Novosti - arhiva
31/10/08.
Tragom starih fotografija, III
Prošli put objavili smo fotografiju fra Ante Vladića iz 1880. godine. Ovog puta objavljujemo dvije fotografije fra Jeronima Vladića.
Povjesničar ramskoga kraja: Fra Jeronim Vladić
Na prvoj fotografiji fra Jeronim Vladić obučen je u hrvatsku gradsku nošnju kakva se nosila u svim gradovima po Bosni i Hercegovini polovicom 19. stoljeća do Drugog svjetskog rata. Specifičnost ovih nošnji bila je crna boja. Košulja je od svile ili kupovnoga platna koje se zvalo ćereče. Ispod kratkog kaputića, koji je sprijeda ukrašen po rubovima, je manji prsluk fermen ukrašen crnim uzicama - gajtanima. Opasan je svilenim pojasom tombolusom. Šalvare su od crne čohe koje su po rubovima i oko džepova ukrašeni istim uzicama kao i fermen i koparan koji je na fra Jeronimu.
Na drugoj fotografiji je fra Jeronim kao mladi svećenik.
Fra Jeronim, krsnim imenom Mato, rođen je na Ustirami 2. ožujka 1848. godine, od roditelja Mate i Mande r. Josipović. Kao dječak otišao je u Fojnicu kod strica fra Antuna na školovanje. Nastavio je školovanje u Livnu i Gučoj Gori. Poznati jezikoslovac i skupljač narodnog Filip Kunić poveo je Jeronima sa sobom u Carigrad. Tamo je on godinu i pol dana pohađao školu. Filozofiju i teologiju završio je u Đakovi.
U Fojnici je bio kapelan i više godina učitelj u pučkoj školi.
Reformirao ju je po uzoru na škole u Hrvatskoj. Kasnije je deset godina bio kateheta u gimnaziji i učiteljskoj školi u Sarajevu. Vršio je i druge dužnosti u Provinciji i Redu. U vrijeme kad je Austrija pokušavala potisnuti franjevce iz Bosne, a reforme u Redu unosile među njih nemir, on je svojom razboritošću i revnošću učinio mnogo dobra. Pokrenuo je i uređivao Glasnik jugoslavenskih franjevaca (1887) da bi preko njega svijetu objasnio "što su (franjevci) bili i što su još i sada na slavenskom jugu ... jer kao što je bosanska redodržava izrodila sve druge franjevačke redodržave unaokolo ... tako joj treba i u tome prednjačiti i put krčiti". U pozivu na suradnju piše: "Ne očekujemo od stranaca da oni o nama kazuju, ne budimo lijeni, pokažimo da Bosna nije Mezopotamija". Oko naslova koji je kasnije morao promijeniti i uređivanja časopisa imao je neprilika s austrijskim vlastima. Pisao je povijest svoja rodnog kraja, prevodio nabožna djela za šire slojeve puka i popularizirao franjevačke vrijednosti.
Najznačajnija su mu djela Uspomene o Rami i ramskom franjevačkom samostanu i Urežnjaci iz Rame, koja su 2008. godine doživjela treće izdanje.
30/10/08.
Radovi na crkvi u Prozoru
Ovih dana završeni su radovi na uređenju unutrašnjosti župne crkve Presvetog Srca Isusova u Prozoru. Sanirana su oštećenja na stropu i unutrašnjim zidovima, napravljena ventilacija i zamijenjene dotrajale elektroinstalacije.
Fra Branko Periša, franjevac s boravkom u samostanu Gospe od zdravlja u Splitu, odredio je i posložio boje u unutrašnjost crkve tako da je crkva dobila novi unutarnji izgled koji se može vidjeti u galeriji slika.
30/10/08.
O Ramskom kraju
Na Hrvatskom povijesnom portalu - specijaliziranom elektroničkom časopisu za povijest i srodne znanosti Matej Škarica, dipl. novinar, podrijetlom iz Rame, objavljuje svoje radove o Rami i ramskom kraju. Među objavljenim radovima su naslovi:
- Prozorska utvrda danas - neiskorištena turistička prilika
- Bosna i humsko plemstvo u XV. stoljeću
- Svjetske ličnosti: Fra Jeronim Vladić, fra Ljubo Lucić
Pod linkom spomenutog portala mogu se pročitati Matejevi tekstovi.
Matej Škarica rođen je 29. rujna 1981. godine u Mostaru, gdje završava osnovnu školu i gimnaziju. Na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mostaru 2005. godine završava studij novinarstva. Godine 2006. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru upisuje poslijediplomski studij pod nazivom Jezici i kulture u kontaktu, smjer novinarstvo.
Sudjelovao je u uređivanju nekoliko tiskovina a usporedo piše tekstove i za mrežna elektronska glasila. Objavljuje uglavnom na internetu. Član je i suradnik udruge Ramska zajednica. Trenutno živi i radi u Zagrebu.
29/10/08.
Nadam se boljem i ljepšem životu u Rami
U Večernjem listu za BiH objavljen je intervju s novoizabranim načelnikom općine Prozor-Rama dr. Jozom Ivančevićem, naslovljen: Nadam se boljem i ljepšem životu u Rami. S Ivančevićem razgovarala Ana Burić, dopisnica Večernjeg lista iz Rame.
Uvjerljivu pobjedu na lokalnim izborima 5. listopada u Rami je odnijela stranka HDZ 1990. osvojivši najviše vijećničkih mjesta 8, i pobjedu svog kandidata dr. Joze Ivančevića u utrci za načelnika općine Prozor-Rama. Iako nema puno političkog staža d.r Jozo Ivančević, tri godine je prvi čovjek HDZ 1990. u Rami i trenutno zastupnik Parlamentu FBiH osvojio je čak 53 posto glasova birača pored još dva kandidata iz HDZ BiH i SDA.
VL: Vi ste već dvije godine zastupnik u Federalnom parlamentu. Zašto ste se kandidirali za načelnika općine Prozor-Rama?
Dr. Ivančević: - Znao sam već dugo za probleme građana ove općine a dosta sam problema vidio radeći kao liječnik okulista i ravnatelj Doma zdravlja Rama u Prozoru. Htio sam pomoći svom narodu i naravno planiram živjeti u Rami te mi stoga nije teško niti žao napustiti posao u Parlamentu koji je vjerojatno puno lakši od ovog što me očekuje na dužnosti načelnika.Čim dobijem certifikat početkom studenog podnosim ostavku u Federalnom Parlamentu.Glavni motiv mi je služiti narodu koji zaslužuje bolje.
VL: Dobili ste 53 posto glasova birača,ostatak glasova podijelila su druga dva kandidata za načelnika. Otkud tolika naklonost građana?
Dr. Ivančević: - Na dan izbora a tijekom kampanje osjetio sam veliku naklonost građana.Neki ljudi su na izbore izišli nakon dugo godina kako bi meni i mojoj stranci HDZ 1990. dali glas.Morat ću to ogromno povjerenje opravdati.Priznajem da sam malo i zabrinut ali nadam se dobrim rezultatima.Planiram naći dobre suradnike i savjetnike,želim se još više približiti ljudima,popraviti međuljudske odnose narušene tijekom proteklih godina.
VL: Koji će biti vaši prvi koraci nakon što preuzmete funkciju načelnika općine?
Dr. Ivančević: Najprije ću sagledati postojeće stanje, u prvom redu financijsku situaciju a potom slijedi jedna vrsta revizije, najvjerojatnije nova sistematizacija i upoznavanje sa situacijom u drugim oblastima. Što se tiče konkretnih zadataka na terenu prioritet broj jedan je završetak vodovoda po obodu Ramskog jezera.Vrijeme je da se vodovod završi nakon godina i godina radova na tom projektu. Regionalni put Prozor-Varvara treba u cijelosti rekonstruirati, dosta je lokalnih putova u lošem stanju i sl. Sredstva obeštećenja koja ova općina dobije od Elektroprivrede HZHB za iskorištavanje Ramskog jezera većim će dijelom biti usmjerena upravo u ove i slične projekte. Postoje i drugi načini da se osiguraju sredstva. O našim projektima bit će upoznati na federalnoj i županijskoj razini a neću se libiti činiti još bolji kontakt s Vladom Republike Hrvatske od koje sam dobio značajna sredstva za Dom zdravlja Rama koji je danas potpuno renoviran i moderniziran. Sve za narod svoj.
VL: Što su prioriteti vaše stranke u narednom mandatu budući ste za naredni četverogodišnji period izradili program rada?
Dr. Ivančević: - U tom programu istaknuli smo naše ciljeve vezane za poboljšanje stanja u gospodarstvu, školstvu, zdravstvu, infrastrukturi itd. Tražit ćemo modus za otvaranje novih radnih mjesta.Imamo kapacitete prijeratnih tvornica koje nećemo moći koristiti kao nekad,u prvom redu zbog loše privatizacije i rasprodaje strojeva, ali se nadam otvaranju novih radnih mjesta kroz obiteljska i obrtnička poduzetništva,imamo dosta poljoprivrednika,planiramo napraviti zadružni centar i na razne načine animirati ljude na rad i ostanak u Rami. Za ove godine pred nama znam da ću se boriti i zalagati za prosperitet općine. Jedan od prioriteta je formirati Mjesne zajednice,izabrati kvalitetne ljude koji će se sa zahtjevima obraćati meni i Općinskom vijeću. Neću gledati ljude po podobnosti niti nacionalnosti jer sam ipak načelnik svih građana Rame. Ne bojim se izazova i nadam se boljem i ljepšem životu u Rami.
VL: Vaša stranka, HDZ 1990. osvojila je najviše mjesta u OV. S kim idete u koaliciju i koga vidite kao partnera u vijeću?
Dr. Ivančević -U ovom trenutku teško mi je govoriti o koalicijama iako ima naznaka i dogovora s nekim strankama o budućoj suradnji. Moja stranka osvojila je 8 mandata a druga po redu je HDZ BiH koji ima 6 vijećničkih mjesta. Još nismo dogovarali ništa iako su mi iz te stranke odmah nakon izbora čestitali na izbornoj pobjedi. Najsretniji bih bio kada bi se radilo pošteno i odluke donosile ljudski, bez pritisaka i ucjena. Rad vijeća ubuduće će moći pratiti i građani preko lokalnog radija za što dosadašnja vlast nije imala sluha i nije dozvoljavala izravan prijenos sjednica.
VL: Vaša osobna iskaznica?
Dr. Ivančević: - Rođen sam u selu Družinovići, u Rami.Gimnaziju sam završio u Prozoru a studij medicine u Tuzli.Radio sam u Domu zdravlja Rama prije rata,osnovao Ratnu bolnicu u Rami/Rumbocima te 8 godina bio ravnatelj Doma zdravlja.Specijalizaciju iz oftalmologije završio sam nakon rata u Splitu i Zagrebu.Oženjen sam i imam sina i kćer.Imam privatnu radnju u Prozoru gdje radim kao okulista.Živim u obiteljskoj kući u Prozoru sa svojom obitelji i sa roditeljima koji su radni vijek proveli u Njemačkoj i ulagali u moje obrazovanje i situiranje.
VL: I na kraju, što više volite medicinu ili politiku?
Dr. Ivančević: - Medicina. Iako je i politika nešto što volim.Radio sam s ljudima godinama dok sam bio liječnik, trudio sam se imati sluha za njihove probleme pa se ne bojim izazova koje donosi politika. /Ana Burić/
29/10/08.
Likovna kolonija
U povodu obilježavanja Dana poduzeća Elektroprivreda HZHB i 40. godina puštanja u rad HE Rama od 24. - 28. listopada 2008. godine, u suradnji s Udrugom likovnih umjetnika "Art work" iz Rame, održana je u prostorijama HE Rama na Mluši međunarodna likovna kolonija pod nazivom Ramsko jezero.
Učesnici ove likovne kolonije bili su umjetnici: Drago Handanović (Doboj), Savo Petković (Doboj), Nikola Ivić-Ivać (Bugojno), Lucija Mišura (Prozor-Rama), Antonio Džolan (Bugojno), Adnan Brkić (Prozor-Rama), Merima Ivković (Mostar), Jagoda Hakalović (Mostar), Ante Brkić (Čapljina), Zarifa Velić (Mostar), Muhamed Gaš (Mostar), Madžida Smajkić (Mostar), Meho Manov (Prozor-Rama), Aleksandar Marković (Tuzla), Trpimir Grgić (Čapljina), Željko Koren (Mostar), Ivan Perak (Dubrovnik), Nihad Ćosić (Velika Kladuša), Behmen Sidika (Mostar) i Husein Šljivo (Prozor-Rama).
27/10/08.
Odabrani stipendisti za akademsku 2008/09. godinu
Ramska zajednica Zagreb je s 10. listopadom 2008. godine zatvorila objavljeni Natječaj za prijavu studenata za dodjelu stipendija u akademskoj 2008/09. godini.
U zadanom roku na adresu zajednice prispjelo je 37 prijava koje je Upravni Odbor uzeo u razmatranje. Jedna prijava je na poštu predana sa zakašnjenjem 14.10.08. godine i ista nije uzeta u razmatranje.
Uvidom u prispjele zahtjeve Upravni odbor se uvjerio da većina kandidata opravdano podnosi zahtjev i ima potrebu za stipendiranjem, te se izvanrednom odlukom Upravnog Odbora povećava broj sa planiranih pet na ukupno osam stipendista.
