|
Novosti - arhiva - prosinac 2008.
31/12/08.
Odluka o radnom vremenu općinskih službi općine Prozor-Rama
Temeljem članka 15. Zakona o principima lokalne samouprave u F BiH ("Službene novine F BiH", broj 49/06), Načelnik općine dana 15. 12. 2008. godine, donosi
Odluku o radnom vremenu općinskih službi
općine Prozor-Rama
Članak 1.
Radno vrijeme općinskih službi općine Prozor-Rama, svakim danom ( ponedjeljak, utorak, srijeda, četvrtak i petak ) počinje u 8:00 sati, a završava u 16:00 sati.
Članak 2.
Odmor državnih službenika i namještenika u tijeku radnog dana trajat će 30 minuta i to u vremenu od 10:30-11:00 sati.
Članak 3.
Ova odluka će se primjenjivati od 1. 1. 2009. godine.
Članak 4.
Sve dosadašnje odluke o radnom vremenu stavljaju se izvan snage.
31/12/08.
Održana 2. sjednica Općinskog vijeća
Jučer je u zgradi HE Rama u Prozoru održana 2. sjednica Općinskog vijeća Prozor-Rama, na kojoj je donesen najveći broj odluka koji se odnosi na razrješenje upravnih odbora i skupština nekih javnih ustanova i javnih poduzeća na području maše općine.
Načelnik Policijske stanice Prozor-Rama Ivan Šarčević podnio je izvještaj o stanju sigurnosti na području općine Prozor-Rama za prvih devet mjeseci u ovoj godini.
Na današnjoj sjednici Općinsko vijeće je donijelo i Odluku o reemitaranju sjednica ovog vijeća u programu Radio Rame, Odluku o usvajanju Programa kapitalnih investicija općine Prozor-Rama za period 2009-2011. godina, Odluku o nabavci motornog vozila, te Odluku o osnivanju općinskih službi za upravu Prozor/Rama. Prema ovoj zadnjoj odluci broj općinskih službi sa sadašnjih šest biće smanjen na tri.
Vijećnici su donijeli i odluku o razriješenju Upravnog odbora Javne ustanove Doma zdravlja, te je imenovalo nove članove Upravnog odbora, kojeg čine: Ante Markešić, Ivan Fofić, Ivan Nikolić i Salko Čolaković.
Vijeće je donijelo i rješenja o razriješenju članova skupštine javnih poduzeća Radio Rame i Veterinarske stanice, te je imenovalo nove članove. U skupštini JP Radio "Rame" imenovani su: Franjo Križanac, Mile Krajinović, Mirjana Burić, Mladen Papak, Fatima Kurić, Mato Jurić i Ana Kudić, a novi članovi skupštine Javnog poduzeća Veterinarske stanice su: Branko Ivančević, Lucija Kuraja, Džanan Mahmutbegović, Gusto Vlajčić, Franjo Sliško, Branko Dijaković i Branko Radić.
Na današnjoj sjednici Općinsko vijeće je donijelo i rješenje o imenovanju članova Općinskog vijeća Prozor-Rama u koordinacioni tim za rad na programu kapitalnih investicija i to Peru Kovačevića, Ivana Fofića i Stanka Čurčića.
Načelnik općine Prozor-Rama dr. Jozo Ivančević je prezentirao informaciju o primopredaji dužnosti načelnika i tom prilikom je kazao da je primio samo dio dokumentacije, te da je komisija koju je on imenovao uočila brojne nepravilnosti u izvršenju budžeta, te da je bivši načelnik ovu općinu ostavio u dugovima, te da su ukupne nerealizirane obaveze na kapitalnim projektima na dan 31.10.2008. godine 3.882.921 KM. Vukoja, koji je sada općinski vijećnik, replicirao je Ivančeviću, te kazao da navodi u informaciji aktualnog načelnika nisu istiniti i da je predao kompletnu dokumentaciju.
Ivančević je od Općinskog vijeća tražio suglasnost za provođenje revizije rada Općine Prozor-Rama za prethodne četiri godine, za šta je dobio potrebnu većinu. Za ovu suglasnost glasali su vijećnici HDZ 1990, HSP-a Đapić-dr. Jurišić i SBiH-a, dok su suzdržani bili vijećnici HDZ-a BiH, SDA i BPS-a.
Vijećnica Ivka Babić (HDZ BiH) na točki dnevnog reda predviđenoj za vijećnička pitanja postavila je pitanje aktualnom načelniku da li je njegovom ostavkom u Federalnom parlamentu ova općina izgubila svog predstavnika na ovom nivou vlasti, te da li je time izigrao povjerenje građana ove općine i da li je na njegovo mjesto došla osoba koja će kvalitetno zastupati interese građana ove općine. Ova vijećnica je također postavila pitanje kako to da sadašnji načelnik može obavljati dva posla u isto vrijeme, te ga pozvala da se, u skladu sa svojim predizbornim sloganom "za narod svoj", odrekne naknade za usluge u Domu zdravlja u Prozoru.
Tekst: Adnan Brkić
29/12/08.
Religiozni jezik
Još je jedna godina na izmaku. Koliko je u njoj bilo nepravde skrivene iza božanske volje i božanskih riječi? Koliko "svetoga" govora prepuno neljudskosti?
Piše: Fra Ivan Šarčević
Što neki jezik za svoj "predmet" ima višu zbilju, trebao bi biti istinoljubiviji i svjesniji svojih granica. Trebao bi gotovo matematički precizno izražavati ono o čemu govori i istodobno priznati nemoć da sve oriječi. Tako je i s jezikom vjere. Iako za temu ima i metafizičku, onostranu zbilju, iako, u konačnici, izmiče empirijskoj provjerljivosti, nitko tko se služi religioznim jezikom ne može govoriti što hoće i kako hoće, jer i njegov govor podliježe provjeri golih činjenica, logici ljudskoga uma i moralnim kriterijima. Religiozni govornici ili pisci nisu vlasnici nikakvih lingvističkih tajni ni posjednici božanskih riječi kojima bi se odijelili od ljudi u neki samo njima dostupni svijet. Njihov jezik je uvijek ljudski jezik.
Religiozni jezik ima svoje različite oblike: od mistične šutnje, verbalne molitve, obreda, pjesme, do propovijedanja i teologije. Svi ti oblici imaju dvije osnovne zadaće: da uspostave osobni odnos s transcendencijom, s Bogom, i osobni odnos među ljudima. Tu i leži trajna muka. Kako naime uspostaviti osobni odnos, kako izdržati jednostavnost, iskrenost i istinu u ta dva odnosa a da se ne upadne u banalnost, laž ili tabuiziranje? Kako u uzvišenim stvarima ne skrenuti u plošnost i brbljanje, u okamenjenu sakralizaciju, u omalovažavanje svetinje ili politikantski pamflet obučen u ljuske svetih i nedodirljivih riječi? Kako je god teško izdržati nepatvoren odnos s najbližim, još je teže s nedohvatljivim Bogom koji još nikoga nije prekinuo u riječi. Što je zbilja uzvišenija, kušnja njezine manipulacije je veća. Zato nitko kao religiozni govornici i pisci ne može banalizirati božansku zbilju, svesti je na predmetni svijet i na svoje interese. I nitko se kao oni ne može služiti jezičnim spletkama da izmakne istini i zavara slušatelje.
U takav govor najprije spada umišljeno i pobožnjačko recitiranje svetih tekstova; onaj skripturalistički fundamentalizam iz kojega proizlaze svi drugi fundamentalizmi a koji lijenost duha, prezir zdravog razuma, odsutnost povijesnog mišljenja i konteksta, te mržnju prema ljudima skriva iza autoriteta Pisma, objave, dakle Boga. "Biflanjem" svete knjige maskira se vlastita krivnja i zlo, ili bježi od odgovornosti, ili Pismo postaje potkrepa vlastite praznine a ne kriterij za prosudbu djelovanja.
Tu je i onaj demagoški poetizirajući govor koji ljudske probleme i nepravde zaogrće estetikom probranih duhovnih riječi. Taj govor u "nebeskim" metaforama pokriva beskrupuloznu i najnižu pragmu - ugled, novac, kriminal i vlast. Toliko je nabrekao ljeporječivošću, zvonak u sladunjavosti da duhovno opija, anestezira slušatelje, osobito one koji apriorno vjeruju u sve što je religiozno i vezano s Bogom. Tako hipnotizirani - izvučeni iz mučna društvenoga konteksta - oni se predaju pobožnoj nirvani, nemišljenju i nedjelovanju, u konačnici nihilističkom preziru svijeta. Uzvišenim riječima i slikama takav govor ima za cilj sakriti sebične naume. A ti su: druge - one naivne i dobre - razuvjeriti, skrenuti ili odmaknuti od razbora, "civilizirati" (čitaj ubiti!) njihov osjećaj za istinu i pravdu, a sebi i svojim koristoljupcima - onima koji ne mare ni za ljude ni za Boga - očistiti prostor da nesmetano "usrećuju" sebe i "spašavaju" svijet. Spašavanje svoga naroda, vjere ili svijeta, gotovo je neizlječiva bolest "estetiziranih" jezika.
Ilustrativan primjer takva govora nalazimo u Selimovićevom "Dervišu". Hasan svog prijatelja derviša moli da se za konkretni spas vlastitog brata ostavi "derviškog mišljenja", "velikih riječi", "nebeskih mjera", da nešto učini "i po ljudskoj volji i bez spasavanja svijeta", jer će svijet biti sretniji bez takve brige. Veli mu: "Učini nešto za čovjeka kome znaš ime i prezime, koji ti je slučajno brat, da ne propadne ni kriv ni dužan u ime te pravde koju braniš." Hasan od prijatelja vjernika traži "ljudskiju riječ".
I dogodilo se još gore. Onako kako je derviš govorio prijatelju, njemu će u još "neljudskijoj" mjeri govoriti Ajni-efendija, kadija koji pri sebi ima - i religiozni i politički jezik. Kad mu je derviš htio odgovoriti "istom mjerom, kur-anskom", i kad je htio izreći se običnim riječima, kadija je bio moćniji, jer "njegovi su razlozi božji". I dok derviš "uzrujan, razjaren", pokušava staviti "svoju sitnu nevolju na vagu obične čovječanske pravde", kadija miran, brani načela, "uzdignut iznad stvari", "govori riječima stvoriteljevim". Derviš se prevario što je uopće dolazio kadiji.
Još je jedna godina na izmaku. Koliko je u njoj bilo nepravde skrivene iza božanske volje i božanskih riječi? Koliko "svetoga" govora prepuno neljudskosti? /Oslobođenje/
29/12/08.
Obavijest iz župe Prozor
Poštovani župljani župe Prozor,
Tijekom 2008. godine uspjeli smo završiti prvu fazu uređenja naše crkve iznutra. Urađena je ventilacija, nova elektroinstalacija i nova rasvjeta. Urađen je i novi moleraj. Na filijalnoj crkvi Lug urađena je rasvjeta. Urađen je i novi moleraj i novi plafon s izolacijom. Napravljena je i ispovjedaonica. Na groblju Šlimac, urađena je grobljanska kapela...
Lijepo smo proslavili Prvu svetu pričest, patron župe. Po prvi puta je prije vanjske proslave patrona bio dječji festival, koji je lijepo primljen. Proslavili smo i Mladu misu don Dragana Jurića, kao i Dan duhovnih zvanja župe Prozor.
U 2009. godini čeka nas Krizma (3. svibnja 2009.), Prva pričest (31. svibnja), Patron župe (19. lipnja), Vanjska proslava patrona župe (21. lipnja), Dan posvete crkve i Dan duhovnih zvanja bit će 1. rujna 2009. godine.
Svaki četvrtak večernja sveta misa je za sve pokojne, a nakon sv.mise, klanjanje.
Nadamo se da ćemo u 2009. nastaviti započete radove.
Vlč. Franjo Ivandić
29/12/08.
Blagoslov obitelji
Blagoslov obitelji u našoj župi počinje danas prema slijedećem rasporedu:
29. 12. - Sela koja pripadaju filijalnoj crkvi na Orašcu: Kozo, Proslap, Klanac, Vlake, Markešići, Dubo, Karaula, Malekini, Podaniš i Maglice
30. 12. - Šćit, Ripci, Kozare, Jaklići i Družinovići
31. 12. - Sopot, Podbor, Ploča i Mluša
Irski blagoslov:
Neka ti put dođe u susret!
Neka ti vjetar bude s leđa!
Neka ti sunce zagrije lice!
Neka kiša padne na tvoja polja!
I dok se opet vidimo,
neka te Bog čuva u svojoj ruci!
28/12/08.
Završnica Božićnog turnira
Večeras je završen tradicionalni Božićni malonogometni turnir. Pobjednik turnira je HVIDR-a Mostar, koja je pobijedila Adria Sky Kupres rezultatom 4:2. Treće mjesto pripalo je FRAMI Podmilačje, koja je pobijedila OŠ fra Jeronima Vladića iz Ripaca rezultatom 4:0.
Organizator turnira bilo je Udruženje ratnih vojnih invalida HVIDR-e Prozor-Rama. Organizator je odredio i novčane nagrade za prva tri mjesta. Nagrade su 1. mjesto 2.000 KM, 2. mjesto 1.000 KM, 3. mjesto 500 KM.
28/12/08.
Dnevnik (20.-26. 12. 2008.)
U redovnom prilogu Dnevnog avaza Sedmica koji izlazi subotom, objavljen je tekst fra Mate Topića u rubrici Dnevnik naslovljen: Neshvatljivo je kako većina naroda postaje solidarna u grijehu vođa i prešućuje nepravdu
Tekst je u nastavku:
Subota, 20. prosinca
Sakramenat ispovijedi
U velikom spremanju za Božić važno mjesto ima sakramenat ispovijedi. Danas je božićna ispovijed u župi Rama-Šćit gdje je nas dvanaest svećenika ispovjedilo većinu vjernika u župi. Susret s Bogom ljubavi koji traži čovjeka u kajanju. Pred utjelovljenim Bogom u djetetu Isusu može se zaustaviti samo čovjek koji osjeća potrebu da bude čist i slobodan čovjek. Samo trenutak kajanja otvara oči za grijeh i njegovo zlo. Stoga je bez kajanja nemoguće spoznati grijeh i njegovu snagu.Grijeh nije dovoljno spoznati. Njega se treba osloboditi. Duša pod grijehom želi se osloboditi. Tu dolaze obični mali ljudi iz vjere u milosrdnog Boga koji prašta. "Veliki" se ne znaju kajati jer su uvjereni da su uvijek bezgrešni i nevini. Nema mjesta "grijehu struktura" jer to nije unosno. Neshvatljivo je kako većina naroda postaje solidarna u grijehu vođa, prešućuje nepravdu, zatvara oči na njihov grijeh pod uvjetom da je za dobro nacije, vjere, jedinstva?
Nedjelja, 21. prosinca
Potrošena tradicija
Nedjelja uoči Božića zove se "očići". To je dan posvećen očevima. Prethodna nedjelja bila je posvećena majkama i zove se "materice". U kućama kućna čeljad, pogotovo djeca, odmah trče prema ocu tražeći otkup, darove. Nekada su očevi obitelji skinuli s tavana komad suha mesa, pomalo rezali i dijelili ukućanima. Većima bi nudili i čašicu rakije. Momci bi tada djevojkama, izabranicama, poslije pučke mise poklanjali maramicu ili sličan manji dar. Ti običaji su bili puni simbolike i snažne poruke primljenoga dara.
Danas su djeca uglavnom dobivala poneki slatkiš, ali najviše su se radovali novčanicama. I dobri stari običaji sveli su se gotovo samo na novac. I običaji, tradicija kao i poruka starih vremena gotovo su potrošeni. "Sa svakim starcem umire jedna priča, sa svakim fratrom jedna čitava povijest", zapisa Andrić. Jesu li i običaji došli na rasprodaju kao i gotovo sve vrednote koje se nekada ljubomorno čuvale a sve ono što se ne može novčanicama održati i sačuvati umire?
