U petak, 23. 01. 2009. godine, u posjet općini Prozor-Rama dolazi predsjedništvo stranke HDZ1990 na čelu s predsjednikom dr. Božom Ljubićem. Planiran je radni sastanak s načelnikom općine dr. Jozom Ivančevićem, općinskim vijećnicima HDZ1990, te članovima Općinskog odbora HDZ1990 Rama. Cilj ovog posjeta je upoznavanje dr. Bože Ljubića i visoke delegacije stranke sa ciljevima, problemima i potrebama općine Prozor-Rama. Godinama zanemarivana, kako od samih općinskih struktura ove općine tako i od  Hercegovačko-neretvanske županije, općina Prozor-Rama nalazi se u nezavidnom položaju. S potencijalima koje ima, nikako se ne bi smjela nalaziti u ovako teškom položaju. Želja je da se zajednički iznađe rješenje za pomoć gospodarstvu, konačno završi vodovod kojeg ramski narod već tri desetljeća željno iščekuje, te da se radi na obnovi i rekonstrukciji putova u općini Prozor-Rama.
U sklopu ovog posjeta planiran je i posjet župi Prozor, te Franjevačkom samostanu i Etnografskom muzeju na Šćitu.
U 14:00 sati u prostorijama Elektroprivrede HZHB biti će izjava za novinare, priopćeno je iz Službe za informiranje naše općine.

Na fotografiji, koju je snimio fra Miroslav Džaja, 13. 11. 1940., nalazi se župna crkva u Prozoru i na ulazni vratima njezin tadašnji župnik vlč. Petar Perić, rodom iz Jaklića (župnik u Prozoru od 1931. do 1942. godine).

Župa Prozor utemeljena je u ljeto 1906. godine. Prema knjizi Župa Prozor - pod zaštitom Srca Isusova (1906-2006.) kao prva crkvica novoutemeljene župe služila je tzv. Vaga na tržnici koja je bila natkrivena. Tu se služila misa više od godinu dana. Druga crkva, veličine 10x5 metara, sagrađena je dragovoljnim prilozima vjernika 1908. godine od ćerpića (nepečene cigle). Tijekom 1936. godine gradi se nova župna crkva, čiji se izgled vidi na fotografiji.
U Drugom svjetskom ratu crkva je dosta stradala i jedno vrijeme služila kao skladište partizanskim vlastima. Kasnije je crkva obnovljena, a 1963. porušena je kako bi na njezinu mjestu mogla biti sagrađena nova, današnja trobrodna crkva čija je gradnja dovršena 1968. Nova crkva posvećena je 1. rujna 1968. i do danas je više puta obnavljana.

U zgradi Privredne/Gospodarske komore Federacije Bosne i Hercegovine održan je sastanak predstavnika općina i županija radi razmatranja i usuglašavanja tehničkih i financijskih elemenata projekta "Intenziviranje privredne suradnje kroz uspostavljanje zajedničke institucionalne i prostorne infrastrukture" između Bosne i Hercegovine i Crne Gore. Cilj ovih projekata je unaprjeđenje održivog razvoja pograničnih predjela, njihovih ekonomskih, kulturnih, prirodnih i ljudskih resursa i potencijala tako što će se jačati kapaciteti ljudskih resursa i zajedničkih institucionalnih mreža među lokalnim zajednicama.
Načelnik općine dr. Jozo Ivančević je zajedno sa predstavnicima više od 50 općina iz BiH i Crne Gore, te predstavnicima četiriju Županija potpisao Izjavu o partnerstvu kojom se obvezuje biti aktivni učesnik u pripremanju i realiziranju ovog projekta na osnovu usuglašenih i zajedničkih interesa općina - priopćeno je iz službe za informiranje općine Prozor-Rama.

Općinski načelnici Rame, Tomislavgrada i Kupresa u četvrtak su u Sarajevu razgovarali sa savjetnikom ministra Federalnoga okoliša i turizma Matom Bandurom o sredstvima za moguću izgradnju međuopćinskoga odlagališta otpada. Za ovu namjenu koristila bi se sredstva  Svjetske banke. Konkretno, riječ je o  kreditu Investicijske banke za obnovu i razvoj koja nudi 14 milijuna eura uz godišnju kamatu od pet posto i počekom od 8 godina. Kredit bi se otplaćivao 20 godina. U obzir dolazi i kredit IDB-a - Inter američke banke za razvoj. U ovoj je ponudi  8 milijuna eura, koji bi se otplaćivali 20 godina uz poček od 10 godina i godišnju kamatnu stopu od 1,6 posto. Na općinskim je vijećima Rame, Tomislavgrada i Kupresa da se usuglase o zajedničkom pothvatu: kreditnom zaduživanju od banaka i lokaciji odlagališta. Ukoliko to dogovore, ove općine bi trebale osnovati i zajedničko poduzeće. /radiotomislavgrad.com/

Na području općine Prozor-Rama u prvih devet mjeseci 2008. godine porastao je broj prekršaja u odnosu na isti period 2007. godine. U prvih devet mjeseci prošle godine bilo je 48 narušavanja javnog reda i mira, te je uručen 51 prekršajni nalog i podneseno 15 zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka protiv ukupno 84 osobe.
U poređenju sa istim periodom 2007. godine kada je bilo 41 narušavanje javnog reda i mira, te je uručeno 17 prekršajnih naloga i podneseno 25 zahtjeva protiv 54 osobe, vidljivo je da je broj prekršaja u 2008. godini u porastu.
Službenici Policijske stanice Prozor-Rama, obavljajući redovne zadatke i poslove, u prvih devet mjeseci prošle godine su nadležnom tužiteljstvu podnijeli ukupno 60 kaznenih prijava čime je prijavljeno ukupno 69 kaznenih djela. Od ukupnog broja za 37 kaznena djela prijave su podnesene po poznatom počinitelju i tom prilikom je prijavljeno 54 osobe za koje se sumnja da su počinili ili su u bili u vizi s izvršenjem prijavljenih kaznenih djela, dok su za 23 kaznena djela prijave podnesene po nepoznatom počinitelju.
Poduzimanjem odgovarajućih mjera i aktivnosti naknadno je rasvijetljeno 7 kaznenih djela, te je nadležnom tužiteljstvu prijavljeno 9 počinitelja, što znači da je u ovom periodu otkriveno ukupno 28 kaznenih djela, dok je 16 prijava još nerasvijetljeno. Od ukupno 37 prijavljenih počinitelja kaznenih djela njih 5 su povratnici, a među prijavljenim se nalaze i 4 maloljetne osobe - javlja prozor.net.

U Osnovnoj školi fra Jeronima Vladića u Ripcima s radom je započela sportska sekcija. Voditelj sekcije je nastavnik tjelesne i zdravstvene kulture Ilija Faletar. Unutar ove sekcije učenici se okupljaju oko slijedećih sportova: stolnog tenisa, košarke, odbojke i malog nogometa.
Članovi sekcije okupljaju se svakog petka u terminu od 16,30 do 18 sati. Cilj sekcije je okupljanje, rekreacija i suradnja među učenicima te promicanje zdravog života svih učenika. /N.B/

Sukladno planiranim zadaćama Karate kluba  "EMPI" Prozor-Rama jučer je, u športskoj dvorani Osnovne škole fra Jeronima Vladića u Ripcima, organizirano polaganje za određena zvanja-pojaseve.

Polaganju je pristupilo ukupno 48 kandidata i to:

1. Žuti pojas- 5 kyu,  izišlo 16 kandidata i svi su uspješno položili, a najbolja je bila Monika Rajić
2. Crveni pojas- 4 kyu,  izišao jedan kandidat i nije položio
3. Zeleni pojas- 3 kyu,  izišlo 18 kandidata 13 položilo, 5 kandidata nije položilo. Najbolji su bili Delfina Tadić i Domagoj Faletar
4. Plavi pojas-2 kyu, izišlo 9 kandidata 4 položila, a 5 nije položilo. Najbolji je bio Toni Rajić
5. Smeđi pojas 1 kyu, 4 kandidata izišla, 3 su položila, a jedan nije. Najbolja je bila Jelena Faletar

Uprava kluba, ispitno povjerenstvo i roditelji kandidata zadovoljni su pokazanim znanjem. Ispitno povjerenstvo je pohvalilo sve kandidate i zadovoljni su  znanjem  svih kandidata, a unutar svakog pojasa pohvalili su najbolje.
Kandidatima koji nisu položili preporučeno je da budu redovitiji na treninzima i uporniji u svladavanju tehnika kako bi prilikom sljedećeg polaganja u mjesecu lipnju bili pripravni i opravdali uloženi trud. /N.B./

Fotografije su u Picasa galeriji: Karate!