Za jednogodišnju nepovratnu stipendiju u akademskoj 2008/09. godini odabrani su sljedeći kandidati:
1. ANITA (Milka) ĆALIŠ, Ometala Prozor-Rama, FARMACEUSKI FAKULTET UNIVERZITETA SARAJEVO IX SEMESTAR (završna godina);
2. FRANJO (Ante) BOŠNJAK, Borovnica Prozor-Rama, STUDIJ ELEKTROTEHNIKA I INFORMACIJSKA TEHNOLOGIJA, MODUL RADIO KOMUNIKACIJA ZAGREB III godina;
3. KATICA (Mijo) PAVLOVIĆ, Rumboci Prozor-Rama, MEDICINSKI FAKULTET MOSTAR IV godina;
4. IVONA (Jure) KURAJA, Prozor PREHRAMBENO-BIOTEHNOLOŠKI FAKULTET STUDIJ NUTRICIONIZAM ZAGREB I godina;
5. ANTONIJA (Anto) SPAHIĆ, Ljubunci Prozor-Rama, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA MOSTAR STUDIJ POLITOLOGIJE II godina;
6. NEVENKA (Branko) JELIĆ BALTA, Jaklići Prozor-Rama, FAKULTET ZDRAVSTVENIH STUDIJA SARAJEVO STUDIJ SANITARNOG INŽINJERSTVA
I godina;
7. TOMISLAV (Mato) CVITKOVIĆ, Gmići Prozor-Rama, MEDICINSKI FAKULTET SVEUČILIŠTE MOSTAR V SEMESTAR;
8. PAVLE (Ivo) PETROVIĆ, Prozor, EKONOMSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA MOSTAR I godina.
Zahvaljujemo se svima koji su se odazvali na Natječaj, te napominjemo kako će Ramska zajednica Zagreb i dalje sudjelovati u projektima koji služe na dobro Rami i perspektivi Ramskog čovjeka.
RAMSKA ZAJEDNICA ZAGREB
27/10/08.
Završene Uskopaljske jeseni
U Uskoplju su jučer završene XII. Uskopaljske jeseni. Tijekom sedmodnevnog programa građani Uskoplja i susjednih općina uživali su u brojnim sadržajima, promocijama knjiga, kazališnih predstava, filmu, učeničkim radovima, glazbenim i plesnim izvedbama. Među ostalim, promovirane su knjige Tragom zmijske košuljice Josipa Mlakića, Narodni plesovi, pjesme i običaji Središnje Bosne Miroslava Šilića,Veze ljudi životinja i stvari Antuna Lučića. Posjetitelji su uživali u predstavi Lopovluku nigdje kraja, izložbi ručnih radova Ivanke Rajič .Posebno mjesto u programu imala je drama Stjepana Džalte u izvedbi kazališne sekcije Bogoslovije iz Sarajeva.Većina događaja održana je u Kino dvorani Uskoplje i Sportskoj dvorani OŠ Uskoplje.I najmlađi su imali svoj dan, u subotu, 25. listopada kada je održan festival Djeca pjevaju hitove. Prvo mjesto na dječjem festivalo osvojio je Jakov Juričević, drugo mjesto pripalo ja Mariji Jozić, a treći je Ivan Šekerija. Srca publike i njihove glasove osvojio je Branimir Luketina. Jučer, zadnjeg dana Uskopaljskih jeseni održan je Dan folklora kojim je ujedno završena manifestacija Uskopaljske jeseni. Mnoštvo građana izišlo je na ulice Uskoplja kako bi u svečanom mimohodu pozdravili 12 kulturno-umjetničkih društava koji su stigli sa svih strana BiH i RH. Folkloraši su nastupili u prepunoj sportskoj dvorani OŠ Uskoplja u 14 sati. Organizator ove kulturne manifestacije je HKD Napredak Uskoplje koje kroz Uskopaljske jeseni želi čuvati i baštiniti tradiciju te čuvati kulturu Hrvata ovog kraja. Po riječima dr. Tvrtka Krajine, predsjednika HKD Napredak Uskoplje moto ovogodišnjih Jeseni je: Plodove nam je jesen dala, za darove Bogu hvala.
Ove godine u programu je nastupilo oko tisuću sudionika a događaje u okviru Uskopaljskih jeseni pratilo je više od 5 tisuća posjetitelja. Rijetko koji grad u BiH se može pohvaliti ovakvom manifestacijom kao što su Uskopaljske jeseni kazao je jučer na kraju Uskopaljskih jeseni Ljubomir Pavlović koji je Uskoplje posjetio ispred Središnjice Napretka iz Sarajeva. Okupljenima se obratio i Nevenko Herceg, ministar u federalnom ministarstvi okoliša i turizma istaknuvši kako narod koji ima povijest i njeguje svoje običaje zasigurno ima i budućnost.U ime predsjednice federacije BiH Borjane Krišto u Uskoplju je jučer boravio savjetnik Anto Vrdoljak koji je iz Uskoplja ponio zahvalnicu i simbolične poklone u znak zahvalnosti za pokroviteljstvo Uskopaljskih jeseni.Grad Uskoplje jučer je bio izuzetno živ, prekrasan dan izmamio je na ulice i staro i mlado koji su mogli uživati u raznovrsnoj ponudi. Mesnica Lijanović priredila je roštiljadu a pripadnici OS BiH pripremili su vojnički grah koji su mnogi kušali. Za najmlađe je postavljen zabavni park u kojem su uživali do iznemoglosti u večernjim satima. Manifestacija Uskopaljske jeseni već 12 godina služi očuvanju tradicije, baštine i širenju kulture a snagom duha žilavog bosanskog čovjeka. /Ana Burić/
27/10/08.
U Višnjanima sa "zakašnjenjem"!
Donji i Gornji Višnjani nalaze se u jugozapadnom dijelu općine Prozor-Rama. Zbog lošeg položaja i loši putova pučanstvo tih sela se intenzivno iseljavalo u Hrvatsku, nešto u Bosnu i Hercegovinu. Zadnja katolička obitelj odselila je uoči Domovinskog rata. Dok su živjeli u Donjim i Gornjim Višnjanima imali su groblje u području Gornjih Višnjana i o njemu su vodili računa. Lijepo ga ogradili, uređivali i držali urednim. Rat, odsustvo stanovništva, pa i godine poslije rata bile su takve da o groblju nitko nije vodio računa te se zapustilo, kako groblje tako i kapelica u groblju. Tek 2004. godine, nakon što su lovci posvjedočili da pristup groblju i samo groblje nije minirano, pristupili su čišćenju groblja i uređenju kapele. Iste godine održana je prva Sveta Misa nakon 16 godina. Zanimljivo da je na prvu Misu došlo preko 250 osoba iz okolnih župa, čak je iz travničkog kraja došlo nekoliko obitelji koji su odselili iz Višnjana. Nakon Mise pripremljeno je druženje uz janjetinu i piće te se i zapjevalo. Tada je dogovoreno da svake godine zadnje subote u 8. mjesecu bude Sveta Misa za sve pokojne u višnjanskom groblju, a iza Mise druženje uz jelo, piće i pjesmu, koje uvijek pripreme lovci sekcije Lug, a svi prisutni sudjeluju novčanim prilozima. "Mislim da je ovo potrebno održavati iako nitko od katolički obitelji ne živi, da ne zaboravljamo svoje starine i svoje svetinje. Svi prisutni budu posebno oduševljeni ljepotom prirode i pogleda koji puca prema okolnim planinama i naseljima. U tim visovima i na tako svetom mjestu, gdje je ukopano dosta i naših mučenika čovjek se posebno osjeća i čini mi se da se može više, bolje i skrušenije Bogu moliti", reče prozorski župnik Franjo Ivandić koji vrlo rado dolazi svake godine. Obvezno dođe i svećenik Tihomir Šakota rodom iz ovih krajeva a trenutno župnik na otoku Lastovo. Još jednom napominjemo da su sve, zajedno sa župnikom Franjom, pokrenuli lovci sekcije Lug i da svake godine pripreme i očiste groblje kao i sve za veselje poslije Mise. /Stanko Ćurčić/
Galerija slika!
27/10/08.
Likovna kolonija
U povodu obilježavanja Dana poduzeća Elektroprivreda HZHB i 40. godina puštanja u rad HE Rama, od 24. - 28. listopada 2008. godine, u suradnji s Udrugom likovnih umjetnika "Art work" iz Rame, bit će održana likovna kolonija. Kako je priopćila Služba za odnose s javnošću J.P. Elektroprivreda HZHB, kolonija će okupiti 15 slikara iz BiH, dok će motivi kolonije biti vezani za ljepote Ramskoga jezera. /bljesak.info/
27/10/08.
Hodočašće u Kraljevu Sutjesku
Franjevački svjetovni red Bosne i Hercegovine jučer je organizirao hodočašće u Kraljevu Sutjesku povodom 530. obljetnice smrti posljednje bosanske kraljice Katarine. Sudionik hodočašća bio je i Franjevački svjetovni red iz Rame (župe Gračac, Rumboci i Šćit). Uvodu u svečanost prethodilo je izlaganje dr. Dubravka Lovrenovića na temu: Katarinino vrijeme - naše vrijeme. U 11 sati slavljena je u sutješkoj crkvi hodočasnička misa koju je predvodio msgr. Pero Sudar, vrhbosanski pomoćni biskup.
Katarina Kosača-Kotromanić rođena je u Blagaju pored Mostara od majke Jelene i oca Stjepana Kosače. Bila je pobožna žena i gradi katoličku crkvu o svom trošku u Vrilima, a u Jajcu crkvu i franjevački samostan! Dio Jajca, gdje se nalazila ova crkva, naziva se i dan-danas Katina. Sama je vezla misnice i šila misno ruho, učeći lokalne žene da rade isto. U Kraljevoj Sutjesci žene i danas vezu marame i svečana ruha po načinu na koji su naučeni od kraljice Katarine. U znak velikog poštovanja pjevaju pjesme o njenoj posebnosti i dobroti, vezući marame sa originalnim tradicionalnim šarama naučenima od Katarine. Poslije pada Bosne Katarina bježi u Dubrovnik. Iz Dubrovnika odlazi u Rim gdje ostaje do kraja života, živeći, kao franjevačka trećoredca i kao udovica, neobično uzornim životom. Pokopana je u franjevačkoj crkvi Aracoeli, gdje se nalazila bosančicom pisana nadgrobna ploča s njezinim likom i natpisom. U svojoj oporuci ostavlja bosansko kraljevstvo Svetoj Stolici. U Franjevačkom nekrologiju zapisana je kao blaženica Franjevačkog reda i u Bosni se štuje 25. listopada, posebno u Kraljevoj Sutjesci u kojoj ima status vrlo poštovane, gotovo mitske žene.
25/10/08.
Sat unatrag
Noćas počinje zimsko računanje vremena. Pomicanjem za jedan sat unatrag vrijeme u 3 sata računa se kao 2.
Ramljaci dok nisu imali satova ni drugih mjerni jedinica na sebi svojstven način računali su vrijeme, mjerili duljinu, površinu i težinu. Evo kako:
Vrijeme se mjerilo različitim pojavama iz prirode prema kojima su se ljudi ravnali kao prema jednoj vrsti sata:
Cigar duhana je vrijeme koje traje koliko je potrebno da se ispuši cigareta do kraja.
Dok rosa ne izaje jest vrijeme koje je potrebno da bi izašlo sunce.
Popasak je vremenski rok koji obuhvaća pašu ovaca do jačeg zagrijavanja sunca.
Dok sunce kroz badžu zagrije je vrijeme kada sunce bude nasred neba i kroz badžu na krovu poput sunčanog sata obasjava određenu točku kraj ognjišta u kući.
Vazdanak je vrijeme u kojem se blago čuva izvan sela, od jutra do predvečer.
Od zvizde do zvizde je vrijeme aktivnog rada poslenika na njivi, od svitanja do smrkavanja.
Od Jurjeva do Miolja dana je razdoblje u godini pod kojim se podrazumijevalo aktivno djelovanje u polju ili na njivi, vrijeme od sjetve do ubiranja plodova.
Duljina se mjerila sljedećim mjerama:
Prst je mjera od 2 do 3 cm. To je ustvari širina jednoga prsta koja nije bila precizno određena. Često je u govoru za mjerenje spominjana mjera od jedan, dva ili tri prsta.
Žaka je proizvoljna širina jedne skupljene šake, ne računajući palac.
Podlanica proizvoljna širina dlana položena na mjernu površinu sa svih pet prstiju.
Roguša je duljina raspona između palca i kažiprsta.
Pedalj je duljina raspona između palca i srednjeg prsta.
Lakat je mjera duljine ruke do lakta.
Korak je prosječan raskorak muškarca, duljine od 1 do 1,5 metra.
Držalica je mjera standardne držalice za sjekiru. Koristila se najčešće kao mjera u šumi kod sječe građe.
Aršin je mjera duljine između 65 i 75 cm. Najčešće se koristila kod tkanja.
Rašak je proizvoljna duljina naprave za namatanje pređe, raška. Bio je veliki i mali rašak. Ali redovito bi se spominjala duljina velikoga raška, oko 1,5 metar.
Rašak za oputu bio je dugačak oko 2 metra.
Površina je imala sljedeće mjerne jedinice:
Postap je površina jednog kopača koju bi mogao uskopati bez odmaranja.
Dušak je površina koju težak može uzorati do doručka.
Težak ili motika u vinogradu je površina zemlje koju orač može uzorati za jedan dan.
Žetelica je površina zemlje koju bi žetelica mogla požnjeti za jedan dan.
Kosac je površina livade koju bi kosac mogao pokositi za jedan dan.
Kupelica je površina livade koju bi jedna kupelica mogla pokupiti za jedan dan. Jedna kupelica je mogla pokupiti površinu od dva kosca, ako bi netko vilao sjeno.