Ponedjeljak, 22. prosinca
Pijačni dan
Ponedjeljak je pijačni dan u Prozoru. Predbožićni ponedjeljak u Prozoru. Prilazi čaršiji su gotovo blokirani vozilima. Vozila mile preko izrovanog puta čije su rupe i propali asfalt otužna slika predizbornih obećanja. I lijepa i tužna slika. Gledam registracije na vozilima, uglavnom dubrovačke i zagrebačke i naravno one iz BiH. Koliko samo Ramljaka boravi, radi, živi izvan Rame. Neki kažu da ih je samo prema Dubrovniku zadnjih desetak godina otišlo oko tri tisuće. Koliko ih je otišlo prema Zagrebu i drugim krajevima Hrvatske ili još dalje nitko pravo ne zna. Dođu svi samo za Božić, Uskrs i na Dušni dan. Ovo je slika od prije tridesetak godina kada je Rama u ovo vrijeme vrvila od "gastarbajtera" koji bi dolazili za Božić. Razlika je u tome što su se radnici iz Njemačke uglavnom vratili u Ramu a ovi sadašnji s hrvatskim registracijskim oznakama sve više ostaju živjeti u Hrvatskoj.
Utorak, 23. prosinca
Kupoprodaja čovjeka
Svake godine i u ovo vrijeme mislimo i na najpotrebnije u župi. Podijelimo pedesetak božićnih paketa svima potrebnima u ovom dijelu Rame, ne samo katolicima nego i drugima. To su božićni darovi svim ljudima koje dariva Franjevački samostan i "Kruh svetog Ante". Pa zar Bog nije došao na zemlju donijeti radosti svim ljudima? Zar Bog u Božiću nije darovan svima? A darove nije baš lako dijeliti a da čovjeka potrebnog naše pomoći ne povrijediš. Još teže je darivati a ne kupovati čovjeka i primati dar a ne biti kupljen. Jer malo je darova bez interesa. Gotovo je postalo normalno da se danas kupuju ljudi, institucije - civilne i duhovne. Kako je čovjek postao potkupljiv? Pa ipak ovo predbožićno vrijeme je vrijeme darivanja bez želje za kupoprodajom čovjeka.
Srijeda, 24. prosinca
Židovski mudraci
Badnji dan. Dan bdijenja, budnog iščekivanja. Nekada su stariji unosili "badnjak" u kuću uz najsvečanije obrede cijele obitelji. Živjelo se i veselilo s jednostavnim obredima. Jednostavno i siromašno baš kao u štalici Isusova rođenja. Djeca su se radovala ležeći na prostrtoj slami za tu prigodu, slušajući priče o Isusu. I muslimanske obitelji imale se bogate običaje uz katolički badnji dan i Božić. Danas su i Badnjak i Božić komercijalizirani. Isusu nisu pošli u susret ni kralj Herod ni veliki svećenici, ni židovski mudraci, već najsiromašniji od svih - pastiri. Pred Bogom samo maleni postaju veliki. Je li komercijalizirana i Isusova Božićna poruka? Neuvjerljivo je čekati Božić bez Isusa, bez Boga!
Četvrtak, 25. prosinca
Uvjet istine
Središnja istina kršćanske vjere glasi: Isus Krist je umro za sve ljude. Iz nje proizlazi da se Bog u Isus Kristu objavio za svakoga čovjeka. Baš za svakoga, a ne za privilegirane, za neku moćnu i povlaštenu kliku, stranku, crkvu, naciju ili kulturu. U božićnom otajstvu slavimo početak toga života - rođenje Isusa iz Nazareta, Spasitelja svih ljudi.
Zato se pridružujem tolikim čestitkama koje su razaslane po cijelom svijetu:
U božićnom otajstvu Bog u Isusu Kristu donosi svjetlost i mir. O tome govore sva svetopisamska čitanja. Od svjetla i mira sastavljeni su svi naši božićni običaji. Za svjetlom i mirom čeznu svi naši odnosi, sve naše duše. Svijetlo i mir, uvjet su istine i ljubavi - uvjet su života u punini.
Zato zaželimo jedni drugima i molimo Boga da se Isus Krist, Svijetlo i Mir - rodi u našim obiteljima, našem zavičaju i zemlji, u našim životima i međusobnim odnosima.
Na dobro nam došao Božić i sveto porođenje Isusovo!
Petak, 26. prosinca
Ganga i bećarac
Drugi dan Božića, Sv. Stjepan. Misa na Šćitu za cijelu Gornju Ramu. Već dvadeset godina tu misu predvodi profesor fra Mile Babić. Poruka propovijedi je univerzalna: "Isusov rođendan je rođendan novog čovjeka - čovjeka koji je čini zlo, rođendan novog svijeta - svijeta bez nasilja i rođendan novog poimanja Boga, Boga koji je sama Ljubav, sama Milost. Na Božić je, dakle, riječ o Isusu koji cijelim svojim postojanjem svjedoči da je Bog ljubav".
Nakon mise nastavak slavlja uz čestitke, gangu i bećarac ljudi su se vratili u svoje obitelji noseći snažnu božićnu poruku s kojom valja živjeti, ljubiti i nadati se dobru za svakog čovjeka i sve narode.
28/12/08
Božićni turnir
Sinoć su u sportskoj dvorani u Prozoru odigrane polufinalne utakmice Božićnog turnira:
HVIDR-a Mostar - FRAMA Podmilačje 8:4
OŠ fra Jeronima Vladića Ripci - Adria Sky Kupres 1:4
Završnica turnira je danas.
U 18,00 za treće mjesto igraju FRAMA Podmilačje - OŠ fra Jeronima Vladića Ripci
U 19,00 za prvo mjesto HVIDR-a Mostar - Adria Sky Kupres
Nagradni fond turnira iznosi 3.500 KM (prvo mjesto 2.000 KM, drugo 1.000 KM i treće 500 KM).
27/12/08.
Sjednica Općinskog vijeća Prozor-Rama
Sjednica Općinskog vijeća naše općine održat će se u utorak 30. prosinca 2008. u Prozoru u zgradi HE Rama - sala za sastanke - s početkom u 9 sati. Dnevni red (predloženi) za sjednicu je slijedeći:
1. Informacija o stanju sigurnosti na području policijske stanice Prozor-Rama u periodu od 1. siječnja do 30. rujna 2008.
2. Prijedlog izmjena i dopuna Proračuna općine Prozor-Rama za 2008. godinu
3. Prijedlog Odluke o privremenom financiranju općine Prozor-Rama za period od 1 do 3 mjesec 2009. godine
4. Prijedlog Odluke o reemitiranju i emitiranju sjednica Općinskog vijeća Prozor-Rama
5. Prijedlog Odluke o osnivanju općinskih službi za upravu Prozor-Rama
6. Prijedlog Odluke o usvajanju programa kapitalnih investicija općine Prozor-Rama za period 2009. do 2011. godine
7. Prijedlog Odluke o nabavci motornog vozila
8. Prijedlog rješenja o razrješenju Upravnog vijeća Doma zdravlja Rama
9. Prijedlog rješenja o imenovanju privremenog Upravnog vijeća Doma zdravlja u Rami
10. Prijedlog rješenja o razrješenju članova Skupštine JP Radio Rama
11. Prijedlog rješenja o imenovanju članova Skupštine JP Radio Rama
12. Prijedlog rješenja o razrješenju članova Skupštine JP Veterinarska stanica Prozor-Rama
13. Prijedlog rješenja o imenovanju članova Skupštine JP Veterinarska stanica Prozor-Rama
14. Prijedlog rješenja o imenovanju članova Vijeća u koordinacioni tim za rad na programu kapitalnih investicija
26/12/08.
Rama na FTV-u
Ekipa Federalne televizije polovinom mjeseca prosinca boravila je u Rami gdje je zahvaljujući KUD-u "Hrvatska sloga" snimala običaje Materica i Božićne običaje. Običaji iz Rame emitirat će se sutra na spomenutoj televiziji u dokumentarno-suvremenom programu Mozaik religija u 12,05 sati.
Emisija Mozaik religija na Federalnoj televiziji djeluje već 7 godina. Bavi se raznim temama kao što su izgradnja vjerskih objekata, pitanjem povratka u župe koje su stradale u proteklom ratu, te brojnim edukativnim temama vezanim za vjeru i opstanak katoličkog puka na prostorima Bosne i Hercegovina.
26/12/08.
Sveti Stjepan
Danas je drugi dan Božića, Sv. Stjepan. Misu na Šćitu u 11 sati za cijelu Gornju Ramu već dvadeset godina predvodi profesor dr. fra Mile Babić. Poruka propovijedi je univerzalna: "Isusov rođendan je rođendan novog čovjeka - čovjeka koji je čini zlo, rođendan novog svijeta - svijeta bez nasilja i rođendan novog poimanja Boga, Boga koji je sama Ljubav, sama Milost. Na Božić je, dakle, riječ o Isusu koji cijelim svojim postojanjem svjedoči da je Bog ljubav".
Nakon mise nastavak slavlja uz čestitke, gangu i bećarac ljudi su se vratili u svoje obitelji noseći snažnu božićnu poruku s kojom valja živjeti, ljubiti i nadati se dobru za svakog čovjeka i sve narode!
25/12/08.
Božićne jaslice
Sastavni dio svakog Božića u našim crkvama uz ukrašeni bor su i božićne jaslice koje scenski prikazuju Isusovo rođenje (štalica, likovi Isusa, Marije, Josipa, pastira i dr.). Manje je poznato kako je prve jaslice napravio sv. Franjo Asiški u Grecciu (Italija) 1223., uprizorivši betlehemsku štalicu s volom, magarcem i djetetom Isusom. Otada su se jaslice širile po franjevačkim crkvama, a od XVI. st. i po ostalim crkvama. Osobito su bile raskošne za baroka. Postupno su našle važno mjesto i u obiteljskim domovima. Tako je bilo i ovog Božića.
U Picasa galeriji su fotografije jaslica iz crkava na Šćitu, Rumbocima, Podboru, Orašcu i Prozoru. Božićne jaslice!
25/12/08.
Mise polnoćke
Noćas su u našoj župi u crkvama na Šćitu i Orašcu slavljene mise polnoćke. Na Šćitu je misu Isusova rođenja predvodio fra Stjepan Lovrić, prefekt u Franjevačkom sjemeništu u Visokom, uz suslavlje sa fra Matom, fra Antom i fra Tomislavom, a na Orašcu fra Zoran Vuković, župni vikar.
Prije mise polnoćke, u crkvi na Šćitu, članovi Franjevačke mladeži izveli su Božićnu predstavu Poljubac više, uz božićne pjesme članova Frame i župnog zbora. Tekst za predstavu napisala je Ljubica Banušić, predsjednica Frame.
Božić je događaj Božje ljubavi prema čovjeku. Bog se spušta do dna ljudske bespomoćnosti, slabosti i neimaštine. Nejako i siromašno Dijete spona je koja privlači i okuplja sve ljude. Pred njim se ne mora biti ni bogati, ni velik, ni jak. Treba jednostavno biti dionik Božića!
U Picasa galeriji nalaze se fotografije sa Šćita i Orašca: Mise polnoćke!
SRETAN VAM BOŽIĆ!
24/12/08.
Božićna čestitka gradonačelnika općine Prozor-Rama
Očekujući najradosniji blagdan u našoj kršćanskoj predaji, Božić, blagdan radosti i prijateljstva, veselja i života, želim svim Ramkinjama i Ramljacima, prijateljima i sugrađanima katoličke vjeroispovijesti zaželjeti sretan Božić riječima: Na dobro nam došao Božić i porođenje Isusovo.
Također, svim građanima Rame želim sretnu i uspješnu Novu godinu u kojoj želim da jedni prema drugima budemo iskreniji i otvoreniji za suradnju, te da uspješnije radimo na poboljšanju uvjeta života svih naših građana.
Vaš gradonačelnik
Jozo Ivančević
24/12/08.
Božić 2008. - raspored misa za župu Rama-Šćit
24./25.12. - Badnja noć
23,30 - Božićni program u crkvi na Šćitu koji će izvesti članovi Frame i zbora kao dobar uvod u misu polnoćku
24,00 - Misa polnoćka na Šćitu i na Orašcu
25. 12. - Božić
9,30 - Misa u Podboru
11,00 - Misa na Šćitu
26. 12. - Sv. Stjepan
8,30 - Misa na Šćitu
11,00 - Misa na Šćitu, tradicionalno za cijelu Ramu
11,00 - Misa na Orašcu
27. 12. - Sv. Ivan
8,30 - Misa na Šćitu
9,00 - Misa u Podboru
11,00 - Misa u Rumbocima. Tradicionalno župljani naše župe i cijele Rame idu na misu u Rumboke
11,00 - Misa na Orašcu
28. 12. - Nedjelja svete obitelji
8,30 - Misa na Šćitu
9,30 - Misa u Podboru
11,00 - Misa na Šćitu
11,00 - Misa na Orašcu
31. 12. - Silvestrovo
16,00 - Misa zahvalnica na Šćitu
24/12/08.
Ramski običaji za vrijeme Božića
Donedavno je na Božić narod išao na misu zornicu kada su se slavile tri mise zaredom (do Drugog vatikanskog koncila, na Božić ujutro, obično oko pet sati, slavile su se tri mise jedna za drugom). Oblačile bi se košulje i druga odjeća koja se pripremala u došašću. Cure bi se posebno naburečile. U Gornjoj Rami koja se na misu sabirala u samostanskoj crkvi na Šćitu, bilo je ugodno za uho čuti i za oko gledati povorke s upaljenim bakljama koje bi sa svih strana, približavajući se samostanu, pjevale Božićnu pismu. Božićna pisma pjevala se i u crkvi i to tako što bi se spontano izmjenjivali muškarci i žene trudeći se čije će pjevanje biti glasnije i bolje. Postilo se do poslije mise. Kako su sela bila dosta udaljena od crkve, muškarci bi stavili u džep ili za pas ili u šarpelj bočicu šljivovice i komad suha mesa da se može poslije mise zornice čestitati Božić s rođacima, prijateljima i susjedima, nazdravljajući rakijom uz koji komadić suha mesa. Pred crkvom bi se pjevala ganga i bećarac, a uhvatilo bi se kolo za kolanje i igranje. Poslije bi se narod razišao svatko svojoj kući na obiteljski ručak.
U Donjoj Rami također je bilo svečano uoči jutarnjih misa kada bi se sa svih okolnih brda, u hodu prema crkvi, mogla čuti Božićna pisma. Poslije jutarnjih misa i kratkog nazdravljanja i čestitanja pred crkvom, išlo se kućama. Iz udaljenijeg sela Kućana misari bi ponijeli torbe do Sedre gdje bi ih objesili na kakvo stablo ili oveći grm, a onda bi po povratku napravili velike užine. Tu bi jedni drugima nosili okićene čaše kojima bi nazdravljali i čestitali Božić. Čaše bi okitili mesom, kolačićima, bosiljkom. Jedni bi drugima poslali čašu s rakijom, a drugi bi im uzvratili vinom ili nekim drugim pićem. Na Ustirami bi takvu okićenu čašu domaćini slali po svojim sinovima u susjednu kuću, koja bi isto tako uzvraćala i tako bi dio svakog zaseoka izmijenio svoje božićne čestitke.
Za Božić su domaćice trebale pripremiti dosta kruha, jer se kruh nije pekao u božićnom trodnevlju. Sve su se obitelji trudile da za Božić bude rakije, vina i barem tri vrste mesa: suhoga, pečene janjetine i kokošjeg mesa, a imućnije obitelji bi imale i govedine.
