge) u visini 159.061,00 KM, izradu Glavnog projekta sanacije regionalne ceste R-418 (most u Jaklićima) u iznosu 23.811,37 KM, te izradu Revizije projekta sanacije regionalen ceste R-418 (most u Jaklićima) u iznosu 2.925,00 KM. /prozor-rama.org/
9/4/09.
Jednokratna novčana pomoć povodom Uskrsnih blagdana
Načelnik općine dr. Jozo Ivančević u suradnji sa Centrom za socijalni rad osigurao je jednokratne novčane pomoći u iznosu od 100,00 KM za četrdeset socijalno najugroženijih osoba koje su podnijele zahtjeve kod centra za socijalni rad Prozor-Rama.
Za korisnike alternativnog smještaja organiziran je i ručak u Motelu Rama - prenosi portal općine Prozor-Rama.
9/4/09.
Rezultati analize vode: Voda u Ramskom
jezeru cista i kvalitetna
Nakon objavljenih tekstova u mnogim bh medijima
o zagađenim jezerima u BiH i njihovom radioaktivnošću, načelnik
općine Prozor-Rama tražio je da se izvrši analiza vode Ramskog
jezera u Zavodu za javno zdravstvo Federacije BiH. Analizirani
uzorak, sa aspekta radiološke ispravnosti je ispravan, ne postoji
kontaminacija mjerenog uzorka vode a prema zakonskoj nomenklaturi
svrstava se u 1. klasu površinskih voda - potvrđeno je u Centru
za zaštitu od zračenja. Služba za higijenu i zdravstvenu ekologiju
potvrdila je nakon analize da sadržaj određenih teških metala
postoji u dozvoljenim granicama i nije opasan za zdravlje ljudi.
Ovim je okončana analiza vode Ramskog jezera i dokazana izvrsna
kvaliteta vode - priopćeno je iz ureda načelnika općine Prozor-Rama
dr. Joze Ivančevića.
Načelnik Ivančević je kazao kako su svi mediji koji su distribuirali
tekst i radioaktivnom otpadu u Ramskom jezeru i navodni svjedoci
dužni ispriku stanovnicima Rame zbog lažnih i uznemirujućih
vijesti. /A. Burić/
Također posjetite: Ramsko
jezero I. klasa!
7/4/09.
Čovjek u misteriju Boga
U izdanju Franjevačke teologije u Sarajevu
nedavno je izašla nova knjiga fra Luke Markešića Čovjek
u misteriju Boga.
S ovom knjigom o Bogu i čovjeku fra Luka je završio svoju teološku
trilogiju: Čovjek u Božjoj budućnosti (Sarajevo 2007)
- Čovjek u Božjoj milosti (Sarajevo 2008) - Čovjek
u misteriju Boga (Sarajevo 2009). Najnovija Markešićeva
knjiga govori o objavi Boga u Starom i Novom zavjetu, objavi
trojedinoga Boga, povijesti dogme o tro-osobnom Bogu, razvoju
dogme Božjega triniteta u nauku Crkve, objavi Boga u stvorenom
svijetu, te, kao dodatak, o ateizmu.
Sve tri knjige plod su njegova dugogodišnjeg bavljenja teologijom,
posebno njegova teološkog rada sa studentima Franjevačke teologije
u Sarajevu. Po samim naslovima ovih knjiga autor je želio pokazati
koliko su Bog i čovjek međusobno povezani, tako da se s pravom
može govoriti o Bogu kao izvoru, temelju i cilju od kojega čovjek
postaje, u njemu živi i k njemu konačno dolazi, kao što je Pavao
na Aeropagu Atenjanima koji su u različitim oblicima tražili
Boga navijestio: "Bog zbilja nije daleko ni od jednoga od nas.
Po njemu, naime, živimo, mičemo se i jesmo" (Dj 17,27-28). /FIA/
6/4/09.
Blagoslov zavjetne kapelice u župi Uzdol
Na nedjelju Cvjetnice, 05. travnja 2009. godine, u župi svetoga Ivana Krstitelja, blagoslovljena je zavjetna kapelica blažene Majke Terezije, te Križni put hrvatskog stradanja na brdu Gradac (917 n/m).