Stup je neprecizna mjera za uski a izduženi komad zemlje.
Dulum je mjera od 1000 četvornih metara.
Težina se mjerila sljedećim mjernim jedinicama:
Deka je težina od jednog dekagrama koja se vagala na maloj vagi, tereziji. Ovom preciznom mjerom se mjerio duhan, kava, šećer i drugi skupocjeniji proizvodi.
Kuzo je mjera koja obuhvaća težinu od jednog kilograma. Pravljen je od brezove kore koja bi presavijanjem činila jednu manju jednokratnu posudu.
U kuzo su se brale jagode, vriskinje (borovnice).
Oka je mjera od 5/4 kg. Prije kilograma sve se mjerilo na oke. I kantari su bili baždareni na mjerne jedinice oke. Postoji i uzrečica: Oka na momka. To znači da je oka pečenog mesa i oka vina bila mjera za "pravoga momka".
Guzica šljiva je mjera korištena u govoru uglavnom za voće. Kada bi na voćki bilo toliko šljiva ili nekog drugog voća koliko bi jedan čovjek mogao odjednom pojesti to bi označavalo ovu mjeru.
Destak je mjera drvenog suda za žito koji je vagao deset oka po čemu je i dobio ime destak. Slična ili ista mjera je i varićak, posuda za žito veličine destaka nešto drugačijeg oblika.
Torba je težina kolika se mogla ponijeti u jednoj tkanoj naprtnjači, torbi. Bilo je različitih veličina, ali u torbu je proizvoljno moglo stati petnaestak oka.
Bisage je mjera koja je mogla stati u dvodijelnu torbu prebačenu preko konja u koju se s obje strane tovarila ista težina tereta. U prosječno velike bisage moglo je stati preko trideset oka, a u neke mnogo više.
Strana je težina od pet destaka koja se tovarila na jednu stranu konja.
Metrenjača je velika vreća koja se tovarila na jednu stranu konja.
Arar je veći od metrenjače, pun arar kao jedna strana natovarena na konja tovarila se samo na posebno velike i snažne konje.
Tovar je težina od dvije strane, ili metrenjače ili arara koje je konj mogao ponijeti.
25/10/08.
Gračac - mjesto ljubavi i zajedništva
U Kalendaru sv. Ante za 2009. godinu objavljen je tekst Ante Jeličića pod nazivom: Gračac - mjesto ljubavi i zajedništva. Na stranicama možete pročitati spomenuti tekst:
U Kalendaru za 2007. godinu pisao sam kako su mještani sela koja gravitiraju područnoj crkvi u Podboru samoinicijativno i bez znatnije pomoći izvana prema brdu i lokalitetu Gračac, brdu iznad sela Podbora u ramskoj župi Šćit, uredili put i stazu dugu oko 600 metara kako bi na samom dvoglavom vrhu podigli spomen-obilježje precima koji su se ovdje s ujacima, fratrima okupljali u najtežim povijesnim vremenima i slavili Boga. Taj je pristup bio urađen tijekom 2006. godine.
Narod nije posustao raditi na ovom zanimljivom projektu ni u prošloj godini usprkos nedostatku novčanih sredstava radne snage. Mladi i radni ljudi stalno se osipaju iz ovih krajeva i odlaze na posao u Dalmaciju i južnu Hrvatsku, gdje bi barem u sezonsko vrijeme mogli što zaraditi za obitelji koje još ostaju u Rami koja u tom pogledu podsjeća na šezdesete i sedamdesete godine prošlog stoljeća, kada se masovno išlo za zaradom u zemlje zapadne Europe, posebno u Njemačku i Austriji. Generacije tih pečalbara nestaju. Oni su rijetko za sobom u tuđinu povlačili žene i djecu. Današnji mladi pečalbari uglavnom žele živjeti normalniji obiteljski život i sa sobom vode žene i djecu. Hoće li Rama ostati pusta i cijela postati jedno veliko spomen-obilježje?
Penjući se od crkve u Podboru prema vrhu Gračac, prolazite pokraj postaja Puta križa s natpisima i klupama na koje se pred svakom postajom putnik i hodočasnik može spustiti, odmoriti i uroniti u misli. Za postaje su uzeti križevi iz šest ramskih župa i većih sela župe Šćit, posebno onih koja gravitiraju ovoj područnoj crkvi. S prvom postajom - župa Rumboci - simbolizira se početak kršćanstva u Rami. Početkom prošlog stoljeća u Varvari, selu rumbočke župe, otkriveni su temelji crkve iz ranog kršćanskog doba. Križ za drugu postaju uzet je iz starog, u grmlje i zaborav zaraslog, groblja Borak u zaseoku Ćurići sela Gmići u prozorskoj župi. Križ je star i vjerojatno ga se može datirati u doba dolaska Turaka, u doba prelaska stećka kao nadgrobnog spomenika u križ, najpoznatiji kršćanski simbol. Treća i četvrta postaja simboliziraju povijest puka i vjere župe Gračac. Križ za treću postaju uzet je iz Trišćana, danas pustog sela u kojemu je početkom 19. stoljeća bilo sjedište današnje župe Gračac. Križ za četvrtu postaju uzet je iz sela Ustirama. Ukrašen je manjim križevima koji kao da niču iz velikog Isusova križa. Svi naši križevi imaju svoj početak i završetak u Isusu i njegovu križu. Za petu postaju vlč. Miljenko Džalto, župnik uzdolske župe, sam je izabrao i doveza križ iz uzdolskog groblja i on simbolizira vjernost Kristu uzdolskog naroda kroz tešku povijest i teška stradanja posljednjem ratu. Fra Branko Malekinušić, župnik iz Doljana, izabrao je i dovezao stari križ iz groblja u kojemu se nalazi spomen obilježje hajduka i borca za najosnovnija prava kršćana za vrijeme Turaka, glasovitog Mijata Tomića. Za sedmu postaju uzet je križ iz orašačkog groblja na Dubom. On simbolizira život i patnje ramskog čovjeka po planinama i gorama Rame: Gornjih Višnjana, Maglica, Orašca, Lisa, Ljubuše, Kedžare, Proslapske planine, Kozla, Trebiševa, Zlopolja, i drugih mjesta gdje se živjelo i umiralo. Križ osme postaje je iz Proslapa, sela koje se gotovo cijelo s više svojih grobalja nalazi pod vodom Ramskog jezera. Taj je križ izvađen iz jezerske vode i čuvan u kući Mate Markešića do 23. listopada 2006, kada je postavljen na obroncima Gračaca. Križ devete postaje uzet je iz Jaklića. U tom selu živjeli su u 18. stoljeću fratri skrivajući se pred i turskim nasiljem. Križ je u obliku ljiljana. Starost mu je teško odrediti. Križ desete postaje uzet je iz groblja Mluša, sela koje je prije nekih dvjesta godina bilo naseljeno katolicima, jer je muslimansko stanovništvo pomorila kuga, koja je nekoliko puta pohodila Ramu. Križ jedanaeste postaje uzet je iz starog groblja zvanog "Grčko greblje" koje se nalazi ispod starog sela Podbor, uz potok koji je kroz dugu povijest svojim vodama odnio i progutao mnoge kosti ovdje sahranjenih ljudi. Križ je veoma zanimljiv ne samo što na njemu stoji godina (1748) nego i po svojem obliku i umjetničkoj izradi. Prije nekoliko desetina godina neoprezni podborski klipani slomili su ga i položili na zemlju na ulazu u groblje. Prije nego je stavljen na mjesto jedanaeste postaje, majstor Jakov Čuljak ga je stručno "iskrpio" tako da u svoj svojoj ljepoti govori o onima koji su stoljećima obilazili groblje i tražili od Boga milost i utjehu u mnogobrojnim patnjama. Mještani sela Ploče posebno su ponosni na križ koji je uzet iz njihova groblja i može se vidjeti iz kuća gotovo cijelog sela kako se na pločkoj strani Gračaca bijeli kao labud. Križ trinaeste postaje uzet je iz groblja Ripci i predstavlja to veliko i staro selo gornjoramske kotline. Na njemu stoji godina (1825). Na njemu je također slika feniksa, simbola uskrsnuća, koja je, nažalost, s vremenom postala gotovo neprepoznatljiva na križu. Posljednju, četrnaestu postaju čini križ uzet također iz groblja Ripci koje je bilo, a i sada je groblje mjesta Šćit i ujedno fratarsko groblje. Tako taj križ simbolizira cijelu župu i povijest njezinu kroz franjevce. Križ je masivan i neobično skladno izrađen. Na njemu su i natpisi koje još nismo odgonetnuli. Slični se natpisi nalaze i na podborskom križu.
Debele aluminijske ploče s natpisima postaja postavljene su krajem listopada 2007. a izradio ih je majstor iz Vareša.
Naravno, s postavljanjem križeva i natpisa nije završen projekt spomen-obilježja Gračac. Još mnogo toga treba napraviti da bismo bili zadovoljni. Na samom vrhu Gračaca namjeravamo napraviti manju kapelicu u kojoj bi se moglo u savršenoj tišini prirode povući u sebe i moliti. Kada će se moći prijeći na ostvarenje te ideje teško je reći. Sada (jesen 2008) namjeravamo dovesti struju na vrh Gračaca, osvijetliti postaje Puta križa i na pojedinim mjestima proširiti stazu. Potrebna će biti potpora prijatelja izvan Rame, kao što je to bio slučaj u gradnji puta i postavljanju križeva. Ovdje napominjem da je najveća pomoć u novcu bio dar Hrvatskog obiteljskog kola (HOK) iz Münchena od 500 eura.
Ukratko bih se osvrnuo na nekoliko događaja vezanih za Gračac u našem vremenu. Kako sam već ranije spomenuo, organizirana je 9. kolovoza 2006. prva kulturna priredba na Gračacu u kojoj je sudjelovalo preko četrdeset osoba, osobito mladeži, a priredbi je nazočilo preko 300 slušatelja. 2007. kao i 2008. na vanjsku proslavu sv. Ane, u večernjim satima priređene su priredbe u kojima su sudjelovali mladi i nešto stariji iz župa Gračac, Prozor, Rumboci i Šćit. Posebno treba naglasiti oduševljenje mladih kako kod proba tako i prilikom izvedbi na sam dan. Na svim ovim kulturnim priredbama nastupao je kor gornjoramske Frame pod vodstvom Sonje Jozić i svojim duhovnim izvedbama oduševljavao mnogobrojnu publiku.
Želio bih da kulturna priredba na Gračacu postane tradicijom.
Ipak, Gračac je imao najveći broj posjetitelja za vrijeme održavanja prvog Puta križa na Cvjetnicu, 1. travnja 2007. Bila je to veličanstvena vjerska manifestacija, odnosno pobožnost. Prema procjenama, sudjelovalo je oko 2.000 vjernika iz svih šest ramskih župa koji su se gotovo od crkve pa do vrha Gračaca (oko 600 metara) jedva kretali, ali pobožno i dirljivo slijedili put Isusove muke i slušali o mukotrpnom putu svojih predaka kroz dugu srednjovjekovnu i najnoviju povijest. Pred pojedinim postajama molili su župnici dotičnih župa, njihovi zamjenici i župljani. Fra Ivan Šarčević napisao je tekst Puta križa za Gračac u kojemu je u kraćim crtama iznio tegobe naše ramske prošlosti i nadanja da će Ramljaci stajati uz Krista i njegov križ i hrabro nositi svoje osobne, vjerske i nacionalne križeve. Veliki odaziv naroda dogodio se i na Cvjetnicu 2008, kada se po lošem hladnom vremenu s kišom i snijegom uz Gračac moleći i pjevajući uspinjao gotovo isti broj kao i u 2007. godini.
Rado spominjem i Put križa koji je ramski župnik fra Mato Topić uveo na prvi dan trodnevnice sv. Ane, kojoj je posvećena područna podborska crkva. Neobično vrućeg 23. srpnja 2007, bračni su drugovi prošli uz Gračac i hrabro ponijeli svoje nevidljive, a opet teške i veoma teške križeve. Te večeri, prvi put nakon stoljeća, slavljena je sv. misa na Gračacu. Pričinjalo mi se da sva brda, sva stabla, pa i ona koja su trula ležala po šumi, sve one bezbrojne i male i velike ptice i zvijeri toga trena zašutješe i svi ljudi koji su kroz stoljeća ovuda hodili i krili se, svi oni čobani koji su ovuda napasali stoku i pjevali tugaljive pjesme o sreći i ljubavi, da su oni sada svi ovdje na Gračacu i skrušeno slave Tajnu svega, pa i ovog mjesta iznad ramskih sela Podbora i Ploče.
Posebno ističem radost da je Gračac u ove dvije godine privukao sve ramske župe i župnike i tako pridonio stvaranju zajedništva i ljubavi koje su glavne odrednice našeg kršćanskog života. Isto tako napominjem da se češće vide manje ili veće skupine i pojedinci koji u poniznosti mole i penju se prema vrhu Gračaca. Posebno me 1. kolovoza 2008. oduševila grupa bračnih parova iz Valpova u Slavoniji svojom jednostavnošću, njegovanjem zajedništva i odanošću u Božju tajnu kada se penjala na Gračac i molila Put križa skupa s nekoliko obitelji iz Podbora. Nazvali su kasnije iz Valpova i rekli da im je Rama i Put križa uz Gračac najplodniji i najljepši doživljaj ovog ljeta.
Dok se penjemo i težimo visinama, snažimo duh i stvaramo čvrst oslonac u izgradnji čovjeka u nama po mjeri Onoga koji je snažio naše pretke kroz cijelu našu povijest.