Redovito božićno jelo u ramskim obiteljima bilo je keške. Keške se pravilo od stupane pšenice i kokošjeg mesa, smjesa bi se dosta dugo kuhala na vatri uz stalno miješanje kako bi bilo što kvalitetnije. Stopanice (domaćice) bi rado uspoređivale keške kako bi pohvalio svatko svoju sposobnost u pravljenju ovog dosta zahtjevnog jela. Svaka bi kuća napravila veću količinu kešketa jer je ovo jelo dosta zahvalno zato što se moglo čuvati bez hladnjaka u hladnoj prostoriji i više puta podgrijavati i servirati a da ne izgubi na kvaliteti. U sve božićne dane pa nekada i do Nove godine keške se nudilo u svim katoličkim kućama. Za Božić se pravi kruh čurek (čorek), a negdje se zove bogatica. Pogača na kojoj se pale svijeće na Božić i Novu godinu za ručkom, u nekim se selima zove krsnica. Pravi se od pšenična brašna kao kvasni kruh, a šara se fildžanom, očenašima, čolančićom (zglob od ovčje kosti) ili nekim drugim predmetom zgodnim za šaranje tijesta. Taj se kruh stavljao na slamu, a na njega posuda sa žitom u koje bi se stavile tri svijeće. Te bi se svijeće palile za vrijeme ručka u božićnom trodnevlju. Svijeće su bile dosta tanke i kod većine bi se pravile od muketa(namotanog konca za svijeće koji bi bio umočen u pčelinji vosak). Nekad bi se znale za vrijeme ručka podijeliti nekim članovima kuće i koja bi prva dogorjela, znalo bi se gatati da će taj član kuće prvi umrijeti. Kada se za vrijeme ručka pojede otprilike pola pite, onda bi se u vino namočenim komadićem čureka gasile svijeće. Svijeće je gasio starišina kuće izgovarajući pritom tri želje za dobro obitelji: za mir i ljubav u obitelji, za zdravlje kućne čeljadi, za dobar urod u polju i plodnost stoke i slično. Čurek bi se pojeo tek na Novu godinu iza ručka ili večere, ili čak na Sveta tri kralja. Pošto bi već postao tvrd, jeli su ga uz kakvu čorbu ili bi pravili poparu od njega. Žito bi se bacilo kokošima, a komadići sagorenih svijeća ostavljali s ostalim dijelom muketa.
U nekim su se ramskim selima na Badnji dan na poseban način brinuli za svoje blago (ajvan). Tako bi se u selu Udutskom na Badnji dan ispekla pogača zvana lomačica koja bi se lomila nad leđima ovaca. Pola bi je pojele ovce, a pola čeljad kod badnje večere. Mladim ovcama dalo bi se malo božićnog vina.
"U Krančićima i susjednim selima župe Uzdol, daju ajvanu piti vina, kojim se trojstvo gasilo, svakom po malo. To je dobro radi grla i radi zdravlja. Ajvan se navečer dobro opremi i namiri u klanici, baci im se da jidu sina (mjesto slame i ogriza), kad ćemo mi blagovat neka blaguje i ajvan. Da se ajvan narani ko i ljudi, jer ajvan ne zna govoriti. Ljudi misle da se ajvan na Badnji dan i na Božić može razumiti međuse. Ajvan ne zna s insanom govoriti, a zna samo međusobno. To im je Bog nadario. To stari ljudi govore, oda starina nam je to ostalo."
Poslije ručka bi se u selima ili, ako je selo veliko, zaseocima organizirali čestitari, muškarci koji bi pjevajući hodali selom od kuće do kuće i svima čestitali Božić. Nijedna se kuća za Božić ne bi preskakala. U svim su im kućama nudili keške. Kako nije bilo mnogo drvenih kašika, svaki je čestitar za pasom nosio svoju drvenu kašiku koju bi nakon uporabe dobro oblizao i ponovo stavio za pas do sljedeće kuće. Ove su čestitare zvali kešketari. U nekim selima, na Kućanima, Ustirami, poslije ručka bi se mladi okupili na već uobičajenom mjestu, gdje bi se zaigralo kolo i čula pjesma sve do večeri.
U Božićno vrijeme, posebno na svetkovinu Svetog Stjepana, mnogi bi se crkveno vjenčavali i pravili svatove. Uz svatove su bile vezane i užine na Stipandan i Ivandan. Mladoženje, koji su se pred Božić vjenčali, išli bi na konak punici i puncu. Na Novu su godinu nekada bile užine poslije mise, nevezano uz ženidbu.
Ima dosta pjesama koje su se pjevale u božićno vrijeme, a idu baš na temu Božića ili ženidbe uz Božić:
Ide Božić, idu curske brige,
Tko će s kime u pratarske knjige.
Na očiće dala čorapiće,
A na Božić terkije i nožić.
Nema lipših u godini dana,
od Božića i Svetog Stipana.
Od svih ovih običaja veoma ih se malo sačuvalo do današnjeg vremena. I danas se posti na Badnji dan i uvečer se jedu posna jela: grah, kiseli kupus, ponegdje riba. Slave se mise ponoćke na kojima se pjeva Božićna pjesma.
Na Šćitu se Božićna pjesma pjeva u dva kora, spontano muški i ženski pjevaju po jednu kiticu i poslije mise komentiraju tko je glasnije i bolje otpjevao. U nekim župama, poslije ponoćke, pred crkvom nastane pravi vatromet od pucnjave petardi i raketa različitih vrsta, što je uvijek narušavalo ljepotu i poruku Božića. Za Božić gotovo svaka obitelj peče pečenicu, janje ili prase.
Uz brojna različita jela, od onih iz prijašnjih vremena sačuvalo se pravljenje kešketa. Nema više kešketara, ali u nekim selima imaju čestitari, domaćini obitelji koji obilaze od kuće do kuće, ne preskačući nijednu, i čestitaju Božić. Tamo gdje hodaju i čestitaju domaćini i mladi čestitari na isti način obilaze i čestitaju, ali odvojeno od starijih.
U Gornjoj Rami Stipandan se na poseban način slavi na Šćitu, gdje se okupe svi iz župe Rama-Šćit i Rumboka i mnogi odseljeni u Prozor ili čak Zagreb i druge krajeve Hrvatske. Poslije mise bude pjesma, igra i veselje uz rakijicu. Treći dan Božića, Ivandan, na isti se način slavi u Rumbocima.
23/12/08.
Božićni turnir
U sportskoj dvorani u Prozoru, u organizaciji Udruženja ratnih vojnih invalida HVIDR-e Prozor-Rama, održava se tradicionalni Božićni malonogometni turnir. Sinoć su odigrani prvi četvrtfinalni susreti:
HVIDR-a Mostar - MNK Jalići 2:1
FRAMA Podmilačje -Torcida Ripci 3:2
Večeras su odigrane utakmice.
MNK Petar iz Tomislavgrada - OŠ fra Jeronima Vladića Ripci 3:4
HVIDR-a Uskoplje - Adria Sky Kupres
0:3
Polufinale se igra u subotu 27. 12. u 18 i 19 sati:
HVIDR-a Mostar - FRAMA Podmilačje
OŠ fra Jeronima Vladića Ripci - Adria Sky Kupres
Završnica turnira - finale - je u nedjelju 28. 12. u 18,00 za treće mjesto i 19,00 za prvo mjesto!
Nagradni fond turnira iznosi 3.500 KM (prvo mjesto 2.000 KM, drugo 1.000 KM i treće 500 KM). Generalni sponzor turnira je Elektroprivreda Hrvatske zajednice "Herceg-Bosna" dd Mostar.
23/12/08.
PROVINCIJALOVA BOŽIĆNA ČESTITKA: Božić nije bijeg u lažnu idili
Dragi brate, draga sestro!
Naša hrvatska božićna tradicija, kao i sve tradicije kršćanskih naroda, obiluje najljepšim pjesmama, običajima, gestama nježnosti i dobrote koje iskazujemo prema ljudima i svemu stvorenju, ohrabreni otajstvom Isusova rođenja u Betlehemu od djevice Marije.
Upravo blagdanom Isusova rođenja slavimo otajstvo Božje bezuvjetne ljubavi prema nama ljudima i svemu stvorenju. Sv. pismo kaže da nas je Bog ljubio još dok smo bili u grijesima. I danas nas ljubi takve.
Na temeljima ove bezuvjetne Božje ljubavi moguće je misliti i živjeti život otvoreno u nadi, drugačije od svih predodžbi, filozofija i politika koje žive od straha. Pa i naše osobno negativno iskustvo s ljudima, sa životom ne mora biti zadnje stanje i konačna istina.
Upravo u Isusovoj blizini događa se onaj silni obrat na teološkoj razini: tu započinje vjera u Ljubav Božju, vjera kojoj nije najvažnije naučiti ljude što trebaju činiti da bi postigli spasenje, nego što je Bog za nas učinio po Isusu Kristu: tu započinje vjera oduševljenja i zahvalnosti, a prestaje religija straha i trgovine.
Naša bi franjevačka duhovnost rekla: ljubav je jedini pravedan odnos prema stvorenju.
Biti pravedan prema sebi, drugom čovjeku, čitavom kozmosu znači slaviti Božić.
Kada se ovih dana s raznih mjesta ponavlja kako Božić treba slaviti ozbiljno, ne mislimo kako treba isključiti sve naše radosne običaje. Dapače, treba im vratiti izvornu čistoću.
Trebamo biti na nov način pravedni:
Božić nije bijeg u lažnu idilu, privid sreće, niti nostalgija za nekim davnim vremenima. Božićnim veseljem i sjajem ne prekrivamo sva tužna mjesta ovog svijeta, koja vape za pravednošću i našim angažiranjem. Božić nas postavlja u svijet kao čuvare nade, čuvare bitka.
Isus nas hrabri na sva ozbiljna pitanja bez kojih nema osobne slobode i sreće, niti pravednog svijeta.
Zato Božić nosi u sebi silni prevratnički naboj:
Raskrinkati lažni sjaj svih egoističnih kultura, kojima u općem sivilu odgovora da sve bude isto, da nas ne uznemiruje nepravda, bijeda i glad naše braće i sestara, da ne vidimo ponižene ljude kao proizvod ekonomije izrabljivačkog profita, zlih politika, da ostanemo paralizirani dok se pred našim očima uništavaju životi, obeshrabruje dobro korumpiranjem kao normalnim stanjem stvari.
Isusovo svjetlo daje nam raspoznati neizmjernu vrijednost vlastitog života, ljepotu ljudi, naroda i civilizacija u njihovoj posebnosti i različitosti kao Božji dar:
Neka nas ovo svjetlo obasja kako bismo učvrstili ili povratili radost, što se Bog smilovao pohoditi naš život, kako bi svako dobro koje učinimo i svaka radost, svaki osmjeh koji izmamimo osobito na licima najmanjih poniženih, izbjeglica i prognanika, ožalošćenih, zahvaćenih besmislom bila naš dar novorođenom djetetu Isusu.
Povijesni Božić se dogodio na rubu svijeta, u najskromnijim uvjetima i neprijateljskom okruženju.
Tako se i tvoj rub svijeta, kakav god bio, može u susretu s Isusom preobraziti u radosno središte života.
Najslobodniji ljudi su imali hrabrosti kapitulirati pred Isusom.
Otvori se otajstvu Božića kako bi se tako nešto veliko i tebi dogodilo.
Čestit ti Božić, sestro i brate!
Fra Mijo DŽOLAN, provincijal Bosne Srebrene
23/12/08.
Jednokratne novčane pomoći za najugroženije obitelji
Povodom Božićnih i Novogodišnjih blagdana načelnik općine dr. Jozo Ivančević u suradnji sa JU Centrom za socijalni rad Prozor-Rama osigurao je jednokratne novčane pomoći za pedeset najugroženijih obitelji, koje su podnijele zahtjev kod JU centra za socijalni rad Prozor-Rama u iznosu od 100,00 KM.
Za korisnike alternativnog smještaja bit će organiziran i ručak u restoranu Euro Biser u srijedu 24. prosinca s početkom u 12 sati i tom prigodom bit će im uručena jednokratna novčana pomoć u iznosu od 100,00 KM.
Podjela ostalih jednokratnih novčanih pomoći je u prostorijama Javne ustanove centra za socijalni rad Prozor-Rama.
23/12/08.
Odluke o proglašenju neradnih dana
Za sve uposlene u tijelima uprave i institucijama koje se financiraju iz Budžeta HNŽ-a i budžeta jedinica lokalne samouprave na području Hercegovačko-neretvanske županije koji obilježavaju Božić, četvrtak i petak 25. i 26. prosinca 2008. su neradni dani.
Također, za sve uposlene u tijelima uprave i institucijama koje se financiraju iz Budžeta HNŽ-a i budžeta jedinica lokalne samouprave na području Hercegovačko-neretvanske županije koji obilježavaju vjerski blagdan Sveta tri kralja, utorak 6. siječanj 2009. je neradni dan.
Za sve uposlene u tijelima uprave i institucije koje se financiraju iz Budžeta HNŽ-a i budžeta jedinica lokalne samouprave na području Hercegovačko-neretvanske županije koji obilježavaju vjerski blagdan pravoslavni Božić, srijeda i četvrtak 7. i 8. siječnja 2009. godine su neradni dani.
23/12/08.
Rama uoči Božića, V. dio
Badnja večer (24. 12.)
Badnja večer je u svim katoličkim mjestima bogata lijepim običajima koji su tradicionalno utemeljeni, teološki održivi, srcu jako prihvatljivi.
Badnjakom se zvao suhi hrastov panj, koji bi se stavio na vatru na badnju večer, i trebao je gorjeti cijelu noć i sutradan na Božić dok se ne vrate iz crkve.
"U okolici Prozora: u Kovačevu Polju, Rumbocima, Varvari, Šćitu badnjaci su tri ciplje. Iza večere unosi ih starješina držeći ih pred sobom vodoravno u obje ruke. Pozdravlja: "Faljen Isus! Dobro nam došla Badnja večer i sutrašnje sveto Porođenje Isusovo" - "I s tobom Bog dao zajedno!" Postavi ih u križ. Na srednjem usiječe križ. Neki ostave glavnju u žitno sime u okno, poslije bace u vatru.
U Kranjčićima, Donjoj Vasti, Ljubuncima, Šćipama, Uzdolu, Smrčevu, Dobraču, Ivanjcima, Pajićima, u prozorskom kotaru iza molitve domaćin unosi badnjak, tri komada. Unosi jedan po jedan na ramenu. Lupa na vrata a ukućani otvore. Čim hrupi navrata, domaćica ga pospe ječmom. "Faljen Isus i Marija" - "Uvik!" - "Evo, ja nosim badnjak!" - "Fala Bogu, kad imamo i kad nosimo." Stavi ih na ognjište, jedan na drugi. Pospe ih slamom, ječmom i zalije vinom govoreći pri tom: "U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen." Ostavljaju tri glavnje za Novu godinu, a što ostane metnu u hambar, jer je blagoslovljeno. "Za žito je to dobro. Kad čovika grlo boli, ostružemo one ogorine i popijemo. Odma je čoviku lašnje. Lug ostavljamo, kad boli glava, pijemo s vodom i namažemo i bude lašnje".
U Udutskom tri su badnjaka. Domaćin ih nosi na ramenu. Pepeo odnesu u njivu i ostave ga na jednoj hrpici, "da ne obije led". Pospu i po kupusu. Glavnja ostane za Novu godinu, i što ostane, nose u vinograd sevep (radi) leda."
U nekim selima župe Uzdol (Krančići) i nekim drugim ramski selima dok se peče pečenica,janje ili krme, u trbuh se zašije tunja ili jabuka. Pod pečenicu se stavi tepsija ili tava u koju kapa mast. Kad čeljad sjednu na Božić ujutro za objed, piju kapljevinu. Njome se maže vrat volovima. Ako bole prsa ili glava, malo se namaže, i odmah bude bolje. Neki je radi bolesti piju. Pečenica se peče na Badnji dan iza podne kako bi bila gotova do večeri.
U Rami, kao i u nekim drugim dijelovima Bosne i Hercegovine, na Badnju večer bi se sterala slama kod ognjišća gdje bi se poredala djeca koja bi, koliko bi znala, sudjelovala u molitvi i slušala priče starijih koje bi im vraćali sjećanje kako je to nekada bilo.
"U Krančićima i susjednim selima prije molitve, kad namirimo blago, onda jedna mlâda (nevista) donese slamu i prospe je po kući i po sobi. Prikrsti se i dok stere, pozdravlja Gospu i kaže: "Fala Bogu, kad nam se Isus rodio na slami."
Kad je gotovo, kaže: "Čestit vam Badnji dan! Domaćine, ajte u sobu, prostrta je slama!" Slama ostane tri dana; na Svetog Ivana dade se ajvanu ili pod voćke."
Na Badnji dan se redovito postilo. Post nije bio nametnut od Crkve nego je u tradiciji čuvan sve do danas. Na Badnju večer na siniji su bila tradicijska jela. Rama je kraj iz kojeg se selilo, odlazilo i u kojem se s mukom preživljavalo, pa zato nije bilo prilike vezati se uz neka prigodna jela. Za razliku od bosanskih varoši, gdje su jela za Badnju večer bogato pripravljana, iako posna, u Rami je na siniji bilo oraha, graha, jabuka, pogače. Grah se jeo samo na Badnju večer i sadilo bi ga se samo toliko koliko je trebalo za jedan obrok. A tada bi ga trebala imati svaka kuća, bilo da ga kupi ili zajmi.