U 10 sati u mjestu Ljubunci, točnije u zaseoku Kolakušići, okupljenim vjernicima obratio se župnik župe vlč. Miljenko Džalto, napomenuvši da se po prvi puta u povijesti župe Uzdol pobožnost križnoga puta obavlja na ovakav način i na ovome mjestu, a potom je pomoćni vrhbosanski biskup dr. Pero Sudar, blagoslovio je grančice, a zatim je uslijedila sama pobožnost križnoga puta. Postaje za ovaj križni put označene su velikim kamenim križevima prenesenim iz pojedinih mjesnih groblja župe Uzdol. Samo brdo Gradac jedno je on viših uzvišenja u župi Uzdol, a do sada je poznato u općini Prozor-Rama i po još do kraja ne istraženom arheološkom nalazištu, koje vjerojatno potječe iz antičkoga vremena. Veliki drveni križ od prve postaje ponio je župnik župe Uzdol, vlč. Miljenko Džalto, a potom pomoćni vrhbosanski biskup dr. Pero Sudar, vlč. Mario Ćosić, voditelj internata KŠC "Sv. Josip" u Sarajevu te još jedanaestorica vjernika. Nakon izlaska na samo brdo Gradac, okupljenim vjernicima, ispred (drvene) zavjetne kapelice, obratio se uzdolski župnik vlč. Miljenko, zahvalivši se svima onima koji su na bilo koji način doprinijeli ostvarenju ovoga projekta odnosno ispunjenju zavjeta župe Uzdol koja je usprkos teškom ratnom stradanju i pustošenju uspjela uz Božju pomoć ponovno obnoviti život na uništenim ognjištima. Poslije govora, pomoćni vrhbosanski biskup Pero Sudar blagoslovio samu kapelicu te predvodio koncelebrirano misno slavlje, tumačeći u prigodnoj propovijedi smisao Kristova križa i njegove veze sa našim osobnim križevima. Pobožnost križnoga puta i misno slavlje svojim pjevanjem uljepšavao je mješoviti župni zbor "fra Stjepan Barešić" pod ravnanjem gospođe Biljane Glibo. U završnoj riječi, pomoćni vrhbosanski biskup dr. Pero Sudar, naglasio je da je on molio da ovaj lokalitet postane zavjetno mjesto za sve one ljude u potrebi i da barem jedanput u godini bude organizirana pobožnost križnoga puta. Uzdolski župnik vlč. Miljenko, na kraju Mise još jedanput je zahvalio svima, napomenuo kako će stavljanje natpisa na postaje biti urađeno u narednom vremenu, te pozvao okupljene na prigodnu zakusku i druženje na platou ispred kapelice.
Tekst i fotografije: Marinko Rumbočić - fotografije su u Picasa
galeriji: Kapela!
5/4/09.
Ramski put križa: Uzmi svoj križ i
slijedi me
U poslijepodnevnim satima Cvjetnice, nedjelje
muke Gospodnje, ramski puk i ove je godine slavio Boga pobožnošću
križnoga puta, od crkve u Podboru do brda Gračac. Put križa,
čiji je tekst napisao fra Ivan Šarčević, naslovljen je Isusovim
riječima: Uzmi svoj križ i slijedi me! Tekst su čitali
predstavnici ramskih župa.
Postaje križnog puta čine križevi iz šest ramskih župa. S prvom
postajom - župa Rumboci - simbolizira se početak kršćanstva
u Rami. Početkom prošlog stoljeća u Varvari, selu rumbočke župe,
otkriveni su temelji crkve iz ranog kršćanskog doba. Križ za
drugu postaju uzet je iz starog, u grmlje i zaborav zaraslog,
groblja Borak u zaseoku Ćurići sela Gmići u prozorskoj župi.
Križ je star i vjerojatno ga se može datirati u doba dolaska
Turaka, u doba prelaska stećka kao nadgrobnog spomenika u križ.