Načelnik općine Prozor - Rama dr. Jozo Ivančević, zajedno s načelnikom općine Tomislavgrad gdinom Ivanom Vukadinom i načelnikom općine Kupres gdinom Stjepanom Hercegom u radnoj je posjeti Ministarstvu okoliša i turizma Federacije BiH u Sarajevu.
Razlog posjeta je traženje rješenja za kvalitetno zbrinjavanje čvrstog otpada za ove tri općine na regionalnoj razini.
Naime, Strategija upravljanja čvrstim otpadom u BIH predviđa upravljanje otpadom na regionalnoj razini, tj. izgradnju regionalnih sanitarnih deponija. U skladu s tim na razini BiH sa Svjetskom Bankom potpisan je sporazum o IDA kreditu za realizaciju projekta "Upravljanje čvrstim otpadom">.  Projekt predviđa sanaciju postojećih deponija i izgradnju novih regionalnih, sanitarnih deponija za odlaganje komunalnog otpada.
Imajući u vidu kako već duže vrijeme našu općinu karakterizira činjenica neprikladnog odlaganja otpada na području Ponir, tražit će se postupanje koje bi uključivalo sanaciju postojećeg odlagališta i iznalaženje novog rješenja. Pri tomu će se inzistirati na uvođenju najstrožih europskih standarda zaštite okoliša. /http://www.prozor-rama.org/

Svehrvatstvo kojemu je nacija vrhovno dobro zapravo je put uništavanja zdravih potencijala naroda, put na kojem se potire svaka razlika. Gubi se granica između dobra i zla, drukčijost se ne tolerira, jer svi smo pozvani na "crkveno i političko jedinstvo", u isti tor u kojem ćemo bespogovorno slijediti svoje političke i religiozne vođe Bošnjački političari svojim ponašanjem i djelovanjem idu naruku zagovornicima trećeg entiteta.
U tranzicijskim državama zbile su se upadne promjene u odnosu političkih elita prema religiji. Iz paradigme privilegiranoga ateizma preko noći smo se našli u paradigmi svepoželjne i društveno-politički sveprisutne religioznosti. Imamo danas čitavu plejadu "novoobraćenih" pripadnika i aktera negdašnjeg sistema koji pune crkvene prostore pričajući o promjeni vlastitog života. Skupa s crkvenim pokroviteljima drže lekcije svima onima koji ne uviđaju svu "dubinu" tih konverzija. No, rijetko se radi o osobnoj i slobodnoj vjeri, o vjerničkom obraćenju. Slično je i s političkom scenom. Unosno je biti religiozan, a ne vjernik. "Živimo" - kako je to primijetio teolog Metz - "u nekoj vrsti bezboštva koje je naklonjeno religiji, takoreći u dobu religije bez Boga."

Krilatice svehrvatskog jedinstva Od 90-ih naovamo u javni su a i crkveni diskurs u BiH i Hrvatskoj uvedene nove krilatice o potrebi svehrvatskog i svekatoličkog jedinstva. Napravljene su razlike između "velikih i malih" Hrvata, "dobrih i loših" vjernika. No mjerna jedinica tog svehrvatstva i svekatolištva redovno je snalažljivost u ekonomiji, u krađi tvornica, godina tuđeg rada, znoja i života mnogih ljudi. Oni se mjere vrlo često perverzijom osnovnih ljudskih vrednota i poštenja. Što se više kakav promućurni "kontroverzni poduzetnik" busa u svoja katolička i hrvatska prsa (isto tako srpska ili bošnjačka), to mu je otvoreniji put za pljačku vlastitog naroda. Svehrvatstvo kojemu je nacija vrhovno dobro zapravo je put uništavanja zdravih potencijala naroda, put na kojem se potire svaka razlika. Gubi se granica između dobra i zla, drukčijost se ne tolerira, jer svi smo pozvani na "crkveno i političko jedinstvo", u isti tor u kojem ćemo bespogovorno slijediti svoje političke i religiozne vođe.

U našoj Crkvi zavladalo je estradno katoličanstvo, jeftino i pomodarsko duhovnjaštvo, ali sve složeno u jednu vrstu katoličkog svetosavlja, po čemu sličimo svojoj sestrinskoj Pravoslavnoj crkvi. Ako već nema pravog i iskrenog ekumenizma ni s jedne strane, barem tu dolazi do "plodonosnih" dodira i sličnosti: nacionalno je apsorbiralo vjersko, isključilo evanđeosko. Crkva se dala nacionalizirati usprkos svom univerzalnom poslanju koje joj ne proistječe samo iz imena, katolička, nego iz Isusova zahtjeva i njegova evanđelja.

Nakon demokratskih promjena u BiH došlo je do vrlo unosnog i opasnog saveza "trona i oltara", do interesnog saveza religije i politike i do posvemašnje klerikalizacije bh. društva, i to kod sviju naroda. Tom interesnom savezu glavni je cilj društveno-politička i ekonomska moć. Iako je u početku devedesetih godina unutar Katoličke crkve u BiH, i s njezina vrha, bilo snažnog opiranja Tuđmanovim manipulacijama bosanskim Hrvatima, koji su bešćutno izručeni velikosrpskom agresoru (primjer Bosanske Posavine) i raseljeni po zabačenim krajevima Hrvatske i Hercegovine, došlo je uskoro do toga da se crkveni ljudi u BiH u svojim javnim nastupima "autocenzuriraju". Gotovo nigdje u njihovim izjavama ne možete danas čuti ijednu kritičku riječ o Tuđmanovoj ili hrvatskoj historijskoj i političkoj odgovornosti prema bosanskim Hrvatima i Bosni općenito, kao i moralnoj i vjerničkoj suodgovornosti Crkve za ta događanja. Hrvatski predsjednik i nositelji svehrvatske politike htjeli su "riješiti" hrvatsko nacionalno pitanje, ali zadovoljavajući srpske težnje, ne uvažavajući trećeg, Bošnjake, i tražeći svoj sebični dio na katastrofalnu štetu svojih sunarodnjaka koje nisu uključili u "vitalni nacionalni interes". Pri tome - što je u nebo vapijući grijeh - ne ustručavaju se i do danas optužiti te najveće stradalnike, bosanske Hrvate, da se nisu borili, da nikada nisu bili "pravi Hrvati". Ti spasitelji hrvatskoga naroda ne poštuju ni činjenice. Oni imaju brojčane podatke koliko je Hrvata gdje stradalo, ali što vrijede činjenice! Vrijedi kult ličnosti, nacija kao bog, politička i ekonomska moć. Vrhovnik Tuđman je inače patio od viška povijesti i bio impresioniran srpskim "junaštvom" i Titovom bijelom vojničkom odorom. Nije uopće imao volje i sluha da prihvati mišljenja i stavove ni nekoliko izaslanstava bosanskih Hrvata i franjevaca koji su mu nastojali ukazati na štetnost njegove politike prema BiH, koju je on nazivao kolonijalnom tvorevinom. Bosanski Hrvati su u toj njegovoj i hercegbosanskoj politici žrtvovani ideji hrvatske nacije.

Treći entitet Javna je tajna da je HDZ uvijek, kao i danas, dobivao potporu u političkom smislu i u glasačkoj mašineriji i s crkvenih propovjedaonica. Sarajevski kardinal i provincijal su 2000. sudjelovali u Novom Travniku na Jelavićevom Hrvatskom narodnom saboru i time dali potporu vaninstitucionalnom "rješavanju" hrvatskog pitanja, koje je trebalo uskrisiti propalu Herceg-Bosnu, mlađu sestru blizanku Republike Srpske. Stvarnu teškoću Hrvata u BiH, između očišćenog Dodikistana i sve veće bošnjačke majorizacije u Federaciji, i danas se nastoji riješiti uskim politikantstvom, praznom kuknjavom o ugroženosti i navodnom visokom hrvatskom kulturom starog europskog naroda.

Hrvatsko pitanje s Jelavićevom "samoupravom" nije završilo. Mutiralo je opet u političke zakulisne planove koji vode samo do trećeg entiteta, u kojem opet nema mjesta ni brige za bosanske Hrvate. I gotovo su sve imalo značajnije hrvatske stranke u tome suglasne. To je jedna strana medalje u kojoj se pokazuje kako hrvatska politika u BiH nema jedan validan i pošten politički koncept. S druge strane, postoji ništa manja odgovornost bošnjačkih političara za stanje u ovoj državi, jer oni svojim ponašanjem i djelovanjem idu naruku zagovornicima trećeg entiteta. Naime, zahtjev za formiranjem trećeg entiteta proizlazi i iz objektivno neriješene situacije u političkom prostoru u Federaciji, u kojem postoji stvarna bošnjačka majorizacija i preglasavanje Hrvata u institucijama ovog entiteta. U Vladi Federacije još od Petritscheva ukaza zaista postoji disparitet u donošenju odluka. Bošnjačkim bi političarima, umjesto napadaja na sve one koji ukazuju na ovakvu nefunkcionalnu organizaciju Federacije, bilo bolje da porade na promjeni tog štetnog koncepta i time relaksiraju ovu napetu situaciju.

O potpori Crkve u Hercegovini (jedino su tu biskupijski i franjevački kler na istoj liniji!) stvaranju trećeg entiteta sasvim je suvišno govoriti. Mnoge iz Hercegovine nikad nije previše zanimala sudbina njihove "braće" s ovu stranu Ivan-planine, a dio ih je vrlo aktivno sudjelovao u kreiranju Bobanove i Šuškove politike prema Bosni i bosanskim Hrvatima, a ni danas, samo mijenjajući taktiku, ne prestaju manipulirati hrvatskim pitanjem u BiH. Naravno, svakako treba spomenuti i one pastire, koji umorni, nepriznati i odgurnuti od svojih (posebno oni u RS-u, Posavini a neki i u Hercegovini, osobito istočnoj), ostaju sa svojim narodom i rade za njega hrabro se odupirući političkim i vjerskim manipulatorima.