Fotografije Križnoga puta na Gračacu!
24/10/08.
Podrška i zamolba Veslačkog zaveza iz Zagreba
Veslački savez iz Zagreba uputio je podršku u razvoju športskih aktivnosti na jezeru Rama-Šćit i zamolbu za održavanje visoke kote vodostaja u ljetnim mjesecima na adresu Franjevačkog samostana Rama-Šćit. Podršku i zamolbu prenosimo u cijelosti:
Poštovani,
Veslački savez Zagreba, zajedno sa učlanjenim klubovima koji već nekoliko godina provode pripreme svojih posada za nastupe na svjetskim prvenstvima na jezeru Rama - Šćit, uz zahvalu za pruženo domaćinstvo u Kući mira, daje snažnu podršku naporima usmjerenima ka razvoju športskih aktivnosti, a time i turističkog gospodarstva u Ramskom kraju.
Osim ljepote krajolika, mira u suživotu sa čistom prirodom i prilikom za duhovnu obnovu, čega je danas sve manje moguće živjeti u modernom stresnom svijetu, a Ramsko jezero pruža idealne uvjete za sve spomenuto, za nas veslački šport i ostale aktivnosti u i na vodi, najhitniji su vodeni uvjeti, dakle stalna i dovoljno visoka razina vodostaja.
Prednosti za razvoj športa i turizma koje ima jezero Rama-Šćit, daleko su ispred mnogih poznatih svjetskih športskih centara koji su na umjetan način morali poboljšavati uvjete, a to su:
- Dovoljno velika vodena površina
- Nema vjetrova koji onemogućavaju aktivnosti na vodi
- Mogućnost smještaja i prehrane neposredno uz športski kamp
- Mogućnost dopunskih treninga, izleta i obilaska povijesno turističkih znamenitosti
- Duhovna obnova
- Pogodna klima, pogotovo u ljetnim mjesecima
- Povoljne cijene
Jedini nedostatak, a koji je u području ljudske odgovornosti, dakle rješiv, jest stalna i dovoljno visoka razina vode u ljetnim mjesecima.
Budući da imamo želju sudjelovati u razvoju športa i turizma u Ramskom kraju na obostranu korist, molimo Vas da našu zamolbu proslijedite odgovornim osobama koje odlučuju o uvjetima gospodarenja na jezeru, uz posebnu napomenu da su za dolazak športaša na Ramu-Šćit, osim našeg Saveza i klubova, zainteresirani kako gosti iz Slovenije, tako i iz ostalih zemalja Europe ( pa čak i prekooceanskih koji dolaze na natjecanja i pripreme u Europu), pri čemu Vam možemo pomoći u ostvarivanju kontakata i osmišljavanja programa.
U slučaju potrebe za dodatnim podacima zovite nas bez ustručavanja.
S poštovanje,
Srećko Šuk,
tajnik
23/10/08.
Darivanje krvi u Rami
U organizaciji Crvenog križa naše općine i Odjela za transfuziologiju Kliničke bolnice Mostar održana je akcija dobrovoljnog darivanja krvi. Akcija je održana u Srednjoj školi u Prozoru, a krv su darovale 33 osobe, od toga najviše srednjoškolaca od kojih 24 novih i 6 starih darovatelja. Prema riječima Ante Filipovića, predsjednika Općinske organizacije Crvenog križa Prozor- Rama, akcija je protekla uspješno.
23/10/08.
Rama - Dubrovnik
U srijedu 22. listopada 2008. u tvrđavi Revelin organiziran je susret Ramljaka u Dubrovniku. Organizator susreta je Franjevački samostan Rama-Šćit, a pokrovitelj gradonačelnica grada Dubrovnika Dubravka Šuica i gradsko poglavarstvo grada Dubrovnika. Pred susret Ramljaci su prošetali Stradunom u narodnim nošnjama noseći vijenac do groblja Beninovo gdje su se pomolili za branitelje Dubrovnika među kojima ima i Ramljaka.
Ispred gradskog poglavarstva grada Dubrovnika, delegiran od službeno odsutne gradonačelnice, prisutne je u tvrđavi Revelin pozdravio zamjenik gradonačelnice Antun Kusin. U govoru je pohvalno istakao vrijednost Ramljaka kao dobrih radnika i plemenitih ljudi. Gvardijan fra Mato Topić u obraćanju prisutnima prenio je pozdrave Rame Dubrovniku. Pozdravio je i direktora poduzeća Konel koje sponzor ovoga susreta.
Preneseni su i pozdravi predsjednika Ramske zajednice iz Zagreba Branislava Brizara i članova Upravnog odbora u kojem je istaknuto: "Članovi upravnog odbora podržavaju održavanje susreta, pogotovo imajući u vidu da se on po prvi put održava u ovom dijelu Hrvatske. Ramska zajednica Zagreb podržava i sve druge susrete, ovakve vrste, koji rade na zbližavanju Ramljaka i prijatelja Rame".
Nastupili su članovi folklornih skupina HKUD "Gornja Rama" i HKUD "Donja Rama". Prisutne je zabavljao bend "Mjesečina" iz Rame. U prisustvu više od 500 sudionika rečeno je da je ovaj susret početak utemeljenja Ramske zajednice u Dubrovniku. U prelijepom ozračju Rame u Dubrovniku, uz pite, pogače i šljivovicu jednoglasno je ocijenjeno da se dogodilo nešto veliko za Ramljake u Dubrovniku i da se planiraju i slijedeći susreti Ramljaka u Dubrovniku.
Možete pogledati galeriju slika s putovanja od Rame do Dubrovnika (120) i pročitati govor gvardijana fra Mate Topića u Dubrovniku!
23/10/08.
Tragom starih fotografija, II
U potrazi za starim fotografijama ovoga puta objavljujemo fotografiju iz 1880. godine. Riječ je o fotografiji "staroga Vladića", tj. fra Ante Vladića, graditelja ramske crkve. Jedan od razloga objavljivanja fotografije svakako su ovogodišnji radovi na vanjskom uređenju šćitske crkve.
2. Graditelj crkve na Šćitu: fra Ante Vladić
Domin, kako je fra Antino krsno ime, rodio se 15. svibnja 1819. na Ustirami. S deset godina otišao je na škole u franjevački samostan u Fojnici. U franjevački red stupio je 12. listopada 1834. Sa sedamnaest godina odlazi na školovanje u Baju i Pečuh i pokazao se kao dobar student. Svećenički red primio je 1842. godine i došao je tada u fojnički samostan za propovjednika, na časnu službu koju je obavljao pet godina. Apostolski vikar fra Andrija Karačić uzeo ga je za svoga tajnika da ga prati u neprestanim putovanjima, što mu je za šest godina vršenja ove dužnosti narušilo zdravlje. Četiri je godine bio gvardijan u Fojnici, a onda je izabran za provincijala 1860. godine. Kao provincijal sudjelovao je na generalnom kapitulu u Rimu i branio prava bosanske franjevačke provincije, čime je svratio pozornost na sebe.
Kad je završio provincijalsku službu, došao je na Šćit 1863. godine kaneći podignuti samostan i crkvu, premda to prilike nisu dopuštale. K tome je morao prihvatiti službu generalnog definitora, vrhovnog savjetnika reda i otići 1869. godine u Rim na dvanaest godina. Ponovnim dolaskom u Ramu prihvatio se priprema za gradnju crkve na Šćitu. Tri su godine, kako piše fra Anto u svojim bilješkama, zlopatili dok su dobili Ferman iz Carigrada da mogu graditi crkvu. Dana 13. lipnja 1873. blagoslovljen je temeljni kamen i započeta gradnja crkve.
U kolovozu 1877. general Reda iz Rima po drugi ga put imenuje vizitatorom, pohoditeljem koji je u ime vrhovnog poglavara reda obilazio fratre i predsjedao pokrajinskoj franjevačkoj skupštini, pa je gradnju povjerio fra Josipu Ćuriću, ali nikad nije napustio brigu za gradnju crkve.
Fra Antun je bio visok, krupan, ugledan i nadasve priznat i prihvaćen pučki propovjednik. Bio je žestoke, prijeke naravi, pa je znao nekad biti i uvredljiv. Priznao je jednom zgodom:
- Ne mogu uzdržati riječi da što ne reknem. Daju mi za moga dorata stotinu dukata. Mogao bih ga pregoriti samo da mogu uzdržati riječ u sebi!
Vjerovao je ramskom čovjeku i smatrao ga sposobnim za život, ali je žalio što nema mogućnosti za školovanje:
- Kakvu glavu imaju Ramljaci! Kad bi imali još škole, ni sam vrag ne bi mogao s njima!
Fra Anto je umro na Šćitu 12. 11. 1889. zazivajući Blaženu Djevicu Mariju kojoj je na čast sagradio crkvu u koju su ga braća pokopala stavivši nad grob natpis:
U SPOMEN
O. ANTUNA VLADIĆA
BISKUPOVA TAJNIKA, GVARDIJANA,
PROVINCIJALA, 12 GODIŠNJEG GENERALNOG
DEFINITORA, DVAPUT GENERALNOG KOMISARA
U BOSNI, VIŠEGODIŠNJEG ŽUPNIKA I
BISKUPOVA VIKARA, OSNIVAČA OVE CRKVE
VITEZA FRANJE JOSIPA I.
+ 12. XI. 1889.
POKOJ MU VJEČNI DUŠI!
Postavi zahvalni sinovac o. Jeronim Vladić.
Fotografije radova na crkvi!
22/10/08.
Spomendan smrti fra Ivana Džolana
Na današnji dan 22. listopada 1981. preminuo je fra Ivan Džolan. Fra Ivan se rodio u Rumbocima 17. listopada 1950. od roditelja Tadije Džolana i Janje r. Grabovac. Kršten je 22. listopada u župnoj crkvi na Šćitu. Osnovnu školu završio je u Rami. Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom. Iza završene gimnazije stupio je u Franjevački red 14. srpnja 1969. godine. Nakon studija teologije u Sarajevu i Münsteru primio je svećenički red 12. svibnja 1979. u Münsteru. Mladu misu slavio je u svom rodnom mjestu Rumbocima 29. srpnja 1979. godine. Dvije godine služio je kao duhovni pomoćnik u župi Ovčarevo kraj Travnika.
Fra Ivan je bio pun sreće, zadovoljstva i franjevačkog veselja, a takav je ostao do konca svog kratkog života. Tu svoju radost i duševno raspoloženje prenosio je sa sve ljude, mlade i stare, s kojima je dolazio u dodir.
Shrvan zloćudnim tumorom umro je u Ovčarevu na dan svog krštenja 22. listopada 1981. Pokopan je 24. listopada 1981. u fratarskoj grobnici u Ripcima među pokojnim fratrima ramskog samostana.
22/10/08.
Izložba umjetničkih radova
Udruženje umjetnika "Art work" Prozor-Rama organizira u Domu kulture u Prozoru 25. listopada 2008. u 20 sati Izložbu umjetničkih radova autora Drage Handanovića, Save Petkovića i Huseina Šljive.
21/10/08.
Spomenik Stipici Sičaji - Geganu
Dana 18. kolovoza 2008. godine na Zlopolju je postavljen spomenik Stipici Sičaji - Geganu na kojemu piše:
Hrvatskom domoljubu
STIPICI SIČAJI - GEGANU
u znak zahvalnosti spomen podigoše
obitelj i udruga "Vran"
Rama 2007
Godine 1944. Stipica Sičaja - Gegan ustao je protiv tadašnjeg režima u borbi protiv partizana za obranu Rame. Bio je vođa svoga naroda u našem kraju. Kao pripadnik hrvatske vojske poginuo je u Zlopolju boreći se s partizanima u prosincu 1945. godine. Najprije je sahranjen na mjestu pogibije, a onda su, nekoliko dana kasnije, njegovi ostaci preneseni u groblje u Podboru. Ostao je u sjećanju kao vođa svoga naroda u borbi protiv nepravde. U narodu se i danas mogu čuti pjesme koje pjevaju o Geganu, kao: Vran planino i po tebi jele, tu je Gegan višo parabele! Ili: Sjajna zvijezdo povrh gore Vrana, pozdravi nam Stipicu Gegana!
Stipica je rođen 22. 11. 1898. od roditelja Ivana i Janje r. Grbeš, u Podboru, otac je šestero djece (Vinko, Ivan, Slavko, Kata, Zvonko i Augustin zvani Branko).
21/10/08.
Izborni rezultati 2008. za općinu Prozor-Rama
Centralna izborna komisija objavila je nove rezultate izbora održanih 5. listopada 2008.
Načelnik općine Prozor-Rama je dr. Jozo Ivančević, dobio 3,455 glasova ili 52,80%
Dragan Meter dobio 1,909 glasova ili 29,18%
Esad Dželilović dobio 1,179 glasova ili 18,02 %
Općinsko vijeće (21 član) sačinjavaju:
HDZ 1990: Luka Faletar, Ante Markešić, Jure Džalto, Stanko Ćurčić, Dragan Ćališ, Ilija Šarčević, Pero Kovačević i Danijela Mišura
HDZ BiH: Jozo Vukoja, Ivka Babić, Ivan Šimunović, Ivan Matešić, Pavo Radić i Stipo Cvitanović
SDA: Mehmed Hero, Mirza-Neđad Đogić i Elvedin Grcić - Ečo
HSP-a Đapić-dr. Jurišić: Ivan Fofić - Ćiro i Ivan Baketarić - Bobetko
BPS: Mesud Hero
SBiH: Zajko Čorbadžić
20/10/08.