Treća i četvrta postaja simboliziraju povijest puka i vjere
župe Gračac. Križ za treću postaju uzet je iz Trišćana, danas
pustog sela u kojemu je početkom 19. stoljeća bilo sjedište
današnje župe Gračac. Križ za četvrtu postaju uzet je iz sela
Ustirama. Ukrašen je manjim križevima koji kao da niču iz velikog
Isusova križa. Za petu postaju uzet je križ iz uzdolskog groblja
i on simbolizira vjernost Kristu uzdolskog naroda kroz tešku
povijest i teška stradanja. Za šestu postaju izabran je stari
križ iz groblja u Doljanima u kojemu se nalazi spomen obilježje
hajduka Mijata Tomića. Za sedmu postaju uzet je križ iz orašačkog
groblja na Dubom. On simbolizira život i patnje ramskog čovjeka
po planinama i gorama Rame: Gornjih Višnjana, Maglica, Orašca,
Lisa, Ljubuše, Kedžare, Proslapske planine, Kozla, Trebiševa,
Zlopolja, i drugih mjesta gdje se živjelo i umiralo. Križ osme
postaje je iz Proslapa, sela koje se gotovo cijelo s više svojih
grobalja nalazi pod vodom Ramskog jezera. Taj je križ izvađen
iz jezerske vode i čuvan u kući Mate Markešića do 23. listopada
2006, kada je postavljen na obroncima Gračaca. Križ devete postaje
uzet je iz Jaklića. U tom selu živjeli su u 18. stoljeću fratri
skrivajući se pred i turskim nasiljem. Križ je u obliku ljiljana.
Starost mu je teško odrediti. Križ desete postaje uzet je iz
groblja Mluša. Križ jedanaeste postaje uzet je iz starog groblja
zvanog "Grčko greblje" koje se nalazi ispod starog sela Podbor,
uz potok koji je kroz dugu povijest svojim vodama odnio i progutao
mnoge kosti ovdje sahranjenih ljudi. Križ je veoma zanimljiv
ne samo što na njemu stoji godina (1748) nego i po svojem obliku
i umjetničkoj izradi. Mještani sela Ploče posebno su ponosni
na križ koji je uzet iz njihova groblja i može se vidjeti iz
kuća gotovo cijelog sela kako se na pločkoj strani Gračaca bijeli
kao labud. Križ trinaeste postaje uzet je iz groblja Ripci i
predstavlja to veliko i staro selo gornjoramske kotline. Na
njemu stoji godina (1825). Na njemu je također slika feniksa,
simbola uskrsnuća, koja je, nažalost, s vremenom postala gotovo
neprepoznatljiva na križu. Posljednju, četrnaestu postaju čini
križ uzet također iz groblja Ripci koje je bilo, a i sada je
groblje mjesta Šćit i ujedno fratarsko groblje. Križ simbolizira
cijelu župu i povijest njezinu kroz franjevce. Križ je masivan
i neobično skladno izrađen.
Neka naš životni program bude Isusova riječ: Uzmi svoj križ
i slijedi me! Daj da za svoju bolju budućnost, za bolju
budućnost svoje obitelji, župe, za budućnost svoga zavičaja,
svoga naroda, Crkve i zemlje, slijedimo te Isusove riječi i
da konac života dočekamo mirni i sigurni u Isusovo milosrđe. Ave crux - spes unica! Zdravo križu - nado jedina!
U Picasa galeriji su fotografije: Put križa, 2009.
5/4/09.
Članovi skijaškog saveza na skupštini u Rami
U motelu Rama u Prozoru održana je 2. redovita
skupština skijaškog saveza Herceg Bosne. Na skupštini je za
novog predsjednika saveza izabran Rade Bošnjak, dopredsjednik
je Goran Šola iz Tomislavgrada, a tajnik Marko Bošnjak iz Rame.
Po riječima novoizabranog predsjednika najvažnija točka na ovom
sastanku bila je prihvat novih ski klubova u članstvo skijaškog
saveza Herceg Bosne. Tako su uz dosadašnje članove ski klub
Gorica-Grude, ski klub Mostar, ski klub Široki i ski klub Blidinje-Čvrsnica,
novi članovi postali klubovi Idovac iz Rame, Livno, Stožer iz
Kupresa, Striž iz Tomislavgrada, Ranč iz Jajca, Vran-Kamen iz
Fojnice i Raduša iz Uskoplja. Usvojen je plana rada u narednoj
sezoni, uskoro se kreće sa tzv. suhim pripremama i natjecanjem
na otvorenom prvenstvu Herceg Bosne u in line alpine slalomu
te kupom Hereg Bosne koji će bit organiziran u gradovima čiji
su klubovi članovi saveza Herceg Bosne.