Neželjeno dijete Čini se kako BiH ima sudbinu neželjena djeteta. Što se tiče Srba, stvari izgledaju prilično jasne - oni ni idejno ni politički ne prihvaćaju Bosnu. Kod njih Republika Srpska, stvorena na genocidu, pljački i otimačini, stoji ravnopravno nasuprot BiH i zasad nema naznaka da bi se tu moglo što promijeniti. Maćehinski odnosi hrvatske politike iz Zagreba i Hercegovine prema bosanskim Hrvatima, njihovo podcjenjivanje i zanemarivanje, kao i dugogodišnje manipuliranje njihovom sudbinom doveli su ih u neku vrstu duhovne i političke šizofrenije, tako da danas, iako žive u BiH, sve je manje osjećaju svojom domovinom. Za takvo stanje duha među Hrvatima u BiH je uz političare odgovorna i Katolička crkva, koja svojom idejom o "jednome jedinstvenom narodu u dvije države, koji ne smije biti razdvojen nikakvim granicama" radi na štetu svog naroda. I bošnjačko prihvaćanje i shvaćanje Bosne je vrlo upitno. Njega u svojim istupima ponajbolje artikulira efendija Cerić kada veli: "Dosta smo se mi drugima prilagođavali; neka se oni sada nama prilagođavaju!" Istina je da su Bošnjaci najprivrženiji Bosni i Hercegovini i da unutar njihova političkog miljea postoji više pluralnosti nego kod druga dva konstitutivna naroda. Međutim, problem se javlja što oni žele drugima biti mjera patriotizma i određivati koliko netko voli ovu zemlju. Smirivanju situacije nimalo ne pridonosi ni vrh Islamske zajednice. Dapače, vjerski vođa bosanskih muslimana već odavno pokazuje želju da bude i najvažnijom političkom osobom u Bošnjaka, a njegovo definiranje temelja bosanskohercegovačke državnosti (El Fatih, Gazi Husrev-beg, A. Izetbegović) pokazuje kako ima sve manje osjećaja za bosanskohercegovačku plurikonfesionalnu i plurinacionalnu stvarnost. Kad se sve to sagleda, teško se oteti dojmu da bi Cerićeva "Bosna i Hercegovina za Srbe, Hrvate i sve ostale nužno bila nešto poput današnje Dodikove Republike Srpske za Bošnjake, Hrvate i sve ostale". (I. Lovrenović).

Veliki poslijeratni "spasitelj" hrvatskog naroda D. Čović, česti gost crkvenih slavlja po BiH, ne tako davno, kardinalu Puljiću u Komušini, svečano, kao predsjednik samo jedne stranke, ali u ime svih "vjernika Hrvata-katolika" i hrvatskog naroda, uručio je pastirski štap koji je kardinal s radošću primio i time pokazao da je slabo razumio borbu protiv laičke investiture koja je mučila još srednjovjekovnu crkvu. Nije naodmet spomenuti da je i Čović bio na optuženičkoj klupi zbog ekonomskog kriminala i da mu optužba visi nad glavom, no trajno se spašava dealom s nekima iz međunarodne zajednice. Međunarodni faktori u BiH su, pak, posebna priča. Svojim "visokim predstavnicima" - trenutno u M. Lajčaku - pokazuju licemjernost i popustljivost prema kreatorima velikosrpske politike i vlastodršcima u RS-u, boreći se za očuvanje statusa quo u ovoj sluđenoj zemlji, jer im to omogućava basnoslovno velike plaće i jer iz manjka moralnosti redovno staju na stranu nemoralnijega.

Nedavno je u Kreševu, na marginama blagdana sv. Kate, upriličena mini repriza novotravničkog skupa u kojem je "duhovna i politička elita" našeg naroda i Crkve razmijenila svoja iskustva i planove o "rješavanju" problema hrvatskog naroda i izrazila svoju "zabrinutost" za njegovu sudbinu. U priopćenju HDZ-a BiH stoji kako je Čović "izvijestio kardinala Puljića o dogovoru čelnika HDZ-a BiH, SDA i SNSD-a o najavljenim ustavnim promjenama, popisu stanovništva, rješavanju statusa Brčkog i podjeli državne imovine, što je naišlo na odobravanje i razumijevanje kardinala Puljića".

Nereligiozni kriteriji Vjernici i vjerski poglavari još ratuju s komunizmom, a Srbe i Hrvate, nešto manje Bošnjake, u BiH danas predvode političari koji su bili percipirani kao lijevoorijentirani u svojim političkim platformama. To Dodik vrlo dobro ilustrira. Došao je na vlast kao "socijaldemokrat" kroz oporbu Karadžiću i SDS-u, a sada je nacionalni despot u RS-u i šire. Nitko nije sličniji Miloševiću od Dodika. I Čović je sličan samo što se kasnije (lukavije) uključio. Čović je do 1992. bio u tzv. reformnim snagama (Jugoslaven). No to mu uopće nije zasmetalo da zbog osvajanja vlasti uzjaše svakoga "konja" (i Crkvu) da bi postigao svoj cilj. Posve je jasno da oslabljen u pregovorima, što zbog licemjerne i bezidejne hrvatske politike, što zbog optužbi za kriminal, pokazuje se najviše spremnim za kompromis i "dijalog". Čović se bez ostatka prikačuje uz moćnog Mileta iz Laktaša, kojemu je čak preko svoje medijske ekspoziture, najčitanijeg hrvatskog tabloidnog dnevnika u BiH, dakle hrvatskog dnevnika Večernjeg lista, dodijelio nagradu Večernjakova pečata za ličnost godine. Valjda zbog ugroženosti Hrvata i iz nacionalnih hrvatskih interesa, koje Dodik najbolje zna zastupati?! S druge strane, Dodik ima najboljeg branitelja svoje očišćene Republike upravo u Čoviću, koji je to više nego jasno rekao nedavno u Nezavisnim novinama. Posavski Hrvati, Krajina pa i čitava Bosna njega odavno uopće ne zanimaju.

Hrvati su u BiH politički desubjektivizirani i kulturno zaostali najviše zahvaljujući vlastitom političkom i crkvenom vodstvu. Kao katolici, izručeni su nacionaliziranoj religiji njihovih dušobrižnika siromašna duha koji ih drže opijene u jeftinom trijumfalizmu pobjede nad "komunističkim bezboštvom", u neprijateljstvu prema drugima, u poticanju da se dodvoravaju moćnicima ove zemlje, te u stalnom govoru o ugroženosti. Nereligiozni kriterij - nacionalni kriterij postao je jedini kriterij i crkvenoga pripadanja i same vjere. Zato ne čudi da su po našim crkvenim zajednicama i medijima prisutniji i više se uvažavaju "novoobraćenici" iz prijašnjeg režima, sumnjivi estradni Hrvati i oboljeli karizmatici više nego stvarni vjernici i humanisti, "tajkunski džep" više nego "udovičin novčić". Početak izlaska iz ove duboke krize možda je u vraćanju moralnosti u politiku, u odgovornosti za ovu zemlju i posebno u reevangelizaciji naše Crkve, kao bitnom preduvjetu bilo kakvih promjena u stanju duha bh. katolika, koji su nacionalno najvećim dijelom Hrvati. /Fra Petar Jeleč - Bhdani/

MOSTAR: Predsjednik Vlade Hercegovačko-neretvanske županije Srećko Boras primio je danas u svom uredu načelnika Općine Prozor-Rama dr. Jozu Ivančevića.
"Općina Prozor-Rama u iznimno je teškom gospodarskom položaju, a nekoliko za općinu značajnih projekata sama Općina teško će moći realizirati bez konkretne pomoći županijske, federalne, pa i državne razine vlasti", kazao je na sastanku dr. Ivančević, te dodao kako je krajnje vrijeme da se konačno učine konkretni pomaci u rješavanju vodoopskrbnog sustava za naselja po obodu Ramskog jezera i izgradnje kanalizacijske mreže grada sa sustavom pročišćavanja. "Stanje cestovne infrastrukture na području Općine Prozor-Rama je priča za sebe, te je potrebno što prije krenuti u kvalitetno saniranje i rekonstrukciju nekoliko prometnica u Općini", zaključio je načelnik Ivančević.
Budući da je ovo bio prvi službeni susret, premijer Boras čestitao je načelniku Ivančeviću na izboru, istaknuvši kako će učiniti sve što je u njegovoj moći da, u skladu s mogućnostima proračuna, Vlada pomogne realizaciju projekata od važnosti za Općinu Prozor-Rama.
Načelnik  Ivančević zahvalio se premijeru Borasu na prijemu i čestitkama, te izrazio nadu kako će zajedničkim naporima lokalnih i županijskih vlasti biti realizirani projekti o kojima je tijekom sastanka govorio. /http://www.vlada-hnz-k.ba/

Udruga Ramska zajednica Požega organizira 31. siječnja 2009. "Ramsko silo 2009".  Već drugo po redu ovogodišnje silo predstavit će Ramu kroz običaje, pjesmu, kola, gangu i gusle koje će prezentirati  Ramsko folklorno društvo "Hrvatska sloga" iz Prozora pod vodstvom Zorana Stojanović, te domaće Ramsko zavičajno društvo Rama iz Pleternice voditelja Jure Vidakušića. Predviđeni program započinje sv. misom u 18 sati u Kuzmici, narodno veselje nastavlja se u 19 sati u ugostiteljskom objektu ¨Bijela kuća¨ u Blackom kraj Pleternice. Očekuju se gosti iz Rame, Ramljaci koji se okupljaju oko Ramske zajednice Zagreb, načelnik općine Rama-Prozor Jozo Ivančević, svećenici i drugi  ugledni gosti. Ramska zajednica Požega predstavit će svoj dosadašnji rad koji je u skoro godinu dana težio što boljem predstavljanju svoje rodne Rame i Ramljaka kao ljudi koji u iseljeništvu stvaraju svoj novi sretni dom, težeći srcem za izvorima rijeke Rame, Buka i Krupića, zveketa kose, kosaca koji po zvizdanu završavaju otkose, gange pjesme, smijeha divojaka koje nose vodu i pitu sa sirom prpom, mameći divljenje ljepote dive Grabovčeve koju Ramkinje nose svojim porođenje. Sve je to Rama i ako se ikada vrate poljubit će to sveto tlo i pomoliti se za svoje pretke i reći rasti Ramo i cvjetaj, u jezeru se ogledaj, u zlato se pretvaraj. U sklopu Ramskog sila dana 30. siječnja 2009. u 18 sati pod pokroviteljstvom HEP-a BiH u Galeriji Ciraki u Požegi (u sklopu Kazališta u Požegi) održat će se izložba fotografija i umjetničkih djela sa motivima Rame.