Badnja večera u Rami bila je bogata jednostavnim, ali lijepim sadržajima. Prema pisanju T. Markovića obično je tekla ovako: "Oko Prozora se pazi, koja će se svijeća prije utrnuti, jer čija se svijeća prije utrne, onaj će prije umrijeti, pred kim je svijeća ili kome se odabere dim označuje i rod. Neki i za vrijeme večere paze, kako svijeće gore i kako plamen ide. O tom ovisi, hoće li biti vesela godina, koja će strana roditi i slično. Komadić česnice, kojim su se svijeće trnule, stavi se na gobini njime će se gasiti svijeće na Božić i Novu godinu kod ručka. On ima po narodnom vjerovanju ljekovitu moć i dade se djeci, da ga pojedu, da ih grlo ne zaboli ili pojedu čeljad svaki po malo ili ga blagu dadu. Vino, kojim su se svijeće trnule, ostavlja se u posebnu bocu i tim se vinom škropi propelo, kad se pojavi požar od groma, jer narod drži, da će se taj požar utrnuti, ako se iznese poškropljeno propelo. Katkad čeljad popiju vino radi bolesti i napretka. Drže do toga kao do moćiju. Vele, da će biti sklad i mir u kući. Žito sipaju u simensko žito.
Večeru završava zafaljujuća molitva. Jedan Očenaš... "zafalit dragom Bogu, koji nam je dao, pa smo imali šta blagovati, njemu Bogu falu i slavu uzdavati, da Bog dadne i onima, koji nemaju, da i oni uživaju i dragom Bogu falu uzdavaju". Jedan Očenaš, jednu Zdravomariju i jedan Pokoj vični "za naše pokojne, koji su nam ostavili svoja dobra, da mi uživamo i da Bogu falu uzdajemo, da se i mi njiovi duša sićamo u svojim misama i molitvama. Isto tako mole za one duše za koje se nema niko spomenut od njiovoga roda i plemena. Jedan Očenaš, jednu Zdravomariju i jedan Slavaocu "za voka, za težaka, za žitno rođenje i duševno spasenje, za sklad, za mir i za ljubav bratimsku". Prekrste se, a starješina kaže: "Faljen Isus! Na dobro nam došla Badnja večer i sv. Porođenje!" - "Uvik Isus faljen bio!" -"I s tobom zajedno!" Diže se sofra.
Iza večere se englediše (razgovara), pjeva se Božićna pisma, pod kojim imenom narod razumijeva uvijek starinsku pjesmu "U se vrime godišća". Muški se briju, žene se češljaju, umivaju, djevojke se rede. Ko je drimovan, iđe spavat. Čudo se ne spava. Te se noći ne liga u obične postelje, već se malo privališ na slamu. Dica, ko bi ti ih onda otiro ligat. Već pod jesen pivaju: "Kad će doć Božić, da se ne iđe ligat, da se veselimo i pivamo božićne pisme". Dođu ljudi na sijelo, više svoj svomu.
U Kovačevu Polju, Rumbocima, Varvari, Šćitu, Ripcima ima za večeru pored grahove čorbe i troga kruha: šenične pogače (bez kvasa), kukuruze i kvasnog kruha ječmenog. "Diko jide ribe i diko peteroga i šesteroga jila. Sviće trnemo na polovici večere ili ručka. Trne ih starišina i govori tri Očenaša, tri Zdravomarije i tri Slavaocu. Kako koji očenaš izmoli, onda trne po jednu sviću. Trne vinom ili čorbom, umočiv komad kruha. Neki dodaju: "Kako se ove sviće veselile, nako se umrliju duše veselile!" Ako dim iđe u planinu, biva gori, rodiće planina, ako iđe u polje (na stranu) rodiće polje. Odrede se trojica, ako moja življe gori, ja ću dulje živit. I na loj se gleda".
U Proslapu kod večere najprije se upale tri voštane svijeće. Stave se u jednu posudu, u koju se uspe žita. Svi se krste i mole Očenaš za blagoslov. U to uzmu jedan od ukućana bocu ili drvenu plosku i jednu čašicu pa dijeli rakiju. Obično domaćin kuće nalije sam sebi rakiju i nazdravi svima želeći im: sretnu Badnju večer. Nasred sinije stoji drveni čanak graha, a oko njega drvene kašike i kruh, izrezana pogača, uskvasnica i kukuruza. Kad se obredalo dva, tri puta s rakijom, onda se počinje jesti. Vina niti ima, niti se pije. Samo se od običaja donese po jedna oka, da ima u kući, da se njim svijeće trnu, jer misle, da je grijota puhnuti pa utrnuti.
U Kranjčićima i susjednim selima iznese se na sofru kuruza i graova čorba, u koju se pomiješa šenica za kešketa i crvenog luka. "Krstimo se i domaćin zafali Bogu, što smo se iskupili i što smo dočekali i ove godine Badnji dan i sveto Porođenje." Domaćin nalije čašicu rakije i nazdravi svima čeljadima: "Čestiti vam došo Badnji dan!" Svi odgovore: "Čestita ti i vira i duša!" - Čaša pojde od domaćina i iđe naokolo na oposum. Niko popije dvi, niko tri, ko je malo ojači i po četiri, dica i ženskadija po jednu ili po dvi rakije. Trojstvo se ne pali kod večere. Kad smo se podmirlili, zafalimo Bogu: jedan Očenaš... svetom Porođenju Isusovu, jedan Očenaš... zafalit Bogu, kako smo se dobro darovali i najili, daj Bože i onom ko neima, da i on blaguje, jedan Očenaš... za pokojne svoje, koji su nama ostavili svoje dobro, da blagujemo i Bogu falu da uzdajemo, da se i njiovi duša spominjemo, jedan Očenaš... za duše, za koje se nema nitko spomenut od njiova roda, jedan Očenaš... za duše u čistilištu. Iza večere sidimo i razgovaramo. Neki odu i na silo. Onda legnemo spavati.
Iz knjige fra Mate Topića: Ramske starine.
23/12/08.
Podjela pomoći članovima udruge "Djeca nade"
Jučer je u prostorijama Udruge građana roditelja djece s posebnim potrebama "Djeca nade" podijeljena pomoć za članove udruge. Za 76 članova udruge osigurani su paketići i dodijeljena novčana pomoć od 100 KM. Paketiće je osigurala njemačka organizacija Maltezer, a novčanu pomoć općina Prozor-Rama.
Susretu u prostorijama Udruge uz roditelje i djecu nazočio je i načelnik općine dr. Jozo Ivančević sa pomoćnikom Antom Tomićem.
Na početku susreta predsjednica udruge Delfa Juričić pozdravila je sve prisutne te kazala o kakvoj se pomoći radi i tko je osigurao istu. Zatim je Milijana Kuribak, predstavila kampanju koju ova udruga vodi pod nazivom "Skloni mi barijeru i ja želim proći". Nazočni su popunili anketni listić u sklopu kampanje, a kojoj je osnovni cilj upoznati građane sa nemogućnosti kretanja invalidnih osoba u kolicima po našem gradu.
21/12/08.
Podrhtavanje tla u Rami
Večeras oko 21,20 sati u Rami se osjetilo podrhtavanje tla. Prema podacima srednjoeuropskog seizmološkog Centra, epicentar potresa bio je negdje u Kupreškom polju (21 kilometar jugozapadno od Bugojna), magnituda iznosi 4.2° po Merkalijevoj ljestvici, a predviđena dubina hipocentra iznosi 10 km. Prema podacima istog Centra, na Kupresu se dogodio i drugi potres u 23,12 sati. Epicentar drugog potresa nalazi se negdje u Stožeru (13 kilometara jugozapadno od Bugojna), a dubina hipocentra iznosi svega 2 km.
Budući da seizmološki zavod Bosne i Hercegovine nema sredstava da kvalitetno obavlja svoj posao, detaljnije informacije o ovom podrhtavanju tla moći će se dobiti tek nakon izvješća Seizmološkog zavoda Republike Hrvatske.
21/12/08.
Božićna poruka dovodi u pitanje današnji religiozni i svjetski sistem
U današnjem Oslobođenju objavljen je tekst fra Mile Babića, dekana na Franjevačkoj teologiji u Sarajevo: Na dobro nam došao Božić i porođenje Isusovo! Tekst možete pročitati u nastavku:
Kada počinjem pisati o Božiću kao velikom kršćanskom blagdanu, onda želim jasno reći da temeljna poruka toga blagdana dovodi u pitanje prvenstveno nas kršćane jer se mi kršćani pozivamo na Isusa Krista i priznajemo da je Isus Krist mjerodavan za naš život i djelovanje. Mi smo kršćani dužni živjeti i djelovati u skladu s Isusovom porukom, Isusovim evanđeljem. Ne možemo tumačiti božićnu poruku tako da ispada kako Isus Krist daje za pravo nama kršćanima i onda kada činimo zlo i kako daje za pravo današnjem svjetskom ekonomsko-religiozno-političkom sistemu koji razara siromašne i ovaj naš planet koji se zove Zemlja. Veličina božićne poruke sastoji se u tome da ona zahtijeva promjenu na bolje: da mijenjamo na bolje sebe i svijet oko sebe. Ali ta promjena na bolje ne smije biti iznuđena, jer je ono, što je iznuđeno, nastalo gušenjem čovjekove slobode. A ono što je nastalo gušenjem čovjekove slobode, ne može se zvati promjenom na bolje, nego nasiljem. Sve promjene koje su iznuđene strahom i silom nisu promjene na bolje, nego nasilje. Takve iznuđene promjene ne vode nas u bolje sutra, nego u želju za revanšom i osvetom.
Na ovim našim prostorima - što je osobito vidljivo u BiH - ljudi su tim uzajamnim prinudama i prisilama, koje su se događale tijekom naše zajedničke povijesti, toliko ozlojeđeni, toliko povrijeđeni tuđim zlom da samo maštaju i sanjaju o uzvraćanju na tuđe zlo još većim svojim vlastitim zlom. Takav način mišljenja i djelovanja vodi u zajedničku propast. Nošeni tom svojom ozlojeđenošću naši ljudi žure u svoju vlastitu i zajedničku smrt, umjesto da nošeni povjerenjem i vjerom u dobro putuju u puni život. Božićna poruka želi upravo takvu promjenu, jer takva promjena vodi u puni život.
Mi smo prirodna i slobodna bića
Prije nego što su postali kršćani slavenski narodi (u koje spadaju i Hrvati) imali su svoju slavensku religiju, koja je bila prirodna religija. Razlikujemo prirodne i povijesne religije. Za prirodne religije Bog je prvenstveno prisutan u prirodi i govori (objavljuje se) ljudima preko prirode, a za povijesne religije Bog je prvenstveno prisutan u čovjeku i govori (objavljuje se) ljudima preko čovjeka, po čovjekovu povijesnom djelovanju. Prirodna religija naglašava da je čovjek prirodno biće i da je po svojoj prirodi religiozan. Povijesna religija naglašava da je čovjek povijesno biće, a to zapravo znači da je čovjek biće slobode, jer povijest i povijesno gledanje nastaju iz čovjekove slobode. Zato je za povijesnu religiju pristup Bogu moguć prvenstveno iz čovjekove slobode.
Kada pogledamo kako danas kršćani diljem svijeta slave Božić, onda je posve vidljivo da smo mi ljudi i prirodna bića i slobodna bića i da smo do danas sačuvali tu svoju prirodnu religioznost. Tu prirodnu religioznost ne treba potiskivati i progoniti, nego usavršavati, jer svojim povijesnim i kulturnim djelovanjem - koje nastaje iz slobode - ne smijemo ni svoju vlastitu prirodu ni vanjsku prirodu razarati, nego usavršavati. Svako nasilje nad prirodom je zločin. To znači da je i nasilje nad prirodnom religioznošću zločin. I svako nasilje nad čovjekovom slobodom je još veći zločin, jer je čovjek samosvjesno i slobodno biće. Nasilje nad samosvjesnim i slobodnim bićem je izvor neopisive i neizrecive patnje. Nitko nema pravo - ni religija ni država - činiti nasilje nad čovjekovom slobodom.
Ukloniti nasilje nad prirodom i nasilje nad čovjekovom slobodom
Nasilje nad temeljnom čovjekovom slobodom: slobodom savjesti je još već zločin od nasilja nad prirodom, jer je bez slobode nemoguća promjena svijeta na bolje. Iz slobode nastaju sve velike vrijednosti. Iz temeljne slobode: slobode savjesti nastaju vjera, povjerenje, ljubav i nada, bez kojih je ljudski život nezamisliv. Htjeti poništiti slobodu znači htjeti poništiti sve univerzalne vrijednosti koje nastaju iz slobode.
Danas živimo u svijetu u kojem se ekonomski napredak temelji na nasilju nad prirodom i na nasilju nad čovjekovom slobodom. I zato smo stalno u krizi. Dokle smo došli danas u proizvodnji nasilja, najbolje se vidi po tome što smo nasilje proglasili svetim, što smo rat proglasili svetim, što smo najveće ubojice proglasili svetima. To nasilje toliko zasljepljuje ljudsko srce i ljudsku pamet da ljudi jednostavno nisu sposobni vidjeti gole činjenice ni poštivati logiku ljudskog uma. Slavljenje onih koji su počinili najveće zločine nad svojim susjedima pokazuje kako se ljudsko biće može toliko duboko izokrenuti i iskvariti da može najveće zlo proglasiti najvećim dobrom. Zato glavno pitanje za čovjeka pojedinca i za cijelo čovječanstvo glasi: Kako izaći iz svijeta nasilja? Kako ukloniti nasilje iz ovoga svijeta? Ako uklonimo nasilje iz svijeta, onda ćemo ukloniti i patnju koju to nasilje proizvodi.
Ovaj svijet nasilje je razapeo Isusa
Ovaj svijet nasilja je odbacio Isusa, što jasno pokazuje štala u kojoj je Isus rođen, i križ na kojem je Isus razapet. Isus je došao svojima i njegovi ga nisu primili. Isus uključuje u svoju zajednicu povjerenja i ljubavi one ljude koje tadašnji religiozno-politički sistem odbacuje, a to su carinici i grešnici (Mt 11,19). Religiozno-politički sistem proglašava svojim neprijateljima sve neposlušne ljude i odbacuje ih tako što ih progoni ili ubija. Isus ne isključuje nikoga, on želi u svoju zajednicu povjerenja i ljubavi uključiti svakog čovjeka, osobito one koje je tadašnji sistem zabranio ljubiti i proglasio neprijateljima. Njemu su braća, sestre i majka (Mt 12,50) svi oni koji žele vršiti Božju volju, dakle, oni koji se žele promijeniti na bolje. Za to obraćenje, za tu promjenu na bolje spremni su isključeni i odbačeni ljudi. Zato Isus govori o prednosti bludnica i carinika nad predstavnicima religiozno-političkog sistema: "Zaista, kažem vam, carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje" (Mt 21,32).
Predstavnici religiozno-političkog sistema ne žele mijenjati sebe, jer oni sebe smatraju savršenima. Oni žele mijenjati druge. Oni ubijaju druge, osobito proroke, i drže da tim ubijanjem služe Bogu. Ako ne žele sebe mijenjati na bolje, to onda znači da oni ne žele ući u Božje kraljevstvo. Ne samo to! Oni i drugima zabranjuju ući u Božje kraljevstvo (Mt 23,13), oni ubijaju proroke, pa im kasnije dižu spomenike (Mt 23,31). Kratko rečeno, religiozno-politički sistem isključuje druge da bi očuvao i uzvisio sebe, a Isus daje sebe da bi spasio isključene, kako je to opisano u himnu Fil 2,6-11.