Izuzetno smo zadovoljni dosadašnjim rezultatima naših klubova,
pogotovo kluba Blidinje-Čvrsnica koji je protekle sezone dao
nekoliko natjecatelja među deset najboljih u BiH. Moram istaknuti
nezadovoljstvo radom skijaškog saveza BiH posebno u kontekstu
participacije Hrvata u tom savezu, No, izmijenit ćemo to - kazao
je novoizabrani predsjednik Rade Bošnjak. /A. Burić/
4/4/09.
Porast nasilja u obitelji
U posljednje tri godine porast nasilja u obitelji u Prozoru bilježi porast, iako su oni koji se bave ovom problematikom skloni tvrdnji da je u porastu samo broj prijavljenih slučajeva.
Tako je 2006. godine Policijska stanica Prozor-Rama zaprimila pet prijava zbog nasilja u obitelji, u 2007. bilo je osam, a 2008. broj se popeo na 11 i u rješavanju tih slučajeva aktivno su učestvovali stručni radnici Centra za socijalnu zaštitu.
Nasilje u obitelji najčešće se ponavlja i uvijek su žrtve iste osobe, oni koji su prirodno slabiji. Svih 11 slučajeva nasilja zabilježeni su u pet obitelji, pri čemu su u četiri žrtve muževog nasilja supruge, a u jednom slučaju žrtve nasilne majke su djeca - rekao je Dragan Tule, direktor Centra za socijalnu zaštitu u Prozoru.
3/4/09.
Uzdol: Obnova crkve na Uzdolu i blagoslov zavjetne kapele i Križnog puta
U župi Uzdol u tijeku je obnova nove župne crkve. Zbog nekvalitetno urađene konstrukcije krovišta nove crkve, koja je građena od 1982. do 1985., te uslijed veliki hladnoća nastale su velike pukotine, kako na nosivim zidovima crkve, tako i na samom krovištu. Krov crkve je saniram prepakiranjem bakrenog krova crkve. Izvode se daljnji radovi na sanaciji zvonika, nosivih zidova i fasade crkve.
U Picasa galeriji nalaze se fotografije iz vremena gradnje crkve (1982-1985), obnove crkve (2009) i Memorijalnog centra: Uzdol!
Uz obnovu uzdolske crkve, na lokalitetu Gradac (Uzdol) izgrađena je drvena kapelica blažene Majke Terezije i postavljen Križni put od Kolakušića do vrha Gradca. Obred blagoslova predvodit će pomoćni vrhbosanski biskup dr. Pero Sudar, na Cvjetnicu 5. travnja 2009. Blagoslovu kapele prethodit će križni put s početkom u 10 sati, od Kolakušića do Gradca, a zatim slijedi blagoslov kapelice i sveta misa. Postaje križnog puta sačinjavaju križevi iz uzdolskih grobalja.
Dom Miljenko Džalto, uzdolski župnik, u ime župne zajednice svetoga Ivana Krstitelja, poziva vjernike na sudjelovanje u pokorničkom činu molitve Križnoga puta i blagoslovu drvene kapelice na Gradcu.
U Picasa galeriji su postaje križnog puta, kapelica na Gradcu i ostaci arheološkog nalazišta s Gradca: Put križa.
3/4/09.
Gračac: Put križa
Tajnu života i pitanje smisla čovjekova postojanja najviše dotičemo u patnji i smrti. A u tome je Isusova muka i smrt, njegova ljubav, o kojoj posebno razmišljamo od Cvjetnice do Uskrsa, najbolji odgovor u ljudskoj povijesti. Skupit ćemo se i ove godine na Cvjetnicu, 5. travnja u 16 sati, iz ramskih župa i mjesta da se od crkve sv. Ane u Podboru popnemo do Gračaca, neistraženoga povijesnoga mjesta za kojeg ipak postoje podaci i predaja da je riječ o mjestu franjevačke prisutnosti, ali iznad svega mjestu okupljanja naših predaka na molitvu i proslavu Boga. Godine 2006. napravljen je put križa kojega sačinjavaju križevi iz 14 groblja našeg ramskoga zavičaja. U njima želimo predstaviti i moliti se za sva naša mjesta, našu povijest, za sve naše pokojne i za žive.