Program:
30. siječanj 2009.
U18 sati: Galerija Ciraki u Požegi, Izložba fotografija i umjetničkih djela s motivima
Rame

31. siječnja 2009.
18 sati: sv. misa u Kuzmici
19 sati: Blacko, ugostiteljski objekt ¨Bijela kuća¨ 

Nastupaju:
1. KUD ¨Hrvatska sloga¨ Prozor, Rama
2. ¨Hercegovačko zavičajno društvo Rakitno¨  i diplar Zoran Suton
3. ¨Ramsko zavičajno društvo Rama¨  iz Pleternice
4. Narodno veselje i druženje uz grupu KINGS
 
Ulaznice se mogu kupiti pozivom na slijedeće brojeve: 098/9013215 ili 099/7907080.
/http://free-po.t-com.hr/kculjak/

Načelnik općine dr. Jozo Ivančević u radnoj je posjeti kod Predsjednika vlade HN Županije Srećka Borasa. Razlog posjeta je upoznavanje samog premijera sa problemima naše općine i traženje pomoći financiranja započetih projekata kao što su vodovod za naselja po obodu ramskog jezera, kanalizacija grada sa sustavom za pročišćavanje, te rekonstrukcija cestovnih pravaca. Biti će riječi i o problemima neispravne vode u našem gradu i školama.
Načelnik će izvijestiti i o šteti nastaloj elementarnom nepogodom koja je krajem godine pogodila neka naselja naše općine. Predstavit će prijedlog po kojemu bi veći dio nastale štete bio saniran iz sredstava Županije.

Živimo u nijemom, ušutkanom društvu agresivnih vanjskih i unutarnjih monologa - visokom stadiju nečovještva.

Piše: Fra Ivan Šarčević

Zrelost svake ljudske zajednice mjeri se i količinom zdrave polemike. Polemika bez mržnje, bez izmišljanja, bez zaplotnjačkih namjera, bez skrivanja iza titula i društvene pozicije, polemika na stvar i s argumentima, s poštivanjem protivnika, vrhunski je oblik dijaloga. Prave polemike su doista rijetkost. Njih uspijevaju voditi iznimno osjetljivi, hrabri, mudri i odgovorni ljudi.
U polemici se može izgubiti ali zbog toga ne treba bježati u lažnu nemoć, u samosažaljenje koje traži milosrđe drugih, nego treba priznati da drugi ima pravo ili "za kratko" ostaviti polemiku i potražiti dijalog na drugi način. Ali onda zapravo nismo izgubili nego također dobili jer kad dobiva istina, svi smo na dobitku. Dobar polemičar se ne vodi pobjedom nad protivnikom nego traženjem istine i uspostavljanjem boljeg odnosa.
Polemika se kao i čovjekov karakter temelji na riječi, logici i moralnosti, pa se i perverzija karaktera događa kada je riječ brbljava, psovački uvredljiva, neumjesna, kada promašuje temu, iskrivljuje zbilju, kada obmanjuje, kada je lažna. Događa se i onda kada se propušta izreći prikladna i odgovorna riječ, kada se nemoralno šuti, kada se - kako kažemo - ne podiže glas zbog nepravde.
Naša komunikacijska sfera prepuna je brbljavih i prljavih monologa nesretnih anonimaca ili taštih javnih ljudi koji su sav svoj duhovni potencijal stavili u samodokazivanje, u sijanje uvreda, laži i mržnje bilo preko interneta, s političkih govornica, iz novina, s ekrana, katedri ili sa svetih mjesta. Puno bi se političara, vjerskih službenika i javnih ljudi zbog neetične upotrebe riječi trebalo staviti pod liječnički tretman (i sud!), jer informacije ne temelje na argumentima i stvarnim razgovorima, nego na traču i emocijama, na strahu za položaj i volji za moć. Koliko je pomračenih umova i hladnih srca ne samo difamiralo nevine, nego doslovno ubilo ljude dosljedno pjesnikovom epitafu: "Ubi me prejaka reč!" (B. Miljković).
I dok s jedne strane ima malo stvarnih polemika, ratobornost sve više buja u nama. Ljudi ove zemlje nabrekli su od polemičkog, ratničkog duha. Prepuno je agresije koju sijemo oko sebe ili je "pripitomljujemo" krivim molitvama, nemoralnom šutnjom, lažnim nacionalnim interesom, lažnim mirom... Agresija se, međutim, ne može nasilu kontrolirati. Kad-tad izbije i načini neželjenu štetu ili njezin kontrolor oboli u depresiji, relativizmu i nihilizmu. Ona se najbolje kanalizira podlaganjem moralnoj obligaciji, poštenim radom i iskrenim razgovorom (polemikom) - u krugu dobrohotnih prijatelja kojima smo dopustili da nam u oči ukažu na naše mane i zablude. Događa se, međutim, suprotno: u prijateljsku se riječ gotovo ne vjeruje. A to je smrt i riječi i karaktera.
Mnogi službenici riječi - od političara i vjerskih službenika, preko novinara do učitelja - upravo žive bez prijatelja, u monologu, pa inflacijom ili zloupotrebom riječi prikrivaju taj nedostatak. A kada se izda prijateljstvo i riječ devalvira, onda ne samo "sitni" karakteri nego svi "mali" ljudi imaju ispriku da "ne govore", da se ne bune, da ne polemiziraju, jer, kažu: Nema koristi! To onda nepogrešivo koristi svaka zla politika i vlast, kojima cilj i jest zavesti šutnju, učiniti riječ bespomoćnom.
Živimo u nijemom, ušutkanom društvu agresivnih vanjskih i unutarnjih monologa - visokom stadiju nečovještva. Razumljivo je da ne želimo konflikte, ali nije ljudski konflikte drugih sebično koristiti. Upravo se to događa. Lažemo da u konfliktima ne razlikujemo krivce od nevinih i s neke "uzvišene", navodno neutralne (nemoralne!) pozicije sukobljene stavljamo na istu razinu. Tako samo stajemo na stranu krivih, na stranu zla, i optužujemo pravedne. Njih čak proglašavamo svadljivima, konfliktnima, zanovijetalima. Odatle je već utrt put da ih izručimo mržnji i bijesu nezrele javnosti, agresiji ušutkane mase. Žive ih sahranjujemo.
Naše je vrijeme potamnjenja, izdaje i sumnje u riječ, u zdravu polemiku. Znanstvena, religiozna, umjetnička, novinarska riječ iznajmile su svoju moralnu (spasiteljsku) ulogu politikantstvu - novcu i volji za moć.
Ipak, samo će nas moćna riječ - riječ istine, pravde i ljubavi - izvući iz tog mraka. Slično kao u Freudovoj priči: Naime, neki je mališan stigao svojoj tetki. Kad je uvečer legao, tetka je ugasila svjetlo i otišla u svoju sobu. Dječak se uplašio. Zvao je tetku da mu nešto priča jer se bojao mraka. Ona mu je kazala da će i s njezinom pričom svejedno ležati u mraku. Dječak je odgovorio: "Pravo veliš. Ali, čim čujem tvoje riječi, moj se mrak razilazi." /Oslobođenje/

Fra Bono je rođen u Ripcima 11. studenog 1914. od roditelja Nikole i Marte r. Nikolić. Osnovnu školu pohađa u Šćitu, Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom; Franjevačku teologiju u Sarajevu. Stupio u Novicijat 29. lipnja 1932. u Gorica- Livno, prve redovničke zavjete je položio 30. lipnja 1933. u Gorica-Livno, svečane redovničke zavjete dao je 01. srpnja 1936. u Sarajevu. Za svećenika redovnika zaređen je u sarajevskoj katedrali 30. lipnja 1940.
Fra Bono je službovao po Bosni i Hercegovini kao kapelan u Jajcu, Rami-Šćitu, Tuzli, Varešu, Kraljevoj Sutjesci, Jajcu; župnik u Potočanima od 1945. do 1946; župnik na Gračacu od 1952. do 1959.; župnik u Domaljevcu od 1959. do 1964. godine; župnik u Sokolinama od 1964. do 1973. godine. Bio je gvardijan na Šćitu  1973. godine, i nakon kraćeg službovanja na Korčuli i u Bihaću, vraća se u Ramu gdje ostaje  kao duhovni pomoćnik, a od 1976. kao umirovljenik sve do svoje smrti.
Dva  su životna perioda  koja su bitno odredila fra Bonin život:
- Vrijeme provedeno u zeničkom zatvoru od 1946. do 1949. godine kamo je odveden iz župe Potočani.  Okrivljen je za djelo: davanje hrane i pića kao i savjetovanje hrvatskih "odmetnika" iz odžačkog kraja.
- Vrijeme gradnje prve župne crkve poslije Drugog svjetskog rata  u našoj provinciji i župne kuće na Gračacu od 1952. do 1957. godine o čemu stoji zabilježeno u provincijskoj kronici: S mnogo brige i truda, kroz suzu i znoj sagradio 1957. godine župni stan, 1959. godine župnu crkvu na Gračacu.