Isus je rođen u Palestini koja se tada nalazila pod okupacijom tada najveće svjetske velesile: Rimskog Carstva. Nasuprot rimskim carevima koji sami sebe uzvisuju i obožavaju i zahtijevaju da ih svi ljudi obožavaju, Isus svjedoči da je istinska ljubav samoponiznost. Isus je prvi čovjek koji je svima činio dobro i koji je na nasilje uzvratio ljubavlju. Dragovoljno je podnio nasilje i oprostio svojim ubojicama. Na taj je način pokazao da ljubi svoje neprijatelje i da je njegova ljubav jača od nasilja njegovih neprijatelja. Tako je prekinuo spiralu nasilja na ovoj zemlji. Zato je Isusov rođendan rođendan novog čovjeka (čovjeka koji ne čini zlo), rođendan novog svijeta (svijeta bez nasilja) i rođendan novog poimanja Boga, Boga koji je sama Ljubav, sama Milost. Na Božić je, dakle, riječ o Isusu koji cijelim svojim postojanjem svjedoči da je Bog Ljubav. Kršćani su počeli slaviti Božić tek polovicom 4. stoljeća. Izabrali su 25. prosinac kao dan Isusova rođenja vjerojatno zato jer se tada u Rimskom Carstvu slavio blagdan boga Sunca. Time su priznali da Sunce spada među najljepša Božja stvorenja i da je Isus njihovo sunce, jer donosi ljudima svjetlo dobrote i ljubavi.
21/12/08.
Rama uoči Božića, IV. dio
Pored duhovne pripreme za Božić postoje različiti folkloristički običaji, sadržajem i ciljevima ne uvijek duhovne prirode. Kroz napise pratimo stare običaje u Rami vezane uz pojedine svetkovine i blagdane do svetkovine Bogojavljenja.
Očići
U nedjelju iza Materica, u zadnju nedjelju prije Božića, slave se Očići. U Rami po Očićima nazivaju božićne kvatre očićke ili otačke kvatre.
Što vrijedi za Materice, vrijedi s nužnim preinakama i za Očiće: isti principi ucjenjivanja i otkupa očeva.
U ramskim selima, kad otac ustane, domaćica upita: Znate, domaćine, što je danas? Domaćin odgovara: Znam! Kad znaš, onda hajde traži i otkupljuj se! Domaćin skoči, donese rakiju i ode na tavan i odreže mesa i nazdravi domaćici: Zdravo, domaćice! Onda nazdravlja svoj čeljadi u kući: Nadamo se, fala Bogu, Isusu, da nas obraduje i obeseli! Domaćin dadne svakome po komad mesa i čašicu rakije. Domaćinu svi zahvaljuju: Bože, da dočekamo Božić sretno i veselo i da za ručak sidnemo zajedno! Fala, Bože daj!, odgovara domaćin.
Preuzeto iz članaka:
1. Toma Marković: Božićni običaji Hrvata u BiH.
20/12/08.
Spomendan smrti: Fra Ljubo Lucić
Dr. fra Ljubo Lucić, krsnim imenom Tadija, rođen je 2. listopada 1931. u Jaklićima, od oca Stjepana i majke Kate r. Sliško. Osnovnu je školu završio na Šćitu (1939-1942), srednje školovanje u Franjevačkoj gimnaziji u Visokom (1942-1949. i 1950-1952), godinu novicijata u Kraljevoj Sutjesci (1949-1950), a filozofsko-teološki studij na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu (1953-1958). Za svećenika je zare|en 1957. Postdiplomski studij upisao je na Teološkom fakultetu u Ljubljani, gdje je 1960. magistrirao radnjom Mariologija u novijoj hrvatskoj lirici, a 1964. doktorirao iz teologije disertacijom Motivi vjerodostojnosti i privlačnosti kršćanske objave u apologetici svetog Augustina. Dio te radnje tiskan je u Sarajevu (Pastoralna biblioteka) 1967. Radio je kao profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu (1961-1995), gdje je predavao više teoloških predmeta: fundamentalnu teologiju, nauk o vjeri, sakramentima, povijest religije. Sudjelovao je na mnogim znanstvenim skupovima, te pisao u raznim revijama, kalendarima, časopisima i publikacijama (Bosna Srebrena, Jukić, Bilten Franjevačke teologije u Sarajevu, Dobri pastir - revija i kalendar, te Svjetlo riječi, kojemu je bio višegodišnji glavni urednik, 1985-1993). Obavljajući razne službe u zajednici kao profesor, pomoćnik meštra, vikar, gvardijan, rektor Teologije i prefekt studija, stalno se bavio također pastoralnim radom u crkvi sv. Ante u Sarajevu, osobito u radu s vanjskim studentima.
Cijelo vrijeme rata ostao je u Sarajevu i bio sudionik mnogih važnijih događaja tih godina. Sam je dijelio humanitarnu pomoć, spašavao uhapšene, pregovarao s najvišim civilnim i vojnim vlastima, sudjelovao u kulturnim događanjima, primao strane veleposlanike i novinare, ali i one najpotrebnije, za koje nitko nije imao ni srca ni vremena. Kad je rat završio, otišao je održati predavanja studentima u Samoboru. U Sarajevo se više nije vratio. Smrt ga je zatekla u prometnoj nesreći u Zagrebu 20. prosinca 1995.
Fra Ljubo je pokopan u fratarskoj grobnici na groblju u Ripcima 23. prosinca 1995.
Posthumno su mu objavljene knjige Rama kroz stoljeća (Franjevački samostan Rama-Šćit i Svjetlo riječi, Sarajevo, 2002), Između neba i granata, I i II dio, sarajevski dnevnik 1992-1995, (Svjetlo riječi, Sarajevo-Zagreb 2005. i 2006.).
19/12/08.
Božićna priredba u školi fra Jeronima Vladića - Ripci
Danas je u školi fra Jeronima Vladića u Ripcima održana tradicionalna Božićna priredba učenika i djelatnika ove škole. Voditelji programa Kristina Mazalović i Antonija Nikolić pozdravili su goste, prijatelje, ravnatelja, učitelje i nastavnike sretni što se i ove godine mogu razveseliti Božićnom priredbom.
Kroz protekle godine Božićne priredbe postale su lijepa i jedinstvena prigoda da se učenici i djelatnici sretnu izvan uobičajenih programa i školskih obaveza. Danas u školi nije bilo ni ispitivanja ni ocjenjivanja, nego su učenici i djelatnici kroz program dočarali Božić koji dolazi. Kroz recitacije, pjesme i igrokaze djeca su poručila kako je Božić puno više od svjetlucavih nakita, blještavih reklama, mirisa kolača u domovima. Božić je puno više od uobičajenih darivanja, lijepih želja i čestitki. Božić je stanje duše!
Ponekad se Božić rađa u radosnom srcu, a ponekad u uplakanom oku. Ponekad u tišini štalice, a ponekad u buci svakodnevnice. No, uvijek u srcu čovjeka, koji ga čeka. Zato trebamo pripremiti svoje srce za najveseliji kršćanski blagdan. I veseliti se - poručili su učenici i djelatnici škole.
U Picasa galeriji nalaze se fotografije s današnje priredbe: Božićna priredba u školi!
18/12/08.
Počeo Božićni turnir
U organizaciji Udruženja ratnih vojnih invalida HVIDR-e Prozor-Rama od 17. do 28. prosinca 2008. godine, u sportskoj dvorani u Prozoru, održava se tradicionalni Božićni malonogometni turnir. Nagradni fond turnira iznosi 3.500 KM (prvo mjesto 2.000 KM, drugo 1.000 KM i treće 500 KM). Generalni sponzor turnira je Elektroprivreda Hrvatske zajednice "Herceg-Bosna" dd Mostar.
Večeras je odigrano drugu kolo turnira. U prvom susretu igrali su ekipa Jaklići protiv HVIDR-e Kupres, rezultatom 5:2. U drugom susretu trebali su igrati ekipe Frama Podmilačje i KŠC (Katoličko školski centar) Travnik. Susret nije održan zbog nedolaska ekipe KŠC-a iz Travnik, te je evidentirana pobjeda Frame iz Podmilačja.
Sutra su na rasporedu dva susreta: Caffe 13 i MNK Petar u 17,00 sati i AC Milan i SC Kupres u 18,00 sati. /ramsko-jezero.com/
18/12/08.
Dan poslije poplava
Dan poslije poplava u gradu Prozoru stanje se normaliziralo. Najviše su stradali ugostiteljski objekti i trgovačke radnje u donjem dijelu grada, te brojni stambeni objekti u ulicama Dive Grabovčeve i kralja Tomislava, a stradala je i zgrada Općine Prozor-Rama, gdje je voda poplavila podrum i zgrada Doma kulture.
U Picasa galeriji su fotografije H. Šljive: Dan poslije poplava!
17/12/08.
Fotografije "potopljenog grada"
U "potopljenom gradu" Prozoru načelnik općine dr. Jozo Ivančević proglasio je stanje elementarne nepogode. U Picasa galeriji možete pogledati nove fotografije potopljenog grada koje je snimio gosp. Husein Šljivo: Potopljeni grad!
17/12/08.
Poplavljen Prozor
Zbog obilnih kišnih padalina danas se u Prozoru dogodila prava poplava. Voda se izlila u ulici Dive Grabovčeve prema najprometnijoj i glavnoj gradskoj ulici kralja Tomislava. Negdje od podneva gradom teče prava mala rijeka kojom prometuju automobili jer pješacima je nemoguće kretati se u ovakvim uvjetima. Ovakve situacije u Prozoru dogode se gotovo uvijek za vrijeme obilnih kiša a razlog tomu se davno i navodno nestručno napravljeni odvodi. Na terenu su službe koje nastoje normalizirati stanje kod odvoda u ulici Dive Grabovčeve odakle je "rijeka" i potekla. /Ana BURIĆ/
Galerija slika!
17/12/08.
Božićna priredba
U petak, 19. prosinca 2008. godine, s početkom u 10 sati održat će se tradicionalna Božićna priredba učenika i učitelja Osnove škole fra Jeronima Vladića Ripci. Učenici i učitelji potrudit će se dočarati Božićni duh u ovo zimsko, predblagdansko vrijeme.
U programu koji se priprema bit će veselih božićnih igrokaza, recitacija, skečeva, a sve će biti uljepšano prigodnim Božićnim pjesmama u izvedbi školskog zbora.
/N.B./
16/12/08.
Korisnici grant sredstava
Na temelju članka 16. stavka 1. člana 17. stavka 2. Zakona o Vladi Hercegovačko-neretvanske županije i člana 29. Zakona o izvršenju Proračuna HNŽ/K za 2008. godinu, te Odluke o usvajanju programa utrošaka sredstava tekućih transfera u oblasti poljoprivrede utvrđenih u Proračunu HNŽ/K za 2008. godinu za Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede s pozicije "Transfer iz oblasti poljoprivrede" na prijedlog ministrice poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Vesne Pinjuh, Vlada Hercegovačko-neretvanske županije donijela je
ODLUKU
o odabiru korisnika grant sredstava
u oblasti poljoprivrede za 2008. godinu
Iz naše općine Prozor-Rama sredstva su dobili:
I. Podrška poljoprivrednoj proizvodnji
1. Dervišbegović (Ibrahim) Alija - 3.000,00 KM
II. Sustav za navodnjavanje namijenjen za pojedinačne korisnike
1. Hadžić (Ibranim) Sudik 11.000.00 KM
2. Jelić (Stipan) Ivan 11.000,00 KM
3. Marušić (Jozo) Mato 11.00,00 KM
4. Filipović (Jure) Mato 8.000,00 KM
5. Pavličević (Jerko) Marko 7.000,00 KM
6. Ljubić (Ilija) Stipo 6.700,00 KM
7. Grubeša (Stipo) Ante 5.400,00 KM
8. Jozić (Tomo) Ivan 4.000,00 KM
3. Podrška kapacitetima u prerađivačkoj i prehrambenoj proizvodnji
1. Jelić (Ivan) Trpimir 15.000.00 KM
2. Čuljak (Ivo) Jakov 15.000,00 KM
15/12/08.
Odgovornost intelektualaca
Piše: Fra Ivan Šarčević
Moderna povijest obiluje ideologiziranim intelektualcima koji su izdali istinu i moralnost i aktivno se upleli u projekte uništavanja ljudi. Puna je i nemoralne šutnje intelektualaca koji su iz straha, koristi ili sebeljublja izmakli u zavjetrinu prosječnosti i načelne frazeologije i pri tome - pred svojim očima - mirno asistirali žrtvovanju nedužnih ili obezvrjeđivanju vrednotâ. Totalitarizmi, holokausti i gulazi dvadesetog stoljeća, naši ratovi, bili su vođeni uz ogromnu podršku intelektualaca. Oni su razradili ideološku ili čak teološku "opravdanost" fizičkog uništenja drugih, etničkog čišćenja, genocida. Ti intelektualci nisu svi stigli na sud jer njihova politička i moralna odgovornost redovito nije predmet sudova, iako su često baš oni bili stvarni pokretači zla.
O intelektualcima svaka politika "vodi brigu". Što je sistem zatvoreniji, to više. Partija bivšeg režima gospodarila je svim. Izgradila je kriterij prosvjećenosti, dijelila nagrade i kazne za ono što treba misliti, govoriti i činiti. Izgradila je specifični lik "poštenog intelektualca". Na gotovo isti način i nacionalističke politike kao i politikantske i fundamentalističke religijske zajednice postavljaju modele mišljenja i ponašanja, uzore nacionalnog ili religioznog intelektualca.
Ono što su proroci unutar religija, slično bi trebali biti istinski kritički intelektualci unutar sekularnog društva. U kriznim vremenima njihova se uloga čak izjednačuje. Tako bi trebalo biti i kod nas u BiH gdje vlada etnokonfesionalizam i gdje su političke oligarhije i religiozni službenici gotovo ujednačili svoje interese. Proročko-intelektualna zadaća odnosila bi se najprije na kritiku saveza vladajuće politike i religije, kako zbog obrane slobode čovjeka kroz čistoću vjere tako zbog odgovornosti za cjelinu društva i svijeta. Čistoća vjere označava da se Bog u kojega se vjeruje ne smije reducirati na Boga jedne nacije ili jedne vjere. Bog je za sve ljude, ili je Moloh kojemu se žrtvuju ljudi. Odgovornost za cjelinu odnosi se povrh svega na socijalno područje kao kritika najkatastrofalnijeg raskida, raskida između politike i morala, a što ima svoj uzrok u nezasitnoj volji za moć, a posljedice u golom natjecanju za vlast, privrednom kriminalu i konačno u nihilizmu.
I kao što iz povijesti proroka poznajemo teškoće njihova puta, ništa nije drugačije ni s angažiranim moralnim intelektualcima. Oni su disidenti među svojima, sumnjivi drugima, vrlo usamljeni, s vlastitim krizama i kušnjama da se povuku iz svega (a upravo to hoće vlastodršci!), jer zlo protiv kojega se bore izgleda im mnogo jače, sofisticiranije od dobra za koje se zalažu, i njihova je odgovornost iznimno teška, traži stalnu budnost, nepotkupljivost, i često je skopčana s lažnim optužbama, izbjegavanjem ljudi (i najbližih), opasnošću za život, te nimalo jednostavnim i materijalnim siromaštvom.
Bez sumnje, nisu svi intelektualci obvezani na politiku, ali jesu na političko djelovanje koje u najširem smislu podrazumijeva moralno, odgovorno obavljanje svoga posla kao javnih osoba. Dakle, intelektualac ne bi smio sklopiti nikakav, ni prešutni savez s nemoralnom politikom, niti ući u neplodni konformizam ni izvan ni unutar politike.
I dok po našoj zemlji, po kasabama i šipražju, niču učilišta, dok religijske institucije više proizvode zapaljive i netolerantne apologete nego teologe, dok bolonjski proces i postkomunističko školstvo pružaju priliku da se na prividu i novcu, trgovini i površnosti obrazuju specijalisti suženog horizonta, sve smo više potrebiti intelektualaca samokritičkih i svjesnih svojih granica ali odlučnih i odgovornih u moralnom djelovanju. Onih intelektualaca koje neće zadesiti "pakao umjetnika", kako kaže Miłosz, time što će "savršenstvo svoga djela" postaviti "iznad svojih obveza supružnika, očeva, braće i sugrađana".
Nažalost, većini današnjih intelektualaca - i vjernika i nevjernika - najveća je muka kako sebe promovirati i kako se primaknuti vlastima, kako od njih dobiti bolje mjesto, podršku i pomoć. Istodobno i ništa manje nemoralno jest i ponašanje onih intelektualaca koji smatraju da je najveće herojsko djelo povući se iz "prljave politike" pa je iz sigurne distance s visoka prezirati. Jasno je da je "neku stvar mnogo lakše izdržati načelno nego u konkretnoj odgovornosti" (D. Bonohoeffer), ali jedino što će podržati naš sud savjesti - shvaćen kao Božji ili urođeni glas u nama - jest bezrezervna odluka za konkretnu istinu i dobro, usprkos i gubicima i neuspjesima.