Politika nesvrstanih
Piše: Fra Ivan Šarčević
U ovoj zemlji se često daju izjave koje njihovi tvorci izreknu bez argumenata, ili one nemaju veze ni s povijesnim činjenicama niti s minimalnom željom da se problem riješi. One su tu samo da produže, štoviše zapetljaju ionako teško stanje.
Među takve spadaju i neke izjave visokog predstavnika Miroslava Lajčaka. Tako je prije nekoga vremena, oslikavajući našu političku scenu, samouvjereno kazao: "U svome životu dva puta sam vidio atmosferu kakvu danas vidim u odnosima Sarajeva i Banje Luke. Prvi put to je bilo u odnosima Bratislava-Prag, a drugi put Podgorica-Beograd. I svi znamo kako se to završilo."
Dok su se kod nas neki kritički osvrnuli na ove neprimjerene usporedbe, nije primijećeno je li to itko iz Europe učinio. Vjerojatnije nije, jer je visoki predstavnik stvarno predstavnik nesvrstane politike za koju kaže: "Ako neko misli da se međunarodna zajednica može svrstati na jednu stranu, ili voditi politiku koju želi jedan narod - bilo ko da je u pitanju - onda griješi."
Koliko je velika takva greška očekivanja i svrstavanja, toliko je nemoralna i cinična Lajčakova usporedba, jer takva međunarodna, odnosno europska politika ovdje nije svedena samo na ambiciozne osobne procjene slovačkoga diplomata, nego očituje kratko pamćenje i nastavlja onu drugu, tamnu stranu europske politike kojoj se i događa da obezvrjeđuje ono na čemu inzistira, i ne uživljava se ne u sitne nego u bitne razlike: Bosna i Hercegovina nije ni Češka ni Slovačka ni obje zajedno, a kamoli Jugoslavija u malom ili Srbija i Crna Gora.
Konkretno: Lajčak je odnos Banje Luke (Beograda) i Sarajeva prije trebao usporediti s odnosom između Münchena i Praga između ona dva rata, Daytonski sporazum iz 1995. s Münhenskim iz 1938. Naime, te godine Hitleru su Englezi i Francuzi omogućili da, nakon što je priključio Austriju, priključi i Sudetsku oblast Čehoslovačke. I time je otpočelo komadanje i kraj te versajske multietničke države čije posljedice se osjećaju i do danas. I time je na velika vrata politički omogućen Hitlerov rat.
Zar Lajčaku ne bi bilo bolje da učeći iz povijesti Europe i svoje zemlje - patnjom i zlom, krvlju i nepomirenjima opterećene, ali i nabrekle od čežnje za slobodom i demokracijom - pravi obrazloženije usporedbe sa zemljom kojoj, kaže, želi "perspektivu, stabilnost, sigurnost, prosperitet"? Ima li dakle u onoj famoznoj münchenskoj politici appeasementa - popuštanja i negledanja zbilji (zlu) u oči - ikakvih oznaka njegove politike i politike koju predstavlja? Zar naknadno međunarodno legaliziranje učinaka rata nije slično raspadu države Čehoslovačke tih godina, kao i progonu i Židova i neistomišljenika? Zar i nepozivanje Staljina u München, te odatle njegov kasniji pakt s Hitlerom, nije sličan mnogim zakulisnim paktovima u i oko ove zemlje?
Zar engleski pritisci na Edvarda Beneša, onodobnog češkoga predsjednika, nisu slični i današnjim pritiscima velikih da se preda vlastiti teritorij, potvrdi genocid i zlo rata? Zar povratak Beneša u zemlju s novim, sovjetsko-komunističkim vlastima 1945. i onaj strašni izgon iz zemlje milijuna Nijemaca (nisu baš svi bili za Hitlera), te premještanje pa vraćanje iz Sudeta tisuća Slovaka i Mađara, nema nikakve veze s etničkim čišćenjem, raznim reintegracijama, humanim preseljenjima koje je u sadržaju i opsegu ratificirao Dayton najviše u samoprozvanoj tvorevini RS a nastavlja se i danas pod tzv. socijalno-demokratskom vlašću Milorada Dodika?
Zar Lajčak nije učio u povijesti svoje zemlje Slovačke što je značila vladavina vlč. dr. Jozefa Tisa, unatoč i oštrog protivljenja Vatikana? Koliko je stranaka moglo ostati za njegova predsjednikovanja u "Nezavisnoj Slovačkoj", a tek Židova? Zar nije makar malo slično onodobno geslo: "Slovačka Slovacima" s onim: "RS - samo Srbima" i našim klerikaliziranim politikama koje su mržnjom i ratom očistile "svoja" područja? Zar Lajčak kod nas nema usporedbi za izdvajanje Karpatske Ukrajine i mađarsko oduzimanje trećine njegove domovine, najrazvijenijega dijela, uz suglasje vođa njegova naroda, Hitlerovih marioneta, koji su to mirno "prodali" ne iz nacionalnih interesa nego samo da bi vladali?
Zar i iz lijepoga rodnoga grada Poprada nema iskustvo multietničnosti ali i logora, zar mu je nepoznato da mu je iza rata zavičaj dobro očišćen od Nijemaca?
Pa zar su u BiH sve politike iste, pa i nacionalističke? Zar je entitet jednak državi? Zar se demokracija ne može konfrontirati (nacizmu) nacionalizmu?
Kad se engleski premijer Chamberlain, nakon što je u Münchenu potpisao Hitlerove nakane, vratio u svoju Englesku, kazao je: Ovo je mir za naše dane! Lajčak i politika koju predstavlja stalno govore: Bez nas ništa ne možete učiniti, ali mi vam ne možemo pomoći.
To je mir za naše dane, za BiH ili Gruziji, svejedno. Politika nesvrstanih moćnika. Ili ipak svrstanih na stranu počinitelja.
20/10/08.
Susret Ramljaka u Dubrovniku
U srijedu, 22. listopada u 19 sati na tvrđavi Revelin u Dubrovniku organiziran je Susret Ramljaka. Organizator susreta je Franjevački samostan Rama-Šćit, a pokrovitelj Gradsko poglavarstvo grada Dubrovnika i gradonačelnica Dubravka Šuica.
Organiziranje ovakvih susreta sa dijasporom, sa svima onima koji su privremeno ili stalno nastanjeni izvan Rame, jest dužnost dušobrižnika u čiji pastoralni rad bitno spada i komunikacija sa privremeno ili stalno raseljenim osobama, članovima župne zajednice.
K tome izuzetno je važno svim stanovnicima Bosne i Hercegovine, pa tako i Ramljacima, nastanjenim u Dubrovniku i okolnim mjestima ukazati na važnost zavičaja i vrijednost jedne zajednice koja se našla izvan "svoga" kraja i sabrala na zavičajnim poveznicama Rame i Dubrovnika. Važno je toj zajednici pokazati temeljne vrednote baštinjene iz Rame koje sadrže važnu poruku bez obzira na prostor i vrijeme. Te ljudske, vjerničke, kulturne i svake druge vrijednosti obvezuju čovjeka na prihvaćanje i poštivanje jednakih vrijednosti zatečenih na prostorima kamo su ih životne potrebe raselile. Rad, radno mjesto i svagdašnji kruh zarađen vlastitim rukama, u znoju lica svoga, dovoljan su razlog za ponos i svjedočenje vlastitog identiteta koji zavrjeđuje dostojanstvo bez obzira na prostor koji je čovjek bio prisiljen izabrati, privremeno ili trajno.
S druge strane želimo ukazati svim stanovnicima među kojima su Ramljaci rasuti, nadamo se samo privremeno, na vrijednost ove zavičajne zajednice koja gdje god se okupi kao zajednica sa sobom nosi ljudske, vjerničke i tradicionalne vrijednosti.
S tom željom susret ćemo se mi Ramljaci i naši domaćini koji su nam postali blizi u Dubrovniku. Ispred organizatora poruku zavičaja Ramljacima će uputiti ramski gvardijan fra Mato Topić, a ispred Ramske zajednice u Zagrebu predsjednik Branislav Brizar. Pokrovitelji i domaćini, poglavarstvo grada Dubrovnika uputit će svoju poruku sudionicima susreta i svim Ramljacima. To je na neki način stvaranje pobratimstva Rame i Dubrovnika i ujedno početak organiziranja Ramske zajednice u Dubrovniku koja će ubuduće okupljati Ramljake i organizirati ovakve susrete i sudjelovati u drugima događanjima u gradu Dubrovniku kao zajednica koja svojim radom sudjeluje u izgradnji Dubrovnika, a svojim zavičajnim vrijednostima želi doprinositi duhovnom, kulturnom i društvenom napretku i obogaćenju zajednice u kojoj su se zatekli.
Ramljaci koji će tom prigodom doputovati iz Rame u 17 sati u originalnim prelijepim tradicionalnim narodnim nošnjama, proći će Stradunom i uputiti se do centralnog spomenika na Beninovu gdje će položiti vijenac braniteljima Dubrovnika, među kojima ima i Ramljaka.
Uz toplu riječ i pozdrave Rame Dubrovniku i Dubrovnika Rami sudionicima susreta dočarat će posebno ramsko ozračje gangom, bećarcem, brojkavicama, tusom i drugim plesovima HKUD "Gornja Rama" i HKUD "Donja Rama". U nastavku programa zabavljat će nas glazbeni sastav "Mjesečina" iz Rame. Uz ramsku šljivovicu, pitu, pogaču i vino iz dubrovačkih podruma, pjesmu i kolo u Revelinu ćemo svi biti prijatelji obogaćeni jednim značajnim susretom za sve Ramljake i prijatelje Rame.
20/10/08.
Odobrena sredstva
Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva iz Sarajeva odobrilo je Lovačkom društvu Vepar sredstva u iznosu od oko 3.300 KM za projekt izgradnje lokvi u lovištima na području općine Prozor-Rama. Ovo je već druga godina kako spomenuto ministarstvo odobrava sredstva Lovačkom društvu Vepar. Prošlogodišnja odobrena sredstva u iznosu od 2.500 KM uložena su za obnove čeka u Vran planini. Do sada je ovo društvo u veoma kratkom periodu uspjelo izgraditi osam lovačkih kuća kao i prateće lovne objekte isključivo od članarine lovaca i dobrovoljnim radom, dok sredstva iz Sportskog saveza općine Prozor-Rama nisu nikad dobili, iako su, kako tvrde u ovom društvu, u više navrata tražili.
19/10/08.
Nezaposlenost
Prema izvještaju općinskog biroa za zapošljavanje na kraju rujna na području naše općine bile su 1.742 nezaposlene osobe. Od tog broja najviše je kvalificiranih i to 720, nekvalificiranih 604 i sa srednjom stručnom spremom 314 osoba. Na posao čeka 30 osoba sa višom stručnom spremom, 44 polukvalificiranih, 1 visokokvalificirana i 34 osobe sa visokom školskom spremom. U toku mjeseca rujan na biro rada prijavilo se 14 osoba, zaposleno je 5 osoba, sa evidencije je izbrisano 9 osoba. Novčanu naknadu
koristile su 23 osobe, dok je zdravstvenu zaštitu putem biroa koristilo 1.117 osoba.
18/10/08.
Dani kruha
U školi fra Jeronima Vladića u Ripcima i područnim školama u Kovačevu Polju, Orašcu i Rubmocima jučer su proslavljen Dani kruha - dani zahvalnosti za plodove zemlje.
Slušaj kako zemlja diše,
Slušaj kako raste trava,
Slušaj kako,
Pod stopama našim,
Skrivena snaga,
U sjemenci spava.
Euharistijskim slavljem u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije na Šćitu u nedjelju, 19. listopada, također će djeca proslaviti Dane zahvalnosti za plodove zemlje prigodnim recitacijama i molitvom pod ranom misom u 8,30 sati.
U euharistijskom kruhu satkan je naš trud i rad, on je znak našega blagostanja, ljubavi i zajedništva!
Galerija Dani kruha - škola u Ripcima
18/10/08.
Uskopaljske jeseni
U susjednoj nam općini Uskoplju-Gornjem Vakufu u nedjelju 19. listopada počinju XII .uskopaljske jeseni. Otvaranje manifestacije je u nedjelju u 19 sati u Kino dvorani u Uskoplju, a tijekom sedmodnevnog programa građani Uskoplja i susjednih općina moći će uživati u brojnim sadržajima, promocijama knjiga, kazališnih predstava, filmu, učeničkim radovima, glazbenim i plesnim izvedbama . I najmlađi će imati svoj dan, u subotu, 25.listopada u 19 sati je festival: Djeca pjevaju hitove, a zadnjeg dana Uskopaljskih jeseni, u nedjelju 26. listopada je Dan folklora koji će početi mimohodom folklornih skupina iz BiH i Hrvatske te njihovim nastupom u 14 sati u Sportskoj dvorani osnovne škole Uskoplje. Organizator ove kulturne manifestacije je HKD Napredak Uskoplje, koje kroz Uskopaljske jeseni želi čuvati i baštiniti tradiciju te čuvati kulturu Hrvata ovog kraja. Po riječima dr.Tvrtka Krajine, predsjednika HKD Napredak Uskoplje, moto ovogodišnjih jeseni je: Plodove nam je jesen dala, za darove Bogu hvala. Ove godine očekuju oko 800 do 1000 sudionika u programu, a nadaju se i velikom broju posjetitelja. /Ana Burić/
17/10/08.