Godine strogog zeničkog zatvora u tek nastaloj komunističkoj Jugoslaviji djelomično su opisane u fra Boninoj knjizi "Svjetlo u tami" (2003).  Posthumno je objavljena fra Bonina knjiga "Nebolom duše"(2008).
Fra Bono je umro u Rami 11. siječnja 2006. godine u 91. godini života.

Skijaški klub Idovac organizira školu skijanja na ski stazi Ramske kuće na Makljenu. Škola skijanja bit će danas (subota) i sutra od 13 do 17 sati, a od ponedjeljka do petka škola skijanja bit će od 14 do 17 sati. Cijena po danu je 10 KM u što je uračunata i cjelodnevna karta.
Svi oni kojima je potrebno mogu iznajmiti skijašku opremu. Treneri u školi skijanja su Ivan Ćuk i Vlado Ivančić. Ukoliko u navedenom periodu bude dovoljno snijega Skijaški klub Idovac će organizirati natjecanje polaznika škole skijanja. /RR/

Fotografija na kojoj se nalaze, uz crvku i stari samostan, fra Luka Tešić (rođen 16. 4. 1895. u Ivanjskoj - ubijen od partizana u Prijedoru 24. 12. 1944), dr. Luka Čabrajić - liječnik iz Kiseljaka, fra Kazimir Ivić (rođen 16. 4. 1890. u Rumbocima - umro na Šćitu 5. prosinca 1978) i bogoslov fra Bono Božić, o kojemu nemamo drugih informacija, poslana je iz Sarajeva 28. 10. 1928. u Kiseljak na adresu spomenutog liječnika.

Uz crvku Uznesenja BDM i spomenute osobe na fotografiji se nalazi u potpunosti nedovršeni samostan, građen od 1913. do 1930. godine, u kojem je danas smještena Kuća mira. Ovom prigodom donosimo nekoliko informacija o gradnji samostana iz knjige fra Ljube Lucića, Rama kroz stoljeća.

Kako je ramska zajednica dobro stajala desetih godina 20. stoljeća, to je 1913. godine odlučila graditi novi samostan koji će koštati, po predviđanju do 25.000 kruna. Godine 1914. bio je pribavljen materijal, nađeni su majstori, a poduzetnik Franjo Holz dao je nacrt, odnosno kopirao je pročelnu stranu visočke gimnazije unijevši neke izmjene. Početkom travnja počeli su radovi dok se istodobno vadio kamen "munjika". Majstore Imoćane vodio je Marko Rako, a domaći su ljudi bili pomoćni radnici. Kad je Rako vidio kvalitet munjike, nagovorio je fra Antu Ravlića da radnici tešu kamen i prave fasadu od tesanog kamena.
Radovi su krenuli lijepo, ali je počeo Prvi svjetski rat kada su bili sazidani samo zidovi za podrum. Stavljene su grede, ali se nije dozidalo do prizemlja. Novac koji je proračunat za čitavu zgradu, bio je potrošen.
Ljudi su pozvani u vojsku, vlast je oduzimala stoku i hranu za bojište. K tome je 1916. godine bila velika suša pa nije bilo dovoljno žita ni za svijet, a država je tražila svoje. Fra Anto je vještim upravljanjem spasavao samostan pa braća nisu oskudijevala, ali je narod sve teže živio. Dok su posvuda oduzimana zvona za ljevanje topova, u Rami su ostala netaknuta. Godine 1917. molio je fra Anto sve samostane za pomoć od po 300 kruna čime je završio prvi kat kuće. Dana 24. lipnja 1918. godine pao je veliki snijeg, ali nije smetao ljetini. Naprotiv, bila je rodna godina, ali se pojavila "španjolska groznica" i "plućna kuga". Te godine umrle su u Rami, zajedno s poginulim vojnicima, 202 osobe, ali to nije ni blizu bilo strašno kao u ostalim dijelovima Bosne.
Uza sve poteškoće samostanska zgrada podignuta je gotovo do drugog kata. Fra Franjo Jukić je 1920. uspio dovesti zgradu pod krov jer je to bilo pogodno doba za gradnju. Jedan majstor radio je za 4 kg žita dok je 1914. godine trebalo platiti 50 kg žita za jednog majstora. Sljedeće godine zidane su pregrade i izmijenjene grede koje su zbog dugog stajanja na otvorenom počele trunuti. Kad su zidane volte za hodnike, došlo je do rušenja. Zatrpan je jedan radnik, ali se izvukao živ. Konačno je dignut zajam od 50.000 dinara od banke te su napravljeni prozori i vrata 1930. godine i već tada fra Bono Ivandić nije bio s njima zadovoljan. Konačno je provincijal fra Josip Markušić i sam starinom iz uzdolske župe 4. studenog 1930. godine blagoslovio kuću u koju su braća napokon uselila.

Na fotografiji se jasno vidi dio samostana koji je danas drugačijeg izgleda. Naime, Talijani su 1943. godine saznali kako se Tito, zajedno s partizanima, krije u samostanu i zbog toga su bombardirali samostan. Jedna je bomba pala uz same temelje samostana, a druga na zid isturenog dijela samostana i potpuno ga srušila, ali je ostala neeksplodirana pred samostanom. Ovu su bombu od 100 kg partizani demontirali, a eksploziv su upotrijebili za rušenje mostova na Neretvi!

Nakon blagoslova obitelji završena je statistika svih ramskih župa: Doljana, Gračaca, Prozora, Rame-Šćita, Rumboka i Uzdola. Spomenute župe, osim Doljana, nalaze se na teritoriju općine Prozor-Rama. Doljani pripadaju općini Jablanica.

Statistika župa:

Doljani:

U javnosti se nekada operira podatkom da naša općina ima mnogo više katolika, odnosno Hrvata. Neki spominju brojku i preko 13 000. S jedne strane napuhivanje brojki a s druge nedovoljno uzimanje u obzir stvarnoga stanja samo otežava trijezan pristup razlozima zašto ljudi odlaze i što bi se moglo učiniti da ova općina bude prikladno mjesto ljudskoga življenja.

Prema Popisu pučanstva Bosne i Hercegovine iz 1991. godine naša općina imala je 19 760 stanovnika, od tog broja 12 259 bilo je Hrvata!

Danas je na Radio Rami gostovao načelnik općine dr. Jozo Ivančević povodom dva mjeseca od početka obavljanja dužnosti načelnika općine (10.11.08), te iznio kratki prikaz onoga što se kroz dva mjeseca radilo. Evo nekoliko tema današnjeg razgovora koji je vodila Ana Burić.

Jedan od aktualnih problema naše općine vezan je za bakteriološki neispravnu vodu za piće u svim školama na području općine. Načelnik je rekao kako odmah po njegovom dolasku zatraženo ispitivanje zdravstvene ispravnosti vode koju pijemo, jer narod treba znati, te da se potakne institucije koje su plaćene da to prate. Ostalo se iznenađeno rezultatima, jer su oni ukazali na to da je voda u svim školama i voda iz gradskog vodovoda bakteriološki neispravna za piće. S tim se rezultatom upoznalo sve škole, te narod, jer nema smisla kriti podatke. Na takvo stanje kontaktiralo se županijsko ministarstvo i nadležni inspektor, te zavod za javno zdravstvo, te se dogovorilo formiranje stručnog tima koji će ponovno snimati stanje i poduzeti sve potrebne mjere. Rečeno je kako se planira i kvalitetna dezinfekcija svih školskih prostorija.

Kroz ova dva mjeseca radilo se i na rješavanju problema zdravstva. Razriješeno je dosadašnje Upravno vijeće i imenovano novo privremeno. Na pitanje može li to donijeti promjene na bolje u Domu zdravlja načelnik je odgovorio kako je prihvaćanjem dužnosti načelnika općine spreman preuzeti ne samo vlast već i odgovornost za razvitak općine. Dom zdravlja već duže vrijeme nije imao ravnatelja, nisu ni sami građani zadovoljni kvalitetom zdravstvene usluge, ne rade područne ambulante. Sve su to razlozi koji su potakli da se razriješi staro Upravno vijeće koje je svakako bilo pod ostavkama nekih članova i uđe u proces imenovanja novog Upravnog vijeća. Napomenuo je kako je novo vijeće već jučer je startalo sa radom i odmah je imenovalo dr. Marka Barešića za v.d. ravnatelja Doma zdravlja. Načelnik je ukazao kako je stanje u općinskom zdravstvu takvo da zahtjeva što brže poboljšanje, na korist brojnim žiteljima kojima je to velika potreba, te da će kao načelnik općine uvelike pratiti i pomagati rad Doma zdravlja.