Da naša povijest ne ostane samo povijest stradanja i gorkog okusa nezadovoljene pravde, kao vjernici - ne možemo drugačije - nego sve, i našu prošlost i sadašnjost, naše grobove i živote, vezati uz jedinstvenu ljubav Isusa Krista, našega Gospodina koji je svojom patnjom, svojim putem nošenja križa od Pilatove palače do Golgote i polaganja u grob, ponudio smisao svemu. Zato ćemo i ove Cvjetnice, na nedjelju muke Gospodnje, imati Put križa, zajedno se moliti, zajedno slaviti Boga, zahvaljivati za raspetu ljubav, i u Isusovu životu tražiti smisao svome životu.
U Picasa galeriji su postaje križnog puta: Put križa!
2/4/09.
Franjevci u Bosni i Hercegovini: Pregaranje i vedrina
Sastavni dio iskustva bosanskih franjevaca je i umijeće života među drugima, s drugima. To teško ali ljudski i evanđeoski obavezujuće umijeće često traži da budeš bolji od sebe samoga, i ono je franjevcima bilo i ostalo svakodnevni ispit i inspiracija
Piše: Ivan LOVRENOVIĆ
Svježina što ju je u kršćansku duhovnost prije osam stoljeća unio Franjo Asiški, i danas je jednako plodotvorna jer se i danas na jednako životan način iskušava i ovjerovljuje njezina vedra, beskompromisna predanost "bratu čovjeku", oprečna tamnoj tegobi svake doktrinarnosti a ljekovita za ljude u potrebi, osobito za one koji su na bilo koji način isključeni. Sav u Isusu i s Isusom, "drugi Krist" kako je davno nazvan, Franjo Asiški kao da se po toj radikalnoj ljudskosti kroz stoljeća prisno doziva s jednim od najuzornijih moralista Dvadesetoga stoljeća, Albertom Camusom, koji vrhovnu vrlinu čovještva vidi u sposobnosti suočavanja s našim "sumornim svijetom" onakvim kakav jest. Topli zakon ljubavi, naspram mrkome zakonu zakona. Samo nam tako biva razumljiv, i odjedanput intimno blizak, onaj Franjo koji poljupcem tješi gubavca, ili onaj Franjo koji usred ludila križarskoga rata, naoružan tek otvorenošću i iskrenom potrebom susretanja, prelazi ratne linije, prelazi crte predrasuda i mržnje, tražeći razgovor i razumijevanje sa sultanom Malikom al-Kamilom, pokazujući da neprijateljevanje nije zadano, da može biti obesmišljeno.
Bosna Srebrena
Prvi sljedbenici Franje Asiškoga u Bosni su se pojavili krajem 13. stoljeća. Od 1340. godine djeluju kao organizirana zajednica, Bosanska franjevačka vikarija. Kroz prvo stoljeće, od osnutka Vikarije do turskoga osvojenja 1463, franjevci u Bosni puštaju snažno korijenje, te vidno pridonose razvitku urbaniteta, prateći pastoralnom i graditeljskom djelatnošću sve vitalne oblike privrednog i političkog života. Jednako su prisutni na vladarskom dvoru kao i u podgrađima starih gradova, u dubrovačkim trgovačkim kolonijama, u rudarskim naseljima. Već u to doba događa se ono što će oblikovati povijesni mentalitet bosanskoga franjevca: nakon prvih generacija stranaca ustaljuje se praksa da se domaći mladići, nakon završetka nužnoga školovanja, vraćaju i služe u Bosni. U drugoj polovici 15. stoljeća taj proces bio je potpuno dozreo, te je omogućio pojavu fra Anđela, nazvanoga Zvizdović. Njegov čin spremnosti usred osmanlijske poplave 1463. godine da radi opstanka svojega naroda, vjere i kulture traži modus vivendi s novom, tuđinskom vlašću, umjesto da napusti svoju zemlju, svoj svijet, zasnovan je na individualnom preuzimanju najviše odgovornosti u skladu s franciskanskim načelom secundum loca et tempora, i u tom činu nerazdjeljivo se sjedinjuju duhovna, politička, moralna i narodnosna motivacija.