14/12/08.
Božićni koncert župa ramskoga kraja
U organizaciji župa ramskoga kraja večeras je u Domu kulture u Prozoru održan tradicionalni Božićni koncert pod nazivom Dočekajmo Božić s pjesmom na usnama. Nastupili su zborovi ramskih župa: župni zbor iz Gračaca, zbor mladih i župni zbor župe Prozor - po prvi puta nastupio je i dječji zbor filijalne crkve iz Luga, župni zborovi župa Rumboci i Rama-Šćit, zbor franjevačke mladeži župa Šćit i Rumboci, te župni zbor župe Uzdol.
Prigodne Božićne čestitke uputili su gvardijan fra Mato Topić, dekan don Franjo Ivandić i načelnik općine Prozor-Rama dr. Jozo Ivančević.
Božićni koncert je humanitarnog karaktera i održava se već petu godinu druge nedjelje pred Božić kada slavimo Materice.
U Picasa galeriji postavljene su fotografije s Božićnog koncerta!
14/12/08.
Običaj "Materica" na TV-u
Tijekom proteklog tjedna u Rami se zbivao zanimljiv događaj posebice za djecu. Naime, ekipa TV Sarajeva i Federalne televizije snimale su običaje "Materica" i Božićne običaje. Domaćini ovog snimanja bili su članovi KUD "Hrvatska sloga" potpomognuti članovima drugih društva u Rami.
Obadvije TV ekipe snimale su dječju radost, "Materica" prema nekadašnjem običaju kada su se skupljali orasi, lješnjaci, jabuke i sl.
TV ekipe su bile posebno oduševljene brojnošću mladih koji čuvaju ramske običaje i njihovom ozbiljnošću tijekom snimanja.
Iz KUD-a zahvaljuju svojim članovima i članovima drugih društava na uspješno urađenom projektu, te izražavaju svoju duboku zahvalnost obitelji Franje Žilić za korištenje objekta stare ramske kuće te svaku drugu potporu koju je ova obitelj iskazivala tijekom snimanja.
U društvu najavljuju daljnji bogat rad te nove projekte.
Valja naglasiti da će uskoro pokušati organizirati jedno druženje svih hrvatskih kulturno-umjetničkih društava koja djeluju na području Rame.
Kako je ovaj projekt snimanja običaja Materica i Božićni običaji iziskivao znatna materijalna i financijska sredstva u društvu se nadaju da će dobiti potporu općinskih vlasti. /dar-rama.org/
U Picasa galeriji mogu se pogledati fotografije sa snimanja od srijede i četvrtka: Običaji Rame!
14/12/08.
Rama uoči Božića, III. dio
Materice
Na velikom dijelu teritorija Bosne i Hercegovine druge nedjelje pred Božić slave se Materice. Na dosta mjesta imaju Materice samo intiman obiteljski karakter, drugdje pridolazi i rodbinski, a tu i tamo čak i seoski, tako da je u neku ruku u pokretu cijelo selo. Običaji se sastoje u bitnosti u tom, da se fiktivnim ili zbiljskim prijetnjama, vješanjem ili vezanjem ženskih iznudi otkup različitim darovima.
U Kranjčićima i selima župe Uzdol bolje se spremi ručak. Domaćin uzme čašu rakije i kaže domaćici: Danas je, majko, vaš dan, evo popite čašu i znajte, što je vaše! Ona uzme čašu: Fala živio! Popije i donese jabuka, lišnjaka, oraha i dade najprije domaćinu, onda ostaloj čeljadi i dici: Evo kad ste vi meni i ja ću vama. - Koja se hajneči, biva izmiče, počnu je vezat.
Također u Krančićima i okolnim selima idu dica po selu i kupe jabuke, orahe, lišnjake i višaju matere: Danas su materice, znaš, ta je tvoje, otkupivaj se, ja ćemo višat!
U Kovačevu Polju, Rumbocima, Varvari, Šćitu i drugim okolnim mjestima uoči materica dolaze tuđa dica muška, nosaju zvona i kupe brašno, so, sir, jabuke...! Zovu ih materice: Eto idu materice i zvono nose ili Idu kupit materice! Iza proševine skupe se u jednu kuću i pavečeraju.
U Donjoj Rami djeca bi išla od kuće do kuće i tražila da im se dadne štogod. Za Materice bi matere davale jabuka, oraha, što bi tko imao. Djeca bi došla na vrata i onda bi rekla:
Faljen Isus gazdarice
danas su nam Materice.
Išao sam preko polja
Da mi dadneš jedan ora'
Pružiću ti bjelu ruku
Da mi dadneš jabuku.
Preuzeto iz članaka:
1. Toma Marković: Božićni običaji Hrvata u BiH
2. Marko Dragić: Advent u liturgiji i narodnoj kulturi Hrvata
13/12/08.
Ramski običaji
Kantonalna televizija Sarajevo i Federalne televizije BiH ovih dana u Rami snimaju običaje vezane za božićno vrijeme. U srijedu su pred crkvom Srca Isusova u Prozoru snimani običaji čestitanja Božića uz igru, kolo i plesove. U Proslapu su u četvrtak snimani običaji materica i božićnog ručka. Snimanje se nastavlja i danas. Uloge tumače članovi KUD-a "Hrvatska sloga" uz sudjelovanje drugih članova koji djeluju u Rami.
U Picasa galeriji mogu se pogledati fotografije sa snimanja od srijede i četvrtka: Običaji Rame!
12/12/08.
Političko zasljepljivanje
Naša loša politika do te je mjere otklizala u sebičnost, nepoštenje i kriminal da više nema nikakav obzira niti kome polaže račune svoga poslovanja. Postalo je sve normalno i što radi i što ne radi.
Najgore što neka politika može učiniti jest prisiliti ljude da misle samo na sebe, da se pozabave sobom i kažu ništa se ne može promijeniti. Tada se i političari bave samo "svojim" poslom. Uspjeh loše politike jest u činjenici da oslijepi ljude, da im kaže da nije tako kako vide. Dakle, uspjeh loše politike je u tome da učini ljude takvima da ne vjeruju svojim očima.
U Rami je takvih primjera posvuda. Jedan je i "krpljačina cesta". I to traje godinama. Samo što je stavljen novi predizborni ili ako se baš hoće i neizborni asfalt, već je počeo propadati. I ako se to vidi, problem nije ni u politici koja je to naručila, ni u izvođaču, ni u odnosu prema novcu koji je dan - problem je u očima.
Poruka je: Ne treba vjerovati svojim očima. Treba stalno slušati neku kuknjavu o lažnoj nemoći ili čak kako se uradilo najbolje moguće.
Hoće li nova vlast u Rami, s načelnikom Jozom - doktorom za oči - nastaviti zasljepljivati ljude?
 P. S. U Rami je 7. listopada 2008. KTM Brina d.o.o. postavila novi asfalt od raskršća u Ripcima do iza ripočkog groblja prema Šćitu. Pripreme za asfaltiranje puta započele su uoči listopadskih izbora 2008. godine, a završene dan prije Svih sveti asfaltiranjem trotoara uz groblje. Ovih su se dana na tom dijelu puta pojavile rupe! Kako?! U potrazi za odgovorom - među ostalima - proslijeđen je mail i građevinsko-proizvodnoj tvrtki KTM Brina d.o.o., županiji Hercegovačko-neretvanskoj i općini Prozor-Rama.
Novonastale rupe i neke od radova KTM Brine možete pogledati u galeriji slika: Krpanje rupa!
11/12/08.
Tragom starih fotografija, VI. fotografija
Buk
Nakon Krupića objavljujemo fotografiju Buka iz 1936. godine. Buk je vrlo kratkog toka i brzo se ulijevao u rijeku Ramu. Na Buku su se nalazili mlinovi i stupe za valjanje sukna. Na nizvodnoj strani ovog vrela nalazi se još nekoliko manjih vrela, bez nekog većeg značaja i vidljiva su za vrijeme većih padalina.
Danas glavnu količinu vode Ramsko jezero dobiva iz izvora Rame, Buka i Krupića. Izvori su tipična pukotinska uzlazna vrela.
Kako je prije dva dana izgledao Buk - sedamdesetak godina poslije - kada su nadošle vode zbog obilniji kiša može se vidjeti u Picasa galeriji: Buk!, i "usput" pogledati stare fotografije Rame!
Također se mogu pomoću YouTube pogledati izvori:
Buk
Krupić
Rama
Ugodno gledanje!
10/12/08.
Počelo kićenje grada
Predblagdanski ugođaj Božića u Rami je sve prisutniji. Danas su djelatnici komunalnog poduzeća "Vodograd" započeli s Božićnim kićenjem grada Prozora, točnije glavne ulice Kralja Tomislava i samog izlaza iz grada prema Uskoplju i Jablanici. Postavljeni su božićne jelke kod Spomen obilježja u Prozoru, na izlazu iz grada i postavljaju se ukrasni na stupove od rasvjete.
Što sve može poslužiti prilikom kićenja grada pogledajte u Picasa galeriji: Kićenje grada!
Kićenje božićnog drvca stari je običaj, u hrvatskim krajevima on nije bio raširen sve do sredine 19. stoljeća, uglavnom utjecajem njemačke tradicije te prostorno-političkih dodira. Bez obzira na to što kićenje drvca nije bilo rašireno, domovi su se prije svejedno na Badnjak kitili cvijećem i plodovima, a posebno zelenilom, a to su najčešće činila djeca. Isprva su se kitila bjelogorična stabla, a poslije zimzelena, i to voćem, najčešće jabukama, ali i šljivama, kruškama te raznim slasticama i ukrasima izrađenim od papira, najčešće lanci te razne niti. Čest su i lijep ukras bili pozlaćeni orasi i lješnjaci kojima se kitilo drvce, a najčešće su se postavljale svijeće, simboli nade i božanstva. Poslije su se postavljali i komadići vate, voska ili papira koji su simbolizirali snijeg na drvcu i tako su ga ukrašavali. Imućniji su imali posebne figurice i ukrase.
Ispod drvca redovno su se stavljale jaslice, izrađene najčešće od drva. Isprva su bile samo u crkvama i kod imućnijih ljudi, a često je postojalo "nadmetanje" tko će napraviti ljepše jaslice. Najstarije se jaslice kod Hrvata nalaze na otočiću Košljunu u Hrvatskoj te potječu iz 17. stoljeća.
10/12/08.
Spomendan smrti: Fra Eduard Žilić
Fra Eduard Žilić je rođen u Proslapu 4. svibnja 1905. godine. Roditelji Vid i Ivuša r. Radić. Krsno mu je ime Ivo. Osnovnu školu pohađao je na Šćitu. Novicijat je proveo u Fojnici. Gimnaziju u Visokom, a teološke studije u Sarajevu i Parizu. U Parizu je doktorirao iz dogmatike. Zarežen je za svećenika u Parizu 1927. u kojem je proveo 5 godina. Bio je profesor bogoslovije u Sarajevu (1929.-1945), kroz to vrijeme uređivao je Kalendara sv. Ante 1930. godine, a od 1932. godine uređuje Glasnik sv. Ante. Te dužnosti vrši sve do 1942. godine, uspijevajući podići kulturnu razinu lista i kalendara angažiranjem dobrih suradnika. Bio je upravitelj Omladine sv. Ante (OSA) od 1935. do 1945. i uspio je ovu organizaciju katoličke mladeži afirmirati po mnogim župama. Jedno vrijeme izdavao je i list Glas OSA. Uz ovo radi u mnogim kulturnim i humanitarnim društvima: Napretku, Crvenom križu i drugima. Stvarao je prijateljske i poslovne veze te namjestio puno katolika intelektualaca i službenika na raznim mjestima. Mnoge ga se Sarajlije sa zahvalnošću sjećaju i spominju kako im je pomagao za vrijeme rata. Tako priča jedna muslimanka kako je njezina obitelj bila bez ikakvih prihoda, jer nitko nije bio zaposlen. Ona je došla kod "doktora" tražiti pomoć. Fra Eduard je odmah intervenirao: telefonirao je poznatim i nepoznatim ljudima koji su mogli pomoći. Konačno je našao jednoga koji bi bio spreman prihvatiti djevojku, ali tek za mjesec dana. Na to je Eduard povikao:
- Boginje ti, ona mora jesti danas!
Nije preostalo drugo, djevojka je primljena na posao i toga se čitavog života sa zahvalnošću sjećala.
Za vrijeme rata fra Eduard je pokušao pomoći komu god je mogao u Sarajevu. Držao je u zgradi bogoslovije na Kovačićima i jednoga zagrebačkog židova kojega je obukao u habit, dao mu ime Marko i dobro pazio da ga nacistički i ustaški suradnici ne otkriju.
Fra Eduard je 1943. pokrenuo i Glasnik bl. Nikole Tavelića, ali je list 1945. godine morao prestati izlaziti.
Od 1942. do 1945. godine bio je definitor i ekonom franjevačke provincije Bosne Srebrene, kad je materijalno i moralno pomagao siromašne i ugrožene, ne gledajući na vjeru i naciju.
Nakon rata, od 1945. do 1964. godine (28. godina), Eduard je boravio u Beogradu kao predsjednik rezidencije i župnik. Uz pastoralni rad zalagao se za dovršenje Plečnikove crkve sv. Ante u Beogradu dovršivši unutarnje uređenje i digavši veličanstveni toranj, vidikovac u Beogradu. Stupio je u kontakt s kiparom Ivanom Meštrovićem u Americi i od njega dobio kip sv. Ante čiji je drugi odljev postavljen na pročelje crkve sv. Ante u Bugojnu.
Fra Eduard je došao u Ramu u vrijeme dizanja brane na Kovačevu Polju, onda kad je Rama stajala pred propašću. On se nije dao smesti. Predvidio je da će Šćit ipak ostati nepotopljen, kao poluotok pa je želio urediti crkvu, samostan, prilazne putove i mnogo toga, što više nije moglo ni smjelo čekati. Kako je u to doba u Rami bilo novca, svijet je naime zarađivao na izgradnji brane a počelo se ići i u inozemstvo, to je fra Eduard iskoristio priliku da temeljito obnovi i uredi crkvu. Bio je u Rami gvardijan i župnik dva trogodišta (1964.-1970.), a i dalje je ostao u istom samostanu do svoje smrti. Smrt ga je zatekla istoga dana kada je, zajedno s drugom dvojicom svećenika, ispratio jednog vjernika u Jaklićima na groblje 10. prosinca 1971. Pokopan je dva dana kasnije na groblju u Ripcima.
Fra Eduard je bio čovjek primjerene marljivosti, radne sposobnosti i dobar organizator posla, te siguran savjetnik za rješavanje životnih problema.
10/12/08.
Spomendan smrti: Fra Nenad Petrović
Martin, kako je fra Nenadovo krsno ime, rodio se u Rumbocima 25. 11. 1899., od Jure i Ruže r. Nikolić. Gimnaziju je učio u Visokom i stupio u franjevački red 1916. godine. Mladu misu slavio je na Šćitu 1923. godine. Bio je kapelan, samostanski vikar i župnik, zadnje godine života u tom svojstvu u Dobretićima kod Jajca.
Umro je u Zagrebu 10. prosinca 1934. u bolnici Sestara milosrdnica za vrijeme operacije od oboljenja u mozgu - tumor cerebri - što je posljedica njegove bolesti od tifusa. Sahranjen je u Zagrebu.
Fra Nenad je malo govorio, bio je vanredno dobra srca i ne bi nikada uvrijedio čovjeka, a o drugom nikada nije što zlo rekao - zabilježio je fra Kazimir Ivić u pismu fra Boni Ravliću od 4. veljače 1938. godine.
9/12/08.
Rama uoči Božića, II. dio
Pored duhovne pripreme za Božić postoje različiti folkloristički običaji, sadržajem i ciljevima ne uvijek duhovne prirode. Kroz napise pratimo stare običaje u Rami vezane uz pojedine svetkovine i blagdane do svetkovine Bogojavljenja.
Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije (8. 12.)
Svetkovina Bezgrešnog začeća BDM je međaš "od kog valja mislit na Božić". U Rami je, kao i u drugim mjestima, ova svetkovina prvo čelo Božića sa namjenom: Sad ćemo se dobro Bogu molit, doće nam Isus Spasitelj.
Na ovaj dan počinjale bi božićne ispovijedi.
Sv. Lucija (13. 12.)