Tragom starih fotografija
Fotografija nas može odvesti u prošlost, u sjećanje! Kad je vidimo, izaziva osjećaje, smijeh, tugu, nostalgiju. S fotografijom je uhvaćen dio vremena, zadržan je, neponovljiv. Nikad više ni mi nismo isti. Mijenja se okolina, moda, način života... Mijenjamo se i mi i "zavidimo" fotografiji. Ona je takva kakva je, nepromjenljiva i svjedoči o vremenu koje je iza nas.
1. Skelom do bolesnika
Na fotografiji je fra Kazimir Ivić na rijeci Rami kod Krupića. Nosi sakrament popudbine bolesniku. Prevozi ga na skeli zvanoj kerepe Ilija Faletar.
Fra Kazimir je bio krepak i živahan čovjek. Rodio se u Rumbocima 16. 4. 1890. godine. Gimnaziju je završio u Visokom i Tuzli, teologiju u Sarajevu. Kasnije je nastavio studij slavistike i filozofije u Gracu i Beču. Doktorirao je u Gracu. Glavninu života proveo je kao odgojitelj, profesor i direktor gimnazije u Visokom. Posljednje godine proživio je u samostanu na Šćitu. Umro je 5. 12. 1968. Volio je svoj narod i užu domovinu pa je s velikom ljubavlju istraživao bosansko-hercegovačku prošlost i sadašnjost. Kao dugogodišnji profesor prenosio je na mlađe naraštaje svoje bogato životno iskustvo, ističući čistoću materinskoj jezika, njegovo bogatstvo i ljepotu. Uvjeravao je mlade ljude da će narod s viškom kulture lakše prebroditi nedaće. Fra Kazimir je u sebi sretno spajao velikodušnost, otvorenost i susretljivost ramskog puka te energičnu volju i bistrinu školovanog gorštaka. Cijeli život ostao je vjeran prvotnim franjevačkim idealima, unatoč svim životnim teškoćama.
Vozač skele Ilija Faletar rođen je u Proslapu 13. 5. 1908. od roditelja Petra i Kate r. Burečić. Dana 23. 11. 1968. odselio je iz Rame zajedno s bratom Pavom u Dolac na Lašvi. Umro je sedamdesetih godina prošloga stoljeća.
Razišli smo se po svijetu, što je sa sjećanjima?!
15/10/08.
Izborna skupština HVIDR-e
U Prozoru je održana Izvještajno-izborna Skupština HVIDR-e Rama-Prozor na kojoj je izabrano novo rukovodstvo udruge. Pedesetak invalida Domovinskog rata predložilo je i na kraju izabralo predsjedništvo, tajnika i Nadzorni odbor udruge. Marko Dedić-Megi, devedeset postotni invalid Domovinskog rata izabran je za predsjednika HVIDR-e Rama, dopredsjednik je Zoran Piplica. Članovi predsjedništva su Darko Škarica, Vlado Barešić, Goran Topić, Pavo Marić, Marko Zadro i Srećo Petrović. Poslove tajnika ubuduće će obavljati Zoran Antunović.
U Nadzorni odbor HVIDR-e Rama/Prozor, izabrani su: Zoran Ivančević, Stipo Ćališ i Žarko Zelenika. Okupljene na Skupštini koja je sazvana nakon šest godina pozdravio je dosadašnji predsjednik Šimun Žutić, a izviješće o radu podnio je dosadašnji tajnik Petar Zadrić.
Članovi HVIDR-e Rama nisu krili nezadovoljstvo zbog neaktivnosti dosadašnjeg vodstva udruge i zbog loše komunikacije s invalidima a svakako valja istaknuti kako je ova udruga koja broji 160 članova pomalo zaboravljena od svih jer na skupštinu nije došao nitko od pozvanih iz HVIDR-e HB i Hercegovačko-neretvanske županije. Također, na Skupštini se ni od općinskih dužnosnika nije nitko pojavio. /A. Burić/
12/10/08.
Spomen-euharistija za pokojne
U nedjelju 12. listopada, ispred Ramskoga križa, uz mnoštvo vjernika slavila se sv. misa za sve pokojne ramskoga kraja. Uz dvadesetak svećenika, ramskih franjevaca, euharistiju je predvodio fra Stjepan Lovrić, odgojitelj iz Visokog. Recital kojega su pročitale djevojke na početku mise nosio je poruku i poziv da svi zastanemo u tišini pred pitanjem smisla nastradalih i uopće naših pokojni. Fra Stjepan je istaknuo kako nimalo nije nebitno da jedno od najtežih pitanja ljudskoga života postavljamo upravo ispred Isusova križa, te kako je jedan od osnovnih zahtjeva pred nama živima da sa ovoga svetoga mjesta budemo pozitivno "opomenuti" da ne nosimo nikakvu mržnju nego da se u prebogatoj ramskoj tradiciji i dalje odlučujemo za vrednote.
Na kraju mise prisutnim vjernicima se obratio i provincijal fra Mijo Džolan. Poručio je da pitanje života svakoga od nas jest pitanje kako odgovaramo na patnju. Za Ramljake je upravo komemoracija žrtava jedno od spasonosnih mjesta gdje se to pitanje postavlja i na njega odlučuje.
Poslije mise gvardijan fra Mato Topić je pred pločama imena izmolio molitvu za sve pokojne, kako one čija su imena i grobovi poznati, tako i za sve one za čije grobove ne znamo i kojih se nema nitko spomenuti.
Spomen-euharistija što se svake godine slavi druge nedjelje u listopadu, ponajviše je spomen na one žrtve koje su u Drugom svjetskom ratu nevini nastradali od četnika, jer su u ovom mjesecu 1942. i najviše od popisanih poginuli.
Iskustvo patnje poziv je da iz naočigled neprebolnih rana, zagledani u Isusov križ i nasljedujući Isusov put, od svoje muke učinimo izvor snage za život i blagoslov svojima, svome zavičaju i narodu.
Galerija slika!
10/10/08.
Sjećanje na ramske žrtve i molitva za budućnost
Kad se poljski književnik i nobelovac Czeslav Milosz našao pred ruševinama katedrale sv. Ivana, u gotovo uništenoj Varšavi, godine 1945., netom što je prestao rat, i dok mu je vjetar u oči nanosio prašinu s razvalina voljene zemlje i grada, stajao je pred dilemom hoće li sve zaboraviti i pobjeći od svoje povijesti, ili kopati po velikim ranama svoga naroda, postati pogrebna narikača koja jeca da je vide, koja plače po narudžbi, da zaradi na smrti drugih, a patnja je i ne dotiče, ili će na posve nov način potražiti smisao svoga bola i patnje svoga naroda.
Ovih dana cijela Rama, po tko zna koji put stojimo pred sličnom dilemom: Što učiniti sa svojom patnjom? Gdje pohraniti toliki broj nedužnih, nasilno uklonjenih?
Naši pokojni naša su svetinja. Tu nema dvojbe. Ali i mi stojimo pred dilemom hoćemo li pred nedovršenim računima povijesti znati biti hrabri u obrani svoga ali bez osvete, vjernički odani milosrdnome Bogu koji s križa - bez naivnosti i straha - grli sve ljude; hoćemo li stradanja i rane svoga naroda pretvoriti u svetinju ljubavi i zahvalnosti, mirotvorstva i dijaloga, ili ćemo od svojih mrtvih učiniti svetinju bez ljubavi, gotovo
i svoga i drugih naroda u kasnijim stoljećima. Jer patnja bez ljubavi i praštanja podrezuje krila života.
Pjesnik završava riječima da je ludost ići po svijetu bez osmijeha, bez radosti. A stradalima poručuje, ponavlja dvije stare riječi koje uvijek izmiču smrti: istinu i pravdu. U vjeri se može vratiti radost na naša lica. A postavljanjem ploča s imenima ramskih žrtava ispod Ramskoga križa, ispunja se dio istine i pravde, dio zahvalnosti onima o kojima se prisilno šutjelo, onima koji su pali da se sačuva dom i sloboda. Zahvalnost je i plač majke, supruge, zahvala su i suze oca, tužne oči djece za onima kojih više nema. Želimo potvrditi da je nemoguće ne galamiti na nepravdu, da je nemoguće ne pokazati patnju i bol mnogih skrivenih ljubavi. Želimo priznati da je naš život cijena i dar mnogih žrtava.
No pred smrću tolikih, nije sramota priznati pred Bogom i pred ljudima da smo grešni ljudi, da ni mi nismo posve oslobođeni zla i srdžbe, da nismo dokraja otkupljeni za ljubav i praštanje. Svjesni svoje grešnosti, s imenima naših ubijenih ne želimo manipulirati. Želimo da nam patnja ne otupi sjećanje, i da ovaj spomen bude opomena i nama i drugima da se ne ponovi zlo.
Ploče su, ispod Ramskog križa, postavljene da ne bodu u oči. Do njih se treba spustiti, treba zaći iza križa i uputiti se skrivenom stazom iza brijega, stazom molitve.
Postavljajući ploče u podnožje Isusova križa, kako su to lijepo zamislili umjetnik Mile Blažević, neki fratri, prijatelji i dobročinitelji, završava se vanjski projekt nazvan Rimski Križ. Projekt je po sebi jednostavan, umjetnički snažan i s dubokom vjerničkom porukom: Sva imena stradalih, ali i onih bezimenih od stećaka do danas, sve patnje i križevi imaju svoj smisao i utočište u ovom ovdje križu, u križu Spasiteljevu. A ovaj nas križ uvijek iznova poziva da uronimo u njegovu tajnu, u poruku koja glasi: U križu je nazočno uskrsnuće, patnja Golgote preobražava se u radost uskrsa.
Zato Ramski križ i ramska, poimenice navedena patnja, ima smisao samo u Prvome križu, u susretištu dviju ljubavi i sloboda, Boga i čovjeka. Zato Ramski križ i ploče nisu ekološki ukras samostanskoga dvorišta, nisu predmet trgovine, nisu izraz uskog lokalnog patriotizma, nisu pobožna ideja lakovjerne utjehe, nego program života u ljubavi i ponosu vjere ljudi ramskoga kraja. Patnja ima smisla samo u ljubavi, samo ako iz nje, unatoč svih nepravdi, uskrsava novi život.
Ako ovih dana nismo kao prošlih desetljeća gotovo bolesni od čežnje da ispričamo svoju patnju, ako sjećanje više nije zabranjeno, ipak ne zaboravimo da riječ o našim stradalima i danas stoji života, da života, ne smrti. Naime, točno je da ništa ne znače domovina i zavičaj bez prošlosti, bez sjećanja, ali sjećanje ima smisla samo za bolju i vedriju sutrašnjicu. Povijest patnje nije prošla, nego posjeduje osloboditeljsku snagu, ako se poveže s Isusovim križem na kojem se rađa novi život.
One kojih nema ne možemo vratiti. Nitko ne može nadomjestiti prazninu koju su ostavili. Kao da ni sam Bog ne želi zauzeti njihovo mjesto, nego da osjetimo kako je tužno i prazno bez njih, da iskusimo koliko su nam značili, da osjetimo važnost ljudske ljubavi i zemaljskog zajedništva. Zato nikada nećemo moći izreći sve, jer sastavni dio križa i patnje jesu šutnja i strpljivo čekanje uskrsa.
Stoga prošetajmo stazom pored imena ubijenih, stazom molitve. Molimo za stradale. Upalimo svijeću, donesimo cvijet. Sjetimo se i nespomenutih. I ne zaboravimo u poklonstvenoj šutnji podignuti glavu prema križu Spasitelja svijeta.
10/10/08.
Framafest u Sarajevu
Sutra će se u Sarajevu održati 11. Framafest, festival duhovne glazbe Franjevačke mladeži. U crkvi sv. Ante Padovanskog na Bistriku okupljaju se framaši na svetu misu u 12 sati, a u Bosanskom kulturnom centru u 17 sati održava se festival, na kojem će nastupiti 17 glazbenih skupina franjevačke mladeži iz Bosne i Hercegovine te Hrvatske. Liturgijsko pjevanje na Bistriku predvodit će Framaši sa Šćita i Rumboka pod vodstvom Sonje Jozić.
06/10/08.
Komemoracija ramskim žrtvama
U nedjelju, 12. listopada je komemoracija ramskim žrtvama. Svetu misu u 11 sati, ispred Ramskoga križa na Šćitu, predvodit će fra Stjepan Lovrić.
Teška sudbina zadesila je Ramu u Drugom svjetskom ratu, posebno 8. i 9. listopada 1942. kada su četnici ubili preko 900 ljudi. U podnožju Ramskoga križa postavljene su 2001. godine ploče s popisom imena ubijenih i poginulih iz zadnjih dvaju ratova (Drugi svjetski rat 1366 ubijenih; rat 1991.-1995. godine 163 ubijena). Ploče su djelo Mile Blaževića. One ne bodu oči, one su kao tanki razvučeni svitak prirasle uz kameni zid ispod križa, uz kamenu stijenku šetnice gdje se može zapaliti svijeća i položiti cvijet. Do njih se treba spustiti, treba zaći iza Isusova križa i uputiti se skrivenom stazom iza brijega, stazom meditacije i molitve. I kad se dolje spustimo, moramo se primaknuti, moramo ponajprije pronaći po abecednom redu ispisano ime sela, a onda učiniti napor pa pronaći ime svojih bližnji. A onda će nam, od nekoga tihoga ganuća, pogled poći prema gore, opet prema Isusovu križu (Ramskom križu) ponad nas i povući rijeke imena prema Knjizi života što tako uvjerljivo stoji na Isusovu koljenu. Sva imena stradalih, ali i onih bezimenih - od stećaka do danas, sve patnje i križevi imaju svoj smisao i utočište u križu Spasiteljevu u ljubavi koja prašta.