Domovinski mentalitet
Kasnije, u okolnostima daljih turskih osvajanja u Hrvatskoj i Ugarskoj i gašenja redovitih ustanova Katoličke crkve u tim krajevima, Bosna Srebrena proširuje svoje djelovanje na ogromni prostor od Budima do Albanije, i od Bihaća do Carigrada. Tako se je u kasnijim vremenima i smanjivala, s odstupom Turske iz prekosavskih, prekodinarskih i prekodunavskih strana, ostajući cijelo to vrijeme, sve do 1881. kada je s Austro-Ugarskom uvedena redovna crkvena hijerarhija, jedinom ustanovom Katoličke crkve u Bosni i Hercegovini i političkim predstavnikom katolika Hrvata u okviru osmanskoga sistema mileta.
Kroz ta zbivanja, u procesu dugoga trajanja, formirao se u franjevaca izrazit narodni i domovinski mentalitet i identitet. S jedne strane on je naslonjen na bogato povijesnotradicijsko zaleđe, po kojemu su se franjevci identificirali sa starim bosanskim državnim suverenitetom i osjećali nekom vrstom njegovih nasljednika i čuvara, a s druge strane taj se identitet učvršćivao u svakodnevnici života sa svojim narodom i dijeljenja sudbine s njime u teškim vremenima. Pučki naziv za fratre - ujaci, koji snažno podcrtava familijarnost odnosa, u Bosni i Hercegovini se uobičajio kao svojevrsna konspiracijska šifra u okolnostima kada je trebalo skrivati svećenički identitet i službu.
Djelovati odozdo, iz života
"Duša se ne može smiriti u istini dok se tijelo ne opeče na vatri iskustva", opominje veliki engleski znanstvenik i filozof Roger Bacon, i sam franjevac, postulirajući važnost neposrednoga životnog iskustva u oblikovanju dubljih ljudskih osvjedočenja i spoznaja. Sva povijest franjevaštva u Bosni i Hercegovini kao da je stala u ovu snažnu sliku-misao. Doista, najvažniji osjećaj smisla i uputu za svoje djelovanje bosanski franjevac dobiva "odozdo", iz života, iz potrebe tih ljudi kojima je dan, takav kakav je, i koji su mu dani, takvi kakvi su. Camusovski spremni da se suoče sa svojim svijetom, franjevci nisu (samo) sjedili u svojim samostanima, moleći i kontemplirajući, nego su bili pravi, žestoki "terenski radnici", stalno među ljudima, potrebitim duhovne hrane ali i svake druge, ovozemaljske pomoći. Oblijećući tako Bosnu i Hercegovinu uzduž i poprijeko, neumorno i neprestano baš kao pčele, upoznavali su je dublje i bolje od ikoga u svojemu vremenu, stapajući se s njezinom topografijom i geografijom, intimizirajući se s njezinim pejsažima, s njezinim selima i gradovima, putovima i bespućima, pitominama i divljinama - sa svim njezinim miljem i sa svom njezinom surovošću; postajali jedna historija s njome. Sastavni dio tog iskustva je i umijeće života među drugima, s drugima. To teško ali ljudski i evanđeoski obavezujuće umijeće često traži da budeš bolji od sebe samoga, i ono je franjevcima bilo i ostalo svakodnevni ispit i inspiracija. Ispit koji se ne sprema ni iz kakvih knjiga, inspiracija koja se doživljava i ostvaruje individualno, izvan normiranih oblika ponašanja. Zahvaljujući ovoj crti, duboko položenoj u socijalno-moralnu potku franjevačkoga života u Bosni i Hercegovini, u svakoj generaciji je bilo, i ima i danas, ličnosti koje na cijelu svoju okolinu djeluju izrazitom, svjetioničkom snagom.