Sv. Lucija ima opsežan folkloristički sadržaj. Jedan dio običaja vezan je za sam njezin kult, drugi dio nema s njenim kultom ništa zajedničko.
Toga dana obavezno je izvjesno suzdržavanje, apstinencija. Ženski svijet, osobito majke, poste. Ne rade se tzv. ženski poslovi. Vjerovali su što se uradi, neće biti dugotrajno: Molj će pojist! Nemoj bona danas radit, izišće moljci, ne će biti trajno!
U vezi s ovom apstinencijom kultne naravi u isto vrijeme mole se različite molitve sv. Luciji. U Kranjčićima i selima župe Uzdol molilo se: Triba se molit izme (radi) očiju, da Bog dadne dobre oči i dobru pamet.
Dan sv. Lucije početni je dan za izvjesne poslove, koji se moraju vršiti. Zbog toga je u nekim ramskim selima sv. Lucija imala nadimak drvarica, jer je to bilo krajnje vrijeme za opskrbljivanje kuće drvima, jer se za božićne blagdane ne ide u drva.
Od Svete Lucije pa do Božića dobro se pazilo kakvo je vrijeme, a u nekim ramskim selima (Rumbocima, Kovačevu Polju, Varvari, Šćitu, Ripcima) zvali su ove dane oci. Dvanaest dana prije Božića, određivali su kakvo će vrijeme biti kroz godinu, a to se provjeravalo u vremenu od dvanaest dana poslije Božića koje su nazivali svidoci ilićefili. U Krančićima i još nekim selima uzdolske župe, za sv. Luciju bi stavljali drveni sud među prozore i u njega sol. Tu bi stajala dvanaest dana. Ako pocrni, bit će kišna, ako ostane bijela, bit će vedra i sušna godina.
Ovo je dan kada se sije i pšenica za Božić.
9/12/08.
Održana ramska večer u Austriji
Protekli vikend, tj. 7.12.2008. godine u austrijskom gradu Welsu održana je prva Ramska večer.
Teško je pronaći grad u Austriji u kojem nema nekoliko obitelji iz Rame koji su trbuhom za kruhom krenuli u svijet tražeći mjesto za sebe. Jedino mjesto okupljanja Hrvata iz BiH i Hrvatske je nedjeljna misa na hrvatskom jeziku.
Iseljenici iz pojedinih krajeva organizirali su se u različite klubove i udruge povezujući se tako između sebe i sa svojim krajem iz kojeg dolaze.
Vodeći se takvim primjerima skupina Ramljaka koja živi u Gornjoj Austriji s glavnim gradom pokrajine Linzom, započela je inicijativu organiziranja Ramljaka u tom dijelu Austrije.
Skupina koju čine: Krešimir Martinović, Zdravko Iličić, Zdravko Matešić, Ivo Franjić i Nikola Žilić, organizirala je prvu Ramsku večer u Welsu. Bila su dva osnovna povoda okupljanja; povezivanje Ramljaka i prikupljanje potpore ramskom misionaru u Kongu u Africi fra Iliji Barešić.
Gosti iz Rame bili su članovi KUD "Hrvatska sloga" potpomognuti članovima drugih društava koja djeluju u Rami.
Program je započeo u nedjelju 07.12.2008. godine Sv. Misom u 13 sati na hrvatskom jeziku u Welsu, gdje su sudjelovali i članovi kulturno-umjetničkog društva u ramskim nošnjama. Nakon mise po starom ramskom običaju u crkvenom dvorištu dijelila se ramska rakija uz prigodan nastup KUD-a izvođenjem gange, bećarca, kola uz diple i tamburicu.
Nastavak je slijedio u 19 sati u Hrvatskom domu u Welsu. Na večeri su se okupili mnogi Ramljaci i prijatelji mimo svih očekivanja tako da je skromni prostor bio pretijesan.
Tijekom večeri prikazan je film "Ramo moja" te film o fra Iliji Barešić. Cijeli program praćen je nastupom kulturno-umjetničkog društva iz Rame pjevanjem muške i ženske gange, bećarca, igranjem zajedničkog kola uz diple i nezaobilazno pjevanje uz gusle.
Ružica Drinovac je predstavila svoje modne kreacije inspirirane tradicionalnim materijalima i motivima što je bilo veoma zapaženo.
Organizatori su pokrili sve troškove članova KUD-a iz Rame i za fra Iliju prikupili više od 1700 eura.
"Iako se sve događalo u skromnom prostoru, posjećenost je bila mimo svih očekivanja. Sada znamo da trebamo dalje raditi i organizirati nove susrete. Slijedeći susret će biti u puno većim prostorijama i još bogatijeg sadržaja! Pozivamo sve Ramljake u Austriji da nam se pridruže u daljnjem radu i organiziranju" - istaknuli su zadovoljno u organizacijskom odboru. /dar-rama.org/
Dio atmosfere sa susreta može se vidjeti u Picasa galeriji: Linz!
8/12/08.
Tragom starih fotografija, V. fotografija
Krupić
U rijeku Ramu prije potopa Gornje Rame 1968. godine ulijevala su se, uz nekoliko manjih pritoka, dva velika izvora Buk i Krupić. Bili su smješteni s desne strane rijeke Rame.
Ovog puta objavljujemo fotografiju Krupića iz 1936. godine. Smješten je ispod Veliki Matini stina i Strašne vlake u blizini Kovačeva Polja. Krupić je snažan izvor od kojeg je nastajala rijeka, ali vrlo kratkog toka, kako bilježi fra Jeronim Vladić - od izvora Krupića do utoka u Ramu može se na dvaput kamenom dobaciti.
Kako danas izgleda Krupić - sedamdesetak godina poslije - može se vidjeti u Picasa galeriji: Krupić ili pogledati uz zvuk koji proizvodi Krupić, a noću se čuje do Šćita na YouTube: Rama Krupić!
8/12/08.
Božićni običaji u Rami
U listu Svjetlo riječi za mjesec prosinac 2008. objavljen je tekst fra Mate Topića o Božićnim običajima u Rami. Božićno vrijeme je posebno. U njemu se uvijek iznova bude iskonske radosti, zapretano pomirenje, djetinji pogled na sve oko sebe. Neko drugo Svjetlo obasjava ljude i njihov svijet.
Tekst možete pročitati u nastavku (pdf format)!
8/12/08.
Radost Svetog Nikole
Najmlađi naše župe radosno su dočekati "dolazak" Svetog Nikole na Orašcu u petak, a na Šćitu jučer poslije pučke mise. Djeca su izvela kratki program kroz recitacije i pjesme u čast dolaska Nikole, a zatim su podijeljeni darovi. U Picasa galeriji nalaze se fotografije dočeka Nikole!
1. Orašac
2. Šćit
5/12/08.
FOTOvijest
Vrijeme u Rami danas je obilježeno izmjenom kiše, sunca, vjetra i duga! Duga je često simbol mosta između neba i zemlje. Uvijek i svugdje izražava vezu, odnose i razmjene između neba i zemlje!
Duga je optička i meteorološka pojava višebojnog luka na nebu koji nastaje kada Sunčeva svjetlost obasjava sitne kapljice vode u atmosferi. Boje u dugi čine kontinuirani spektar sa crvenom na vanjskoj i ljubičastoj na unutarnjoj strani luka, ali se tradicionalno obično navode kao crvena, narančasta, žuta, zelena, plava i ljubičasta.
Fotografije današnjih duga!
5/12/08.
Božićni pokloni u školi
U posljednje dvije godine Njemačka humanitarna organizacija "Maltezer" razveseli učenike Osnovne škole fra Jeronima Vladića u Ripcima prigodnim Božićnim poklonima. Tako je bilo i danas u prostorijama središnje škole u Ripcima. Prigodnim darovima razveseljeno je 238 učenika od I. do IV. razreda ove škole. Poklone su primili i učenici područnih škola u Rumbocima, Orašcu i Kovačevu Polju.
Ovom prilikom učenici su izveli lijep program. Bilo je tu pjevanja, recitiranja i igrokaza. Na početku ove svečanosti učenicima, roditeljima kao i predstavnicima ove humanitarne organizacije obratio se ravnatelj škole gosp. Dragan Tadić, koji je pozdravio sve nazočne i zahvalio na darovima koje je darovala ova organizacija. /Nikica Beljo/
Galerija slika!
4/12/08.
Ramska večer u Linzu
Udruga Ramljaka "Gornja Austrija" po prvi put organizira Ramsku večer 07.12.2008. u Linzu.
Ramsko druženje u Linzu započinje nedjeljnom misom u 13. sati u Linzu te večerom u Hrvatskom domu u Linzu.
Ramaska večer u Linzu je humanitarnog karaktera jer će se tom prigodom prikupljati sredstva za fra Iliju Barešić, ramskog svećenika na misijskom radu u Kongu.
Kao gosti iz Rame bit će članovi KUD "Hrvatska sloga" potpomognuti članovima drugih društava koja djeluju u Rami. Članovi društva sudjelovat će na nedjeljnoj misi u ramskim raskošnim narodnim nošnjama, te prigodnim programom na večeri dat će svoju podršku radu udruge, prikupljanju sredstava za fra Iliju, te će svojim nastupom barem malo donijeti čari ramskih pjesama i običaja.
Kako kažu organizatori, Zdravko Iličić i Krešimir Martinović, ovo je prvo organiziranje Ramljaka u Gornjoj Austriji, te će se ovakva druženja i akcije nastaviti i kasnije. Organizatori vjeruju u dobar odaziv i da će se tražiti stolica više. Pozivaju Ramljake iz drugih krajeva Austrije da se pridruže akciji i druženju. /dar-rama.org/
4/12/08.
Sastanak o zadrugarstvu
Nekolicina mladih i poduzetnih osoba koja želi svoj rad u području poljoprivrede organizirati na kvalitetan i suvremen način, organizirali su radni sastanak na temu Zadrugarstva na suvremeni i ekonomski održiv način. Gost jučerašnjeg sastanaka bio je fra Mirko Majdandžić, gvardijan samostana u Fojnici i voditelj uspješne zadruge.
"Cilj ovog sastanka je prikupljanje iskustava iz područja zadrugarstva. Pozvali smo kao gosta čovjeka iz prakse, a ne nekog teoretičara da nam prenese svoja iskustva iz zadružnog sustava, njegove prednosti, ali i nedostatke. Vjerujemo da će ta iskustva fra Mirka Majdandžića biti poticaj za povezivanje ramskih poljoprivrednika u zajednički poduhvat." - istaknuo je Zoran Piplica, jedan od članova poticajnog odbora za formiranje zadruge. Odaziv jučerašnjem sastanku bio je iznimno dobar, oko 40 poduzetnika iz oblasti poljoprivrede, stočarstva, trgovine i drugih profila izrazili su spremnost sudjelovati u radu zadruge no do njenog osnivanja potrebno je pripremiti dosta pojedinosti i materijala - kazao je Piplica. Upravo je Zoran Piplica iz Uzdola primjer kako se vlastitim zalaganjem i trudom može ostvariti prihod.U Uzdolu je postavio plastenike u kojima uzgaja povrće, trenutno je prispjela zelena salata i zelje i sve će biti plasirano na ramskom području. /Ana BURIĆ/
4/12/08.
Doček Svetog Nikole
Sveti Nikola svetac je čiji blagdan najradosnije iščekuju djeca. I ove godine djeca naše župe radosno će dočekati "dolazak" Svetog Nikole na Orašcu u petak nakon mise u 9 sati, a na Šćitu u nedjelju nakon pučke mise u 11 sati. Djeca će najprije izvesti kratki program u čast dolaska Svetog Nikole, a zatim će Nikola podijeliti darove predškolskoj djeci, djeci od prvog do četvrtog razreda, ministrantima i malim pjevačima. U nedjelju poslije podjele darova na Šćitu Nikola će proći kroz ramska sela od Mluše do Varvare.
Znamo li tko je zapravo bio Sveti Nikola?!
Sveti Nikola je svetac koji dolazi iz Male Azije. Bio je poznat po mudrosti i plemenitosti, a iz ljubavi prema ljudima prodao je sav svoj imutak i novac podijelio siromasima. Nakon što su mu krajem 11. stoljeća Talijani u Bariju sagradili crkvu, počelo se širiti njegovo štovanje. Sveti Nikola "stiže" noć uoči 6. prosinca i puni čizmice darovima. Rođen je u gradu Patari u Maloj Aziji u 3. stoljeću prije Krista. Roditelji dugo nisu imali djece pa su od Boga izmolili malog Nikolu. Već kao mali, Nikola je volio sve ljude. Nažalost, rano mu umiru roditelji pa ostaje sam u bogatstvu koje su mu ostavili.
Uvijek je vodio brigu o ljudima pa je pomagao siromašnom susjedu, ubacuje novce kroz prozor kako bi ovaj uspio udati kćeri. Uskoro Nikola postaje zaštitnik siromašnih. Odlazi u školu za svećenika u čemu ga vodi njegov stric biskup u gradu Miri. Upućuje ga na svetost i pobožnost.
Nikola postaje svećenik i želi širiti ljubav kakvu je Isus imao za svoju braću ljude. Uskoro mu umire stric pa su svi očekivali da će ga on naslijediti. Međutim, on pobjegne u Palestinu gdje je živio samačkim životom. Vratio se kad je umro stričev nasljednik i taj put postaje novi biskup. Od tada noći provodi moleći, a danju pomaže siromašnima šireći vjeru.
Činio je čuda. Poput Isusa je smirivao uzburkano more i postao zaštitnik mornara. Blagoslovom ozdravlja dijete pa ga nazivaju i zaštitnikom djece. Uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu. Iscrpljen pokorom i poslovima umire 6. prosinca 327. godine.
Zbog turskih osvajanja tijelo mu je preneseno u talijanski grad Bari. Sveti Nikola je shvaćao kako je jedini životni put čovjeka - ljubav prema Bogu i bližnjemu. S tom ljubavi je činio čuda i zbog nje je proglašen svetim.
Priča: Tajna svetog Nikole
S prvim hladnim zimskim jutrima uvijek osjetim miris božićnog vremena koje dolazi. Miris koji se širi iz dimnjaka klizi niz krovove kuća i vodi me u djetinjstvo. Prvo čega se sjećam jest bjelina snijega kad otvorim oči. Sljedeći korak bio je primicanje prozoru da se uvjerim da je to zaista snijeg. To bi me odmah razbudilo. Sestra bi skočila sa svog kat-kreveta i odjurile bismo moliti mamu da danas ne idemo u školu jer je zima i vani je dubok snijeg. Naravno, mama je strpljivo saslušala naše razloge i nakon toga nas uredno poslala u školu. Prvi dani zimskog raspusta bili su nešto posebno. Cijele dane smo provodile vani s ostalom djecom iz susjedstva igrajući se na snijegu i razmjenjujući potajno što bismo željeli dobiti od malog Isusa.
No prije toga dolazio je sveti Nikola. Misteriozni svetac o kojemu nismo mnogo znale, osim, naravno, da i on donosi neke darove. Baka nam je pokušavala objasniti da je on bio neki biskup, neka važna i dobra osoba, ali nama je bilo dovoljno da samo donosi darove. Kako ulazi u našu kuću i ostavlja slatkiše pod jastuk, bila je velika tajna koju nas dvije, ni uz sve svoje dječje detektivske sposobnosti i iskustva ostale djece, nismo uspijevale otkriti.
Te godine smo odlučile doznati kako. Najprije smo otišle pitati djeda (koji se igrom slučaja zvao Nikola) zna li on možda kako sveti Nikola "upada" u našu sobu dok mi spavamo. On je rekao da ne zna kako, ali zna da sigurno neće doći dok mi ne zaspimo. Tako je propao plan da cijelu noć ostanemo budne i čekamo ga u zasjedi. Cijeli jedan dan provele smo smišljajući u svojim malim dječjim glavama kako presresti i konačno vidjeti toga svetog Nikolu. Zašto nas je to toliko zanimalo, ni sada mi nije jasno. Valjda smo imale neko logično objašnjenje za malog Isusa (on je mali i može se svuda provući, a uz to je i nevidljiv jer je postao anđeo, pa ga ne bismo ni mogle vidjeti), ali za svetog Nikolu.?