U nastavku možete pročitati tekst o zločinu četnika u Rami 8.-9. listopada 1942. godine:
Talijani su pustili četnicima da rade u Rami što hoće, a oni su htjeli iskorijeniti u njoj sve što je hrvatsko. Narod ih je mirno dočekao i, što je danas neshvatljivo, nije bježao. Zašto?
Kad se iz ramskih sela u polju vidjelo kako na Orašcu gore kuće, nastala je panika jer se nije znalo što se događa. Neki su ljudi u Jaklićima predlagali da se na vrijeme bježi u planinu i šume prema Gornjem Vakufu, ali većina je bila zato da se nikamo ne ide, jer glavno je da nema partizana. Uto su došle četničke prethodnice i lukavo uvjerile seljane da su četnici došli potjerati partizane i njihove suradnike, te su zahtijevali od svih poštenih mještana da ostanu kod svojih kuća. Ako netko bude bježao od kuće, znači da se boji što je pristajao uz partizane pa će mu četnici zapaliti kuću. Ljudi su naivno povjerovali u ovu četničku priču ne samo u ovom nego i u svim ostalim selima, iako je bilo četnika koji su u prethodnici pokazivali ljudima krvave noževe govoreći:
- Mislite li vi da mi s ovim janjce koljemo?!
Ni to nije pokrenulo ljude da bježe. Konačno su došli oni "pravi" četnici, opkolili selo, pucali nasumce po njemu preko pola sata, a onda ušli i pretresali kuće tražeći novac, zlato i dragocjenosti. Nakon svega su u Jaklićima pokupili 26 muškaraca sposobnih za oružje, odveli ih u jaklićku planinu i zajednički strijeljali u jednom docu. Dvojica su bila samo ranjena, ali su ostali živi. Slično su četnici postupali i u svim ostalim selima ramske kotline, najprije umirivali naivne ljude, a onda ih nesmetano ubijali i klali.
Kad su partizani tek ušli u Ramu i kad su pokušali pridobiti svijet, govorili su kako su oni dobra vojska i kako nikomu neće ništa učiniti. Govorili su u šali:
- Kad mi odemo, vi ćete plakati za nama, jer smo vam mi tako dobri!
Ramljaci su gorko zaplakali nakon odlaska partizana, koji nisu imali snage suprotstaviti se četnicima.
Najteže su stradali Orašac i Proslapska planina. Proslap je izgubio 109 osoba, među njima dvije žene. Bili su zatečeni, nijemi i izbezumljeni. Bespomoćno su čekali da ih četnici ubijaju, da im pale kuće, odnose sve što su imali. Nakon odlaska četnika dugo se pripovijedalo kako su neki ljudi mirno slušali kad su im četnici naređivali:
- Lezi da te koljem!
To se može shvatiti samo kao rezultat opće pometnje i naivnosti, jer ovim ljudima nije išlo u glavu da netko može zaklati čovjeka.
U Varvari su od 104 kuće izgorjele 94, a stradalo je i mnogo ljudi. Neka su sela gotovo potpuno spaljena kao Orašac ili Šćit. Na Šćitu je ostao samostan, škola, Prskalova, Vladićeva i Juričićeva kuća. U Kopčićima su ostale uzgor samo džamija i škola. U Rumbocima je za jedan dan zakopano 88 mrtvaca. Neke su žene nosile odsječene glave u torbama pa su ih spajale s tijelom na groblju.
Ugledni seljak iz Rumboka Franjo Džolan dočekao je četnike s ploskom rakije. Zaklali su ga dok je držao plosku u ruci. U samim Rumbocima spaljene su, kako piše fra Kazimir Ivić 254 zgrade, a neka su sela još teže stradala.
Talijanska mala puška bila je mjerilo za određivanje muškaraca za likvidaciju: oni koji su bili viši od te puške, ako su ih uhvatili četnici, bili su pobijeni.
U šćitskoj općini nalazio se samo jedan pravoslavni Srbin, lugar Živko Ivezić. Njega su susjedi čuvali i nikomu nije palo na pamet da mu učini neko zlo nakon propasti stare Jugoslavije i dolaska hrvatske vlasti. Kad su u njegovo selo Ripce došli četnici, on je u prostranu kuću primao sve suseljane koji su mogli stati od podruma do tavana. Stao je pred kuću i rekao:
- Braćo Srbi, mene su ovi ljudi dosad sačuvali živa. Samo preko mene mrtva možete ući i učiniti im nešto nažao!
U Ripcima je zaklan Ilko Franjušić, ali mu je, srećom, presječen samo grkljan, dok su mu arterije ostale neoštećene. Bez ikakve medicinske pomoći zavio je prerezano grlo komadom lanenog platna pa bi se iz te rane, čim bi pomakao glavu, čulo neugodno šištanje. To mi je šištanje ostalo dugo u sjećanju, jer sam se s njim skrivao u jednoj rupi u Osojnici, između Ripaca i Jaklića, dan nakon njegove tragedije, kad se svijet već dozvao pameti i počeo bježati od četnika. Kasnije su Ilku vodili u Beograd kao svjedoka na suđenju Draži Mihajloviću. U Ripcima su stradala i četiri muslimana. Oni su inače razmjerno više stradali od katolika, osim ondje gdje su bili obaviješteni pa se na vrijeme sklonili.
06/10/08.
Poza i metafora
Što nam ostaje? Da ispitamo svoje poze (ponašanja) i svoje metafore (riječi). I da ozbiljno prihvatimo realnost.
Piše: Fra Ivan Šarčević
Od krajolika u kojem živimo, od medija koje čitamo, slušamo ili gledamo, od crkava i džamija koje posjećujemo, od javnih mjesta, ulica i trgova kuda šetamo i gdje se susrećemo, do političkih i drugih javnih nastupa, gotovo je sve pod nasiljem isticanja, u nekoj neutaživoj potrebi pokazivanja, u demonstraciji neiživljenosti, u usiljenoj predstavi skrivanja i iskrivljivanja realnosti i činjenica.
Nema činjenica, imaju samo interpretacije, rekao bi otac našega vremena, pjesnik-filozof, tvorac najradikalnijih metafora o smrti Boga, Friedrich Nietzsche.
Doista, nema činjenica, vladaju svakovrsna tumačenja. I sva su legitimna. Legitimnija su ipak ona koju zastupa većina i koja iza sebe ima prijetnju i silu. Doista, ništa tako ne niječe realnost i ništa tako ne nagriza međusobne odnose kao nasilne interpretacije. A njihovo se nasilje ne očituje samo u goloj sili nego najviše u pozi i metafori.
Zar godinama ne pribivamo najmračnijim poziranjima političkih i religioznih predstavnika, od onih koji glume zabrinutost za svoj narod, koji se perverzno pokazuju demokratičnijima nego što jesu, a u biti zagovaraju isključivost i nepoštivanje drugih. U neutaženoj želji da se svide (čitaj: da osvoje vlast i novac!), koriste sva sredstva. Ništa novo da se (bivši) ateisti posve suvereno kreću u sakralnim prostorima, fotografiraju ili ljube ruke crkvenjacima i imamima.
Ovo se perverzno poziranje uvuklo u sve, od arhitekture - osobito duhovnih prostora, do načina održavanja tijela i odijevanja. Vehabije su u tome najdalje otišli. Strše po gradskim ulicama i selima, umišljeni u jedini ispravni put, zatvarajući se u komunitarni aparthejd, programirano preziru ljude. Braneći Boga, oni dokidaju transcendenciju i svojom fundamentalističkom interpretacijom islama od te vjere čine društvenu imperijalističku sektu. Naravno, većina muslimana, islamskih dužnosnika i teologa ograđuju se od njih jer to nije put (bosanskih) muslimana. Ipak, većinom šute kad vrše nasilje nad drugima, jer unatoč njihovoj heterodoksnoj nauci i praksi, oni su pogodni i dobrodošli, slično mudžahedinima, onda kada su protiv drugih. U konačnici, nije bitna vjera nego politička religija.
Uz pozu, naše suvremeno komuniciranje, od onoga znanstvenoga do reklamnoga, označeno je prekomjernim metaforičkim govorom. Nakon pozitivizma, nakon prosvjetiteljskoga racionalizma, u vremenu sumnje u ljudski razum, vratili smo se metafori, slikama, simbolima, mitovima, frazama i sloganima. A sve da se izbjegnu činjenice i realnost. Ne nastaju te metafore iz tajne onostranoga, iz nemoći ljudskoga jezika pred objavom i otajstvom Boga, niti iz začuđenosti da nam potpuni smisao i svijeta i čovjeka uvijek izmiče.
Naše su se suvremene metafore pretvorile u lukave reklame, reklame što postavljaju u odnos i ono što u stvarnosti nikada nije u odnosu, samo da zavaraju gledatelje, da im stvore potrebu koju čak i nemaju, da ih zamamno odvuku od realnoga. Zato suvremeni koristoljupci, opsjenari i lažljivci svih vrsta koriste nevjerojatne metafore (fraze i slogane) koje samo dobro "zvuče". I pri tome se čak pozivaju na Božji duh kojega su oni tumači. Oni sve poetiziraju, sve spiritualiziraju samo da izbjegnu autentični, iskreni i istinoljubivi govor, da se umaknu odgovornosti. U konačnici, skrivenim egoizmom, kao i njihove cinične metafore, izobličuju stvarnost podižući je u nebesku maglu te još više bježe od zbilje i još više usložnjavaju probleme.
Što nam ostaje? Da ispitamo svoje poze (ponašanja) i svoje metafore (riječi). I da ozbiljno prihvatimo realnost. A ona je sekularna i jednostavna. Koliko god se, naime, netko okomio na sekularizaciju i laičnost društva, oni su omogućili sve vrste religioznih i nereligioznih izražaja. I liberalni, laički prostor, da kažemo s Vattimom, pogodniji je za religiju i rađanje sakralnoga u bezbrojnim formama, više nego što možemo i misliti. Pravi je problem što mi ne znamo što ćemo s tom mogućnošću, s tom slobodom?
Dotle bi nam bilo dobro oslobađati se poze, nasilna pokazivanja, kao i svih metafora koje su namještaljke poštenim ljudima, osjetljivim dušama, mamci izgladnjelima, mistika za mase. Valja u poniznosti zastati pred Bogom kao "posve drugim" i čovjekom kao njegovom slikom. Jednostavno i čestito.
Oslobođenje, 6. 10. 2008.
05/10/08.
Proslava sv. Franje u Rumbocima
U sklopu proslave sv. Franje Asiškoga, zaštitnika župe Rumboci, vjernici su kroz pet dana molili i slavili Boga. Euharistiju kroz trodnevnicu predvodili su vlč. Hrvoje Kalem, župni vikar u Prozoru, fra Ivica Baketarić, župni vikar u Bugojnu i fra Mato Topić, ramski gvardijan U subotu, na sam dan svetog Franje, euharistiju je predvodio fra Ljudevit Lasta, župnik iz Šuice. U nedjelju, na vanjskoj proslavi došlo je na euharistiju dosta vjernika iz susjednih ramskih župa. Misu je predvodio fra Marinko Pejić, meštar novaka u samostanu sv. Petra i Pavla u Livnu. U propovijedi je fra Marinko naglasio kako je sv. Franjo istinski nasljedovatelj Kristov, svojom malenošću i poniznošću mnoge je osvojio za Krista. Svojom ljubavlju i jednostavnošću pomirio je i najveće protivnike. Njegov autoritet nije dolazio od sile, nego od istinske ljubavi i samilosti za sve ljude. Nije čudno da su svi htjeli biti u njegovu društvu, jer su osjećali da u njemu nema laži, nema nikakve patvorenosti, rado su ga slušali i bogati i siromašni, slušali i mijenjali svoj život, jer su osjećali da ih Franjo ne osuđuje, ne želi dominirati njima, iskoristiti ih radi svoje slave. Nisu osjećali strah niti ljubomoru, niti bilo kakvo neprijateljstvo prema njemu.
I ove godine, kao i prošle, na dan sv. Franje okupili su se mladi ramskoga kraja kako bi zajedno obilježili i proslavili primanje u Framu (Franjevačku mladež) novih članova te obnovili svoja obećanja kako u životu žele živjeti evanđelje po primjeru sv. Franje iz Asiza.
Nakon mise nastavljeno je veselje uz pjesmu i kola, okrepu i razgovor uz gostoljubive domaćine. Valjalo je biti sudionikom slavlja!
Možete pogledati galeriju slika i pročitati fra Marinkovu propovijed!
P. S. Nedjeljno jutro u Rami osvanulo je prekriveno snijegom po obroncima planina!
05/10/08.
Izbori 2008.
U sedam sati zatvorena su sva biračka mjesta na području naše općine, gdje je glasalo 6.644 od 10.138. glasača, što čini 66% registriranih birača. Završeno je prebrojavanje glasova za poziciju načelnika, a prema rezultatima ovo mjesto pripast će kandidatu HDZ1990 dr. Jozi Ivančeviću, koji je osvojio 3.423 glas, na drugom mjestu se nalazi kandidat HDZ-a BiH Dragan Meter sa 1.891 glas, a na trećem kandidat SDA Esad Dželilović sa 1.099 glasa.