Jedno od pitanja načelniku bilo je kada se planiraju osnovati mjesne zajednice i koliko će one doprinijeti razvitku pojedinog kraja? Prema načelnikovim riječima, već na sljedećoj sjednici, koja se planira kroz sljedećih deseta dana, imenovati će se posebno povjerenstvo koje će pokrenuti postupak ponovnog utemeljenja mjesnih zajednica. Poznato je kako je mjesna zajednica osnovna jedinica lokalne samouprave, te će se stoga posao odraditi ozbiljno i odgovorno. Ako u rukovodstvo mjesnih zajednica budu izabrani kvalitetni ljudi, domaćini, tada možemo očekivati od njih prijedloge, projekte lokalnog značenja. U svakom slučaju mislim da je prošlo vrijeme stranačkih šerifa koji su vladali u pojedinim našim selima.

Jedna od točaka prošle sjednice općinskog vijeća bila je i ustroj općinskih službi. Donesena je nova odluka o općinskim službama. Kakvu korist će građani imati od te odluke?
Dosada je općina bila organizirana sa šest općinskih službi za upravu kojima su na čelu bili pomoćnici načelnika. Mislim da je taj ustroj preglomazan, da je šest pomoćnika suvišno, te da se općina može kvalitetno organizirati preko tri općinske službe za upravu. To će rezultirati i novom sistematizacijom, pa se nadamo da će se i broj izvršitelja smanjiti. Proračunski novac potreban je za realizaciju kapitalnih projekata pa ćemo nastojati da ga što manje ide za plaće i naknade, a što više za investicije.

Kao veliki problem ove općine ističe se gospodarstvo. Dio Vaše kampanje oslanjao se na namjeru da se potakne gospodarstvo i da se omogući novo zapošljavanje unutar općine. Kakvi su tu izgledi?
Stanje u ramskom gospodarstvu je vrlo loše. Dio starih tvrtki pritisnut je obvezama za doprinose i poreze, nekima je za vratom i porezna uprava, skoro da nemaju uposlenih a pri tome imaju značajne kapacitete. Mi sada pripremamo razgovore sa njima sa ciljem da ima kažemo kako su dužni na prvo mjesto svojih poslovnih aktivnosti staviti izmirenje obveza prema svojim radnicima, i po plaćama i po doprinosima. Neprihvatljivo je da se radnici ne pozivaju na posao godinama, da nemaju nikakva primanja, nemaju zdravstveno osiguranje, a pri tome su im knjižice još u tim firmama. Mi moramo inzistirati da se toj problematici dadne najveći značaj. Tek ćemo se tada i mi uključiti u pomaganje, bilo da ćemo im pomoći pri traženju sredstava ili traženja partnera ili nekim vidom iskorištavanja slobodnih kapaciteta, kako to firma sebi bude osmislila. Za one manje, zdrave firme planiramo uspostaviti jedan fond kojim ćemo potaknuti njihov razvoj i novo zapošljavanje.
Tako, kada sagledamo mogućnosti i potrebe domaćeg gospodarstva, naći ćemo načina da se javimo i tvrtkama iz okruženja pa i inozemstva. Planiramo napraviti jednu promociju naših mogućnosti i potreba, gdje će biti predstavljeni naši resursi. Mi optimistično gledamo na ramske mogućnosti u gospodarstvu, iako svi trebamo biti svjesni da do promjene neće doći brzo.

Čini se da su naši stari infrastrukturni objekti kao što je gradski vodovod, kanalizacija, ulice u dosta lošem stanju, a novi projekti kao što je vodovod za naselja po obodu Ramskog jezera traže sve više novaca. Kakva su tu rješenja?

Prema mišljenju načelnika danas svatko vidi kako je grad u iznimno lošem stanju. Ulice su pune zakrpa, pločnici neuredni i neispravni, vodovodne cijevi su na više mjesta popucale i privremeno sanirane. Vodovod za naselja po obodu ramskog jezera, ali i vodovod do ostalih naših naselja, jest stalna tema svih političkih istupa već desetak godina.
Prema njemu, u stvarnosti se, poslovi odvijaju traljavo, neriješeni su imovinsko pravni odnosi, i nimalo nije zadovoljan zatečenim stanjem. Također, veliki problem je što i danas do nekih vrlo naseljenih mjesta vode loši makadamski putovi, što isto tako nije nikako prihvatljivo stanje.
S druge strane, u tom pogledu, općina ima ugovorene neplaćene radove u visini od 3.179.526,74 KM, a taj iznos će biti još veći kad dospiju svi obračuni. Također, postoje i veliki dugovi, koja su napravili javna poduzeća, pa mi tako u naredni period ulazimo sa preko 3.500.000,00 KM minusa.
Sada kada usporedimo činjenicu veličine duga i činjenicu potrebe infrastrukturnih radova jasno je da će sve to ići teško. Određene izlaze vidimo u traženju sredstava iz drugih razina vlasti kako Županije i Federacije.

Je li općinski proračun bolna tema ili će moći biti pokretač nekog novog općinskog razvitka?
Proračun naše općine nije teška tema. Hvala Bogu da imamo značajne prilive sredstava, prvenstveno iz takozvanog obeštećenja. Mi smo izradu proračuna za 2009. godinu planirali uraditi kroz prvo tromjesečje 2009. godine, a dotada se financirati temeljem Odluke o privremenom financiranju koju je već donijelo naše vijeće. Rad na proračunu planiramo organizirati tako da on bude transparentan, da zadovolji i male potrebe lokalnih zajednica ali i da sudjeluje u projektima gospodarskog oporavka i završetka važnih infrastrukturnih objekata. Naš veliki problem je u tome što će najmanje dvije godine proračun biti opterećen zatečenim dugovima. Zbog teškog stanja koje smo zatekli zatražili smo reviziju i očekujemo njen rad.
Ta činjenica ne bi trebalo nikome smetati, želim poručiti građanima ove općine, da ću ja osobno kada budem odlazio sa mjesta načelnika općine tražiti reviziju svoga rada. Zato ni ovo moje traženje ne treba nikomu smetati ako je novac ove općine trošen na zakonit način.

Na pitanje o radio Rami načelnik je odgovorio kako Radio Ramu vidi kao medij koji je bitan za cijelu Ramu. Kao javno poduzeće Radio Rama ne bi smjela poslovati negativno, ali ni trošiti previše proračunskog novca. Na prošloj sjednici općinskog vijeća imenovana je nova Skupština Radio Rame koja će sagledavati rad Nadzornog odbora, te načiniti plan sanacije koja je potrebna Radio Rami.

Na adresu Zavod zdravstvenog osiguranja Hercegovačko-neretvanske županije stiglo je priopćenje od županijskog tužiteljstva HNŽ-a u kojem stoji: "Obavještavamo Vas da je u ovom Tužilaštvu donijeta odluka, a sve vezano za krivičnu prijavu Zavoda podnesenu protiv ljekara Doma zdravlja Prozor-Rama dr. Joze Ivančevića, dr. Milene Džalto, dr. Ivke Babić, dr. Mare Anđelić, dr. Ante Markešića, dr. Stipice Đapića, dr. Marka Barešića  i dr. Ante Jeličića, da se obustavi istraga protiv navedenih osumnjičenih lica, zbog krivičnog djela Prevara u službi iz člana 385. KZ F BIH, jer nema dovoljno dokaza da su osumnjičeni počinili to krivično djelo ili neko drugo krivično djelo."

Statistika župe Prozor za prošlu 2008. godinu.
U prošloj godini kršteno je 52 djece  (muških 26, ženskih 26). U 2007. godini kršteno je 49 djece. Vjenčano je 25 parova (u 2007. godini 19 parova). Umrlo je 18 osoba (12 muških, 6 ženskih). U 2007. umrlo je 16 osoba.

Nakon blagoslova obitelji ustanovljeno je kako u župi Prozor ima 924 obitelji sa 3943 člana. U 2007. godini župa je brojala 3948 članova.

Zainteresirani mogu pratiti statistiku obitelji i članova župe Prozor po naseljenim mjestima:

Šerovina i Zagaje
Obitelji: 6
Članovi: 31
M/Ž: 19/12

Šlimac, Lapsunj, Ćališi, Tomići
Obitelji: 53
Članovi: 233
M/Ž: 128/115

Borovnica
Obitelji: 24
Članovi: 117
M/Ž: 60/57

Paljike (od Meštrovića)
Obitelji: 29
Članovi. 152
M/Ž: 65/87

Lug (od Ivandića)
Obitelji: 47
Članovi. 175
M/Ž: 89/86

Ometala (od Jukića)
Obitelji: 49
Članovi: 218
M/Ž: 99/119

Blace, Dobroša, Perići
Obitelji: 45
Članovi: 183
M/Ž: 91/92

Gmići(zapad)
Obitelji: 60
Članovi: 255
M/Ž: 129/126

Gmići (istok, s Krča)
Obitelji: 45
Članovi: 202
M/Ž: 99/103

Gmići (sredina, od Mije Perana prema Krčima)
Obitelji: 39
Članovi. 215
M/Ž: 113/102

K. Tomislava i Splitska (od policije)
Obitelji: 78
Članovi: 282
M/Ž: 140/142

Splitska (od Doma zdravlja)
Obitelji: 45
Članovi: 162
M/Ž: 79/83

Splitska (od Zelenika)
Obitelji: 45
Članovi: 219
M/Ž: 110/109

K. Tomislava (od Brizara)
Obitelji: 45
Članovi: 156
M/Ž: 62/94

K. Tomislava (od Bradića do UNIS-a)
Obitelji: 49
Članovi: 187
M/Ž: 81/106

S. Radića (od Zelića)
Obitelji: 65
Članovi: 298
M/Ž: 155/143

D.Grabovčeve (od Kreša)
Obitelji: 61
Članovi: 240
M/Ž: 120/120

Sinjska (od Baketarića)
Obitelji: 36
Članovi: 171
M/Ž: 97/74

Bare (od Dane Ćurčića)
Obitelji: 38
Članovi: 188
M/Ž: 100/88


Župa Uzdol

Statistika župe Uzdol za prošlu 2008. godinu.
U prošloj godini kršteno je 5 djece  (muških 1, ženskih 4). U 2007. godini kršteno je 7 djece. Vjenčano je 7 parova (u 2007. godini 2 para). Umrlo je 12 osoba (7 muških, 6 ženskih). U 2007. umrlo je 10 osoba.