Kultura teksta
Način na koji su franjevci svome ljudskom i socijalnom prostoru posvećeni integralno rezultirao je time da se njihova djelatnost uvijek prelijevala preko granica primarne zadaće pastoriziranja, iz čega je proizašlo ono što danas prepoznajemo kao veliku i važnu kulturnu akciju. Ona kroz povijest ima mnoga lica, ali se svakako najmarkantnije ostvarivala kao kultura teksta. Književnohistorijski, franjevačka književnost pripada dvama kontekstima: hrvatskoj književnosti i književnosti Bosne i Hercegovine, obama kao njihov integralni dio, ali na različit način. U povijesti hrvatske književnosti i povijesti hrvatskoga književnog jezika bosanska franjevačka književna i jezična praksa odigrala je u 17, 18. i 19. stoljeću vitalnu ulogu, povezujući i integrirajući svu štokavsku hrvatsku književnu i jezičnu geografiju od Dubrovnika i Dalmacije preko Bosne i Hercegovine do Slavonije, stvarajući osnovu za izrastanje modernoga hrvatskoga jezičnog standarda. Književnosti i kulturi Bosne i Hercegovine franjevačko spisateljstvo, pak, pripada kao svojemu primarnom sociokulturnom i povijesnom ambijentu - iz njega proizašlo, njemu namijenjeno. Pripada mu na kompozitan način, onako kako je i on sam kompozitan - kao njegova katoličko-hrvatska kulturna i književna komponenta, ali organski urasla u povijesnu cjelovitost toga ambijenta. Preko njega Bosna i Hercegovina je uvijek ostvarivala, kolikogod tanku, vezu s evropskim kulturnim identitetom i tradicijom. Stoga je bilo logično da su upravo franjevački intelektualci u Devetnaestom stoljeću (Ivan Frano Jukić, Grgo Martić i drugi) prvi u Bosni i Hercegovini otvarali horizonte evropskoga političkog, znanstvenog i kulturnog moderniteta, nastojeći pri tome ublažiti i prevladati duboku etnokonfesionalnu podijeljenost bosanskoga društva.
Bosna i Franjo
Započinjući svoj pokret "manje braće" na samome početku 13. stoljeća, Franjo iz Asiza nije znao za Bosnu niti je mogao misliti na Bosnu. Ali, cijelo duhovno i povijesno iskustvo franjevaštva u Bosni i Hercegovini, ta duga historija sraslosti s ljudima, s narodom, sa zemljom, kakva možda ne postoji nigdje drugdje na geografskoj i historijskoj mapi franjevačkoga pokreta, kao da hoće reći: za Franjinu viziju ova je zemlja bila kao stvorena. To će Ivo Andrić, oživljujući lik i karakter staroga bosanskog fratra, kroz njegova usta izraziti pučki kolokvijalno i neponovljivo: "Ovo je zemlja oskudna i uboga, tijesna i mrka, ni valija nije u njoj lako biti a kamoli raja i redovnik. Kome je do toga da bude rahat i zenđil, nije mu se trebalo u njoj roditi ni zafratriti. Ovdje se dram radosti dušom plaća. Pa ako baš mora da se griješi, griješi ovdje! Vrijedi se prelomiti i pregoriti. Zar je mala stvar biti božji vojnik?"
Svjetlo riječi, travanj 2009.
1/4/09.
Proračun općine Prozor-Rama
Jučer je u prostorijama HE Rama održana peta sjednica općinskog vijeća općine Prozor-Rama. Kao što je i očekivano, najviše se rasprave vodilo oko Prijedloga Proračuna općine Prozor-Rama za 2009. godinu, koji je predložen u visini od 6.331.460 KM. Proračun je usvojen sa 11 glasova za, 8 protivi i 1 suzdržanim.
Načelnik općine izrazio je zadovoljstvo dijelom uloženih amandmana (32 amandmana!) ali ih nije prihvatio jer je istaknuo potrebu prioritetnog plaćanja duga u visini oko 1.500.000 KM, koji se odnosi na ugovorene neplaćene obveze iz 2008. godine. Poseban naglasak imao je dio proračuna koji se odnosi na troškove projektiranja i poticanja zapošljavanja. "Često pri traženju novca budem u situaciji da mogući investitori traže projekte a ja ih nemam, stoga sam u ove svrhe predložio 120.000 KM. Za poticaje zapošljavanju sam predložio 150.000 KM" istaknuo je načelnik dr. Jozo Ivančević. Unatoč plaćanju dugova predloženi proračun ima i razvoji karakter što je ocjenjeno izuzetno pozitivno.