U pojedinim izbornim mjestima to izgleda ovako:
Prozor: Jozo Ivančević 854 glasa, Dragan Meter 417
Gmići: Jozo Ivančević 237 glasova, Dragan Meter 76
Ripci: Jozo Ivančević 254 glasa, Dragan Meter 133
Jaklići: Jozo Ivančević 225 glasova, Dragan Meter 108
Rumboci-Varvara: Jozo Ivančević 466 glasova, Dragan Meter 285, Esad Dželilović 58
Orašac: Jozo Ivančević 168 glasova, Dragan Meter 141
Ćališi-Ometala: Jozo Ivančević 129 glasova, Dragan Meter 54
Gračac: Jozo Ivančević 122 glasa, Dragan Meter 97
Ustirama: Jozo Ivančević 154 glasa, Dragan Meter 81
Podbor: Jozo Ivančević 220 glasova, Dragan Meter 146
Ploča-Mluša: Jozo Ivančević 105 glasova, Dragan Meter 24
Hudutsko: Jozo Ivančević 7 glasova, Dragan Meter 21
Kućani: Jozo Ivančević 1 glas, Dragan Meter 25
Tošćanica: Jozo Ivančević 15 glasova, Dragan Meter 28
Dobroša: Jozo Ivančević 33 glasa, Dragan Meter 42
Uzdol: Jozo Ivančević 114 glasova, Dragan Meter 39
Lug: Jozo Ivančević 72 glas, Dragan Meter 65
Gračanica: Jozo Ivančević36, Dragan Meter 16
Kute: Jozo Ivančević 55, Dragan Meter 8
Šćipe: Jozo Ivančević 23 glasa, Dragan Meter 19
Ljubunci: Jozo Ivančević 34 glasa, Dragan Meter 46
Škrobućani: Jozo Ivančević 35 glasova, Dragan Meter 7
Lapsunj: Jozo Ivančević 64 glasa, Dragan Meter 0
Here: Jozo Ivančević 0, Dragan Meter 13
Podaci o glasovima za Općinsko vijeće:
HDZ 1990 - 2.450 glasova
HDZ BiH - 1.752 glasa
SDA - 922 glasa
HSP - 436 glasova
BPS - 328 glasa
SBiH - 221 glas
SDP - 165 glasova
HSS-NHI - 109 glasova
HKDU - 16 glasova
DNZ - 2 glasa
Broj važećih glasova - 6.423
05/10/08.
Svjetski dan učitelja
Danas je svjetski dan učitelja. Ovaj dan prosvjetni djelatnici u našoj općini obilježili su u petak 3. listopada. U 15 sati u sportskoj dvorani u Prozoru odigrane su utakmice između učitelja škola, u 18 sati u župnoj crkvi u Prozoru slavljena je sveta misa, a u 20 sati bila je svečana večera i druženje u restoranu EuroBiser u Prozoru. Tom je prigodom ramski gvardijan fra Mato Topić poklonio svim školama po 10 knjiga fra Jeronima Vladića Uspomene o Rami i ramskom franjevačkom samostanu i Urežnjaci iz Rame koje su nedavno doživjele treće izdanje. Želja je da se učenici što bolje upoznaju s fra Jeronimom Vladićem čiji naziv nosi škola u Ripcima. Prosvjetne djelatnicima u restoranu EuroBiser podravio je Milan Topić, sindikalni povjerenik, nastavnik hrvatskog jezika u školi u Ripcima.
Inače, UNESCO je 1994. proglasio 5. listopada Svjetskim danom učitelja u spomen na isti datum 1966. godine kada je potpisana Preporuka o statusu učitelja.
Vjerujem da ćemo se složit kako učitelji rade najljepši i najvrjedniji posao na svijetu. Zato, sretan vam vaš dan, Svjetski dan učitelja!
04/10/08.
Uginuće ribe
U Ribogojilištu i ribnjaku "Perići", vlasništvo Milenka Zadrića iz Perića kod Prozora, u četvrtak ujutro je prekinut dotok vode u mrjestilište zbog čega je uginulo skoro 35.000 komada mlađi potočne i kalifornijske pastrvke.
Jozo Andrić, otac vlasnika ribnjaka misli da je ovo urađeno u četvrtak oko 5 sati, jer je sin Milenko to primijetio oko 6 sati. Zadrići kažu da je neko zatvorio dovod vode od izvora Krupića, koji je od kuće vlasnika udaljen oko 250 metara, pa zbog manjka kisika, mlađ se, ugušila. Zadrići su uspjeli veći dio spasiti izbacivanjem u bazene s velikom ribom, a uništen je dobar dio mlađi koja bi slijedeće godine išla na tržište. To je skoro šest tona ribe, a gubitak se kreće oko 30.000 maraka - kaže Milenkov otac Jozo
Slučaj je prijavljen policiji, ali se Zadrići ne nadaju da će počinilac biti otkriven. Ribogojilište i ribnjak postoje ovdje već 20 godina i samo su jednom imali sličan slučaj prije tri godine, ali je tada počinilac sve priznao i stvar je trenutno na sudu. Ovog puta misle da je svemu razlog komšijska zavist, ali sve ovo dovode u vezu i s aktualnim izbornim aktivnostima, jer se ne žele opredijeliti ni za jednu stranku.
"Šteta neće pogoditi samo nas nego i dvadesetak naših mušterija od Livna do Sarajeva, koji od nas kupuju mlađ, jer je uzgojena na izvoru nezagađene planinske vode, a koju grad Prozor koristi za piće i odličnog je kvaliteta. I mi ćemo morati dio mlađi kupiti da bismo ostvarili godišnju proizvodnju ribe. I to je dodatna šteta, kazao je Milenko Zadrić. /prozor.net/
03/10/08.
POZIV NA IZBORE
Poštovani Ramljaci!
Bez obzira kakvo je vrijeme u kojem živimo, ono je jedino naše. Bez obzira na okolnosti u kojima se nalazimo, one su jedine koje imamo. U nedjelju su općinski izbori. Dužnost je svih nas s pravom glasa izići na izbore: mijenjati svoje vrijeme i mijenjati okolnosti, a ne jadikovati kako će opet sve biti isto. Dužnost nam je započeti iznova put našega vlastitoga popravka, put bolje demokracije, jer drugoga puta nema, osim onoga u još veće nezadovoljstvo i međusobno trvenje.
Za izbore je važno:
osloboditi se mišljenja kako ništa ne možemo promijeniti,
osloboditi se mišljenja kako moj glas ništa ne znači,
osloboditi se mišljenja kako su svi koji su na listama isti lopovi,
osloboditi se straha da glasujemo po vlastitoj prosudbi,
osloboditi se straha da glasujemo drukčije nego drugi,
osloboditi se straha od gubitka na izborima,
biti već jednom samostalan/na u svojoj slobodnoj odluci pri biranju svojih kandidata.
Koga birati:
onoga u koga imam razborito povjerenje bez obzira kako drugi birali,
onoga koga mogu mirno i radosno susresti - pohvaliti za dobro ili opomenuti za loše,
onoga za koga ću biti ponosan da me predstavlja i da se brine za naš zajednički zavičaj i općinu,
onoga koji se ne skriva od ljudi, ne straši zlom drugih, nego od svojih birača zahtjeva odricanje, posao i poštenje i tako vraća dostojanstvo i ponos i svome narodu i svojim biračima,
onoga koji ne obećaje puno i ne krije se iza velikih riječi,
onoga koji nije sluga velikih nego sluša i odgovara na potrebe običnih ljudi.
SLOBODAN I SAMOSTALAN IZBOR ZNAK JE ZRELOSTI
03/10/08.
Posjet ministra Bajsa
Jučer je u radnom posjetu općini Prozor-Rama boravio ministar turizma Republike Hrvatske Damir Bajs. Radni sastanak na temu "Mogućnosti i perspektive kontinentalnog turizma" održan je u motelu Rama.
Uz ministra na sastanku su sudjelovali gospodarstvenici općine Prozor-Rama, izaslanik Ministarstva poljoprivrede F BiH, zastupnici u Federalnom parlamentu i skupštini HNŽ, te kandidati HSS-a za općinsko vijeće Prozor-Rama. Na sastanku je sudjelovao i predsjednik Inicijativnog odbora za ekološko-turističku kotu Ramskog jezera fra Mato Topić.
Iako je Damir Bajs ministar turizma susjedne nam Republike Hrvatske nitko ispred turističke zajednice naše općine nije prisustvovao sastanku. Njih turizam uopće ne zanima, ili je posrijedi nešto drugo?
Danas je ministar Bajs posjetio Franjevački samostan na Šćitu, zapalio svijeću pred spomen obilježjem ramskim mučenicima i zadržao se u radnom sastanku s ramskim gvardijanom fra Matom Topićem.
03/10/08.
Informatika u školi
U tekućoj školskoj godini 2008/09. u osnovnim školama fra Jeronima Vladića u Ripcima i Marka Marulića u Prozoru uveden je novi predmet - informatika. Polaznici su djeca od 5 do 8 razreda. Informatika je znanstvena disciplina koja proučava pronalaženje, primanje, spremanje i prijenos podataka, te njihovu obradu i uporabu pomoću računala.
Učenici koji danas sjede u osnovnoškolskim klupama svoju punu radnu sposobnost postići će sredinom 21. stoljeća. Koja razina informatičkih znanja će njima tada biti potrebna, teško je danas odgonetnuti. Zato: sretno učenje!
Fotografije informatičkog kabineta u školi u Ripcima!
01/10/08.
Čestitka
Povodom početka proslavljanja 800 godina od osnivanja franjevačkog reda želim svim franjevcima u Bosni i Hercegovini uputiti srdačne čestitke na posebnom jubileju. Bogatstvo Bosne i Hercegovine oduvijek je činio spektar različitih kultura i religija i sigurno je da budućnost naše zemlje leži u tome. Neizbrisiv trag u spasavanju i očuvanju svega onoga što je specifikum ove zemlje zasigurno su dali i franjevci na čemu im se i ovom prilikom najtoplije zahvaljujem. Posjeta memorijalnom centru u Potočarima i molitva franjevaca za duše nevinih žrtava samo je jedan od svijetlih pokazatelja ljudskosti i dobre volje franjevaca u Bosni i Hercegovini. Zato još jednom, ČESTITAM!
Safet ef. Pozder - glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Prozor
01/10/08.
Otvaranje jubilarne franjevačke godine:
800. OBLJETNICE FRANJEVAČKOG POKRETA
Srebrenica, 1. listopada 2008.
Draga braćo!
U životu svake zajednice jubilarne godine su trenuci zahvale, provjere temelja, orijentira i prijeđenog puta. Franjevačka obitelj na svjetskoj razini obilježava 2009. godinu kao 800. obljetnicu nastanka franjevačkog pokreta.
Radnim naslovom "Milost početaka", Red sugerira susret s izvornim Franjinim iskustvom slobode. Franjo, Klara, te mnoga braća i sestre na njihovu putu, slobodu su shvaćali kao oslobođen prostor za Boga u vlastitom životu. Iz te su slobode na originalan način živjeli afirmirajući čovjeka svojim duhovnim, kulturnim, prosvjetnim, karitativnim i društvenim radom. Ljubav je jedini razuman i pravedan odnos prema stvorenjima, iskristalizirano je načelo naše duhovne i intelektualne tradicije.
Da bi ova uzvišena načela i naša cjelokupna tradicija izdržale modernu provjeru, davala snagu za izlazak iz povijesnih i najnovijih stradanja nama povjerenog naroda i cjelokupnog društva, mi, današnji sinovi i kćeri, zastat ćemo pred pitanjima: Što nam je činiti? Što Gospodin hoće da činimo?
Kako mi franjevci, koji smo već preko sedam stoljeća ukorijenjeni u život hrvatskog naroda i Crkve, te u tijeku dramatične povijesti, u politički različito artikulirani prostor BiH, možemo i danas biti blagoslov onima koji su nas primili, rađali, vjerovali nam?
Na sjednici Uprava naših provincija u BiH odlučili smo, kao zajednice sa zajedničkom memorijom i današnje nezaobilazne upućenosti jednih na druge, zaustaviti se zajednički pred pitanjima ovog trenutka.
Zaustaviti se u našoj tradiciji ima značenje susreta s istim onim Gospodinom koji je usmjerio Franjin hod. Istovremeno, to je hodočašće našim tragičnim i svetim mjestima, hodočašće duha i intelekta, spoznajama i iskustvima koja imaju snagu obraćenja, uspravljanja i nastavka hoda s Gospodinom.
Program obilježavanja jubilarne godine bit će uokviren u dva zajednička hodočašća:
a) Otvaranje jubilarne godine u Srebrenici, 1. listopada 2008. godine
b) Zatvaranje jubilarne godine na Širokom Brijegu, 7. listopada 2009. godine
Ovim vas, svu braću Bosne Srebrene i Hercegovačke provincije, pozivamo u Srebrenicu na zajedničko otvaranje jubilarne godine 800. obljetnice franjevačkog pokreta.
Dnevni red:
1. Do 11,00 sati: Okupljanje u Srebrenici na temeljima povijesnog samostana;
2. 11,00 sati: Pozdrav i uvod u slavlje 800. obljetnice franjevačkog pokreta? (fra Mijo Džolan);
3. Kratki prikaz naših početaka i povijesti franjevaca i katoličkog puka u Srebrenici i BiH: aktualna pitanja i impulsi? (fra Marko Karamatić);
4. 11,30 sati: Sv. Misa, predvodi fra Ivan Sesar, provincijal (napomena: ponijeti misno ruho);
5. 12,30 sati: Ručak, susret sa Srebreničanima;
6. 14,00 sati: Posjeta Memorijalnom centru Potočari: vjernički i molitveni izraz solidarnosti s današnjim i povijesnim patnicima Srebrenice i cijele BiH;
7. 15,00 sati: Povratak kući preko Tuzle, Olova, Sarajeva uz kratka zaustavljanja i okrepu
Fra Mijo Džolan, provincijal
Fra Ivan Sesar, provincijal