Nakon blagoslova obitelji ustanovljeno je kako u župi Uzdol ima 126 obitelji sa 422 člana. U 2007. godini župa je imala 127 obitelji sa 429 članova.

Broj nezaposlenih na području općine Prozor-Rama u 2008. godini smanjen je za 33 osobe u odnosu na 2007. godinu. Na evidenciji nezaposlenih na kraju 2008. godine bilo je 1.811 nezaposlenih osoba. Prema izvještaju općinskog biroa za zapošljavanje najviše je kvalificiranih i to 740, nekvalificiranih 604, sa srednjom stručnom spremom 354 osobe. Na posao čeka 32 osoba sa višom stručnom spremom, 45 polukvalificiranih, te jedna visokokvalificirana osoba.
Iako prethodnih godina nije bilo mnogo osoba sa visokom stručnom spremom koje čekaju zaposlenje, na kraju 2008. godine posao čeka 35 osoba sa visokom stručnom spremom, što je najveći broj u zadnje tri godine. Na evidenciji nezaposlenih u Prozoru na kraju 2008. godine najviše je mladih starosne dobi od 18 do 35 godina.

U Rami je održan tradicionalni novogodišnji turnir šahista iz ŠK Rama. Deset šahista natjecalo se po Bergerovom sustavu a najuspješniji je bio Ivica Kelava, drugo mjesto osvojio je Vlado Ćurić a treće Stanko Ćurčić. Njima su pripale simbolične novčane nagrade. Održavanju turnira prethodila je redovita godišnja skupština na kojoj je podneseno izvješće o radu i financijsko izvješće. Posebno je istaknut značajan napredak u radu s mladim šahistima  koji se redovito okupljaju u novootvorenim prostorijama kluba. /Ana Burić/

Statistika župe Rumboci za prošlu 2008. godinu. U prošloj godini kršteno je 21 dijete  (muških 10, ženskih 11). U 2007. godini kršteno je 20 djece. Vjenčano je 16 parova (u 2007. godini 13 parova). Umrle su 23 osobe (11 muških, 12 ženskih). U 2007. umrlo je 15 osoba.

Nakon blagoslova obitelji ustanovljeno je kako u župi Rumboci ima 352 obitelji sa 1514 članova, od toga 176 članova ne živi stalno u župi. U 2007. godini župa je brojala 352 obitelji sa 1516 članova.

U kronici Franjevačkog samostana za 1989. godinu stoji zapisano kako su Rumboci 1989. godine imali 2250 vjernika - danas imaju 1514 vjernika (manje 736 vjernika!)

Da je sretno vrijeme, ovaj bi tekst bio posvećen majstoru riječi Josipu Mlakiću, jer jedna od njegovih knjiga ima gornji naslov. Ali mi živimo u zlu vremenu o čijim počecima Mlakić piše u svojoj knjizi. Zlo se vrijeme ne očituje u velikim katastrofama i užasima, nego je to, naprotiv, tiho, potmulo vrijeme u kojemu zlo metastazira. Ne pomažu terapije, ne pomaže ništa: zlo se usržilo u odnosima, mjerilima i strukturama, u politici i religiji. Ono što je vrijedno i dobro biva obescijenjeno i ismijano. U zlu vremenu nestaje orijentira i vlada kriminal u ime naroda i banalnost u ime Boga. Kao standardi nameću se novi društveno-politički tipovi: tip pomirljivih a prljavih - Lajčak; tip efikasnih a brutalnih - Dodik; tip pitomih a podmuklih - Tihić; tip naočitih a lukavih - Čović.
Kombinacije i varijacije su dakako moguće. U zlu vremenu sve je zapravo moguće. Nije riječ o pomirljivome iz uvjerenja, nego radi probitka i zadatka koji odrađuje. Bit će tolerantan, ali ga istina neće zanimati. Bit će uviđavan, ali samo za račun silnih i jakih. Bit će kulturan i diplomatičan, ali s onu stranu dobra i zla. Poput obijeljenih grobova iz Evanđelja, pun je prljavštine, ona mu je načelo i lajtmotiv. Ne podnosi ono ljudski čisto, odvažno i jasno. S punim ustima kriterija i standarda prezire žrtve i patnju. Pokušajte se sjetiti kad je pomirljivi Lajčak rekao ijednu o pravoj naravi zločina utjelovljenog u "republici" ili kad se nedvosmisleno zauzeo za prava protjeranih, mučenih i ubijenih. On ne može, i ne smije, napraviti otklon od pomirljivog izjednačavanja žrtve i zločinaca, od moralnog nihilizma.
Efikasan je onaj koji zna braniti i obraniti postignuto. Pri tome uopće nije važno je li to postignuto zločinom, pljačkom, zlostavljanjem, brutalnim obračunom s neistomišljenicima, gramzivim bogaćenjem i sumanutom tiranijom. Efikasni danas dobiva priznanja i pečate; on je uzor vrijedan nasljedovanja i udvaranja. Efikasni je prisutan svugdje, sve može, sve mu se prašta; dapače pred njegovom bahatošću svi stoje kao nevine i nebranjene djevice i tek ponekad mu upute blago prijekoran pogled. Graditi društvo s takvom efikasnošću, znači trovati svoje i mrziti druge, razarati strukture zajedništva i omalovažavati ponižene. Pri tome efikasni ima uz sebe dragovoljačku pomoć svih duhovnih otaca, što se razumiju u dobro i dobrotu napaćenog naroda. Zar mislite da istinski efikasan političar može izrasti na tekovinama genocidne tvorevine? Dodik ne može pobjeći od nepriznata zla. Na koncu, on to i ne želi.
Pitomi čovjek ni mrava ne bi zgazio, ne bi se ni očešao o drugoga da mu ne bi nevolju učinio il' zlo nanio. On je blagoslov društva jer ulijeva nadu u bolje i pravednije vrijeme. Ali, što učiniti kad pitomi postane proračunati iz hiljadu i jednog razloga vlastite koristi ili postane podmukli poradi svojih računica i starih prijateljstava, poradi interesa i bogatih dobročinitelja. Može li se pitomost povezati sa šutnjom pred zlom i nepravdom što su naneseni ljudima i zemlji u koju se kune? Može li pitomost postati maligna, paravan za mutno djelovanje koje je sve drugo nego politički zdravo?
Tihić je zračio poštenjem i to mu je davalo vrijednost i izvan nacionalno-vjerskih torova. Čak se u određenom momentu mogla kod njega namirisati neka vrsta sekularnosti, odmak od dugoprstne i nezasitne uleme. Vara Tihićevo smireno izlaganje stvari, pitom izgled, držanje patriota, jer on ima također ovu standardnu osobinu naših političara: divljenje zlu i sili te pristanak na njih. U politici koja se za svoj narod vodi u po' cijene, za druge pogotovo mjesta nema. Lijepo upada u oči, privlači i poziva na zajedništvo. Zato je smatrano povlaštenim mjestom prisutnosti božanstva i vezalo se u dobro i istinito. U doba prešutne "smrti Boga", lijepo se osamostalilo, postalo sebi svrhom i zakonom. I odvezalo se od dobra i istine. Slobodno je za sve gospodare: osobito za zle. Više mu nije važna povijest, nego samo trenutni položaj u kojemu može izgledati lijepo i privlačno. I tu izdaje svoju bit: postaje dijabolično, zavodljivo, demonsko. Postaje kriminalno, neosjetljivo, bezdušno, do dna lažljivo. Ali nipošto nije bez interesa da estetiziranjem, tj. stvaranjem privida ostane na površini, na vlasti, u moći.

Naočiti Čović estetizira politiku kanoniziranjem Dodikove republike, otpisivanjem Posavine i Krajine, u konačnici čitave Bosne, osim njezinih hercegoviziranih dijelova. Čović je majstor iskorištavanja svega i svakoga tko mu dođe pod ruku političke i poslovne pragme. Lukavo će izokrenuti stvari u svoju korist, a sve pod krinkom uglađenosti i dijaloga. Reći da se u "republiku srpsku" ne smije dirnuti, mogao bi neki srpsko-pravoslavni podvižnik; no, to je postao Čovićev refren, mantra za zaštitu njegova operativnog i teritorijalnog uzora. A za ostvarenje skraćene verzije "herceg-bosne" i slobodu izvan rešetaka, dat će svoj ćirilični potpis brže nego što bi pristojan pregovarač mogao i pomisliti. Ali, što bi bio Čović bez naoko suzdržane, a žarke i neupitne ljubavi crkvenih vođa? I kakve su to vođe koje voda Čović, onako intimno i zavodnički?
Nedavno su trojica s dna u Prudu, ondje gdje se Bosna ulijeva u Savu, postigla "povijesni" sporazum o ustavnom šminkanju BiH, o nekim imovinskim pitanjima i o popisu stanovništva. Još nedavnije je u Gornjoj Crkvini, kojih nekoliko zračnih kilometara od Pruda, otkrivena još jedna masovna grobnica, što je postao brand nedodirljive "republike". Sasvim nedavno Dragan Čović za banjolučke Nezavisne novine, na pitanje o prihvatljivosti granica "republike", nezavisno o sudbini i stradanju svog naroda veli: "Što se tiče HDZ BiH, mi nismo opterećeni tim pitanjem. Dodik je i Tihića i mene jasno pitao o budućem statusu RS i ja sam odgovorio da uopće nisam time opterećen. Dok god Srbi žele imati uređenje kakvo imaju ne postoji Hrvat ili Bošnjak koji može uraditi nešto suprotno tome." A poodavno su oni pomirljivi, s trenutnim Lajčakom na čelu, ovoj zemlji propisali trajanje zlog vremena, osudili je na laganu smrt od predoziranja nacijom, vjerom, kriminalom i zločinom, da je razvlače psi i tješe klaunovi. Po standardima i s blagoslovima.