Nekoliko jutara prije blagdana sv. Nikole smislile smo što ćemo: spavat ćemo s rukama ispod jastuka jer on uvijek, ama baš uvijek ostavlja darove ispod jastuka. Jedino što nas je zabrinjavalo bila je pratnja svetog Nikole - krampus! Ta strašna pojava koja nam je ulijevala strah u kosti. Nismo baš bile sigurne dolazi li i on s Nikolom dijeliti darove... Razmišljajući o tome, vjerojatno smo i zaspale te noći uoči velikog dana. Probudila nas je toplina tek naložene vatre u kaminu. Brzo smo se trgnule iz sna i odmah provirile jedna prema drugoj. Ruke su nam cijelu noć bile pod jastukom, ali opet nas njegov dolazak nije probudio.
Kako je samo mudar taj Nikola, pomislila sam. No, nešto je bilo čudno ovoga puta. Paketići su stajali, ne ispod, nego pored jastuka. Bili su umotani na drugačiji način. Bijeli, masni papir koji je blještao poput prvog snijega i na njemu plavom kemijskom olovkom čitko i uredno ispisana naša imena. U takav isti papir djed je umotavao stvari u svojoj prodavaonici, a kad smo otvorile darove, unutra su bili svi naši omiljeni slatkiši koje nam je ponekad donosio s posla. Našoj radosti nije bilo kraja. Naš djed je zapravo bio pomagač svetom Nikoli. Sigurno mu je rekao što volimo i onda mu pomogao da to spakira. Bile smo ponosne na njega, ali smo tu novu spoznaju zadržale samo za sebe ne htijući nikome otkriti tu sjajnu vijest o njemu.
Toga je dana djed slavio imendan i skupilo se svih jedanaestero unučadi. Razgovarali smo tko je što dobio od svetog Nikole, ali čudno, nitko nije povukao pitanje o kojemu smo mi djeca godinama raspravljali: kuda i kako sveti Nikola ulazi u naše kuće. Naravno, svi su dobili paketiće u bijelom, glatkom papiru istoga sastava, s pažljivo ispisanim imenom... /M. R./
3/12/08.
Sjednica Općinskog vijeća Prozor-Rame
Jučer je u zgradi HE Rama u Prozoru - dvorana za sastanke - održana konstituirajuća sjednica Općinskog vijeća Prozor-Rame. Koalicijskim sporazumom mjesto predsjednika Općinskog vijeća pripalo je Zajki Čorbadžiću (SBiH), a dva potpredsjednička mjesta pripala su Peri Kovačeviću (HDZ1990) i Ivanu Fofiću (HSP).
Na sjednici su imenovani članovi Komisija za izbor, imenovanje, mandatno-imunitetska pitanja, statutarna pitanja, te Poslovnik i propise.
3/12/08.
Izmjene i dopune Proračuna HNŽ-a
Jučer je Vlada naše županije u Mostaru na 24. sjednici usvojila izmjene i dopune na usvojeni nacrt i prijedlog izmjena i dopuna Proračuna Hercegovačko-neretvanske županije za 2008. godinu, koji će biti upućen u skupštinsku proceduru.
Vlada je usvojila Program utroška sredstava za Ministarstvo prosvjete, znanosti, kulture i športa s pozicije kapitalni grantovi, čime je osigurano 240.000 KM za sufinanciranje izgradnje i rekonstrukcije školskih objekata u Čitluku, Mostaru, Jablanici i Prozoru-Rami. Također, Vlada je usvojila odluku o utrošku grant sredstava u iznosu od 100.000 KM za izgradnju i obnovu vjerskih objekata u našoj županiji.
2/12/08.
Potpisivanje stipendijskih ugovora
U subotu 29.11.2008. godine u prostorijama Ramske zajednice Zagreb s početkom u 20 sati, upriličeno je potpisivanje stipendijskih ugovora za akademsku 2008/09. godinu.
Potpisivanju ugovora ispred RZ-e su prisustvovali: Ilija Radić, predsjednik komisije za odabir stipendista, Josip Vidović, zamjenik predsjednika RZ-e, dr.sc. Vlado Vladić, član UO RZ-e i Šimun Penava, član UO RZ-e.
Ugovore su potpisali sljedeći stipendisti: Anita Ćališ, Franjo Bošnjak, Katica Pavlović, Ivona Kuraja, Antonija Spahić, Nevenka Jelić Balta i Pavle Petrović. Stipendista Tomislav Cvitković zbog obveza na fakultetu opravdano je izostao.
 Sve nazočne u ime RZ-e Zagreb su pozdravili gosp. Ilija Radić i gosp. Josip Vidović. Studentima su zaželjeli uspješnost u studiranju i svako dobro u životu, a zatim su sve prisutne pozvali na prigodnu večeru koja je za ovu upriličena povodom navedenog događaja.
Na večeri, gostima se pridružio i predsjednik RZ-e gosp. Branislav Brizar s par značajnijih donatora Ramskoj zajednici. Gosp. B. Brizar prisutnima se obratio riječima dobrodošlice a stipendistima se zahvalio na dolasku zaželjevši im uspjeh na fakultetu te u životu. Brizar je u obraćanju prisutnim stipendistima prenio svoja određena iskustva iz vremena kada je on studirao preporučivši im da ne žale truda jer će se to na kraju i isplatiti. no uz preduvjete da moraju imati jasan cilj i vjeru u sebe.
Svatko od ovogodišnjih nagrađenih studenata se ponaosob zahvalio na samom činu odabira kao i na pažnji koje im je rukovodststvo RZ-e za ovu prigodu upriličilo.
Vrijedno je napomenuti kako je na ovom druženju bio prisutan i gosp. Mario Crnjac čiji je roman "Žalosna istina" po natječaju RZ-e za potporu rukopisima odabran kao najbolji, te će mu se za njegov rad dati potpora da bi isti ugledao svjetlo dana.
RZ
2/12/08.
Derviši i kadije
Piše: Fra Ivan Šarčević
Religije različito poimaju svoj odnos prema svijetu i ulogu u društvu. Prema tom odnosu i ulozi dijele se na mistične i proročke. Ova podjela, međutim, ne ostaje samo na vanjskim granicama religijskoga pripadanja nego se tim kriterijem dijele pa i sukobljavaju i vjernici unutar svake religije.
Za budizam se kaže da je mistična religija. Njezini pripadnici kao najviši izraz svoje religioznosti prakticiraju izdvajanje, pa i bijeg od svijeta, čišćenje od svih muka i patnji koje uzrokuju svjetski (svjetovni) događaji. Jednostavno kazano, žive u svijetu ali izvan svijeta. Nasuprot tome, proročka dimenzija označava življenje "u" svijetu ali ne "od" svijeta, dakle angažiranost u društvu ali ne na svjetovan način.
U proročke se religije ubrajaju židovstvo, kršćanstvo i islam. Svaka od njih na svoj se način odnosi prema društvu i svijetu. Štoviše, unutar njih samih postoji stalna napetost a i miješanje mističnog i proročkog. U njihovoj su povijesti, a i danas, prisutne tendencije i instuticionalizirani oblici radikalnijeg duhovnog sučeljavanja kako s vlastitim institucijama tako i sa svijetom. Monaški, redovnički (derviški) pravci, karizmatske zajednice ili vehabijski i slični pokreti privlače mnoge ljude osobito u vremenima većih kriza. Izmaknuti se iz svijeta, spašavati vlastitu dušu u Božjoj blizini, u pokori i molitvi, ili iz manje religiozne zajednice istomišljenika čak i silom mijenjati i religijske prakse i društvene strukture, nije strano ni mnogim današnjim vjernicima.
Proročka dimenzija spomenutih religija nije istoznačna. I Mojsije i Isus Krist i Muhammed, kao njihove temeljne figure i mjerodavne osobe, imaju različite odnose prema društvima i svijetu u kojem su živjeli i djelovali. I konkretizacija ovih religija ima kroz povijest različite oblike. Raspon je širok, od društava i država gdje je pojedina religija bila proganjana, tolerirana ili ustavno zaštićena do teokratskih država gdje je pojedina privilegirana, sveodređujuća, integralistička.
Ni Bosna i Hercegovina nije lišena sučeljavanja između religija kao ni raslojavanja unutar njih samih s obzirom na odnos prema društvu i svijetu uopće. Sekularna društva i države lakše podnose mistične orijentacije nemiješanja u politiku, dok su im teokratske tendencije bitno oprečne. Kod nas se događa najgori spoj - spoj loše mistike i srozane proročke dimenzije s politikantstvom. Ovaj spoj karakterizira prezir pa i mržnja prema svijetu, konkretno prema svakom čovjeku koji je drukčiji i unutar i izvan vjere i religijske zajednice. Zato nije nimalo iznenađujuće da se navodno apolitični (mistični) vjernici, zatvoreni u svoje paralelne zajednice kao bastione, čak i oni koje nazivamo "običnim" vjernicima, nađu zajedno u istoj osudi (pokvarena) svijeta s teokratskim religioznim stručnjacima, da se, dakle, mistici, redovnici (derviši) nađu na istoj strani i istom putu s religioznim službenicima i poglavarima koji misle da su bogomdani suci i kadije za uređenje svijeta. (Na ovaj spoj je na jedinstven književni način ukazao Meša Selimović u "Dervišu".)
Svjetovni derviši i svjetovni proroci pred svetom Knjigom stoje u sigurnosti da su u njoj dani svi odgovori, a nisu postavljena nikakva pitanja, osobito ne pitanja njima i njihovoj vjerničkoj praksi. Smatraju također da se Božji zakon može jednostavno i bez ostatka primijeniti na društvo, bez osvrta na slobodu pojedinca koji može imati svoj drukčiji, pa i nereligiozni životni put.
Ovome treba dodati da suvremena sekularna društva na liberalnoj matrici bez moralne ograde otklanjaju dimenziju onostranoga i eshatološkoga, ili kako bi Havel kazao "spiritualnu dimenziju", "transcendentnu ukotvljenost", onaj "netvarni poredak" iz kojeg izvire odgovornost i samopoštivanje čovjeka, te time teokratske, osobito fundamentalističke struje - i one navodno mistične i one navodno proročke - dobivaju prostor da svojim kobnim apokaliptičkim porukama spašavaju svijet tiranizirajući ga božanskim zakonom. Doista, nikome kao vjerskim fundamentalistima i integralistima ne odgovara sekularna kultura (J.-L. Schlegel). I nitko se njoj bolje ne prilagođava i u njoj ne snalazi kao oni: u iracionalnosti, u simplificiranju religiozne poruke, u odsutnosti moralnosti, metafizike i samorefleksije, u korištenju tehničkih sredstava, u bogaćenju, u preziru svijeta, u omolavažavanju čovjekove slobode i zloporabi skrivenoga Boga.
Proročka dimenzija religije ne ostvaruje se ni adaptacijom svijetu ni nijekanjem svijeta ni religioznom revolucijom, nego priznavanjem autonomije svijeta, čak i onog ateističnog. Vjeri je sastavnica proročka dimenzija koja najprije dovodi u krizu samoga vjernika, a onda Crkvu, religijsku zajednicu, društvo i svijet. Ta kriza ima zajedničku osnovu s moralnošću. Ondje gdje moralnost vjernika ne vodi brigu o drugim ljudima, ili ne tolerira ni inovjeru ni nevjeru kao razliku, nijekanje je i moralnosti i vjere. /Oslobođenje/
1/12/08.
Spomendan smrti: Fra Ivo Krešo
Fra Ivan Krešo rodio se na Orašcu 1. studenog 1926. od roditelja Ivana Kreše-Lovrića i Luce r. Pivić. Krsno mu je ime Božo. Pučku školu završio je na Šćitu, a Franjevačku klasičnu gimnaziju završio je u Visokom. U novicijat je stupio u Visokom 2. kolovoza 1945. Svečane zavjete položio je 16. travnja 1950. Za svećenika je zaređen u Dubrovniku 9. srpnja 1950. Mladu misu slavio je zajedno sa fra Miroslavom Abazom na Šćitu 16. srpnja 1950. Bila je to velika okrepa i nada za ramski puk koji je u tadašnjim teškim godinama navikao gubiti, a ne dobivati svećenike.
Iz Drugog svjetskog rata ponio je ožiljke tuge i stradanja iz uže obitelji, iz Rame i franjevačkog samostana. Jedan je od rijetkih svjedoka tužne drame paljenja crkve na Šćitu 1942. godine.
Mjesta njegova služenja su: Jajce, Kotor Varoš, Tuzla, Domaljevac, Brajkovići, Gračac, Šćit i Rumboci.
Umro je u Rumbocima 1.12.1992., a pokopan je sutradan na groblju u Ripcima.
Fra Ivan je bio omiljen svećenik. Volio je obične ljude, bilo da je to izražavao požrtvovnim radom, poukom ili šalom na koju je uvijek bio spreman do posljednjega dana.
1/12/08.
Đakonsko ređenje
U nedjelju, 30. studenog u sarajevskoj katedrali Presvetog Srca Isusova u 10.30 sati kardinal Vinko Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski zaredio je sedmoricu bogoslova za đakone od kojih šestoricu iz Franjevačke provincije Bosne Srebrene, a jednog iz Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM.
Za đakone Franjevačke provincije Bosne Srebrene zaređeni su bogoslovi:
Fra Ivo Bošnjak, iz Ripaca župa Rama-Šćit, rođen 23. lipnja 1982. u Prozoru od Bože i Anuše r. Fofić. Osnovnu školu završio u Ripcima, a Franjevačku klasičnu Gimnaziju u Visokom. Oblačenje u Kiseljaku 14. srpnja 2001. Novicijat na Gorici-Livno 2001/02., prvi zavjeti 7. srpnja 2002. Od rujna 2002. student na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu.
Fra Miroslav Jelić, iz Dubrava, župa Dubrave, rođen 28. kolovoza 1981. u Brčkom od Filipa i Ike r. Breškić. Osnovnu školu završio u Poljacima i Gemsbachu (Njemačka), a Franjevačku klasičnu Gimnaziju u Visokom. Oblačenje u Tolisi 14. srpnja 2002. Novicijat na Gorici/Livno 2002/03., prvi zavjeti 6. srpnja 2003. Od rujna 2003. redovan student na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu.
Fra Ilija Alandžak, iz Mijatovića, župa Dobretići, rođen 21. travnja 1982. u Jajcu od Franje i Mande r. Mijatović. Osnovnu školu završio u Dobretićima, Livnu i Jajcu, a Franjevačku klasičnu Gimnaziju u Visokom. Oblačenje u Tolisi 14. srpnja 2002. Novicijat na Gorici/Livno 2002/03., prvi zavjeti 6. srpnja 2003. Od rujna 2003. redovan student na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu.
Fra Šimo Ivelj, iz Potočana, župa Potočani, rođen 27. travnja 1982. u Potočanima od Mate i Šimice r. Filipović. Osnovnu školu završio u Potočanima, Donjim Andrijvcima (HR) i Odžaku, a gimnaziju u Odžaku. Postulatura u Visokom 2001/02. Oblačenje u Tolisi 14. srpnja 2002. Novicijat na Gorici-Livno 2002/03, prvi zavjeti 6. srpnja 2003. Od rujna 2003. redovan student na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu.
Fra Marinko Baotić, iz Donje Mahale, župa Tolisa, 26. rujna 1982. u Vinkovcima od Ive i Ane r. Filipović. Osnovnu školu završio u Donjoj Mahali, a Franjevačku klasičnu Gimnaziju u Visokom. Oblačenje u Tolisi 14. srpnja 2002. Novicijat na Gorici-Livno 2002/03., prvi zavjeti 6. srpnja 2003. Od rujna 2003. redovan student na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu.
Fra Ilija Dević, iz Mladoševice, župa Novi Šeher, rođen 21. kolovoza 1983. u Doboju od Joze i Rže r. Banović. Osnovnu školu završio u Novom Šeheru, a Franjevačku klasičnu Gimnaziju u Visokom. Oblačenje u Tolisi 14. srpnja 2002. Novicijat na Gorici-Livno 2002/03., prvi zavjeti 6. srpnja 2003. Od rujna 2003. redovan student na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu.
Za Hercegovačku franjevačku provinciju Uznesenja BDM zaređen je bogoslov:
Fra Dražen Boras, sin Ivana i Dragice r. Mikulić, rođen je 17. ožujka 1982. u Mostaru, dolazi iz župe Vitina. Svečane (doživotne) zavjete primio u Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji, 16. rujna 2007. u Tomislavgradu, pred fra Ivanom Sesarom, provincijalom.
|
|
|