/Miro Jelečević - Svjetlo riječi/

Završena je statistika župe Rama-Šćit za prošlu 2008. godinu. U prošloj godini kršteno je 40 djece (muških 21, ženskih 19) - 4 krštene djece boravi izvan župe. U 2007. godini kršteno je 28 djece. Vjenčan je 31 par (u 2007. godini 28 parova). Umrlih je 25 osoba (13 muških, 12 ženskih) - 3 umrle osobe živjele su izvan župe. U 2007. umrlo je 27 osoba.

Nakon blagoslova obitelji ustanovljeno je kako u župi Rama-Šćit ima 605 obitelji sa 2744 člana. U 2007. godini župa je brojala 618 obitelji sa 2845 člana  (u 2008. godini župa ima 13 obitelji manje sa 101 članom!).

Dobili smo i podatke za župe Gračac i Doljani:
U prošloj godini u župi Gračac kršteno je 16 djece (muških 8, ženskih 8). U 2007. godini kršteno je 13 djece. Vjenčano je 12 parova (u 2007. godini 10 parova). Umrlih je 11 osoba (7 muških, 4 ženske). U 2007. umrlo je 11 osoba.
Župa Gračac ima 291 obitelj sa 1108 članova. (U 2007. župa je brojila 297 obitelji sa istim brojem članova kao i 2008. godine - 1108).

Župa Doljani ima 121 obitelj sa 242 člana.

U kronici Franjevačkog samostana za 1989. godinu pronašli smo statističke podatke o župama Šćit, Rumboci, Gračac i Doljani. Podaci izgledaju ovako:
Šćit je imao 3485 vjernika - danas 2744 (manje 741 vjernik!)
Rumboci su imali 2250 vjernika  - danas 1514 vjernika (manje 736 vjernika!)
Gračac je imao 1600 vjernika - danas 1108 (manje 492 vjernika!)
Doljani su imali 981 vjernika - danas 242 (manje 739 vjernika!)

P.S. Statistiku župa Rumboci, Prozor i Uzdol objavit ćemo uskoro!

Nakon preuzimanja dužnosti u općini Prozor-Rama, novoizabrani načelnika dr. Jozo Ivančević, imenovao je komisiju čiji je zadatak bio da utvrdi činjenično stanje po zapisniku o primopredaji dokumentacije. Komisija u sastavu Josip Jurišić, Vlado Matešić i Ivo Zane, razmatrala je dio dokumentacije i poslova koji su bili predmetom Zapisnika o primopredaji dokumentacije između Joze Vukoje, bivšeg načelnika i dr. Joze Ivančevića, sadašnjeg načelnika, te ostalih zatečenih dokumenata.
Komisija je razmatrala izvršenje budžeta za 2007. i za 2008. godinu, te utvrdila da izvršenje budžeta za 2007. godinu odstupa od rebalansa budžeta za ovu godinu, a Općinsko vijeće Prozor-Rama nikad nije usvojilo dokument "Izvještaj o izvršenju budžeta Općine Prozor-Rama za 2007. godinu", kojeg je predložio tadašnji općinski načelnik Jozo Vukoja.
Razmatrajući izvještaj o izvršenju budžeta za period od 1. siječnja do 1. studenog 2008. godine komisija je uočilo veliki broj budžetskih izdataka, koji su veći od predviđenih iznosa, a ne postoje obrazloženja o potrebi prekoračenja izdataka.
Od svih stavki najveće prekoračenje se odnosi na izdatke za prijevoz učenika, pa je umjesto planiranih 430.000 potrošeno 503.000 KM i za zimsko održavanje cesta, gdje je umjesto predviđenih 50.000 potrošeno 81.000 KM.
Komisija je razmatrala i 19 ugovora u realizaciji od kojih su 15 ugovori o izgradnji novih ili održavanju postojećih infrastrukturnih objekata, a 4 ugovora o projektiranju. Kod ugovora o izgradnji nije vršena revizija projekta što je rezultiralo nepotpunom tenderskom dokumentacijom, pa tokom izvođenja dolazi do viška radova i dodatnih troškova. Komisija je konstatirala da se dio značajnijih infrastrukturnih radova izvodi mimo zakonske regulative, prije svega zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa, neizdanih građevinskih dozvola i suglasnosti za radove na regionalnim putovima.
Ukupno ugovorene nerealizirane obaveze na kapitalnim projektima do 1. studenog 2008, godine su 3.882.921 KM, od čega su direktne obaveze općine Prozor-Rama 3.179.526 KM, a sada je izvjesno da će dio obaveza koje se prenose u naredni period teretiti budžet za 2009. godinu.
Javna poduzeća i ustanove na području Općine Prozor-Rama posluju sa gubicima i imaju značajan iznos neizmirenih obaveza, posebno obaveza po isplaćenim plaćama (porezi i doprinosi. Dug JP Radio Rama do 30. rujna 2008. godine iznosi 103.094 KM, dok dug u JP Veterinarska stanica na kraju 2007. godine iznosi 66.041 KM. U JKP "Vodograd" na kraju 2007. godine dugovi vezani za neisplaćene poreze i doprinose po plaćama i po drugim osnovama iznose 291.089 KM.
U Domu zdravlja Prozor nema direktora te ustanove, a rukovođenje se vrši preko vršitelja dužnosti, dok u javnim ustanovama Dječji vrtić "Cicicban" i Gradska biblioteka nema pokazatelja da nadzorni odbor radi i donosi odluke. /prozor.net/

Ekipa Federalne televizije boravila je od 7. do 9. 11. 2008. u posjeti samostanu i župi Rama-Šćit, povodom snimanja dokumentarno-suvremenog program Mozaik religija. Razlog dolaska je upoznavanje s vjerskim životom i aktivnostima u našoj župi. Snimljeni materijal moći će gledatelji Federalne televizije pogledati sutra na spomenutoj televiziji u 12,05 sati.

Nakon iznenadne smrti sedamnaestogodišnjega Ivana Pavlovića iz Rame u Kliničkoj bolnici Mostar 30. 12. 2008., u javnosti su se pojavile razne špekulacije o razlozima zbog kojih je mladić, koji je nedavno operirao slijepo crijevo, naprasno preminuo. Pojavile su se tako u pojedinim medijima i optužbe na račun liječnika koje prozivaju za nemar prema mladiću.

No, liječnici Klinike za kirurške bolesti i urologiju KB-a Mostar koji su primili i nadgledali mladićevo zdravstveno stanje odbacuju takve špekulacije. Prije petnaest dana primili smo mladića u Hitnoj kirurškoj službi s evidentnim znakovima akutne trbušne odnosno abdominalne bolesti. Pretpostavljali smo da je riječ o zapuštenoj upali slijepog crijeva.

Puknuto crijevo
Operacijskim zahvatom pronašli smo puknuto slijepo crijevo s dosta gnojnog sadržaja. Operaciju smo izveli sukladno pravilima kirurške struke i mladić je smješten u jedinicu intenzivne njege gdje je oporavak tekao uredno i već je dan kasnije prebačen na Odjel gdje nastavljen oporavak koji je također tekao uredno. Mladić nije imao temperaturu, padaju upalni parametri, počinje uzimati hranu te ima stolicu.

Dječaka otpuštamo iz bolnice sedmi dan, priča dr. Davorin Kozomara koji je mladića operirao te s kirurgom dr. Zdrinkom Brekalom ga ponovno primio kada se prošlog ponedjeljka pojavio u bolnici s bolovima u trbuhu. Radiološkom obradom dobivamo indicije da postoje problemi u radu crijeva.

Nalazi su donekle nejasni a u takvim slučajevima pacijente primamo u bolnicu i provodimo standardu proceduru. Više puta dnevno ga obilazimo i pregledavamo, a nakon naše terapije stanje mu se blago popravlja. Zadnji pregled smo obavili oko pola noći i mladić je rekao da se osjeća relativno dobro.Odlučili smo kontrolnu radiološku obradu napraviti ujutro pa ju usporediti s raniji nalazima. No, oko četiri sata ujutro mladić iznenada umire. Na naše pokušaje reanimacije nije reagirao.

Plućna embolija
Desetak minuta prije razgovarao je s dežurnom sestrom i nikakvih naznaka i simptoma nečega takvog nije bilo. Doktori Kozomara i Brekalo te šef Klinike dr. Branko Bakula smatraju da je riječ o masivnoj plućnoj emboliji. /Tomislav Kvesić - Večernji list/.